Predmet se odnosio na odbijanje Jedinstvenog sanacijskog odbora (SRB) da omogući potpuni javni pristup natječajnoj dokumentaciji i izvješćima o reviziji. Kako bi odbio pristup dijelovima dokumenata, SRB se oslonio na različite iznimke na temelju propisa Unije o javnom pristupu dokumentima.

Nakon pregleda spornih dokumenata i ocjene SRB-ovih dodatnih objašnjenja, ombudsmanica je smatrala da je SRB-ova odluka o odbijanju javnog pristupa dijelovima spornih dokumenata opravdana.

Ombudsmanica je stoga zatvorila istragu i utvrdila da ne postoje nepravilnosti u postupanju.

Predmet se odnosio na zahtjev za javni pristup dokumentima Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (EBA) u vezi s navodnim slučajevima manipulativnog zelenog marketinga u financijskom sektoru. EBA je utvrdila da su dva dokumenta obuhvaćena područjem primjene zahtjeva i odbila je pristup jednom od njih. Odbijanjem pristupa EBA je tvrdila da bi otkrivanje tog dokumenta ugrozilo zaštitu komercijalnih interesa, zaštitu svrhe inspekcija, istraga i revizija te zaštitu postupka odlučivanja koji je u tijeku.

Istražni tim Ombudsmana pregledao je predmetni dokument i povezane dokumente te se sastao s predstavnicima EBA-e. Na temelju inspekcije i dodatnih objašnjenja pruženih tijekom sastanka ombudsmanica je smatrala da je odluka EBA-e o odbijanju javnog pristupa predmetnom dokumentu razumna.

Ombudsmanica je zaključila istragu u kojoj je utvrđeno da nije bilo nepravilnosti u postupanju EBA-e.

Predmet se odnosio na zahtjev za javni pristup „internim dokumentima” i „korespondenciju sa Španjolskom” u vezi s pritužbom koja se odnosila na povredu prava Unije koju je podnositelj pritužbe prethodno podnio Europskoj komisiji. Komisija je odgovorila da ne posjeduje dokumente koji odgovaraju opisu iz zahtjeva za pristup podnositelja pritužbe i da stoga nije u mogućnosti ispuniti zahtjev. Međutim, Komisija je uputila na određene interne dokumente koji nisu registrirani u njezinu sustavu za upravljanje dokumentima jer ne ispunjavaju primjenjive kriterije za registraciju. Komisija je obavijestila podnositelja pritužbe da smatra da ti dokumenti nisu u njezinu posjedu.

Ombudsmanica je pregledala interne dokumente na koje upućuje Komisija i smatrala ih „dokumentima” u skladu sa zakonodavstvom EU-a o javnom pristupu dokumentima (Uredba 1049/2001).

U tom je pogledu Ombudsman smatrao da, kako bi dokument bio obuhvaćen područjem primjene Uredbe 1049/2001, nije odlučujuće je li registriran u sustavu upravljanja dokumentima institucije. Iako je razumno da Komisija započne pretraživanje dokumenata u svojem sustavu za upravljanje dokumentima, ako pojedinci podnesu ciljane zahtjeve za javni pristup određenim dokumentima, Komisija bi takve dokumente trebala tražiti izvan svojeg sustava za upravljanje dokumentima. Ako Komisija naknadno pronađe tražene dokumente, trebala bi ih ocijeniti za otkrivanje u skladu s Uredbom 1049/2001, bez obzira na to ispunjavaju li primjenjive kriterije za registraciju.

U tom je slučaju Komisija pronašla tražene dokumente. Stoga ih je Komisija trebala procijeniti za objavu. Činjenica da Komisija to nije učinila predstavlja nepravilnost u postupanju.

Iako se Ombudsmanica stoga nije složila s načinom na koji je Komisija postupila sa zahtjevom, smatrala je da nastavak istrage s preporukom za procjenu razmjene poruka e-pošte u skladu s Uredbom 1049/2001 ne bi bio koristan. To je zato što ombudsmanica dosljedno smatra da je praksa Komisije da povezuje registraciju dokumenata s njihovom identifikacijom i obradom u skladu s Uredbom 1049/2001 problematična, među ostalim u njezinoj preporuci u predmetu 1316/2023/MIG. Ombudsmanica je stoga zaključila predmet nalazom o nepravilnostima u postupanju.