Poštovana gospođo S.,
27. studenoga 1998. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu u vezi s navodnom jezičnom diskriminacijom i nedostatkom transparentnosti u provedbi otvorenog natječaja EUR/A/123 u kojem ste sudjelovali.
Obavijestio sam Vas 15. prosinca 1998. da Vašu pritužbu treba proglasiti nedopuštenom jer, u skladu s člankom 2. stavkom 4. Statuta Europskog ombudsmana, niste prethodno administrativno pristupili predmetnoj instituciji ili tijelu. Dopisom od 10. siječnja 1999. obavijestili ste me da ste otad dva puta pisali Komisiji 1. i 13. prosinca 1998., ali niste dobili nikakav odgovor. Smatrali ste da bi ti pristupi trebali ispunjavati prethodne kriterije.
S obzirom na nove elemente, proglasio sam pritužbu dopuštenom i proslijedio je predsjedniku Europske komisije 3. veljače 1999. sa zahtjevom za očitovanje do 31. svibnja 1999. Komisija je 21. travnja 1999. poslala svoje mišljenje, koje sam Vam, ako to želite, proslijedila s pozivom na očitovanje. Vaše sam primjedbe zaprimio 31. svibnja 1999.
Budući da je dio informacija priloženih mišljenju Komisije označen kao povjerljiv, 30. lipnja 1999. zatražio sam od Komisije dodatne informacije o prirodi tih informacija i razlozima zbog kojih se smatraju povjerljivima. Primio sam očitovanja Komisije od 2. kolovoza 1999.
Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

Podnositelj pritužbe sudjelovao je u otvorenom natječaju EUR/A/123 u području financijskog upravljanja (1). Komisija je 19. studenoga 1998. obavijestila podnositelja pritužbe o njezinim rezultatima. Iako je položila sve testove, njezina konačna ocjena nije bila dovoljno visoka da bi se uvrstila među 80 najboljih kandidata, kako je navedeno u točki VIII. obavijesti o natječaju, te stoga njezino ime nije bilo uvršteno na popis uspješnih kandidata za natječaj.
Podnositelj pritužbe smatrao je da je tema odabrana za jedan od pisanih testova (test E) o javnim financijama u pogledu proračunskih načela i iznimaka EU-a nejasna i preopćenita. Budući da povjerenstvo za odabir nije predložilo jasne kriterije za ispravak testova na svakom od različitih jezika, podnositelj pritužbe zaključio je da ne postoje jamstva pravednosti za njihovu evaluaciju. Osim toga, nakon razgovora s drugim francuskim kandidatima podnositelj pritužbe istaknuo je i da su ocjenjivači koji su označili francuske testove naizgled primjenjivali strože kriterije.
Podnositeljica pritužbe proslijedila je 9. prosinca 1998. Ombudsmanu primjerak pisma koje je uputila predsjedniku povjerenstva za odabir. U tom novom dopisu od 1. prosinca 1998. podnositelj pritužbe zatražio je: (i) presliku njezina označenog testa, (ii) novu ocjenu njezina testa, (iii) različite informacije o postojanju sličnih pritužbi drugih kandidata, sadržaj testa na engleskom i njemačkom jeziku, kriterije za evaluaciju testova i je li provedena analitička usporedba bodova danih na temelju različitih jezika. Podnositelj pritužbe pojasnio je neke od tih zahtjeva u dopisu Komisiji od 13. prosinca 1998.
Podnositelj pritužbe poslao je 26. veljače 1999. Europskom ombudsmanu dodatni dopis, zajedno s preslikom odgovora Komisije od 27. siječnja 1999. S obzirom na argumente koje je iznijela institucija, podnositelj pritužbe tvrdio je da postupak ocjenjivanja testova i odabira kandidata nije bio transparentan. U svojem odgovoru institucija je navela da, nakon što je ponovno provjerila testove podnositelja pritužbe, dobiveni bodovi odgovaraju onima koji su joj priopćeni. Institucija je navela i da različita pitanja testa nisu obmanjujuća te da je rad ocjenjivača obavljen na temelju unaprijed utvrđenih kriterija. Kad je riječ o njezinu zahtjevu za pristup preslici njezina označenog testa, Komisija je navela da je rad povjerenstva za odabir povjerljiv, kako se zahtijeva Pravilnikom o osoblju.
Podnositeljica pritužbe proslijedila je 4. ožujka 1999. Ombudsmanu primjerak dopisa poslanog nadležnim službama Komisije istog dana u kojem je detaljno navela pitanja koja je već postavila instituciji u svojim prethodnim dopisima.
Ukratko, tvrdnje podnositelja pritužbe odnosile su se na dva glavna pitanja:
1. Diskriminacija kandidata koji se koriste francuskim jezikom, a time i nepravedna procjena njihovih testova;
2. Nedostatak transparentnosti u načinu na koji je Komisija provela ispitivanja i njihovu evaluaciju.

INQUIRY

Mišljenje Komisije U
svojem mišljenju Europska komisija najprije je objasnila kontekst predmeta. Podnositelj pritužbe bio je kandidat na otvorenom natječaju EUR/A/123, koji su zajednički organizirali Komisija i Revizorski sud. Obje institucije dogovorile su se o povjerenstvu za odabir na natječaju, iako je Komisija djelovala kao tijelo za imenovanje. Kako je navedeno u točki VII. obavijesti, natječaj se sastojao od različitih pisanih i usmenih testova, uključujući test E, za koje je bilo potrebno sastaviti tekst o području povezanom s natječajem. Predsjednik povjerenstva za odabir obavijestio je podnositelja pritužbe 19. studenoga 1998. da, iako je položila sve testove, s ukupnom ocjenom od 138,70, njezino ime nije moglo biti uvršteno na popis uspješnih kandidata jer njezini bodovi nisu bili među najboljima.
Komisija je istaknula da se tek tada podnositelj pritužbe obratio svojim službama i Ombudsmanu tvrdeći da predmet testa E dovodi u zabludu. Institucija joj je 27. siječnja 1999. pisala potvrđujući ocjene koje joj je dala i objasnivši da se čini da je sadržaj testa E dovoljno precizan na svim jezicima. Osim toga, institucija je Ombudsmanu skrenula pozornost na činjenicu da je otac podnositelja pritužbe, bivšeg direktora Komisije, pisao kabinetu g. Liikanena kako bi osudio pogrešan sustav ocjenjivanja testa u natječaju EUR/A/123 i predložio da se na konačnom popisu uspješnih kandidata provedu statističke prilagodbe kako bi se uključili neki dodatni kandidati.
Kao što je Komisija naglasila u kontekstu istrage Europskog ombudsmana br. 1004/97, pritužba se odnosila na poseban postupak koji je institucija slijedila za procjenu kandidata u otvorenom natječaju. Komisija je istaknula činjenicu da se razlika između natječaja i redovnih ispita mijenja ovisno o zaslugama svakog pojedinačnog kandidata, koji se zauzvrat uspoređuje sa svim ostalim kandidatima, a za popis uspješnih kandidata zadržavaju se samo najbolji, što je najveći broj koji je utvrđen pravilima natječaja. U ovom slučaju tužiteljica nije bila uspješna jer njezine ocjene nisu bile među najboljima od onih na popisu uspješnih kandidata. Nije se temeljila na diskriminaciji na temelju državljanstva ili jezika, kao što je tvrdio podnositelj pritužbe.
Kad je riječ o transparentnosti postupka, Komisija je uputila na članak 6. Priloga III. Pravilniku o osoblju, kojim se utvrđuje da je rad povjerenstava za odabir tajan. Komisija je tvrdila da ta odredba ni na koji način ne proizlazi iz načela transparentnosti. Njegova je funkcija omogućiti povjerenstvu za odabir da cijeni zasluge kandidata te da neovisno i izvan svih oblika pritiska i utjecaja ocjenjuje njihov rad.
U zasebnom odjeljku svojeg odgovora Komisija je Ombudsmanu priložila neke povjerljive informacije. Te su se informacije odnosile na broj kandidata na natječaju koji su bili prihvaćeni na testovima, one koji su prošli pisane testove, one koji su sudjelovali na usmenim razgovorima i broj kandidata koji su konačno uvršteni na popis uspješnih kandidata.
Opažanja podnositelja pritužbe
U svojem očitovanju o mišljenju Komisije podnositelj pritužbe ustrajao je na tvrdnjama koje su već iznesene u izvornoj pritužbi. Naglasila je da institucija nije u potpunosti odgovorila na konkretna pitanja koja je postavila u prethodnim dopisima, osobito ona koja se odnose na pristup njezinu pisanom testu, kriterije za evaluaciju testova, postojanje pritužbi engleskih ili njemačkih kandidata ili objavu popisa uspješnih kandidata.
Podnositeljica pritužbe svojem je dopisu priložila presliku odgovora Komisije od 21. travnja 1999. u kojem su nadležne službe uputile na kriterije koje je povjerenstvo za odabir primijenilo pri ocjenjivanju testa. Istaknula je da u pogledu ispravka testa E ocjenjivači moraju uzeti u obzir opće znanje o predmetu, kao i razvoj nekih posebnih aspekata, organizaciju, jasnoću, stil, pravopis, sintaksu i opću prezentaciju. Kad je riječ o testu f (praktični test na temelju dokumentacije koja se daje kandidatima), ocjenjivači, dva odvojena testa po testu, dobili su konkretnije upute s elementima koje bi trebalo uključiti u odgovore.

OSTALI MJERILA

Kako bi pojasnio razloge zbog kojih je Komisija dio svojeg mišljenja smatrala povjerljivim, Ombudsman je pisao instituciji 30. lipnja 1999.
U odgovoru institucije od 2. kolovoza 1999. objašnjeno je da su statistički podaci o rezultatima natječaja koji su označeni kao povjerljivi proslijeđeni Ombudsmanu kako bi mu se pružili svi relevantni aspekti predmeta, kao što je učinjeno u sličnim predmetima pred sudovima Zajednice.
Komisija je dodala da ni kandidati ni treće osobe nemaju pristup tim statističkim podacima jer su ti podaci usko povezani s postupkom odabira koji provodi povjerenstvo za odabir, koji mora biti povjerljiv kako bi se izbjegao bilo kakav vanjski utjecaj. Dio tih statističkih podataka uključen je u trogodišnja izvješća koja Komisija prosljeđuje Parlamentu i Vijeću u skladu s člankom 2. Priloga IX. Pravilniku o osoblju.

ODLUKA

1 Diskriminacija nekih kandidata i nepoštena ocjena njihovih testova
1.1 Podnositelj pritužbe naglasio je da je sadržaj određenog pisanog testa (test E) nejasan i obmanjujući, posebno njegova francuska verzija. Osim toga, predložila je da se u nedostatku jasnih kriterija za ocjenjivanje čini da su francuski kandidati mogli biti diskriminirani.
1.2 Što se tiče sadržaja određenog pitanja, Komisija je naglasila da, nakon što je preispitala to pitanje, nije pronašla nijedan element koji bi mogao dovesti u pitanje jasnoću mogućih odgovora. Podnositelju pritužbe dostavio je i niz kriterija na temelju kojih su njegovi ocjenjivači trebali raditi na ispravljanju testa. Podnositelj pritužbe nije dostavio nijedan objektivni element koji bi mogao potkrijepiti njezine tvrdnje da je sadržaj tog pitanja mogao dovesti u zabludu ili da je njegova ocjena na određenom jeziku bila stroža nego na bilo kojem drugom jeziku.
1.3 Kako je utvrđeno sudskom praksom Zajednice, povjerenstva za odabir imaju znatnu diskrecijsku ovlast kako u pogledu utvrđivanja pitanja natječaja tako i u pogledu ocjenjivanja njegovih rezultata.
Pri definiranju detaljnog sadržaja testa sudovi EZ-a dali su povjerenstvima za odabir velik manevarski prostor, pod uvjetom da je taj sadržaj ograničen u granicama utvrđenima u Obavijesti o natječaju ili da je u skladu sa svrhom testa ili natječaja (2). U ovom slučaju Ombudsmanu nisu priopćeni nikakvi elementi na temelju kojih bi mogao zaključiti da je povjerenstvo za odabir natječaja pri sastavljanju određenog pitanja moglo prekoračiti svoju diskrecijsku ovlast. Ombudsman stoga smatra da ne postoje dokazi o nepravilnostima u postupanju u vezi s tim aspektom predmeta.
Povjerenstva za odabir imaju i široko diskrecijsko pravo pri procjeni rezultata testova. Međutim, ta moć nije neograničena. Može se preispitati je li njegovo izvršavanje, koje se mora temeljiti na objektivnim kriterijima, zahvaćeno očitom pogreškom, zlouporabom ovlasti ili je li povjerenstvo za odabir očito prekoračilo granice svoje diskrecijske ovlasti (3). Podnositelj pritužbe nije iznio dokaze tijekom ove istrage kojima bi se mogle dovesti u pitanje presude povjerenstva za odabir. Ombudsmanica je stoga zaključila da je povjerenstvo za odabir djelovalo u granicama svojih pravnih ovlasti. Čini se da ne postoje nepravilnosti u postupanju u pogledu tog aspekta predmeta.
2 Nedostatak transparentnosti otvorenog natječaja EUR/A/123
2.1. Podnositeljica pritužbe tvrdila je da je Komisija provela otvoreni natječaj EUR/A/123 bez transparentnosti jer mnogi njezini posebni zahtjevi (kopija njezinih označenih testova, kriteriji evaluacije, popis uspješnih kandidata za objavu) nisu bili u potpunosti ispunjeni.
2.2. Ta materijalna pitanja, kao i neka druga pitanja povezana s otvorenošću i transparentnošću natječaja Zajednice, predmet su istrage na vlastitu inicijativu koju je pokrenuo Europski ombudsman o tajnosti koja je dio postupaka zapošljavanja Komisije (samoinicijativa 1004/97/(PD)GG)(4). Kao rezultat te istrage ombudsmanica je pripremila posebno izvješće o tom pitanju koje je 18. listopada 1999. poslano Europskom parlamentu i čiji je primjerak priložen ovoj Odluci.
Stoga Ombudsman smatra da nije potrebno nastaviti istragu o tom aspektu predmeta. Europski ombudsman obavijestit će podnositelja pritužbe o ishodu tog postupka.
Zaključak Na
temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s ovom pritužbom čini se da nije bilo nepravilnosti u postupanju Europske komisije. Ombudsmanica je stoga odlučila zaključiti predmet.

DRUGO PODRUČJE

Nakon što je ocijenila dokaze koji su u mišljenju Komisije označeni kao povjerljivi, Ombudsmanica je zaključila da ti materijali nisu izravno povezani s predmetom pritužbe te stoga nisu uzeti u obzir u zaključcima ove Odluke.
S obzirom na sadržaj tih materijala, Ombudsman ne može razumjeti obrazloženje koje je Komisiju navelo na takvu klasifikaciju. Ombudsman se ne slaže sa stajalištem Komisije da bi javno otkrivanje statističkih podataka o broju kandidata koji su prihvaćeni na natječaj, onih koji su prošli pisane i usmene testove ili onih koji su konačno uvršteni na popis uspješnih kandidata na bilo koji način moglo ugroziti tajnost rada povjerenstva za odabir ili, s druge strane, spriječiti bilo kakav mogući utjecaj na njegov izbor kandidata.
Čini se da je Komisijino opsežno tumačenje tajnosti u ovom slučaju prilično pogrešno ako se usporedi samo s njezinim najavljenim sveobuhvatnim ciljem učinkovite, odgovorne i otvorene uprave koja može pružiti kvalitetne usluge koje europski građani s pravom očekuju.
O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Europske komisije.
Vaš iskreno,
Jacob SÖDERMAN

---

(1) SL C 288 A, 23.9.1997.

(2) Predmet T-132/89, Vicenzo Gallone protiv Vijeća, [1990.] ECR II-0549; točka 27. (vidjeti upućivanje na postojeću sudsku praksu koju spominje Sud).

(3) Vidjeti predmet T-46/93, Fotini Michäel-Chiou protiv Komisije [1994.] ECR I-A-0297; stavak 48.; predmet 40/86, Georges Kolivas protiv Komisije [1987.] ECR 2643; stavak 11.

(4) Kao rezultat te istrage Ombudsman je preporučio, među ostalim, da Komisija podnositeljima zahtjeva na zahtjev omogući pristup vlastitim označenim dokumentima.