Pritužba Europskoj komisiji o kršenju prava Europske unije

1. Podnositelj pritužbe je 17. travnja 2018. podnio pritužbu^[1] Europskoj komisiji o načinu izračuna posebnog poreza na motorna vozila u Republici Hrvatskoj^[2], koji, prema podnositelju pritužbe, krši članak 30. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU)^[3].

2. Komisija je 9. travnja 2019. podnositelju pritužbe poslala dopis prije zatvaranja slučaja u kojem je podnositelju pritužbe dala objašnjenje zašto Hrvatska nije prekršila pravo EU-a.

3. Komisija je navela da je ispitala hrvatski porez u okviru primjene članaka 28. i 30. UFEU-a, te da je Sud Europske unije pojasnio da "porez koji država članica naplaćuje pri registraciji motornih vozila na svojem državnom području radi njihova stavljanja u promet ne predstavlja ni carinu ni davanje s učinkom istovrsnim carini u smislu članaka 28. i 30. UFEU-a“.^[4] Zaključila je da je Hrvatska u načelu slobodna primijeniti nacionalne poreze na motorna vozila proizvedena u Hrvatskoj kao i na vozila uvezena iz drugih država članica, te na nova i rabljena vozila, u skladu s člankom 30. UFEU-a.

4. Zatim je ispitala hrvatski porez pozivajući se na članak 110. UFEU-a. Komisija je ustanovila da je ustaljena praksa Europske unije^[5] da kada se porez naplaćuje za registraciju rabljenih i novih motornih vozila na području države članice, iznos poreza za rabljena vozila „ne smije biti veći od ostatka poreza uračunatog u vrijednosti sličnog rabljenog vozila koje je registrirano na domaćem tržištu kao novo“. Napomenula je da iako državna tijela u Hrvatskoj nisu odredila zakonom propisanu amortizacijsku ljestvicu, u praksi svoj izračun poreza za registraciju vozila temelje na javno dostupnom katalogu amortizacijske ljestvice^[6], "koji sadržava realna umanjena vrijednosti motornih vozila, uključujući ostatak poreza“. Prema Komisiji, ljestvica amortizacije jednako je primjenjiva na motorna vozila iz drugih država članica kao i na domaća. Komisija je, stoga, zaključila da nije ustanovila povredu članka 110. UFEU-a.

5. Osim toga, Komisija je primijetila da oporezivanje motornih vozila nije usklađeno na razini EU, što znači da ne postoji pravilo EU-a koje državi članici nameće obvezu da ukine porez za registraciju novih i rabljenih motorna vozila koja su prvi put registrirana na području države članice. Stoga, Hrvatska je slobodna uvesti sporne poreze i odlučivati ​​o njihovim postotcima i drugim elementima, sve dok ne postoji diskriminirajući tretman motornih vozila koji dolaze iz drugih država članica i onih koji su domaći.

6. Na temelju toga Komisija je zaključila da njezina istraga nije ustanovila naznake da su hrvatski zakon i / ili praksa suprotni zakonima EU-a. Obavijestila je podnositelja pritužbe da će zatvoriti njegov slučaj, ukoliko u roku od mjesec dana od primitka dopisa ne podnese Komisiji informacije koje dokazuju kršenje prava EU-a.

7. Podnositelj pritužbe je 13. travnja 2019. Komisiji poslao dodatne informacije i napravio „simulaciju“ posebnog poreza na motorna vozila. U svom odgovoru, Komisija je ponovila svoj zaključak da se hrvatski porez ne smatra carinom, te je navela da je podnositelj pritužbe svoj izračun utemeljio na netočnim podacima.

8. Podnositelj pritužbe je 19. i 21. lipnja 2019. ponovno poslao svoju simulaciju Komisiji, koja je 16. srpnja 2019. odgovorila da je njegova pritužba o kršenju prava EU-a zaključena. Utvrdila je da mu može prestati odgovarati jer se sadržaj njegovih dopisa ponavlja, te je besmislen. Podnositelj pritužbe nije bio zadovoljan odgovorima Komisije pa se 16. srpnja 2019. obratio Europskom ombudsmanu tvrdeći da je odluka Komisije da prekine s njim prepisku neopravdana. Podnositelj pritužbe je smatrao da mu je Komisija trebala pružiti dodatna pojašnjenja.

Ocjena Europskog ombudsmana

9. Ombudsman napominje da prema članku 14. stavku 3. Europskog kodeksa dobrog administrativnog ponašanja „u slučajevima kada se dopis ili pritužba zloupotrebljava slanjem u prevelikom broju ili zbog ponavljanja ili besmislenosti, nije potrebno slati potvrdu o primitku ili odgovor“.^[7]

10. Ombudsman nalazi da je Komisija dostavila razumne i temeljite odgovore na pritužbu o kršenju prava Europske unije. Naknadni dopisi podnositelja pritužbe Komisiji nisu iznijeli nove informacije koje bi mogle opravdati promjenu u stavu Komisije. Stoga, Ombudsman smatra da je Komisija ispravno izjavila da je slučaj podnositelja pritužbe zaključen i da može odlučiti da ne odgovara podnositelju pritužbe na daljnje dopise koje smatra ponavljanim ili besmislenim.

11. Na temelju podataka koje je pružio podnositelj pritužbe, Ombudsman ne nalazi nepravilnosti u ovom predmetu.^[8]

 

Marta Hirsch-Ziembińska

Head of Inquiries and ICT - Unit 1

Strasbourg, 07/08/2019

 

[1] Registriranu pod referentnim brojem CHAP (2018) 1312.

[2] Uredba o načinu izračuna i visinama sastavnica za izračun posebnog poreza na motorna vozila“.

[3] Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

[4] Presuda Suda od 1. lipnja 2006, De Danske Bilimportører protiv Skatteministeriet, C-98/05, ECLI:EU:C:2006:363 i Presuda Suda od 22. prosinca 2010, Europska komisija protiv Republike Austrije, C-433/09, ECLI:EU:C:2010:817.

[5] Presuda Suda od 5. listopada 2006, Ákos Nádasdi protiv Vám- és Pénzügyőrség Észak-Alföldi Regionális Parancsnoksága (C-290/05) i Ilona Németh protiv Vám- és Pénzügyőrség Dél-Alföldi Regionális Parancsnoksága (C-333/05), Spojeni predmeti C-290/05 i C-333/05, ECLI:EU:C:2006:652.

[6] Katalog orijentacijskih vrijednosti rabljenih motornih vozila”.

[7] Europski kodeks o dobrom ponašanju zaposlenih u upravi.

[8] Ova je pritužba razmatrana u skladu s postupkom za rješavanje delegiranih predmeta, kako je utvrđeno u članku 11.Odluke Europskog ombudsmana kojom se donose provedbene odredbe.