Predmet se odnosio na zahtjev za javni pristup mišljenju Odbora za regulatorni nadzor (RSB) o nacrtu izvješća Komisije o procjeni učinka u pogledu njezine zakonodavne inicijative o multimodalnim digitalnim uslugama mobilnosti (MDMS) od rujna 2023. Komisija je odbila pristup dokumentu u cijelosti, tvrdeći da bi otkrivanje ugrozilo njezin postupak odlučivanja koji je u tijeku.

Nakon što je njezin istražni tim pregledao traženi dokument, Ombudsmanica nije bila uvjerena da bi njegovo otkrivanje ozbiljno utjecalo, produljilo ili otežalo dovršetak procjene učinka i donošenje zakonodavnih prijedloga Komisije. S obzirom na jasnu sudsku praksu kojom se od institucija Unije zahtijeva primjena osobito visokog standarda transparentnosti na zakonodavne dokumente, Ombudsmanica je smatrala da je Komisijino rasuđivanje nedostatno i da nije opravdano primijeniti iznimku za zaštitu njezina odlučivanja koje je u tijeku. Stoga je smatrala da Komisijino odbijanje da odobri javni pristup dokumentu, čak i djelomično, predstavlja nepravilnost u postupanju.

U međuvremenu je Komisija objavila svoje zakonodavne prijedloge u vezi s „paketom mjera za putnike”, popraćene radnim dokumentom službi Komisije koji sadržava revidiranu procjenu učinka. U radnom dokumentu službi preuzet je sadržaj mišljenja Odbora za nadzor regulative iz rujna 2023. i sadržan je pregled načina na koji je Komisija provela primjedbe Odbora za nadzor regulative. S obzirom na to da je sadržaj predmetnog mišljenja Odbora za nadzor regulative sada javan i da je Komisija objavila svoje zakonodavne prijedloge, ombudsmanica je smatrala da davanje preporuke Komisiji ne bi bilo korisno te je zaključila predmet.

Predmet se odnosio na način na koji je Europska komisija postupala s pritužbom zbog povrede protiv Nizozemske u vezi s nizozemskim zakonodavstvom o lakim električnim vozilima. Podnositelj pritužbe bio je zabrinut zbog toga što ga Komisija nije ažurirala više od dvije godine.

Dok je istraga bila u tijeku, Komisija je zaključila predmet. Međutim, Ombudsmanica je utvrdila da Komisija nije dokazala da je predmet rješavala aktivno i savjesno. Konkretno, Komisija nije pružila uvjerljivo opravdanje za kašnjenje u rješavanju predmeta koje je, uzimajući u obzir razloge za zaključenje predmeta, trebalo biti jasno od samog početka. Ombudsmanica je smatrala da je riječ o nepravilnostima u postupanju. Međutim, kako je Komisija od tada priznala i ispričala se zbog kašnjenja u zaključenju predmeta te se istodobno obvezala poboljšati komunikaciju s podnositeljima pritužbi, ombudsmanica je smatrala da davanje preporuke ne bi imalo nikakve svrhe.