donesena u skladu s člankom 4. stavkom 1. Statuta Europskog ombudsmana ^[1]

Kontekst pritužbe

1. U svibnju 2024. na snagu je stupio „Zakon o kritičnim sirovinama”[2]. Cilj je ove Uredbe EU-a osigurati pristup sigurnoj i održivoj opskrbi osnovnim mineralima i materijalima od velike gospodarske važnosti i sa znatnim rizikom za sigurnost opskrbe koji su ključni za digitalne, zelene i obrambene tehnologije.

2. U skladu s Aktom o kritičnim sirovinama određeni projekti rudarenja, prerade i recikliranja mogu se priznati kao „strateški projekt”[3], što znači da ti projekti dobivaju prioritetni status kojim se od nacionalnih tijela i sudova zahtijeva da što prije provedu sve upravne ili sudske postupke povezane s izdavanjem dozvola za te projekte. 

3. Kako bi bili određeni kao strateški projekti, projekti u području kritičnih sirovina moraju ispunjavati određene kriterije.[4] Na primjer, moraju i. znatno doprinijeti sigurnosti opskrbe EU-a strateškim sirovinama, ii. postati izvedivi u razumnom roku i iii. biti održivo provedeni, što znači da nositelji projekata moraju pratiti, spriječiti i svesti na najmanju moguću mjeru sve negativne učinke svojih projekata na okoliš ili društvo.

4. Odluke o određivanju statusa strateškog projekta donosi Europska komisija nakon savjetovanja s Odborom za kritične sirovine, koji se sastoji od stručnjaka iz država članica.

5. Komisija je u svibnju 2024. objavila prvi poziv na podnošenje prijava za priznavanje projekata u području kritičnih sirovina kao strateških projekata u okviru Akta o kritičnim sirovinama.[5] Komisija je u ožujku 2025. odredila 47 projekata unutar EU-a kao strateške projekte.[6] Komisija je u lipnju 2025. kao strateške projekte odredila 13 projekata koji se nalaze u zemljama izvan EU-a, uključujući projekt vađenja litija u dolini Jadar u Srbiji.[7]

6. U srpnju odnosno rujnu 2025. podnositelji pritužbe Komisiji su podnijeli dva zahtjeva [8] za javni pristup dokumentima, neovisno jedan o drugome, u kojima su zatražili pristup zahtjevu za dodjelu strateškog statusa „projektu Jadar” u okviru Akta o kritičnim sirovinama.

7. Komisija je utvrdila sedam dokumenata, odnosno obrazac zahtjeva i šest popratnih dokumenata [9] koje joj je dostavilo predmetno društvo („nositelj projekta”). Komisija je odbila dati javni pristup dokumentima u cijelosti, pozivajući se na potrebu zaštite javnog interesa u pogledu obrambenih i vojnih pitanja te financijskih i gospodarskih politika EU-a [10], kao i na potrebu zaštite komercijalnih interesa [11], pozivajući se na opću pretpostavku neotkrivanja.

8. U rujnu odnosno studenome 2025. podnositelji pritužbe zatražili su od Komisije da preispita svoje odluke (podnošenjem „ponovnih zahtjeva”), dovodeći u pitanje osjetljivost informacija sadržanih u dokumentima i tvrdeći da postoji prevladavajući javni interes za otkrivanje.

9. Konkretno, podnositelj pritužbe u predmetu 3164/2025/PVV(MIG) smatrao je da je, s obzirom na to da se strateški projekti financiraju javnim sredstvima, ubrzavaju i dodjeljuju regulatorne povlastice, u javnom interesu znati kako se procjenjuju i odabiru.

10. Osim toga, podnositelj pritužbe smatrao je da će dokumenti vjerojatno sadržavati informacije o okolišu, uključujući informacije o emisijama, za koje bi javnom interesu trebalo dati prednost pred poslovnom tajnom. U tom je pogledu podnositelj pritužbe tvrdio i da je, s obzirom na to da je projekt podijeljen na nekoliko „neovisnih jedinica”, njegov ukupni učinak bilo teško razumjeti i možda nije bio dovoljno zastupljen u prijavi projekta. Nadalje, podnositelj pritužbe tvrdio je da su za projekt postojale vježbe istraživanja i ispitivanja koje nisu bile u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom. Naposljetku, podnositelj pritužbe naveo je da postoji „klima zastrašivanja” za osobe koje žele prosvjedovati protiv rudarenja litija u Srbiji, pozivajući se na izvješće Komisije iz 2024. u kojem je utvrđeno da su prosvjednici bili suočeni s uhićenjima, pretragama kuća, kampanjama ocrnjivanja i strateškim tužbama protiv javnog sudjelovanja („tužbe protiv strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja”)[12].

11. Podnositelj pritužbe tvrdio je i da Komisija nije u dovoljnoj mjeri objasnila razloge za svoju odluku da predmetni projekt odredi kao strateški projekt u okviru CRMA-e. Time se potkopava pristup pravosuđu, uključujući pravo organizacija civilnog društva da osporavaju upravne odluke u pitanjima okoliša u skladu s Aarhuškim okvirom [13].

12. Slično tome, podnositelj pritužbe u predmetu 243/2026/NH napomenuo je da je predmetni nositelj projekta bio predmet nadzora u pogledu utjecaja različitih projekata diljem svijeta na okoliš. Izrazio je zabrinutost da bi u slučaju nesreće u dolini Jadar potencijalno onečišćenje vode moglo utjecati na susjedne zemlje, odnosno Hrvatsku, Rumunjsku i Bugarsku. Također se osvrnuo na protivljenje lokalne zajednice „projektu Jadar” i naglasio važnost osiguravanja usklađenosti ciljeva projekta s ciljevima Memoranduma o razumijevanju o strateškom partnerstvu između EU-a i Srbije u pogledu održivih sirovina, vrijednosnih lanaca baterija i električnih vozila.[14] Prema podnositelju pritužbe, nositelj projekta ujedno je i izvoznik vojne robe iz Srbije, a upotreba litija u vojne svrhe EU-a ugrozila bi, prema njegovu mišljenju, neutralnost Srbije.

13. Kad od Komisije nisu primili ponovni odgovor u propisanom roku (koji se smatra implicitnim negativnim odgovorom [15]), podnositelji pritužbe obratili su se Ombudsmanu i izrazili zabrinutost zbog kašnjenja Komisije u obradi njihovih zahtjeva za pristup i zbog odbijanja otkrivanja spornih dokumenata.

Istraga

14. Ombudsmanica je pokrenula dvije istrage o prešutnom odbijanju Komisije da omogući javni pristup u skladu s Uredbom 1049/2001.

15. U kontekstu strateške istrage ^[16] Ombudsmanica je već utvrdila da sustavna kašnjenja Komisije u obradi zahtjeva za javni pristup predstavljaju nepravilnosti u postupanju.^[17] Stoga, iako je Ombudsmanica izrazila žaljenje zbog kašnjenja u odgovorima Komisije na ponovne zahtjeve podnositelja pritužbi, nije pokrenula istragu o razlozima kašnjenja u tim konkretnim slučajevima. Međutim, ombudsmanica je svjesna da Komisija i dalje kasni u rješavanju zahtjeva za javni pristup te pomno prati to pitanje na temelju pritužbi koje su joj podnesene.

16. Kao prvi korak u istragama ombudsmanica je od Komisije zatražila da u svakom pojedinom slučaju donese izričitu odluku o ponovnom zahtjevu.

17. Nakon što je kašnjenje i dalje trajalo, istražni tim Ombudsmana nastavio je s pregledom spornih dokumenata.

18. Komisija je u ožujku i travnju 2026. donijela potvrđujuću odluku u svakom pojedinom slučaju. Zadržao je svoje stajalište prema kojem pristup relevantnim dokumentima treba odbiti u cijelosti, pozivajući se na potrebu zaštite komercijalnih interesa dotičnog nositelja projekta, tvrdeći da se primjenjuje opća pretpostavka neotkrivanja.

19. Komisija se više nije oslanjala na iznimke za zaštitu javnog interesa u pogledu obrambenih i vojnih pitanja te financijskih i gospodarskih politika EU-a.

20. Podnositelji pritužbe ostali su nezadovoljni odobrenim pristupom. Istražni tim Ombudsmana stoga je nastavio s pregledom dokumenata.

Argumenti podneseni pučkom pravobranitelju

21. Komisija je u svojim potvrđujućim odlukama navela da su dokumenti dio uspješnog zahtjeva za priznavanje projekta u području kritičnih sirovina kao strateškog projekta u okviru Akta o kritičnim sirovinama. Objasnila je da pri utvrđivanju treba li dodijeliti taj status mora procijeniti ispunjava li predmetni projekt relevantne kriterije priznavanja, koji su tehničke prirode i odnose se, na primjer, na sposobnost projekta da znatno doprinese opskrbi strateškim sirovinama u EU-u, njegovu tehničku izvedivost, očekivani obujam proizvodnje te njegovu održivost i učinak na okoliš. To znači da projektne prijave moraju sadržavati opsežne tehničke informacije, uključujući dokaze povezane s ispunjavanjem svakog kriterija priznavanja, vremenski raspored provedbe projekta i poslovni plan kojim se ocjenjuje financijska održivost projekta.

22. S obzirom na prethodno navedeno Komisija je smatrala da se po analogiji primjenjuje opća pretpostavka neotkrivanja koju su sudovi EU-a priznali u pogledu dokumenata koji čine dio ponuda (koje obično uključuju tehničku, gospodarsku i financijsku ponudu) podnesenih u okviru javne nabave EU-a.

23. Konkretno, Komisija je navela da je razlog za tu opću pretpostavku potreba za očuvanjem nenarušenog tržišnog natjecanja i legitimnih interesa gospodarskih subjekata koji sudjeluju u postupcima nabave te da se slična razmatranja mogu primijeniti na zahtjeve za status strateškog projekta. Tvrdio je da taj status podrazumijeva povlašteni položaj na tržištu i da podnositelji zahtjeva moraju „dokazivati svoju specifičnu stručnost i individualnu privlačnost, koja je u komercijalnom kontekstu konkurentne prirode, neovisno o tome što se status može dodijeliti neodređenom broju podnositelja zahtjeva u okviru jednog poziva”. Komisija je navela i da takve prijave sadržavaju informacije o sektorskom stručnom znanju, poslovnim odnosima i inovativnom pristupu predmetnog nositelja projekta koji se upotrebljavaju u razvoju njegova projekta te da bi se otkrivanjem otkrila metodologija koju je nositelj projekta upotrijebio za strukturiranje svoje prijave i svi mogući različiti čimbenici/jedinstvenost koji bi mogli biti konkurentska prednost.

24. Komisija je tvrdila da su takve informacije osjetljive prirode i da imaju znatnu komercijalnu vrijednost jer bi ih konkurenti mogli upotrijebiti u vlastitu korist, kako u pogledu svojih komercijalnih djelatnosti općenito tako i u kontekstu zahtjeva za status strateškog projekta u okviru Akta o kritičnim sirovinama. Komisija je dodala da je tržište kritičnih sirovina obilježeno visokom koncentracijom i velikom volatilnošću, tako da objavljivanje svih informacija o tehničkom stručnom znanju i poslovnoj strategiji nositelja projekta može znatno naštetiti njegovim komercijalnim interesima.

25. Kad je riječ o postojanju prevladavajućeg javnog interesa, Komisija je odbacila argument da bi se otkrivanjem osigurala transparentnost i demokratski nadzor nad načinom na koji se strateški projekti ocjenjuju i odabiru kao preopćeniti.

26. Kad je riječ o informacijama o okolišu, Komisija je smatrala da dokumenti ne sadržavaju informacije koje bi se razumno mogle smatrati „informacijama povezanima s emisijama u okoliš”, s obzirom na to da relevantne informacije nisu „određene, a time ni nehipotetske, u pogledu vrste, trajanja ili količine takvih potencijalnih emisija”. Konkretno, iako pri procjeni zahtjeva u skladu s Aktom o kritičnim sirovinama provodi sveobuhvatnu procjenu toga hoće li se projekt provesti na održiv način, konkretna održiva provedba projekta ovisi o procjeni njegovih učinaka na okoliš koju provode nadležna nacionalna tijela jer se samo nacionalnim postupkom izdavanja dozvola može osigurati da su projekti u području kritičnih sirovina sigurni i usklađeni sa zahtjevima u pogledu okoliša. U skladu s tim, priznavanje projekta kao strateškog projekta u okviru Akta o kritičnim sirovinama ne utječe na zahtjeve koji se primjenjuju na temelju prava EU-a, nacionalnog ili međunarodnog prava [18].

27. Što se tiče predmetnog projekta, Komisija je navela da su u trenutku podnošenja zahtjeva za dodjelu strateškog statusa različite okolišne dozvole još bile u tijeku. Stoga se nijedno upućivanje na potencijalne emisije koje mogu biti sadržane u dokumentima ne može smatrati „stvarnim ili predvidljivim”. Komisija je također smatrala da se slična razmatranja primjenjuju na informacije o okolišu koje nisu informacije o emisijama koje bi dokumenti mogli sadržavati. Zaključila je da javni pristup takvim informacijama ne bi služio kao potpora tvrdnjama koje su podnositelji pritužbe iznijeli u svojim ponovnim zahtjevima. Ta svrha ne bi prevladala ni nad potrebom zaštite komercijalnih interesa nositelja projekta.

28. Naposljetku, što se tiče javnog interesa za pristup pravosuđu, Komisija je tvrdila da je interes organizacije civilnog društva za otkrivanje dokumenta u svrhu podnošenja zahtjeva za interno preispitivanje na temelju Aarhuškog okvira privatni, a ne javni interes. Komisija je dodala da je rok za podnošenje takvog zahtjeva (u pogledu određivanja predmetnog projekta kao strateškog projekta) već istekao.

29. U primjedbama na ponovnu odluku Komisije o njegovu zahtjevu za pristup podnositelj pritužbe u predmetu 3164/2025/PVV(MIG) tvrdio je da je primjena opće pretpostavke neotkrivanja neopravdana zbog različitog postupovnog konteksta postupka javne nabave i postupka priznavanja projekata u području kritičnih sirovina kao strateških projekata u okviru Akta o kritičnim sirovinama. Konkretno, podnositelj pritužbe tvrdio je da prvonavedeno podrazumijeva tržišno kontradiktorno okruženje, dok drugonavedeno služi za potvrđivanje da projekti ispunjavaju regulatorne zahtjeve, tako da je rizik od otkrivanja bitno različit.

30. Osim toga, podnositelj pritužbe tvrdio je da određene informacije u dokumentima očito nisu poslovno osjetljive, kao što su raspored provedbe projekta, opće obveze održivosti i činjenični opisi lokacije, opsega i regulatornog konteksta projekta. Ta vrsta informacija, rekao je, rutinski se otkriva, na primjer, u postupcima izdavanja dozvola i procjenama utjecaja na okoliš.

31. Podnositelj pritužbe tvrdio je i da za objavu postoji prevladavajući javni interes. Napominjući da projekti određeni kao strateški projekti u okviru Akta o kritičnim sirovinama imaju znatnu gospodarsku prednost, uključujući pristup javnom financiranju, ponovio je da javnost ima pravo znati na kojoj se osnovi dodjeljuju koristi, povlastice i resursi. Dodao je da predmetni projekt izravno utječe na lokalne zajednice koje imaju legitimno, zakonski zaštićeno pravo znati vremenski okvir aktivnosti koje mogu utjecati na njihov okoliš, imovinu i sredstva za život. Nadalje, podnositelj pritužbe tvrdio je da je projekt iznimna javna kontroverza jer je doveo do sudskih postupaka, prosvjeda, parlamentarnog nadzora i diplomatskog angažmana na najvišim razinama te da ne postoji rizik od štete s obzirom na to da je trenutačno stavljen na čekanje.

32. Kad je riječ o pristupu informacijama o okolišu, podnositelj pritužbe smatrao je da je obrazloženje Komisije proturječno. Konkretno, napominjući da kriteriji priznavanja u skladu s Aktom o kritičnim sirovinama izričito uključuju održivost i rješavanje pitanja utjecaja na okoliš, tvrdio je da, ako relevantne informacije nisu dovoljno uvjerljive da bi se objavile, moraju biti i nedovoljno uvjerljive da bi se na njih moglo osloniti kako bi se dodijelio status strateškog projekta. U tom bi slučaju Komisija morala objasniti na kojoj je dokaznoj osnovi dodijelila taj status. Zapravo, ako Komisija sumnja u točnost ili potpunost informacija o okolišu sadržanih u dokumentima, to bi bilo razlog za zabrinutost u pogledu pouzdanosti njezine procjene u skladu s Aktom o kritičnim sirovinama, a time i snažnog javnog interesa za objavu.

33. Kad je riječ o pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša, podnositelj pritužbe naveo je da bi dokumenti mogli biti relevantni za pravne lijekove koji nisu zahtjev za interno preispitivanje na temelju Aarhuškog okvira, uključujući postupke pred nacionalnim sudovima, postupke na temelju prava EU-a u području okoliša i osporavanje odluka o izdavanju dozvole. Podnositelj pritužbe odbio je i stajalište Komisije da taj argument pokazuje privatni interes, navodeći da je pristup pravosuđu u području okoliša priznat kao javni interes.

34. Podnositelj pritužbe u predmetu 243/2026/NH naveo je da složeni rudarski projekt kao što je predmetni može utjecati na okoliš, upravljanje vodama, bioraznolikost, baštinu i lokalnu zajednicu. Smatrao je da Komisija nije u dovoljnoj mjeri uzela u obzir tu zabrinutost pri određivanju projekta kao strateškog projekta u okviru Akta o kritičnim sirovinama te je ponovio da se predmetni nositelj projekta već suočava s kontrolom njegova utjecaja na okoliš u različitim projektima diljem svijeta. Nadalje, podnositelj pritužbe tvrdio je da bi se objavom prijave projekta u skladu s Aktom o kritičnim sirovinama javnosti omogućilo da procijeni prirodu projekta i otkloni sve moguće sumnje na korupciju.

35. U oba slučaja podnositelji pritužbe odbacili su stajalište Komisije da se izuzeće primjenjuje na sve dokumente i da djelomični pristup nije moguć.

Procjena Ombudsmana na temelju koje je donesena preporuka

36. S obzirom na preklapanje predmeta, ombudsmanica je odlučila zajednički obraditi te pritužbe i izdati jedinstvenu preporuku.

37. Institucije EU-a mogu odbiti dati javni pristup dokumentu zatraženom na temelju Uredbe 1049/2001 ako postoji razumno predvidljiv i nehipotetski rizik da bi njegovo otkrivanje ugrozilo komercijalne interese fizičke ili pravne osobe. Međutim, institucije Unije ne mogu se pozivati na potrebu zaštite komercijalnih interesa samo zato što se informacije odnose na poduzeće ili njegove poslovne odnose. Iznimka služi za zaštitu poslovno osjetljivih informacija, kao što su informacije koje se odnose na poslovnu strategiju ili posebno znanje i iskustvo poduzeća.[19] U skladu s tim, pri pozivanju na tu iznimku institucije EU-a moraju objasniti kako bi otkrivanje moglo konkretno i stvarno ugroziti legitimne komercijalne interese o kojima je riječ.[20]

38. U ovom se slučaju Komisija oslonila na potrebu zaštite komercijalnih interesa predmetnog nositelja projekta, tvrdeći da se na sporne dokumente može primijeniti opća pretpostavka neotkrivanja. U tom slučaju dotična institucija Unije ne mora pojedinačno ispitati sporne dokumente niti objasniti konkretnu štetu koju bi prouzročilo otkrivanje njihova sadržaja. Umjesto toga, može pretpostaviti da dokumenti, s obzirom na to da su dio određenog spisa ili kategorije dokumenata, moraju ostati u cijelosti povjerljivi.

O općoj pretpostavci neotkrivanja

39. Komisija je smatrala da se opća pretpostavka prema kojoj bi otkrivanje ponuda ponuditelja u postupcima javne nabave ugrozilo komercijalne interese predmetnih ponuditelja, kako su je priznali sudovi Unije, po analogiji može primijeniti na dokumente koji se odnose na određivanje projekata u području kritičnih sirovina kao „strateških projekata” u skladu s CRMA-om.

40. Komisija je u biti tvrdila da se može smatrati da zahtjev za dodjelu statusa strateškog projekta sadržava osjetljive poslovne informacije koje bi konkurenti mogli upotrijebiti u okviru vlastitih prijava projekata, čime bi se narušilo tržišno natjecanje u kasnijim postupcima i ugrozila legitimna očekivanja nositelja projekta koji je podnio zahtjev.

41. Stajalište Komisije nije uvjerljivo. Konkretno, postupak javne nabave drukčije je prirode od postupka utvrđivanja treba li projektu u području kritičnih sirovina dodijeliti status strateškog projekta u okviru Akta o kritičnim sirovinama. Postupak javne nabave usporedni je postupak odabira kojim se od predmetne institucije zahtijeva da usporedi različite komercijalne ponude različitih ponuditelja za istu uslugu kako bi odabrala najbolju. Ugovor o uslugama sklopit će se samo s uspješnim ponuditeljem. Postupak javne nabave stoga je natjecateljske prirode.

42. S druge strane, postupak određivanja projekata u području kritičnih sirovina kao strateških projekata ne temelji se na ponudama, troškovima ili tržišnom natjecanju među tržišnim subjektima, nego na kriterijima od javnog interesa. Pri procjeni zahtjeva za status strateškog projekta Komisija mora utvrditi ispunjava li relevantni projekt zakonske zahtjeve utvrđene u Aktu o kritičnim sirovinama, uz primjenu administrativnog diskrecijskog prava. Ako Komisija smatra da projekt ispunjava te kriterije, bit će priznat kao strateški projekt. Ta se odluka donosi neovisno o sadržaju drugih projektnih prijava. Drugim riječima, u teoriji svi projekti koji se prijavljuju za status strateškog projekta u određenom pozivu mogu biti uspješni.

43. Osim toga, čini se nerazumnim pretpostaviti da projektne prijave poput one o kojoj je riječ u ovom predmetu u cijelosti sadržavaju poslovno osjetljive informacije. Predmetni promotori projekata dostavili su dokumente kako bi ilustrirali ispunjava li i na koji način njihov projekt relevantne zahtjeve utvrđene u Aktu o kritičnim sirovinama.[21] To uključuje, na primjer, način na koji bi se projekt održivo proveo, odnosno kako bi promotor projekta spriječio i sveo na najmanju moguću mjeru negativne učinke na okoliš i društvo.

44. Te će informacije obično biti dio obvezne procjene utjecaja na okoliš koju nositelji projekata moraju provesti u skladu s nacionalnim regulatornim okvirom koji se na njih primjenjuje i/ili procjena utjecaja na okoliš i društvo koje nositelji projekata mogu provesti na dobrovoljnoj osnovi ili u kontekstu ispunjavanja zahtjeva za financiranje. Ključna značajka takvih procjena obično je da bi one trebale biti javno dostupne. Osim toga, s obzirom na veličinu i znatan učinak projekata u području kritičnih sirovina, nositelji projekata obično surađuju sa širokim rasponom dionika kako bi poboljšali percepciju javnosti o svojem projektu i dobili potporu za njega ili zato što se primjenjivim pravilima od njih zahtijeva da to učine. U tom kontekstu informacije koje nositelji projekata moraju dostaviti Komisiji u okviru Akta o kritičnim sirovinama kako bi dokazali usklađenost sa zahtjevom za smislenu suradnju s uključenim lokalnim zajednicama pri podnošenju zahtjeva za status strateškog projekta postaju javne.

45. Na temelju uvida u dokumente u ovoj i usporednoj [22] istrazi, Ombudsman nije uvjeren da sporni dokumenti sadržavaju isključivo informacije koje bi odražavale specifično stručno znanje, iskustvo ili poslovne tajne nositelja projekta ili koje bi se iz drugih razloga mogle smatrati osjetljivima. Umjesto toga, velik dio informacija koje se u njima nalaze prilično je općenite prirode. U prijavnom obrascu nositelj projekta opisuje, primjerice, koji se domaći zakoni primjenjuju na njegov projekt, kojim se dobrovoljnim okvirima pridržava i gdje je u postupku ishođenja potrebnih dozvola za provedbu projekta. Kad je riječ o posebnim mjerama koje nositelj projekta predviđa za ublažavanje učinaka svojeg projekta na okoliš i društvo, informacije u obrascu zahtjeva često nisu vrlo detaljne, ali čine sažetak informacija koje su već zakonito objavljene drugdje.

46. Na primjer, predmetni nositelj projekta uspostavio je internetsku stranicu projekta na kojoj je objavio nacrt procjene utjecaja projekta na okoliš. Iako taj dokument više nije dostupan na internetskim stranicama projekta, činjenica da ga je sam nositelj projekta objavio pokazuje da njegov sadržaj nije smatrao poslovno osjetljivim. Osim toga, civilno društvo i akademski akteri u velikoj su mjeri komentirali dokument i on je bio temelj za odluku nadležnih nacionalnih tijela o utvrđivanju opsega u pogledu procjene utjecaja na okoliš koju treba provesti. Osim toga, pretraga je pokazala da je barem jedan od spornih popratnih dokumenata javno dostupan.

47. Ombudsmanica napominje i da je metodologija kojom se nositelj projekta koristio pri oblikovanju i strukturiranju svoje primjene utvrđena u smjernicama [23] koje je dostavila Komisija, kao i u samom relevantnom obrascu za prijavu. U skladu s tim, vrsta informacija sadržanih u obrascu zahtjeva po prirodi je vrlo slična informacijama sadržanima u prijavama drugih promotora projekata, a popratna dokumentacija koju su dostavili različiti promotori projekata također je iste vrste. Osim toga, struktura „dokumentacije o održivosti” dostavljene Komisiji u skladu je s primjenjivim nacionalnim zakonodavstvom i/ili smjernicama nacionalnih tijela. Stoga nije vjerojatno da bi njihovo otkrivanje u svim okolnostima drugim nositeljima projekata dalo nepoštenu prednost u smislu međusobnog kopiranja pristupa.

48. Osim toga, projektne prijave koje Komisija pregledava u vezi s određenim krugom poziva ne odnose se na iste ili čak slične projekte. Umjesto toga, projekti u području kritičnih sirovina obično su jedinstveni zbog svojeg zemljopisnog položaja, sirovina koje će se vaditi ili prerađivati, nacionalnog regulatornog okvira koji se na njih primjenjuje, okolišnih čimbenika na koje bi to moglo utjecati i potreba dotične lokalne zajednice. U skladu s tim, učinak koji svaki projekt može imati i kako ga najbolje riješiti također su jedinstveni.

49. Naposljetku, valja istaknuti da je sama Komisija objavila neke od informacija sadržanih u sličnim prijavama projekata, odnosno u svojem odgovoru na „zahtjev za interno preispitivanje”[24] konzorcija organizacija civilnog društva koji je izdan prije donošenja potvrđujuće odluke u ovom predmetu [25].

50. S obzirom na sve navedeno, Ombudsmanica smatra da je bilo nerazumno da Komisija pretpostavi da sporni dokumenti u cijelosti sadržavaju osjetljive informacije i da se stoga na njih može primijeniti opća pretpostavka neotkrivanja. Stoga je Komisija trebala provesti pojedinačnu ocjenu projektne prijave kako bi omogućila širok djelomičan pristup.

Postojanje prevladavajućeg javnog interesa

51. Ako institucija EU-a utvrdi da bi se odobravanjem javnog pristupa dokumentima u razumnoj mjeri ugrozila zaštita komercijalnih interesa, ona mora odbiti pristup, osim ako za njegovo otkrivanje postoji prevladavajući javni interes [26].

52. U tom su pogledu podnositelji pritužbe, među ostalim upućivanjem na Aarhušku uredbu [27], tvrdili da će dokumenti vjerojatno sadržavati informacije o okolišu koje sadržavaju „informacije povezane s emisijama u okoliš”[28] i da bi takve informacije trebalo objaviti neovisno o njihovoj poslovnoj osjetljivosti.

53. Aarhuškom uredbom nastoji se osigurati da se „informacije o okolišu” postupno stavljaju na raspolaganje i šire javnosti.[29] Svrha pristupa tim informacijama jest promicanje sudjelovanja javnosti u povezanom postupku donošenja odluka, čime se povećava odgovornost i doprinosi svijesti javnosti o donesenim odlukama i potpori za njih. Stoga se smatra da postoji javni interes za pristup „informacijama o okolišu” i institucije EU-a trebale bi to uzeti u obzir pri procjeni zahtjeva za javni pristup [30].

54. Međutim, javni interes za pristup „informacijama o okolišu” ne poništava automatski interes koji treba zaštititi neotkrivanjem traženih dokumenata. Umjesto toga, mora se ocijeniti na temelju pojedinačnog ispitivanja dokumenata i njihova konteksta.[31] To se razlikuje kad je riječ o posebnoj vrsti „informacija o okolišu”, odnosno informacija koje se „odnose na emisije u okoliš”. Za ovu posebnu vrstu informacija o okolišu pretpostavlja se da postoji prevladavajući javni interes kada je riječ o zaštiti komercijalnih interesa [32].

55. Pojam „informacije povezane s emisijama u okoliš” nije ograničen na informacije o „stvarnim emisijama”. Sastoji se i od informacija koje javnosti omogućuju da sazna „što se, može predvidjeti, ispušta u okoliš (...)”[33] i informacija koje se odnose na učinke tih emisija [34].

56. U ovom slučaju Komisija je u odgovarajućim potvrđujućim odlukama zauzela stajalište da zatraženi dokumenti ne sadržavaju informacije koje bi se razumno mogle smatrati „informacijama povezanima s emisijama u okoliš” jer su okolišne dozvole za projekt još bile u tijeku u trenutku podnošenja zahtjeva u skladu s Aktom o kritičnim sirovinama. Zbog toga je Komisija smatrala da se sve informacije o emisijama u okoliš koje bi mogle biti sadržane u prijavi projekta moraju smatrati isključivo hipotetskima, a ne stvarnima ili predvidljivima.

57. Ombudsman smatra da to stajalište nije uvjerljivo.

58. U skladu s Aktom o kritičnim sirovinama Komisija nije dužna provesti sveobuhvatnu procjenu utjecaja projekta koji se prijavljuje za status strateškog projekta na okoliš. Umjesto toga, na nadležnim je nacionalnim tijelima da provedu potpunu i detaljnu procjenu utjecaja na okoliš kada se projekti prijavljuju za potrebnu okolišnu dozvolu. Međutim, kako bi provjerila bi li se projekt u području kritičnih sirovina proveo na održiv način, Komisija mora „uzeti u obzir ukupnu procjenu usklađenosti projekta s relevantnim pravom Unije ili nacionalnim pravom te relevantne dodatne dokaze, uzimajući u obzir lokaciju projekta”.[35] To znači da nositelji projekta moraju Komisiji dostaviti opsežne informacije o okolišu kako bi joj omogućili da procijeni bi li se učinci njihova projekta na okoliš u dovoljnoj mjeri pratili, spriječili i sveli na najmanju moguću mjeru.

59. Kao što je inspekcija pokazala, dokumentacija doista sadržava detaljne informacije koje se smatraju „informacijama o okolišu” u skladu s Aarhuškom uredbom, uključujući informacije o očekivanim budućim emisijama projekta i utjecaju tih emisija na okoliš. Čini se da se te informacije temelje na ocjeni neovisnih stručnjaka i laboratorijskim ispitivanjima. Osim toga, te su informacije dostavljene i javnim tijelima kako bi se pokazalo da projekt ispunjava relevantne zakonske zahtjeve za status strateškog projekta i/ili u kontekstu nacionalnih postupaka zaštite okoliša.

60. Kako je prethodno navedeno, pojam „informacije povezane s emisijama u okoliš” obuhvaća „informacije o predvidljivim emisijama u okoliš”. [36] Ombudsmanica razumije da će se informacije o emisijama smatrati predvidljivima ako se temelje na konkretnoj procjeni objektivnih podataka. Suprotno tomu, informacije o emisijama smatrat će se isključivo hipotetskima ako se ne temelje na konkretnoj ocjeni objektivnih podataka, nego na pretpostavkama.

61. Na temelju pregleda relevantnih dokumenata Ombudsman smatra da se informacije povezane s procijenjenim budućim emisijama projekta koje su u njima sadržane temelje na konkretnoj procjeni objektivnih podataka i da će se stoga te emisije vjerojatno pojaviti na temelju prirode i opsega predviđenih radova. Iako nije nemoguće da se planiranje projekta i dalje neznatno promijeni (ili da se na kraju ne provede), informacije o emisijama koje su dostavljene Komisiji u skladu s Aktom o kritičnim sirovinama trebalo bi stoga barem smatrati „predvidljivima” i stoga obuhvaćenima pojmom „informacije [koje se] odnose na emisije u okoliš” u smislu Aarhuške uredbe EU-a. Naime, Komisija ga je prihvatila kao temelj za svoju ocjenu održivosti predmetnih projekata.

62. Osim toga, jasno je da će predmetni projekt u području kritičnih sirovina imati velik utjecaj na okoliš i živote ljudi u proširenim područjima zemlje u kojoj se nalazi, a možda i šire. Stoga, s obzirom na to da je Komisija prepoznala projekt kao strateški projekt, trebala bi moći objasniti javnosti zašto smatra da će se njegovi utjecaji na okoliš u dovoljnoj mjeri pratiti i rješavati. Činjenica da javnost može preispitati odluku Komisije da projekt odredi kao strateški projekt i pozvati Komisiju na odgovornost čini se posebno važnom ako je projekt obilježen kontroverzama [37].

63. S obzirom na sve prethodno navedeno, Ombudsman smatra da je Komisijino odbijanje da širokoj javnosti omogući pristup spornim dokumentima predstavljalo nepravilnosti u postupanju. Stoga u nastavku iznosi odgovarajuću preporuku.

Preporuka

Na temelju istrage u vezi s tom pritužbom Europski ombudsman Komisiji daje sljedeću preporuku:

Europska komisija trebala bi ponovno razmotriti svoje stajalište o zahtjevima za javni pristup kako bi se omogućio širok javni pristup, uzimajući u obzir prethodno navedena opažanja. Komisija bi se prema potrebi trebala savjetovati s predmetnim nositeljem projekta.

Komisija i podnositelji pritužbe bit će obaviješteni o toj preporuci. U skladu s člankom 4. stavkom 2. Statuta Europskog ombudsmana Komisija šalje detaljno mišljenje do 5. veljače 2027.

Teresa Anjinho
Europska ombudsmanica 

Strasbourg, 5. studenoga 2026. 

 

[1] Dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=uriserv%3AOJ.L_.2021.253.01.0001.01.ENG&toc=OJ%3AL%3A2021%3A253%3ATOC.

[2] Uredba 2024/1252 od 11. travnja 2024. o uspostavi okvira za sigurnu i održivu opskrbu kritičnim sirovinama: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX%3A02024R1252-20240503.

[3] Vidjeti osobito članak 6. stavak 1., članke 7. i 10. Akta o kritičnim sirovinama.

[4] U skladu s člankom 6. stavkom 1. Akta o kritičnim sirovinama.

[5] Dostupno na: https://single-market-economy.ec.europa.eu/calls-expression-interest/call-applications-strategic-projects-under-critical-raw-materials-act_en.

[6] Odluka Komisije o popisu svih projekata unutar EU-a koji su određeni kao strateški projekti dostupna je na: https://webgate.ec.europa.eu/circabc-ewpp/d/d/workspace/SpacesStore/1958718b-21e9-40f4-9c9f-42a58dc4c5a3/download.

[7] Odluka Komisije o popisu svih projekata izvan EU-a koji su određeni kao strateški projekti dostupna je na: https://single-market-economy.ec.europa.eu/document/download/808502c2-21c7-4ca8-855f-ff0b528f91c4_en?filename=C_2025_3491_1_EN_ACT_part1_v4.pdf.

[8] U skladu s Uredbom 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Komisije i Vijeća: http://data.europa.eu/eli/reg/2001/1049/oj.

[9] Konceptualni plan zatvaranja projekta, poslovni plan, dokazi o certifikacijskim shemama, operativno planiranje, dokumentacija o održivosti i studija tehničke izvedivosti.

[10] U skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (a) Uredbe 1049/2001.

[11] U skladu s člankom 4. stavkom 2. prvom alinejom Uredbe 1049/2001.

[12] Podnositelj pritužbe uputio je na Izvješće Komisije o Srbiji za 2024.: https://enlargement.ec.europa.eu/document/download/3c8c2d7f-bff7-44eb-b868-414730cc5902_en?filename=Srbia%20Report%202024.pdf.

[13] Članak 10. Uredbe 1367/2006 o primjeni odredaba Aarhuške konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša na institucije i tijela Zajednice („Aarhuška uredba”): https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX%3A02006R1367-20230429.

[14] Memorandum o razumijevanju dostupan je na: https://single-market-economy.ec.europa.eu/document/6fe0e605-9299-45c3-b846-2efb85585251_en.

[15] U skladu s člankom 8. stavkom 3. Uredbe 1049/2001.

[16] Strateška istraga OI/2/2022/OAM o vremenu koje je Europskoj komisiji potrebno za obradu zahtjeva za javni pristup dokumentima: https://www.ombudsman.europa.eu/en/case/en/60766.

[17] Odluka u navedenoj strateškoj istrazi OI/2/2022/OAM: https://www.ombudsman.europa.eu/en/decision/en/175321.

[18] U skladu s uvodnom izjavom 25. i člankom 6. stavkom 3. Akta o kritičnim sirovinama.

[19] Vidjeti, primjerice, presudu Općeg suda od 7. veljače 2018., PTC/EMA, T-718/15: https://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf?text=&docid=199044&pageIndex=0&doclang=EN&mode=lst&dir=&occ=first&part=1&cid=13039858.

[20] Vidjeti, primjerice, presudu Suda od 4. rujna 2018., ClientEarth protiv Komisije, C‐57/16 P, točku 51.: https://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf?text=&docid=205322&pageIndex=0&doclang=EN&mode=lst&dir=&occ=first&part=1&cid=19039430.

[21] Članak 6. stavak 1. Akta o kritičnim sirovinama.

[22] Predmet 1855/2025/PVV(MIG) o načinu na koji je Europska komisija postupila sa zahtjevom za javni pristup dokumentima povezanima s projektima koji su priznati kao „strateški projekti” na temelju Akta o kritičnim sirovinama: https://www.ombudsman.europa.eu/en/case/en/69726.

[23] Najnovija verzija ovog „Vodiča za podnositelje zahtjeva” dostupna je na: https://single-market-economy.ec.europa.eu/sectors/raw-materials/areas-specific-interest/critical-raw-materials/strategic-projects-under-crma/guide-applicants_en.

[24] U skladu s člankom 10. Aarhuške uredbe.

[25] Vidjeti detaljnu ocjenu Komisije priloženu njezinu odgovoru od 8. siječnja 2026.: https://circabc.europa.eu/ui/group/3b48eff1-b955-423f-9086-0d85ad1c5879/library/74edffdc-0eb5-4658-bb6c-a5674127feb1/details.

[26] U skladu s člankom 4. stavkom 2. Uredbe 1049/2001.

[27] Uredba 1367/2006, vidjeti bilješku 13. gore.

[28] Članak 2. stavak 1. točka (d) Aarhuške uredbe.

[29] Članak 1. stavak 1. Aarhuške uredbe.

[30] Vidjeti i Odluku Europskog ombudsmana u predmetima 1132/2022/OAM i 1374/2022/OAM (https://www.ombudsman.europa.eu/en/decision/en/168684), točka 34.

[31] Vidjeti i Odluku Europskog ombudsmana u predmetima 1132/2022/OAM i 1374/2022/OAM, točku 35.

[32] U skladu s člankom 6. stavkom 1. Aarhuške uredbe.

[33] Presuda Općeg suda od 11. srpnja 2018., Rogesa Roheisengesellschaft Saar mbH protiv Komisije, T-643/13: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX:62013TJ0643.

[34] Vidjeti, na primjer, presudu Općeg suda od 13. studenog 2024., PAN Europe protiv Komisije, T-104/23, točku 66.: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX:62023TJ0104.

[35] U skladu sa stavkom 5. Priloga III. Aktu o kritičnim sirovinama.

[36] Vidjeti i presudu Suda od 23. studenoga 2016., Europska komisija protiv Stichting Greenpeace Nederland i Pesticide Action Network Europe (PAN Europe), predmet C-673/13 P, točka 74.: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX%3A62013CJ0673.

[37] Vidjeti, na primjer: https://www.euronews.com/2024/08/09/we-are-not-interested-in-their-profits-farmers-protest-aproinst-giant-lithium-mine-in-serbi; https://www.reuters.com/markets/commodities/serbia-wants-talks-with-rio-tinto-over-jadar-lithium-project-2024-01-17/; https://www.politico.eu/article/serbia-lithium-reserve-eu-mining-colony-electric-vehicles/.