Sastavljeno u skladu s člankom 3. stavkom 5. Statuta Europskog ombudsmana ^[1]

Podnositelju pritužbe dodijeljena je financijska naknada u sudskom predmetu protiv bivše misije EU-a za potporu sigurnosnim reformama u Gvineji Bisau. Međutim, nakon žalbe, utvrđeno je da misija uživa imunitet. Stoga se odluka suda nije mogla izvršiti. Podnositelj pritužbe zatim se obratio Ombudsmanu za pomoć.

Ombudsmanica je utvrdila da upotreba imuniteta kako bi se izbjegla provedba presude podrazumijeva ozbiljne rizike za EU, odnosno da se smatra da se njome ne poštuju odluke koje su donijela strana pravosudna tijela ako te odluke nisu u njezinu korist. Stoga je ESVD-u predložila rješenje prema kojem bi se podnositelju pritužbe isplatila pravična naknada.

Osnovne informacije

1. Podnositelj pritužbe radio je za misiju EU-a (koja više ne postoji) za potporu reformi sigurnosnog sektora u Gvineji Bisau („misija”) na temelju ugovora na određeno vrijeme uređenog radnim pravom Gvineje Bisau. Podnositelj pritužbe podnio je 2010. tužbu Regionalnom sudu u Bissauu („Sud”) protiv odluke o neproduljenju njezina ugovora, tražeći naknadu štete.

2. Sud je 28. travnja 2010. presudio da mirenje o tom pitanju nije moguće zbog opetovanih neopravdanih izostanaka Misije sa sastanaka o nagodbi o kojima je obaviještena. Sud je u svojoj presudi priznao pravo podnositelja pritužbe da zatraži pravnu zaštitu protiv raskida svojeg ugovora i da zatraži naknadu štete u okviru sudskog postupka.

3. Sud je 28. svibnja 2010. zatražio od Ministarstva vanjskih poslova Gvineje Bisau („Ministarstvo”) da obavijesti Misiju da je podnositelj pritužbe protiv nje pokrenuo sudski postupak.

4. Sud je 28. srpnja 2010. zatražio od Ministarstva da potvrdi da je Misija uredno obaviještena o zahtjevu za podnošenje očitovanja o tužbenim razlozima podnositelja pritužbe.

5. U međuvremenu, 7. srpnja 2010. i 11. rujna 2010. podnositelj pritužbe obavijestio je Visokog predstavnika EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku („Visoki predstavnik”) o sudskom postupku protiv Misije.

6. Zapovjednik civilne operacije („COO”)[2] odgovorio je 28. rujna 2010. podnositelju pritužbe e-poštom, izražavajući žaljenje, u ime Visokog predstavnika, zbog činjenice da ugovorni odnos podnositelja pritužbe s Misijom nije završio u dobrim uvjetima. COO je objasnio da se na ugovor između podnositelja pritužbe i voditelja misije primjenjuje primjenjivo socijalno i radno pravo Gvineje Bisau. Naglasio je da institucije EU-a nemaju ovlasti intervenirati u pravne odnose između voditelja misija i zaposlenika misija. Stoga bi se sva povezana potraživanja mogla riješiti izravno između poslodavca i zaposlenika, bilo mirenjem ili pravnim sredstvima dostupnima u skladu sa zakonodavstvom predmetne zemlje. Međutim, COO je uvjerio podnositelja pritužbe da će EU u potpunosti poštovati ishod sudskog postupka pred nadležnim pravosudnim tijelima Gvineje Bisau u vezi s tim pitanjem.

7. Sud je 10. siječnja 2011. donio odluku. U skladu sa svojom presudom Misija nije iznijela nikakva opažanja o tužbenim razlozima podnositelja pritužbe, unatoč tome što je obaviještena o zahtjevu za to. Sud je stoga naložio Misiji da tužitelju plati iznos od 23 216 373 FCFA (oko 35 000 eura po trenutačnoj stopi) kao naknadu za izgubljene prihode i prouzročene smetnje.

8. U travnju 2011. Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD) podnijela je žalbu na odluku Suda.

9. U travnju 2014. Žalbeni sud presudio je da Misija uživa imunitet i da se ne mogu donijeti nikakve mjere za izvršenje odluke Suda.

10. U lipnju 2014. podnositelj pritužbe obratio se Europskom ombudsmanu u vezi s tim pitanjem (pritužba 1588/2014/JF).

Istraga

11. Na temelju pritužbe Europski ombudsman pokrenuo je istragu na vlastitu inicijativu o sljedećim tvrdnjama i zahtjevima [3]:

1) ESVD nije postupio u skladu s presudom Suda od 10. siječnja 2011.

2) ESVD bi trebao postupiti u skladu s tom odlukom.

12. Tijekom istrage ombudsmanica je primila mišljenje ESVD-a i primjedbe podnositelja pritužbe kao odgovor na mišljenje ESVD-a. Službe Europskog ombudsmana provele su inspekciju relevantnog spisa ESVD-a. U prijedlogu Ombudsmana o prijateljskom rješenju uzimaju se u obzir argumenti i mišljenja stranaka, kao i informacije u spisu ESVD-a.

Navod o nepoštovanju presude Suda

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

13. Prema podnositelju pritužbe, ESVD nije poštovao institucije Gvineje Bisau.

14. ESVD je u svojem mišljenju naveo da je misija podnositelju pritužbe ponudila naknadu u iznosu od tri mjesečne plaće, u skladu s lokalnim pravom. Međutim, podnositelj pritužbe odbio je tu ponudu i umjesto toga otišao Sudu. Prema ESVD-u „nijedan predstavnik EU-a/misije nikada nije primio sudski poziv koji bi mu omogućio da brani predmet” te je stoga presuda donesena u odsutnosti . Osim toga, Sud je izračunao naknadu koju je dodijelio na temelju izgubljenih prihoda podnositelja pritužbe do siječnja 2011., dok je Misija završila 30. rujna 2010. Žalbeni sud kasnije je poništio odluku Suda i smatrao je da je ona neprovediva, u skladu sa Sporazumom o statusu misije potpisanim između EU-a i Gvineje Bisau [4].

15. Podnositelj pritužbe osporio je stajalište ESVD-a da Misija nije znala za sudski postupak. Priložila je primjerak dopisa Ministarstva Misiji od 4. lipnja 2010. kojim ga je obavijestila o tužbi podnositelja pritužbe protiv Misije, kako je Sud zatražio 28. svibnja 2010. Ukazala je na pečat Misije, potvrđujući primitak pisma 7. lipnja 2010., koji je vidljiv na tom pismu.

16. Podnositelj pritužbe tvrdio je i da Žalbeni sud nije poništio presudu Suda, nego je priznao da se zbog imuniteta Misije ta presuda ne može izvršiti.

17. Naposljetku, podnositelj pritužbe izjavio je da je mandat Misije istekao 30. studenoga 2010., a ne 30. rujna 2010.

Preliminarna procjena Europskog ombudsmana koja je dovela do prijedloga rješenja

18. Ova istraga odnosi se na navodno nepoštovanje sudske odluke. Pitanje je li raskid ili neproduljenje ugovora o radu podnositelja pritužbe bilo opravdano nije obuhvaćeno istragom Europskog ombudsmana. Osim toga, o tom je pitanju već odlučio nadležni sud u Bissauu te pučki pravobranitelj stoga ne može istražiti to pitanje [5]. Ombudsman također nema pravo dovoditi u pitanje utemeljenost presude Suda [6].

19. Prema mišljenju Suda, Misija nije iznijela nikakva očitovanja o tužbenim razlozima podnositelja pritužbe, unatoč tome što je obaviještena o zahtjevu za podnošenje takvih očitovanja. Na temelju zakona Gvineje Bisau, Sud je smatrao da je Misija prihvatila prigovore podnositelja pritužbe. Odlukom Suda stoga je Misiji naloženo da podnositelju pritužbe isplati naknadu za izgubljene prihode i prouzročene neugodnosti.

20. ESVD je tvrdio da Misija nije primila obavijesti Suda o postupku. Međutim, podnositelj pritužbe podnio je Ombudsmanu dokaze koji upućuju na suprotno. Čini se da se primjerkom dopisa Ministarstva od 4. lipnja 2010. provodi zahtjev Suda od 28. svibnja 2010. da Ministarstvo obavijesti Misiju o postupku koji je protiv njega pokrenuo podnositelj pritužbe [7]. Pečat Misije na pismu Ministarstva, kojim se potvrđuje njegov primitak, datiran je 7. lipnja 2010., a pismo također nosi potpis, vjerojatno člana osoblja Misije. Stoga se čini da je netko iz Misije primio obavijest o sudskom postupku mnogo prije nego što je Sud donio svoju presudu. Slijedom toga, činjenica da „nijedan zastupnik EU-a/misije” nije iznio primjedbe o tužbenim razlozima podnositelja pritužbe i da je presuda Suda donesena u odsutnosti , prema mišljenju Ombudsmana, i na prvi pogled, ne predstavlja valjan razlog za nepoštovanje ishoda sudskog postupka pred Sudom.

21. Čini se da je jedini razlog zbog kojeg presuda Suda od 10. siječnja 2011. nije izvršena bio taj što je Žalbeni sud utvrdio da Misija uživa imunitet. Pučkom pravobranitelju nisu dostavljene nikakve informacije koje bi upućivale na to da je žalbeni sud doveo u pitanje odluku Suda o meritumu (koja je bila rješenje o izvršenju, odnosno sadržavala je nalog za izvršenje presude). Čini se da je žalbeni sud jednostavno presudio da se zbog imuniteta Misije ne mogu poduzeti nikakve provedbene mjere protiv Misije [8].

22. Ombudsman nadalje napominje da je COO obavijestio podnositelja pritužbe da se, s obzirom na to da institucije EU-a nemaju ovlasti intervenirati u pravne odnose između voditelja misija i zaposlenika misija, zahtjevi povezani sa zapošljavanjem rješavaju izravno između poslodavca i zaposlenika, bilo mirenjem ili „pravnim sredstvima dostupnima u skladu sa zakonodavstvom dotične zemlje”. COO je također izjavio da „EU u potpunosti poštuje ishode sudskih postupaka nadležnih pravosudnih tijela Gvineje Bisau u vezi s tim pitanjem”.[9] Podnositelj pritužbe odlučio se obratiti Sudu u vezi s tim pitanjem. Sud je najprije sudio u mirenju između stranaka, a kasnije, kada to nije uspjelo, riješio je predmet u službenom postupku. Podnositelj pritužbe stoga je postupio u skladu s postupkom koji je COO smatrao primjerenim. ESVD se u svojem mišljenju Ombudsmanu nije očitovao ni o jednoj izjavi COO-a.

23. ESVD se naposljetku odlučio osloniti na imunitet Misije i ne postupiti u skladu s presudom Suda od 10. siječnja 2011. Ombudsmanica smatra da se, iako je žalbeni sud jasno utvrdio imunitet, činjenica da je podnositelj pritužbe ishodio presudu u njezinu korist u pogledu materijalnog pitanja ne može zanemariti pri ocjeni pitanja iz perspektive dobrog administrativnog ponašanja misije i/ili ESVD-a. Preliminarna je procjena Europskog ombudsmana da su stajališta svake od stranaka utemeljena. Međutim, za potpuno pojašnjenje i analizu predmetnih pravnih pitanja bilo bi potrebno posebno stručno znanje i znanje o, primjerice, zakonima Gvineje Bisau. Takvo stručno znanje i iskustvo nije dostupno Ombudsmanu. Nadalje, analiza te prirode mogla bi biti protivna odredbi Statuta Europskog ombudsmana kojom se predviđa da Europski ombudsman ne smije dovoditi u pitanje utemeljenost sudske odluke [10].

24. Neovisno o prethodno navedenom, Ombudsman smatra da korištenje imuniteta kao argumenta za neprovođenje presude podrazumijeva rizik od toga da se EU smatra nepoštovanjem materijalnih odluka koje su donijela pravosudna tijela suverenih država ako te odluke nisu u korist EU-a.

25. Ombudsmanica napominje da je prije pokretanja postupka pred Sudom Misija podnositelju pritužbe ponudila naknadu u iznosu od tri mjesečne plaće. Međutim, Sud je podnositelju pritužbe dodijelio naknadu koja odgovara plaći od 20 mjeseci. Jasno je da ta naknada obuhvaća razdoblje u kojem misija više nije postojala. Ombudsmanica smatra da bi se pravedno i primjereno rješenje moglo sastojati od toga da ESVD plaća podnositelju pritužbe ono što joj je Sud dodijelio, umanjeno za plaćanja za one mjesece u kojima misija više nije postojala [11].

26. S obzirom na navedeno, Europski ombudsman predlaže sljedeće rješenje, u skladu s člankom 3. stavkom 5. Statuta Europskog ombudsmana:

Predloženo rješenje

Ombudsmanica predlaže da ESVD podnositelju pritužbe isplati naknadu u iznosu od šesnaest mjeseci plaće.

Emily O'Reilly

Strasbourg, 20.7.2015.

[1] Odluka Europskog parlamenta od 9. ožujka 1994. o propisima i općim uvjetima kojima se uređuje obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana (94/262/EZUČ, EZ, Euratom), SL 1994., L 113, str. 15.

[2] Adresa e-pošte COO-a bila je cpcc.secretariat@consilium.europa.eu. Prema internetskoj stranici ESVD-a „CPCC” označava Službu za civilno planiranje i provođenje koja je „ovlaštena planirati i provoditi civilne misije zajedničke sigurnosne i obrambene politike [te] pružati pomoć i savjete Visokom predstavniku”.

[3] Ugovorom o funkcioniranju Europske unije („UFEU”) Europski ombudsman ovlašćuje se da istraži pritužbu koju je podnio „svaki građanin Unije ili svaka fizička ili pravna osoba s boravištem ili registriranim sjedištem u državi članici.” S obzirom na to da se čini da podnositelj pritužbe nije obuhvaćen nijednom od tih kategorija, Europski ombudsman odlučio je, na temelju članka 228. UFEU-a, pokrenuti istragu na vlastitu inicijativu o pitanju koje je postavio podnositelj pritužbe s obzirom na njegov mogući učinak na ugled i ugled Unije u trećim zemljama. Podnositeljica pritužbe kasnije je pojasnila da je građanka EU-a.

[4] Sporazum između Europske unije i Republike Gvineje Bisau o statusu misije Europske unije za potporu reformi sigurnosnog sektora u Republici Gvineji Bisau (SL 2008., L 219, str. 66.)

[5] Člankom 228. Ugovora o funkcioniranju Europske unije Europski ombudsman ovlašćuje se za zaprimanje pritužbi „[c] o slučajevima nepravilnosti u postupanju institucija, tijela, ureda ili agencija Unije..., osim ako su navodne činjenice predmet sudskog postupka ili su bile predmet sudskog postupka.”(moje isticanje)

[6] Članak 1. stavak 3. Statuta Europskog ombudsmana.

[7] U svojem dopisu od 4. lipnja 2010. Ministarstvo obavještava Misiju da je od Suda zaprimilo obavijest od 28. svibnja 2010. kojom od Suda zahtijeva da Misiju obavijesti o postupku (na izvornom portugalskom jeziku: "[T] ribunal Regional de Bissau... serve-se da presente para solicitar... vossa exc. no sentido de citar a Missão... no âmbito do processo que corre os seus termos nesta instância judicial...". (Okružni sud u Bissauu... traži od vas da putem ove bilješke... obavijestite Misiju... u kontekstu postupaka koji su u tijeku u ovoj jurisdikciji...) (Slobodni prijevod od strane pučkog pravobranitelja) Ministarstvo je priložilo primjerak bilješke svojem dopisu Misiji.

[8] Na izvornom portugalskom jeziku: „[c] om base nesses considerandos e apesar da validade do título executivo, s obzirom na to da legislações acima referidas ometam aplicação de qualquer medida de execução à ora executada por esta gozar de imunidades.”(naknadno istaknuto) (U svjetlu tih opažanja i unatoč valjanosti rješenja o ovrsi, prethodno navedeni zakoni sprečavaju primjenu bilo koje mjere izvršenja na dužnika presude zbog činjenice da uživa imunitet). (Besplatni prijevod Europskog ombudsmana).

[9] U skladu s e-porukom COO-a podnositelju pritužbe od 28. rujna 2010., koju je podnositelj pritužbe priložio svojoj pritužbi i proslijedio ESVD-u na mišljenje.

[10] Članak 1. stavak 3. Statuta Europskog ombudsmana.

[11] Prema "Factsheet on the EU SSR Guinea-Bissau" (Informativni članak o SSR-u EU-a u Gvineji Bisauu), koji je dostupan na internetskoj stranici ESVD-a, "produljenje misije završilo je 30. rujna 2010., kada je misija završila."