Kontekst pritužbe

1. Podnositelj pritužbe talijanska je regija. Pritužba se odnosi na način na koji je Komisija postupala s njezinim zabrinutostima u kontekstu Komisijine ocjene stjecanja čeličane („stjecanje”) u skladu s pravilima EU-a o koncentracijama ^[1]. U skladu s tim pravilima, Komisija mora unaprijed ocijeniti mogu li određene vrste koncentracija i preuzimanja smanjiti tržišno natjecanje u Uniji.  

2. Komisija je u studenome 2017. javno najavila da će provesti temeljitu istragu o stjecanju. To je učinio jer je imao problema s tržišnim natjecanjem.

3. Sredinom travnja 2018. podnositelj pritužbe pisao je povjereniku za tržišno natjecanje i izrazio zabrinutost zbog ekoloških i industrijskih planova novog vlasnika za čeličanu. Ponudila je da se sastane s povjerenikom kako bi dostavila informacije o „potencijalnom interesu” za procjenu koncentracije.

4. Komisija je 7. svibnja 2018. objavila da odobrava preuzimanje u skladu s pravilima o koncentracijama. Podnositelj pritužbe smatrao je da je trebao imati priliku izraziti svoju zabrinutost prije nego što je Komisija donijela odluku. Stoga se 10. rujna 2018. obratio Ombudsmanu.

Istraga

5. Ombudsmanica je pokrenula istragu o tome kako je Komisija odgovorila na zabrinutost podnositelja pritužbe u vezi s čeličanom.

6. Tijekom istrage Ombudsman se sastao s osobljem Komisije i pregledao relevantne dokumente u spisu.

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

7. Podnositelj pritužbe smatrao je da mu Komisija nije pružila dovoljnu priliku da iznese svoje razloge za zabrinutost prije nego što je donijela odluku o odobrenju stjecanja. Podnositelj pritužbe zatražio je od Komisije da preispita svoju odluku s obzirom na svoju zabrinutost u pogledu okoliša i pravne zabrinutosti.

8. Tijekom inspekcijskog sastanka Komisija je objasnila da je njezina služba za tržišno natjecanje (Glavna uprava za tržišno natjecanje) 27. travnja 2018. telefonski kontaktirala s podnositeljem pritužbe, u kojem je podnositelj pritužbe izrazio zabrinutost zbog okolišnih i poslovnih planova novog vlasnika za čeličanu. Podnositelj pritužbe tvrdio je i da se postrojenje ne može prodati jer je predmet „sudske zapljene” i jer je pred talijanskim sudovima u tijeku sudski postupak.

9. Tijekom tog poziva odjel za tržišno natjecanje obavijestio je podnositelja pritužbe da ishod ocjene koncentracije nema nikakve posljedice u pogledu pravnog položaja tvornice čelika. Procjena se temeljila na drugim čimbenicima. U skladu s pravilima o koncentracijama Komisija je mogla ocijeniti zabrinutost u pogledu tržišnog natjecanja samo.^[2] Budući da su zabrinutosti podnositelja pritužbe povezane s okolišem, Komisija je predložila da ih uputi povjereniku za okoliš. Podnositelj pritužbe to je učinio 2. svibnja 2018. Glavna uprava Komisije za okoliš odgovorila je 4. svibnja 2018. i od podnositelja pritužbe zatražila informacije o tome zašto smatra da talijanska tijela postupaju protivno pravu EU-a. Podnositelj pritužbe odgovorio je 10. rujna 2018.

10. U primjedbama na izvješće o inspekcijskom sastanku podnositelj pritužbe izrazio je zadovoljstvo načinom na koji je služba Komisije za okoliš riješila njegove probleme.

Procjena Europskog ombudsmana

11. Pri ocjenjivanju preuzimanja u skladu s pravilima EU-a o koncentracijama Komisija se može baviti samo potencijalnim problemima tržišnog natjecanja ^[3].

12. Kada se podnositelj pritužbe obratio Komisiji tijekom postupka koncentracije, nije zatražio da ga se tretira kao „zainteresiranu treću stranu” u skladu s pravilima o koncentracijama ^[4]. Stoga Komisija nije imala pravnu obvezu obavijestiti podnositelja pritužbe o „prirodi i predmetu postupka” ^[5] niti mu dati priliku da iznese svoja stajališta.

13. Međutim, Komisija je podnositelju pritužbe dala priliku da u telefonskom razgovoru s njezinim odjelom za tržišno natjecanje 27. travnja 2018. izrazi svoju zabrinutost u vezi s čeličanom.

14. Kako je potvrđeno u pregledanim dokumentima, tijekom tog poziva Komisijin odjel za tržišno natjecanje dao je podnositelju pritužbe razumna i odgovarajuća objašnjenja o tome zašto pravna pitanja u Italiji koja okružuju čeličanu nisu relevantna za procjenu koncentracije.  

15. Tijekom tog poziva postalo je jasno i da su se zabrinutosti podnositelja pritužbe uglavnom odnosile na okoliš, a ne na tržišno natjecanje. Budući da nije mogla riješiti te probleme, služba za tržišno natjecanje odmah je podnositelja pritužbe uputila nadležnoj službi Komisije, u skladu s načelima dobre uprave ^[6].

16. S obzirom na to i s obzirom na to da je podnositelj pritužbe bio zadovoljan načinom na koji je služba Komisije za okoliš riješila njegove probleme, Ombudsman u ovom predmetu ne utvrđuje nepravilnosti u postupanju.

Zaključak

Na temelju istrage Ombudsman zaključuje ovaj predmet sljedećim zaključkom:

Nije bilo nepravilnosti u načinu na koji je Europska komisija odgovorila na zabrinutost podnositelja pritužbe.

Podnositelj pritužbe i Komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

Emily O'Reilly

Europski ombudsman

Strasbourg, 9. rujna 2019.

[1] Uredba Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika (Uredba EU-a o koncentracijama), dostupna na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/ALL/?uri=CELEX:32004R0139

[2] Komisija je podnositelja pritužbe obavijestila i da je ocijenila pitanja zaštite okoliša pri provedbi temeljite istrage o državnim potporama koja je 2017. uključivala čeličanu.

[3] Člankom 2. Uredbe EU-a o koncentracijama od Komisije se zahtijeva da pri ocjenjivanju koncentracija uzme u obzir potrebu za održavanjem i razvojem učinkovitog tržišnog natjecanja, položaj sudionika na tržištu te gospodarsku i financijsku moć te imaju li sudionici mogućnost eliminirati tržišno natjecanje.

[4] U skladu s člankom 18. stavkom 4. Uredbe EU-a o koncentracijama sve „fizičke ili pravne osobe koje dokažu dovoljan interes” za ishod postupka koncentracije mogu zatražiti da ih Komisija službeno prizna kao zainteresiranu treću stranu.

[5] Vidjeti sljedeća najčešća pitanja: https://ec.europa.eu/competition/hearing_officers/faq.html 

[6] Konkretno, u članku 15. stavku 1. Kodeksa dobrog administrativnog postupanja navodi se da „[a]ko se pismo ili pritužba instituciji uputi ili proslijedi glavnoj upravi, upravi ili odjelu koji nije nadležan za postupanje s njom, njezine službe osiguravaju da se spis bez odgode proslijedi nadležnoj službi institucije”. Vidjeti: https://www.ombudsman.europa.eu/en/publication/en/3510