Poštovani gospodine G.,

Dana 12. svibnja 1999. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu protiv Europske komisije. Tvrdili ste da je njezina odluka od 18. ožujka 1999. (ref.: 08089), imenovanje stalnog savjetnika za sigurnost u okviru Financijskog sporazuma između Europskih zajednica i El Salvadora za konsolidaciju policijskih institucija (projekt SLV/B7-310/97/599), bilo je proizvoljno.

Dana 7. srpnja 1999. proslijedio sam pritužbu predsjedniku Europske komisije radi mišljenja. Komisija je 22. rujna 1999. poslala svoje mišljenje, koje sam Vam, ako to želite, proslijedila s pozivom na očitovanje. Dana 19. listopada 1999. zaprimio sam vaša očitovanja.

Komisija mi je 16. studenoga 1999. proslijedila dodatne informacije, uglavnom u vezi s mjerama koje je poduzeo vaš brat, tadašnji zamjenik glavnog direktora u GU-u IB, na temelju članka 14. Pravilnika o osoblju.

Kako bih pojasnio neke aspekte mišljenja Komisije, dopisom od 12. srpnja 2000. zatražio sam dodatne informacije od institucije. Drugo mišljenje Komisije doneseno je 11. listopada 2000.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

Podnositelj pritužbe smatra da su relevantne činjenice bile sljedeće:

Podnositelj pritužbe podnio je zahtjev za stalno radno mjesto savjetnika za sigurnost u okviru Financijskog sporazuma između Europskih zajednica i El Salvadora za konsolidaciju policijskih institucija u toj srednjoameričkoj zemlji (projekt SLV/B7-310/97/599) [Financijski sporazum]. Španjolska tijela podnijela su njegov zahtjev, zajedno s osam drugih, suvoditeljima projekta.

Nakon što su ocijenili sve prijave, sudirektori su 13. siječnja 1999. izabrali podnositelja pritužbe kao najprikladnijeg kandidata i predložili njegovo imenovanje u službe Komisije 10. veljače 1999. Međutim, Komisija je zauzela drukčije stajalište te je 18. ožujka 1999. imenovala još jednog kandidata. Kao odgovor na pritužbu podnesenu Komisiji 22. travnja 1999., tijelo za imenovanje potvrdilo je prethodno imenovanje.

Podnositelj pritužbe zatim je pisao Europskom ombudsmanu tvrdeći da je odluka koju je Komisija donijela u ovom predmetu (ref.: 08089) bio je arbitraran. Istaknuo je da je Komisija tradicionalno imenovala osobu koju su predložili suvoditelji programa. Podnositelj pritužbe tvrdio je da kandidat kojeg je odabrala Komisija ne ispunjava kriterije utvrđene u točki 7. podtočki 3. Tehničkih i administrativnih odredbi projekta iz Priloga A Financijskom sporazumu.

U toj se odredbi navodi da bi se savjetnici iz država članica trebali birati na temelju njihove dostupnosti, prikladnosti za opće ciljeve projekta, kao i njihova znanja o stanju u El Salvadoru u pogledu policijskih pitanja, radnog iskustva i jezičnih vještina. Podnositelj pritužbe tvrdio je da osoba koju je imenovala Komisija ne ispunjava te kriterije te je svoju tvrdnju potkrijepio tablicom za ocjenjivanje koja se odnosila na sve kandidate na tom radnom mjestu i njihovu prikladnost za relevantne kriterije.

Ukratko, podnositelj pritužbe smatrao je da je odluka Komisije od 18. ožujka 1999. o imenovanju savjetnika za sigurnost u El Salvadoru proizvoljna jer se njome ne poštuju kriteriji odabira utvrđeni u točki 7. podtočki 3. Tehničkih i administrativnih odredbi Financijskog sporazuma.

INQUIRY

Mišljenje Komisije

Komisija je najprije objasnila pozadinu problema. Nakon potpisivanja Financijskog sporazuma u veljači 1998., Zajednica je pristala pružiti tehničku pomoć za konsolidaciju policijskih institucija u toj zemlji Srednje Amerike (projekt SLV/B7-310/97/599). Taj je projekt zamijenio prethodne programe koje su sufinancirali Europska zajednica i španjolsko Ministarstvo unutarnjih poslova. U okviru jednog od tih programa podnositelj pritužbe započeo je svoj rad u El Salvadoru kao dio skupine savjetnika koje su španjolska tijela stavila na raspolaganje salvadorskom policiji.

Komisija je navela da je postupak odabira savjetnika izmijenjen novim financijskim sporazumom. U skladu s tim pravilima odabir stručnjaka podliježe odobrenju Komisije. U skladu s tim španjolska vlada mora pripremiti popis prikladnih kandidata, koji se zatim prosljeđuje Komisiji radi donošenja konačne odluke.

Kad je riječ o upravljanju projektom, Komisija je objasnila da je tu zadaću na lokalnoj razini proveo Odjel za upravljanje programom (PMU) kojim je zajednički upravljao predstavnik Komisije i jedan predstavnik salvadorskih tijela.

PMU je pozvan da osigura moguće kandidate za radno mjesto savjetnika za sigurnost nakon povlačenja savjetnika za sigurnost kojeg je Komisija prvotno odabrala. Nakon prve provjere mogućih kandidata odabrana su četiri imena koja su proslijeđena Komisiji. Ime podnositelja pritužbe dobilo je prednost na popisu na temelju njegova prethodnog radnog iskustva u policijskim pitanjima u El Salvadoru.

Nakon što je pregledala predložena imena, Komisija je odlučila odabrati kandidata koji nije podnositelj pritužbe. Kako bi donijela tu odluku, Komisija je pridala veliku važnost profesionalnom iskustvu i radnom statusu odabranog kandidata. Prethodno radno iskustvo u El Salvadoru nije bilo relevantno jer tehničke i administrativne odredbe Financijskog sporazuma nisu uključivale taj kriterij. Komisija je ocijenila relevantne kriterije u evaluacijskoj tablici priloženoj njezinu mišljenju. Institucija je istaknula da tablica koju je dostavio podnositelj pritužbe nije bila izrađena od strane njezinih službi i da nije znala njezino podrijetlo.

Nadalje, činjenica da se činilo da je podnositelj pritužbe jedini slučaj među bivšim stručnjacima koji rade u El Salvadoru, a čiji mandat nije produljen, nije bila relevantna za odabir Komisije.

Ukratko, Komisija je branila relevantnost svojeg postupka i odbila svaki prijedlog proizvoljnosti ili zlouporabe svojih diskrecijskih ovlasti.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Ombudsmanica je mišljenje Komisije proslijedila podnositelju pritužbe s pozivom na očitovanje. Podnositelj pritužbe u svojoj je replici općenito zadržao tvrdnje iz svoje prvotne pritužbe.

Podnositelj pritužbe napomenuo je i da je Komisija priznala da su njegove kvalifikacije među najboljima, iako je prednost dala još jednom kandidatu. Zatim je istaknuo nedosljednost tog argumenta jer je ocjenjivačka tablica koju je podnijela Komisija podnositelju pritužbe dala veću ocjenu od one koja je dodijeljena konačno odabranom kandidatu. Nadalje, podnositelj pritužbe naveo je kriterije koje Komisija treba uzeti u obzir pri procjeni kandidata kako je utvrđeno u točki 7. podtočki 3. Priloga A Sporazumu. Kandidat koji je imenovan nije ispunio dva od tih kriterija, odnosno iskustvo u El Salvadoru i iskustvo u nacionalnoj policiji.

Podnositelj pritužbe zatim je napomenuo da su službe Komisije 23. travnja 1998. utvrdile drukčiju tablicu za ocjenjivanje u kojoj je svaki od kriterija iz točke 7. podtočke 3. pretvoren u postotak/točke kako bi se rangirali kandidati. Kriteriji i njihove vrijednosti razlikovali su se od onih koje je Komisija primijenila u svojoj odluci iz ožujka 1999. Da su za potonju odluku upotrijebljeni početni kriteriji, ocjene podnositelja pritužbe nadmašile bi ocjene drugih kandidata. Izbor Komisije zauzeo je tek četvrto mjesto na popisu.

MJERILA POTROŠAČA

Nakon pažljivog razmatranja mišljenja Komisije i primjedbi podnositelja pritužbe, činilo se da su potrebne daljnje istrage.

Kako bi se pojasnili kriteriji koje službe Komisije primjenjuju za imenovanje savjetnika za sigurnost, Ombudsman je instituciji pisao 12. srpnja 2000.

Ombudsmanica je zatražila dodatne informacije o dvama neriješenim pitanjima:

Vrijednost dana svakom kriteriju u Komisijinoj evaluacijskoj tablici razlikovala se od vrijednosti koju su službe Komisije utvrdile u internoj bilješci od 23. travnja 1998.; i

Na temelju broja bodova koje je dobio svaki od kandidata, osoba koju je Komisija odabrala zauzela je tek četvrto mjesto na popisu.

Drugo mišljenje Komisije

U odgovoru institucije od 11. listopada 2000. objašnjeno je da, kad je riječ o dvjema različitim tablicama, one nemaju istu svrhu. U tablici navedenoj u internoj obavijesti iz travnja 1998. utvrđeni su kriteriji odabira koji su se upotrebljavali za određivanje kandidata općenito za početak projekta u siječnju 1998. te su stoga predstavljeni kandidati koji su bili u skladu s određenim profilom. Tablica upotrijebljena u ožujku 1999. odnosila se na kriterije za dodjelu u pogledu zamjene određenog stručnjaka u okviru službenog natječajnog postupka.

Kad je riječ o niskim ocjenama koje je ostvario odabrani kandidat, Komisija je istaknula da je donijela konačnu odluku uzimajući u obzir profil kandidata i njegovu prikladnost za zahtjeve radnog mjesta. Institucija je objasnila da je takva odluka diskrecijske prirode. Međutim, dodao je da nije smatrao da je odluka bila iskrivljena očitom pogreškom u prosudbi. Komisija je navela da je na njoj da odluči između kandidata koji ispunjavaju osnovne uvjete i da ocijeni koji će kandidat odabrati s obzirom na profil radnog mjesta. Istaknula je da se postupak ni na koji način ne smije ograničiti na matematički izračun.

ODLUKA

1 Navodna proizvoljnost Komisije

1.1 Podnositelj pritužbe tvrdio je da je odluka Komisije od 18. ožujka 1999. o imenovanju stalnog savjetnika za sigurnost u okviru projekta pomoći za konsolidaciju policijskih institucija u El Salvadoru proizvoljna. Smatrao je da se odluka ne temelji na kriterijima za odabir kandidata utvrđenima u točki 7. podtočki 3. Priloga A Financijskom sporazumu.

Kako bi potkrijepio svoj zahtjev, iznio je dva glavna argumenta:

Vrijednost dana svakom kriteriju u Komisijinoj evaluacijskoj tablici razlikovala se od vrijednosti koju su službe Komisije utvrdile u internoj bilješci iz travnja 1998.; i

Na temelju broja bodova koje je dobio svaki od kandidata, osoba koju je Komisija odabrala zauzela je tek četvrto mjesto na popisu.

Različiti kriteriji ocjenjivanja

1.2 Komisija je objasnila da dvije sporne tablice za ocjenjivanje nisu imale istu svrhu. U internoj obavijesti iz travnja 1998. utvrđeni su kriteriji za odabir kako bi se odredili kandidati za početak projekta, dok se ona iz ožujka 1999. odnosila na kriterije za dodjelu u pogledu zamjene određenog stručnjaka.

1.3 Iz informacija koje su Ombudsmanu stavljene na raspolaganje tijekom njegove istrage čini se da su se te dvije tablice upotrebljavale u različitim fazama postupka odabira i u posebnim okolnostima. Iako je tablica iz travnja 1998. utvrđena na početku projekta i njome se nastojalo vrednovati niz kriterija primjenjivih na sve stalne savjetnike, tablica iz ožujka 1999. provedena je nakon što je cijeli program već bio operativan i njome se nastojalo pronaći zamjenu za savjetnika za sigurnost.

1.4 Što se tiče sadržaja tablica za ocjenjivanje, Ombudsmanica napominje da obje tablice odražavaju slične kriterije. Međutim, razlikuju se u pogledu procjene svakog od tih kriterija (1).

1.5 Uzimajući u obzir prethodne okolnosti, Ombudsmanica zaključuje da je Komisija djelovala u okviru svojih pravnih ovlasti kada je procijenila vrijednost koju treba dati relevantnim kriterijima za odabir savjetnika za sigurnost u ožujku 1999.

Ombudsman stoga smatra da ne postoje dokazi o nepravilnostima u postupanju u pogledu tog aspekta predmeta.

Obrazloženje evaluacijskih kriterija koje je primijenila Komisija

1.6 Komisija je svoj izbor kandidata opravdala time da je on najbolji, uzimajući u obzir njegov profil i prikladnost za potrebe radnog mjesta. Dodao je da je takva odluka diskrecijske prirode. Stoga je na instituciji da odluči između kandidata koji ispunjavaju osnovne uvjete.

1.7 Ombudsmanica priznaje da, kao što je istaknula Komisija, odgovorna institucija Zajednice ima veliki stupanj diskrecije u procjeni relevantnih čimbenika koje treba uzeti u obzir u ovoj vrsti predmeta.

Međutim, diskrecijska ovlast ne može opravdati očite pogreške u postupku odabira ili zlouporabu ovlasti. Stoga, koristeći se diskrecijskim pravom, institucija mora osigurati da je njezina odluka propisno obrazložena i da se temelji na objektivnim kriterijima koji se mogu preispitati. Ti bi razlozi trebali biti temelj kako bi se osiguralo da nije došlo do nepravilnosti u primjeni.

1.8 U Financijskom sporazumu između Europskih zajednica i El Salvadora za konsolidaciju policijskih ustanova izričito je navedeno u točki 7. podtočki 3. njegova Priloga A (Tehničke i administrativne odredbe) nekoliko objektivnih kriterija za odabir kandidata. Međutim, na temelju tih objektivnih kriterija odabrani kandidat zauzeo je tek četvrto mjesto u evaluacijskoj tablici. U odgovoru na zahtjev Ombudsmana da opravda tu proturječnost, Komisija je samo navela da je on "najbolji" uzimajući u obzir njegov profil i prikladnost za zahtjeve radnog mjesta.

Aspekti kao što su profil kandidata ili njegova prikladnost za radno mjesto toliko su općeniti da bez dodatnih razloga ne dopuštaju preispitivanje mjera koje je poduzela Komisija. Ombudsmanica priznaje da se konačna procjena ne može ograničiti na matematički izračun. Međutim, s obzirom na očitu proturječnost između rezultata procjene koju su provele službe Komisije i konačne odluke, institucija bi trebala dostatno obrazložiti svoju odluku.

Čini se da Komisija nije dokazala da je ispunila kriterije za odabir kandidata navedene u Prilogu A Financijskom sporazumu time što nije navela te razloge kako je zatraženo. Stoga nije ispunila obvezu pružanja dostatnih razloga za svoju odluku.

Ombudsmanica stoga smatra da činjenica da Komisija nije dovoljno obrazložila svoju odluku u ovom predmetu predstavlja nepravilnost u postupanju.

Zaključak

Na temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s ovom pritužbom čini se potrebnim iznijeti sljedeću kritičku napomenu:

S obzirom na očitu proturječnost između rezultata procjene koju su provele službe Komisije i konačne odluke, institucija bi trebala dostatno obrazložiti svoju odluku.

Čini se da Komisija nije dokazala da je ispunila kriterije za odabir kandidata navedene u Prilogu A Financijskom sporazumu time što nije navela te razloge kako je zatraženo. Stoga nije ispunila obvezu pružanja dostatnih razloga za svoju odluku.

Ombudsmanica stoga smatra da činjenica da Komisija nije dovoljno obrazložila svoju odluku u ovom predmetu predstavlja nepravilnost u postupanju.

S obzirom na to da se ti aspekti predmeta odnose na postupke povezane s određenim događajima u prošlosti, nije primjereno postići prijateljsko rješenje tog pitanja. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Europske komisije.

Tvoje iskreno,

 

Jacob SÖDERMAN

---

(1) Tablica iz travnja 1998.: Kontekst (30 str.); radno iskustvo (40 str.); znanje/iskustvo o El Salvadoru (20 str.) i znanje španjolskog jezika (10 str.) Tablica ožujak 1999.: Pozadina (30 str.); radno iskustvo (60 str.); Iskustvo u El Salvadoru (10 str.).

(2) U točki 7. podtočki 3. Tehničkih i administrativnih odredbi (Prilog A) Financijskog sporazuma navodi se da bi savjetnike iz država članica trebalo odabrati na temelju njihove dostupnosti, prikladnosti za opće ciljeve projekta, kao i njihova znanja o stanju u El Salvadoru, posebno u pogledu policijskih pitanja, njihova radnog iskustva i jezičnih vještina.