Kontekst pritužbe

1. Tužitelj je talijanski državljanin. Njegov se prigovor odnosi na Komisijino tumačenje Direktive o priznavanju stručnih kvalifikacija (u daljnjem tekstu: Direktiva)^[1].

2. Direktivom se predviđa sustav automatskog priznavanja kvalifikacija liječnika, medicinskih sestara, doktora dentalne medicine, veterinara, farmaceuta i arhitekata među državama članicama. U skladu s Direktivom država članica prihvaća dokaze o formalnoj osposobljenosti stečene u drugoj državi članici kao da su stečeni na njezinu državnom području ^[2]. Ako se sustav automatskog priznavanja ne primjenjuje (na primjer, kad je riječ o drugim profesijama)^[3], Direktivom se predviđa alternativni, opći sustav. U okviru tog sustava tijela država članica mogu zahtijevati od podnositelja zahtjeva koji su kvalifikacije stekli u drugoj državi članici ^[4] da prođu razdoblje prilagodbe ili polože provjeru osposobljenosti ^[5], na primjer.

3. Komisija je 23. travnja 2015. talijanskom Ministarstvu zdravstva poslala dopis o automatskom priznavanju kvalifikacija doktora dentalne medicine koje su talijanski državljani stekli u Rumunjskoj. Komisija je obavijestila talijanska tijela da mogu razmotriti razmatranje zahtjeva u okviru općeg sustava ako, unatoč pojašnjenjima koja su dostavila rumunjska tijela, i dalje sumnjaju u usklađenost osposobljavanja primljenog u Rumunjskoj s minimalnim zahtjevima utvrđenima u Direktivi ^[6]. Konkretno, Komisija je uputila na osobe s diplomom sa Sveučilišta Apollonia u Iașiju, napominjući da je rumunjska akreditacijska agencija smatrala da njezini tečajevi, uključujući stomatologiju, nisu u skladu sa zahtjevima utvrđenima u rumunjskom pravu ^[7].

4. Podnositelj pritužbe podnio je 17. svibnja 2017. pritužbu Komisiji protiv Italije zbog kršenja prava EU-a („pritužba zbog povrede”). Tvrdio je da mišljenje Komisije od 23. travnja 2015. „nije u skladu s pravnom stečevinom [8], a posebno s presudama Suda Europske unije u predmetima kao što su Tennah-Durez ^[9] i Ordre des architectes ^[10].

5. Komisija je zaključila pritužbu zbog povrede te se 7. prosinca 2017. podnositelj pritužbe obratio Europskom ombudsmanu.

Istraga

6. Ombudsmanica je najprije zatražila od Komisije da odgovori na tvrdnju podnositelja pritužbe da je savjet Komisije sadržan u njezinu dopisu talijanskim tijelima od 23. travnja 2015. u suprotnosti s pravom EU-a kako ga tumači Sud EU-a.

7. Ombudsmanica je primila odgovor Komisije na pritužbu i primjedbe podnositelja pritužbe na taj odgovor. Ombudsmanica je zatim od Komisije zatražila dodatni odgovor, koji je Komisija dostavila i na koji se podnositelj pritužbe također očitovao.

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

8. Podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisijino tumačenje Direktive lišava načelo automatskog priznavanja njegove svrhe. Prema podnositelju pritužbe Italija je sustavno kršila pravo EU-a uskraćivanjem automatskog priznavanja kvalifikacija stečenih u Rumunjskoj na temelju dopisa Komisije od 23. travnja 2015.

9. U prilog svojem stajalištu podnositelj pritužbe uputio je na prethodno navedene presude Suda EU-a. Kazao je da je u tim slučajevima država članica automatski odbila priznati kvalifikacije stečene u drugoj državi članici te je doveo u pitanje usklađenost stečenih kvalifikacija s minimalnim standardima utvrđenima u Direktivi. Istaknuo je da, prema Sudu EU-a, države članice ne mogu dovoditi u pitanje odluke koje su donijela nadležna tijela drugih država članica ^[11] niti nametati zahtjeve za priznavanje kvalifikacija za koje se Direktivom predviđa automatsko priznavanje ^[12]. Ako tečaj ispunjava zahtjeve osposobljavanja utvrđene Direktivom, što je na tijelu države članice koje izdaje dokaz o formalnoj osposobljenosti da provjeri, tijela drugih država članica ne mogu odbiti priznavanje ^[13]. Podnositelj pritužbe smatra da država članica od koje se traži priznavanje kvalifikacija ne može provjeriti postoje li razlozi zbog kojih ne bi trebala primjenjivati sustav automatskog priznavanja jer bi se time ugrozio sam taj sustav. U tom su slučaju rumunjska tijela potvrdila usklađenost kvalifikacija koje je dodijelilo Sveučilište u Apoloniji sa standardima utvrđenima u Direktivi.

10. Komisija je u svojim odgovorima prvo navela da se, u slučajevima opravdanih sumnji u usklađenost relevantnih kvalifikacija s minimalnim standardima, Direktivom ^[14] državama članicama ostavlja mogućnost da odaberu između jednostavnog odbijanja priznavanja u okviru sustava automatskog priznavanja i primjene općeg sustava kako bi zatražile dodatno osposobljavanje. Komisija smatra da je druga mogućnost povoljna za tužitelje jer se njome izbjegava da se priznavanje jednostavno odbije. Direktivom se ne razmatra što se događa kada država članica, u kojoj pojedinac pokušava priznati kvalifikacije, zatraži pojašnjenja od države članice u kojoj je osposobljavanje stečeno i ne dobije uvjerljive odgovore. Komisija smatra da bi u takvim slučajevima država članica od koje se traži priznavanje kvalifikacija trebala moći poduzeti razmjerne mjere.

11. Komisija je izjavila i da se sudska praksa na koju upućuje podnositelj pritužbe ne primjenjuje na situaciju u ovom predmetu jer se bavi različitim pitanjima ^[15].

12. Naposljetku, Komisija je istaknula da je bila u kontaktu s rumunjskim tijelima prije slanja svojeg dopisa od 23. travnja 2015. Kao rezultat tih kontakata rumunjska tijela pristala su provjeriti program Sveučilišta Apollonia kako bi se osiguralo da ispunjava minimalne zahtjeve Direktive. Talijanska tijela istodobno su se složila da će svaku situaciju ocjenjivati od slučaja do slučaja i primjenjivati opći sustav priznavanja u slučajevima u kojima je i dalje sumnjala. U svojem drugom odgovoru Ombudsmanu Komisija je navela da nije upoznata ni s kakvom općom izjavom rumunjskih tijela o usklađenosti kvalifikacija koje je izdalo Sveučilište u Apoloniji sa standardima Direktive. Dodala je da ni rumunjska tijela nisu dostavila dokaze o takvoj izjavi.

13. Komisija je stoga odbacila stajalište podnositelja pritužbe da je talijanskim tijelima dala pogrešne informacije tvrdeći da je samo iznijela mogućnosti predviđene Direktivom ^[16].

14. Podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije mogla zanemariti činjenicu da su u trenutku slanja dopisa talijanskim tijelima rumunjska tijela već potvrdila usklađenost kvalifikacija koje je dodijelilo Sveučilište u Apoloniji sa standardima utvrđenima u Direktivi. Rekao je da svi diplomanti Sveučilišta Apollonia posjeduju dokument u kojem se navodi da je primljena obuka u skladu s Direktivom.

Procjena Europskog ombudsmana

15. Svrha istrage Ombudsmana bila je osigurati da Komisija podnositelju pritužbe pruži dostatna objašnjenja o svojem stajalištu.

16. Komisija je podnositelju pritužbe objasnila da se u slučajevima opravdane sumnje Direktivom državama članicama ostavlja mogućnost odabira između jednostavnog odbijanja priznavanja u okviru automatskog sustava i primjene općeg sustava kako bi se zahtijevalo dodatno osposobljavanje. Komisija je smatrala i da se presude Suda EU-a na koje upućuje podnositelj pritužbe ne primjenjuju na predmetnu situaciju jer se odnose na različita pitanja.  

17. Podnositelj pritužbe ne slaže se s Komisijinim tumačenjem relevantnih pravila. Međutim, samo Sud može dati mjerodavno tumačenje prava Unije. U tom je slučaju ombudsmanica uvjerena da je Komisija razmotrila postavljena pitanja i pružila objašnjenja koja se razumno mogu smatrati dostatnima za prenošenje njezina stajališta podnositelju pritužbe.

18. U svojem odgovoru na posebno pitanje Ombudsmana o argumentu podnositelja pritužbe da su rumunjska tijela potvrdila usklađenost kvalifikacija Sveučilišta Apollonia sa zahtjevima Direktive, Komisija je izjavila da nije svjesna takvog stajališta rumunjskih tijela i da podnositelj pritužbe nije dostavio nikakve dokaze o tom stajalištu.

19. Ombudsmanica napominje da je pritužba podnositelja pritužbe zbog povrede od 17. svibnja 2017. na popis dokumenata uvrstila dva dokumenta naslovljena „više komunikacija rumunjskih tijela kojima se potvrđuje valjanost kvalifikacija” i „dopis Rumunjske u kojem se pojašnjava da je pouzdanost Sveučilišta u Apoloniji konačno potvrđena”^[17]. Komisija ne upućuje na te dokumente. Međutim, u njemu se navodi da je sam podnositelj pritužbe u svojoj pritužbi zbog povrede naveo da su „predmetna sveučilišta čak uvela kompenzacijske mjere za određena razdoblja stjecanja diplome jer nisu ispunjeni zahtjevi Direktive [...]”. S obzirom na navedeno ombudsmanica smatra da je opće stajalište Komisije o tom pitanju razumno. Također smatra da produljenje njezine istrage kako bi dobila konkretan odgovor Komisije na navedene dokumente nije opravdano. Ona stoga zaključuje slučaj. To, naravno, ne sprečava podnositelja pritužbe da se sam obrati Komisiji kako bi dobio veću jasnoću o tom konkretnom pitanju.

Zaključak

Na temelju istrage Ombudsman zaključuje ovaj predmet sljedećim zaključkom:

Daljnje istrage nisu opravdane u vezi s pritužbom.

Podnositelj pritužbe i Komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

Emily O'Reilly

Europski ombudsman

Strasbourg, 2.7.2019.

[1] Direktiva 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija, SL 2005., L 255, str. 22., dostupna ovdje: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=celex%3A32005L0036

[2] Članak 21. Direktive.

[3] Članak 10. Direktive.

[4] Glava III. poglavlje I. Direktive.

[5] Članak 14. Direktive.

[6] U skladu s glavom III. poglavljem II. Direktive.

[7] Komisija je uputila na: „[n]edavna odluka rumunjske akreditacijske agencije kojom se predlaže likvidacija tog sveučilišta, a posebno njegova stomatološkog programa, na temelju toga što je „nepouzdan” u skladu s nacionalnim pravom...”

[8] Pravna stečevina Zajednice dio je prava Unije.

[9] Presuda Suda u predmetu C-110/01, Tennah-Durez, ECLI:EU:C:2003:357, dostupna ovdje: http://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf?text=&docid=47939&pageIndex=0&doclang=EN&mode=lst&dir=&occ=first&part=1&cid=4962103

[10] Presuda Suda u predmetu C-365/13, Ordre des architectes, ECLI:EU:C:2014:280, dostupna ovdje: http://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf?text=&docid=151527&pageIndex=0&doclang=en&mode=lst&dir=&occ=first&part=1&cid=4962261

[11] Članak 75. Tennah-Dureza

[12] Vidjeti članak 21. Direktive i stavke 21. i 22. presude Ordre des architectes.  

[13] Podnositelj pritužbe uputio je i na presudu Suda u predmetu C-675/17, Preindl, ECLI:EU:C:2018:990, točke 36. i 40., dostupnu ovdje: http://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf?text=&docid=208556&pageIndex=0&doclang=en&mode=lst&dir=&occ=first&part=1&cid=4965962

[14] Komisija je uputila na članak 50. stavak 2. Direktive.

[15] Komisija je izjavila da u predmetima koje je naveo podnositelj pritužbe nisu istaknuta pitanja obuhvaćena člankom 50. stavkom 2. Direktive.

[16] Komisija je izjavila da je „u potpunosti ponudila objašnjenje o tome kako i pod kojim uvjetima nacionalna nadležna tijela mogu primijeniti članak 50. stavak 2. Direktive 2005/36/EZ.”

[17] Na izvornom talijanskom: „Varie comunicazioni della Romania in cui ribadisce validità dei titoli” i „Lettera della Romania in cui si chiarisce che l’Università Apollonia, a seguito di riesame della situazione, era stata definitivamente riabilitata”.