Sastavljeno u skladu s člankom 2. stavkom 10. Statuta Europskog ombudsmana [1]

Kontekst pritužbe

1. U lipnju 2024. podnositelj pritužbe podnio je Europskom uredu za borbu protiv prijevara (OLAF) četiri zahtjeva za javni pristup dokumentima [2] koji obuhvaćaju:

• spis OLAF-a o internoj istrazi o „obiteljskim vezama i sukobu interesa” navedenoj u godišnjem izvješću OLAF-a za 2022., uključujući završno izvješće OLAF-a o zaključenju te istrage [3];
• završna izvješća OLAF-a i povezane preporuke u disciplinskim predmetima koji uključuju osoblje i članove Europske komisije [4] te drugih institucija ili agencija EU-a [5], navedene u godišnjim izvješćima OLAF-a od 2015. do 2023., u kojima su poduzete daljnje mjere;
• Završna izvješća OLAF-a i povezane preporuke izdane irskim pravosudnim tijelima navedene u godišnjim izvješćima OLAF-a za 2014., 2015. i 2019.[6]

2. OLAF je u svojim odgovorima utvrdio dokumente povezane s 44 istrage [7]. Odbio je pristup svim dokumentima u cijelosti, pozivajući se na opću pretpostavku neotkrivanja kako bi zaštitio svrhu svojih istraga u skladu s člankom 4. stavkom 2. trećom alinejom zakonodavstva Unije o javnom pristupu dokumentima (Uredba 1049/2001).

3. Podnositelj pritužbe zatražio je od OLAF-a da preispita svoje odluke podnošenjem „potvrdnih zahtjeva”.

4. OLAF je u razdoblju od studenoga 2024. do siječnja 2025. donio četiri potvrđujuće odluke kojima je potvrdio odbijeni pristup na temelju opće pretpostavke o neotkrivanju na temelju potrebe za zaštitom svrhe svojih istraga.

5. Nezadovoljni OLAF-ovim odbijanjem da odobri bilo kakav pristup zatraženim dokumentima, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu.

Istraga

6. Ombudsmanica je pokrenula četiri zasebne istrage o odbijanju OLAF-a da omogući javni pristup traženim dokumentima.

7. Tijekom tih istraga istražni tim Ombudsmana pregledao je 44 predmetna završna izvješća i povezane preporuke. Istražni tim Ombudsmana proveo je i inspekciju na licu mjesta preostalih dokumenata u istražnom spisu u predmetu 2327/2024/ACB. 

8. Istražni tim Ombudsmana pregledao je razmjene između OLAF-a i relevantnih tijela o statusu daljnjih aktivnosti u vezi sa sedam istraga za koje je OLAF izjavio da su još bile u tijeku u trenutku donošenja potvrđujućih odluka.

9. U kontekstu triju istraga [8] OLAF je Ombudsmanu dostavio dodatne primjedbe.

10. Ovaj prijedlog rješenja obuhvaća odbijanje OLAF-a da odobri javni pristup 44 završna izvješća i povezane preporuke. Ombudsman će zasebno razmotriti OLAF-ovo odbijanje da odobri javni pristup preostalim dokumentima u istražnom spisu u predmetu 2327/2024/ACB.

Izneseni argumenti

11. U četirima spornim potvrđujućim odlukama OLAF je smatrao da su zatraženi dokumenti dio njegovih istražnih spisa na koje se primjenjuje opća pretpostavka neotkrivanja, koja proizlazi iz članka 4. stavka 2. treće alineje Uredbe 1049/2001. OLAF smatra da se ta pretpostavka i dalje primjenjuje nakon što su zaključene njegove istrage i daljnje aktivnosti nadležnih tijela.

12. OLAF je naveo da je Sud priznao da se institucije mogu pozivati na opće pretpostavke primjenjive na određene kategorije dokumenata ako je vjerojatno da će se slična razmatranja primjenjivati na dokumente iste prirode. S obzirom na sudsku praksu kojom se priznaju opće pretpostavke neotkrivanja u kontekstu postupaka u području državnih potpora, protumonopolskih postupaka i postupaka zbog povrede prava, OLAF je smatrao da se opća pretpostavka neotkrivanja može po analogiji primijeniti na dokumente iz OLAF-ovih istražnih spisa. OLAF je istaknuo posebna pravila koja se primjenjuju na njegove istrage [9] te osjetljive i detaljne informacije koje spisi o istragama obično sadržavaju.

13. OLAF je posebno tvrdio da bi se odobravanjem javnog pristupa dokumentima u njegovim istražnim spisima široj javnosti dodijelila veća prava od onih koja se dodjeljuju „zainteresiranoj osobi” u okviru OLAF-ove istrage [10], čime bi se dovela u pitanje ravnoteža istražnog sustava za borbu protiv prijevara koji je uspostavio zakonodavac EU-a. OLAF je dodao da bi otkrivanje dokumenata u njegovim istražnim spisima otkrilo njegove istražne strategije i metode, čime bi se ugrozila njegova učinkovitost u obavljanju njegovih zadaća. Nadalje, otkrivanjem bi se pojedince moglo odvratiti od pružanja informacija o mogućim prijevarama, čime bi se OLAF-u oduzele vrijedne informacije za pokretanje istraga. Ta bi zabrinutost bila razumno predvidljiva, a ne samo hipotetska, posebno s obzirom na mogućnost da OLAF istraži slične obrasce prijevare ili povezana pitanja.

14. U najnovijoj potvrđujućoj odluci [11] OLAF se pozvao i na Komisijina detaljna pravila za primjenu Uredbe 1049/2001 ^[12] u prilog općoj pretpostavci na koju se oslonio ^[13].

15. Kad je riječ o završnim izvješćima sadržanima u istražnom spisu, OLAF je nadalje tvrdio da ona pružaju sveobuhvatan pregled istrage, uključujući navode i informacije o cijelom istražnom postupku, kao što su metode prikupljanja dokaza, razgovori s svjedocima i inspekcije na licu mjesta. Otkrivanje te razine detalja, čak i nakon zatvaranja istraga, moglo bi ozbiljno ugroziti njegovu sposobnost da u budućnosti učinkovito ispuni svoj mandat.

16. OLAF-ove preporuke sadržavaju informacije povezane s nalazima istrage i predloženim mjerama koje relevantna nacionalna tijela ili tijela EU-a trebaju poduzeti. OLAF je naveo da njegove preporuke nisu obvezujuće i da nadležna tijela zadržavaju potpuno diskrecijsko pravo u pogledu postupanja. Zbog toga bi otkrivanje preporuka izvan odgovarajućeg pravnog okvira moglo dovesti do njihova pogrešnog tumačenja i predmetnih tijela odgovornih za praćenje vanjskog pritiska. Stoga bi otkrivanje informacija moglo ugroziti spremnost tijela da surađuju s OLAF-om, što bi pak znatno ugrozilo sposobnost OLAF-a da u budućnosti provodi učinkovite istrage.

17. Prema OLAF-ovu mišljenju, čak i ako se anonimizira, otkrivanjem završnih izvješća i preporuka mogao bi se otkriti identitet pojedinaca uključenih u istragu, kao što su svjedoci ili zviždači, jer bi se njihov identitet mogao izvesti iz kontekstualnih informacija. U nekim slučajevima otkrivanjem bi se mogle otkriti i osjetljive poslovne informacije koje bi mogle naštetiti interesima poduzeća povezanima s OLAF-ovim istragama.

18. Osim toga, OLAF je spomenuo da su u sedam istraga obuhvaćenih trima zahtjevima za pristup [14] daljnje aktivnosti još bile u tijeku.

19. Naposljetku, OLAF je tvrdio da opća razmatranja, kao što je upućivanje na potrebu da se osigura dobro upravljanje sredstvima EU-a, ne mogu biti dovoljna za dokazivanje prevladavajućeg javnog interesa za otkrivanje. OLAF je spomenuo i da objavljuje godišnja izvješća sa sveobuhvatnim pregledima svojih istraga, uključujući detaljne statističke informacije, uz informacije koje širi putem priopćenja za medije i odgovora na upite. Ti različiti oblici komunikacije u skladu su s javnim interesom za povećanom transparentnošću u korištenju sredstava EU-a. 

20. OLAF je u svojim dodatnim primjedbama podnesenima u okviru triju istraga [15] naglasio da je Sud u nedavnoj presudi OC/Komisija [16] istaknuo znatne izazove povezane s redigiranjem osobnih podataka iz OLAF-ovih dokumenata. Prema OLAF-ovu mišljenju, iz presude proizlazi da čak i naizgled nepovezani podaci mogu omogućiti identifikaciju fizičkih osoba, osobito onih koje su upoznate s profesionalnim kontekstom pojedinaca. OLAF je zaključio da se, po analogiji, rasuđivanjem u ovoj presudi jača načelo koje su sudovi Unije već utvrdili prema kojem bi javno otkrivanje OLAF-ovih dokumenata, čak i uz redigiranje, moglo u osnovi ugroziti ciljeve OLAF-ovih istražnih aktivnosti, kako sada tako i u budućnosti.

21. U svojim ponovnim zahtjevima i pritužbama Ombudsmanu podnositelj pritužbe naveo je da ne traži informacije koje bi ugrozile anonimnost doušnika, povjerljivost istražnih metoda ili bilo kakve komercijalne interese. Prema njegovu mišljenju, takve bi se informacije mogle redigirati, a da se pritom ipak omogući pristup materijalnom sadržaju dokumenata. Pobijao je OLAF-ovo pravno rasuđivanje upućujući na sudsku praksu [17], navodeći da se pretpostavka neotkrivanja na koju se poziva ne može održati nakon završetka daljnjih aktivnosti.

22. Podnositelj pritužbe naveo je da su se razlozi OLAF-a za odbijanje javnog pristupa dokumentima u njegovim istražnim spisima promijenili na način kojim se ugrožavaju načela transparentnosti i odgovornosti, koja su ključna za upravljanje EU-om. Na primjer, kad je riječ o predmetu 2327/2024/ACB, podnositelj pritužbe u prošlosti je zatražio pristup istom završnom izvješću.[18] OLAF je tada izjavio da se pristup ne može odobriti sve dok su daljnje aktivnosti u tijeku. Njezino odbijanje da odobri djelomičan pristup sada kada su daljnje aktivnosti zaključene upućuje na novi pristup koji se sastoji od opće politike neotkrivanja koja je trajna, što nije u skladu sa sudskom praksom. Naveo je i da, ako je razlog za neotkrivanje očuvanje integriteta OLAF-ovih istraga, nije jasno zašto bi neka dovršena izvješća, koja datiraju gotovo deset godina, i dalje bila zaštićena [19].

23. Nadalje, podnositelj pritužbe tvrdio je da postoji prevladavajući javni interes za otkrivanje jer javnost ima legitiman interes da bude obaviještena o zlouporabi sredstava EU-a, osobito kada ona uključuje djelovanje članova osoblja EU-a. Objava je potrebna i kako bi se povećala odgovornost tijela EU-a i nacionalnih tijela u upravljanju sredstvima EU-a. Tvrdio je da informacije koje OLAF objavljuje u svojim godišnjim izvješćima u tom pogledu nisu dovoljne i da je u demokratskom društvu transparentnost, osobito u pogledu mogućih prijestupa, ključna za održavanje povjerenja javnosti u vladine institucije.

Procjena Europskog ombudsmana

24. Sporne potvrđujuće odluke odražavaju značajan i zabrinjavajući razvoj OLAF-ova pristupa javnom pristupu završnim izvješćima i preporukama iz njegovih istraga.

25. U prošlosti je, nakon završetka istrage i povezanih daljnjih aktivnosti, OLAF proveo pojedinačne procjene završnih izvješća kojima je zatražen javni pristup [20] te je, ako je to bilo moguće, omogućio djelomičan pristup tim dokumentima. Odbijanje pojedinačne ocjene završnih izvješća o kojima je riječ u četirima zahtjevima za javni pristup pokazuje jasan i značajan korak unatrag u pogledu transparentnosti.

26. Prema novom OLAF-ovu pristupu, na tužitelju je da od samog početka dokaže da postoji prevladavajući javni interes za otkrivanje ili da zatraženo završno izvješće i povezane preporuke nisu obuhvaćeni općom pretpostavkom. Tim se pristupom stvara znatna prepreka javnom pristupu OLAF-ovoj konačnoj analizi i zaključcima u bilo kojoj istrazi te nadzoru nad njima.

27. Takvo tumačenje Uredbe 1049/2001 teško je pomiriti s pojmom otvorenosti utvrđenim u Ugovorima EU-a i s ustaljenom sudskom praksom, kako je detaljno opisano u nastavku.

28. Točno je da je Opći sud priznao, osobito u predmetu Homoki [21], mogućnost da se OLAF pozove na opću pretpostavku neotkrivanja dokumenata u svojim istražnim spisima, koja se temelji na potrebi zaštite svrhe svojih istraga [22].

29. Međutim, Opći sud pojasnio je i da je ta opća pretpostavka vremenski ograničena [23] i da se na nju može pozivati samo dok je ispitni postupak još u tijeku i tijekom eventualnih daljnjih aktivnosti, pod uvjetom da razuman rok za odlučivanje o daljnjim mjerama još nije istekao [24]. Drugim riječima, iz sudske prakse jasno proizlazi da se nakon zaključenja ispitnog postupka i povezanih daljnjih aktivnosti (ili isteka razumnog roka za daljnje postupanje) opća pretpostavka više ne može primjenjivati.  

30. OLAF je u četirima spornim potvrđujućim odlukama tvrdio da presuda Homoki ne isključuje primjenu opće pretpostavke nakon završetka daljnjih aktivnosti [25]. 

31. Ombudsmanica napominje da je Komisija pred Općim sudom u predmetu Homoki i IMG izričito tvrdila da bi se opća pretpostavka trebala nastaviti primjenjivati nakon konačnog zaključenja istrage OLAF-a [26] i povezanog daljnjeg postupanja [27].

32. Međutim, kao što je to Opći sud pojasnio, „prihvatiti da su različiti dokumenti koji se odnose na inspekcije, istrage ili revizije obuhvaćeni izuzećem [o kojem je riječ] [...] podložno neizvjesnom, budućem i eventualno udaljenom događaju”, odnosno bez jasnog vremenskog ograničenja, „bilo bi protivno cilju da se javnosti zajamči pristup dokumentima koji se odnose na moguće nepravilnosti u upravljanju financijskim interesima, kako bi se građanima pružila mogućnost da učinkovitije nadziru zakonitost izvršavanja javnih ovlasti”.[28] Opći sud potvrdio je to vremensko područje primjene predmetne opće pretpostavke u nedavnim presudama [29].

33. Radi cjelovitosti Opći sud je u jednom slučaju prihvatio da se OLAF može pozvati na opću pretpostavku neotkrivanja nakon zaključenja daljnjeg postupanja. Međutim, ta se pretpostavka temeljila na potrebi zaštite OLAF-ovih postupaka odlučivanja u skladu s člankom 4. stavkom 3. drugim podstavkom Uredbe 1049/2001.[30] Kako je Ombudsman istaknuo u nekoliko prethodnih istraga,[31] ta je opća pretpostavka priznata samo u odnosu na određene kategorije dokumenata u OLAF-ovim istražnim spisima, odnosno interne i preliminarne analize, internu korespondenciju i nacrte završnog izvješća. Razlog tomu je činjenica da su ti dokumenti sadržavali „mišljenja za internu uporabu u okviru rasprava i preliminarnih savjetovanja”[32].

34. Stoga se novi OLAF-ov pristup prema kojem svi dokumenti u njegovim istražnim spisima, uključujući završna izvješća i preporuke, automatski moraju ostati nedostupni javnosti na neodređeno vrijeme i u cijelosti ne može uskladiti s postojećom sudskom praksom; niti je takav pristup u skladu s načelima transparentnosti i odgovornosti na kojima se temelji postupanje uprave EU-a.[33]

35. Presuda Općeg suda [34], koju je OLAF naveo u svojim dodatnim stajalištima Ombudsmanu, ne mijenja taj zaključak.

36. U tom je predmetu Sud utvrdio da je OLAF, time što je u priopćenju za medije naveo pojedinosti koje bi čitatelju mogle omogućiti da utvrdi identitet pojedinaca, prekršio obveze u pogledu privatnosti na temelju zakonodavstva EU-a o zaštiti podataka (Uredba 2018/1725 [35]). Presuda je pokazala da bi pojedinosti kao što su spol, državljanstvo, profesija, obiteljski odnosi ili informacije specifične za projekt mogle omogućiti identifikaciju pojedinaca, posebno osoba koje su upoznate s profesionalnim iskustvom pojedinaca.

37. Priopćenje za medije u tom predmetu nije sadržavalo naizgled nepovezane pojedinosti o dotičnoj osobi, kao što je to tvrdio OLAF, nego opsežne informacije. Ta je presuda relevantna za pojedinačne procjene dokumenata kako bi se utvrdilo sadržavaju li osobne podatke, čije bi otkrivanje moglo omogućiti neizravnu identifikaciju pojedinaca. Iz te presude ne proizlazi da bi se opća pretpostavka neotkrivanja mogla ili trebala primjenjivati na sve dokumente iz OLAF-ovih istražnih spisa, uključujući završna izvješća i preporuke, čak i nakon zaključenja daljnjih aktivnosti.

38. Nedavna Detaljna pravila Europske komisije za primjenu Uredbe 1049/2001 [36], na koja se OLAF pozvao u jednoj [37] ponovnih odluka, također ne mijenjaju taj zaključak.

39. U skladu sa sudskom praksom upotreba općih pretpostavki „nije beznačajna stvar” jer se njima „ograničava temeljno načelo transparentnosti”; stoga se „upotreba takvih pretpostavki mora temeljiti na razumnim i uvjerljivim razlozima”.[38]

40. Ombudsman zaključuje da OLAF nije opravdano primijenio opću pretpostavku neotkrivanja, utemeljenu na potrebi zaštite svrhe svojih istraga, na 37 završnih izvješća i preporuka o kojima je riječ, a u vezi s kojima su istrage i daljnje aktivnosti zaključene.

41. Kad je riječ o sedam završnih izvješća i preporuka u kojima je OLAF smatrao da su daljnje aktivnosti još uvijek u tijeku, ombudsmanica napominje da je OLAF od relevantnih tijela zatražio potvrdu o tome jesu li te daljnje aktivnosti doista još bile u tijeku u trenutku donošenja potvrđujućih odluka.

42. Nakon što je pregledao relevantne razmjene podataka, Ombudsman potvrđuje da su nadležna tijela u većini slučajeva odgovorila da su daljnje aktivnosti još bile u tijeku. U dvama slučajevima nadležna tijela nisu odgovorila. Međutim, javno dostupne informacije potvrđuju da je daljnje postupanje u tijeku u jednom od tih dvaju predmeta [39], a u drugom se čini da OLAF na kraju nije smatrao da je daljnje postupanje u tijeku [40].

43. Iako Ombudsman priznaje da OLAF nije odgovoran za kašnjenje u daljnjim aktivnostima relevantnih tijela, opća pretpostavka neotkrivanja radi zaštite svrhe istraga može se primijeniti samo dok još nije istekao razuman rok za daljnje postupanje.[41] U predmetnim predmetima daljnje postupanje trajalo je godinama, u jednom slučaju gotovo osam godina [42]. Stoga iz ponovnih odluka ili pregledanih dokumenata nije jasno je li i, ako jest, na koji način OLAF procijenio da je to razdoblje praćenja i dalje bilo razumno prije primjene opće pretpostavke.

Prijedlog Europskog ombudsmana za rješenje

44. S obzirom na navedeno ombudsmanica predlaže OLAF-u da:

• u vezi s istragama u kojima su zaključene daljnje aktivnosti, provesti pojedinačnu procjenu 37 završnih izvješća i preporuka, redigirajući, prema potrebi, osobne podatke, kako bi se omogućio najširi mogući javni pristup; i
• objasniti zašto smatra da još nije istekao razuman rok za dovršetak daljnjih aktivnosti u odnosu na preostalih sedam završnih izvješća i preporuka.

OLAF se poziva da do 1. listopada 2025. obavijesti Europskog ombudsmana o svim mjerama koje je poduzeo u vezi s navedenim prijedlogom rješenja.

Teresa Anjinho
Europski ombudsman

Strasbourg, 18.7.2025.

 

[1] Dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=uriserv%3AOJ.L_.2021.253.01.0001.01.ENG&toc=OJ%3AL%3A2021%3A253%3ATOC

[2] U skladu s Uredbom 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=CELEX:32001R1049&from=EN.

[3] Predmet pritužbe u predmetu 2327/2024/ACB.

[4] Predmet pritužbe u predmetu 2328/2024/ACB.

[5] Predmet pritužbe u predmetu 203/2025/NH.

[6] Predmet pritužbe u predmetu 2329/2024/OAM.

[7] Sedam u kontekstu pritužbe 2329/2024/OAM, sedam u 203/2025/NH, 30 u 2328/2024/ACB i jedan u 2327/2024/ACB (također obuhvaćeno u 2328/2024/ACB).

[8] 2327/2024/ACB, 2328/2024/ACB, 2329/2024/OAM.

[9] Vidjeti posebno članak 10. Uredbe 883/2013 od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF), SL L 248, 18.9.2013., str. 1.–22., dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/eli/reg/2013/883/oj/eng.

[10] Definirano u članku 2. stavku 5. Uredbe 883/2013 kao „svaka osoba ili gospodarski subjekt za kojeg se sumnja da je počinio prijevaru, korupciju ili bilo koju drugu nezakonitu aktivnost kojom se šteti financijskim interesima Unije i koji je stoga predmet istrage Ureda”.

[11] Predmet 203/2025/NH.

[12] Usvojeno u prosincu 2024., dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/HTML/?uri=OJ:L_202403080#anx_1.

[13] Potvrdna odluka u tom je pogledu glasila: „Završna izvješća i preporuke OLAF-a zahtijevaju zaštitu zbog osjetljivih i detaljnih informacija koje sadržavaju. S obzirom na to, člankom 4. stavkom 2. točkom (g) Detaljnih pravila za primjenu Uredbe (EZ) br. 1049/2001, priloženih Poslovniku Komisije, utvrđuje se pretpostavka da pristup dokumentima koji su dio OLAF-ovih istraga ugrožava interese zaštićene člankom 4. stavcima od 1. do 3. Uredbe (EZ) br. 1049/2001”.

[14] Obuhvaćeno pritužbom 2329/2024/OAM (predmeti br. OF/2014/0943, OF/2010/0950, OF/2016/0894); Obuhvaćeno pritužbom 2328/2024/ACB (predmeti br. OF/2015/0521, OC/2016/0158); Obuhvaćeno pritužbom 203/2025/NH (OF/2016/0928; OC/2016/0069).

[15] Podneseno u kontekstu 2327/2024/ACB, 2328/2024/ACB, 2329/2024/OAM.

[16] Presuda Suda od 7. ožujka 2024., OC protiv Komisije, C-479/22P, EU:C:2024:215, dostupna na: https://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf?text=&docid=283526&pageIndex=0&doclang=EN&mode=lst&dir=&occ=first&part=1&cid=2926581.

[17] Osobito presuda Općeg suda od 1. rujna 2021., Homoki/Komisija, T-517/19, t. 60.–63., dostupna na: https://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf?text=&docid=245503&pageIndex=0&doclang=FR&mode=req&dir=&occ=first&part=1&cid=8662129.

[18] Predmet 1628/2023/NH

[19] Pritužba u predmetu 2329/2024/OAM.

[20] Vidjeti, na primjer, predmet 657/2024/OAM, odluka dostupna na: https://www.ombudsman.europa.eu/en/decision/en/187544; vidjeti i objašnjenja koja su dostavili predstavnici OLAF-a na sastanku s istražnim timom Ombudsmana u predmetu 1103/2024/MIK održanom u rujnu 2024.: „OLAF više nije primjenjivao opću pretpostavku o nedostupnosti završnog izvješća od završetka daljnjih postupaka.”

[21] Presuda Općeg suda od 1. rujna 2021., Homoki protiv Komisije, T-517/19, dostupna na: https://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf?text=&docid=245503&pageIndex=0&doclang=FR&mode=req&dir=&occ=first&part=1&cid=8662129.

[22] U skladu s člankom 4. stavkom 2. trećom alinejom Uredbe 1049/2001.

[23] Gore navedena presuda Homoki, točke 60.–63.

[24] Presuda Općeg suda od 26. svibnja 2016., IMG protiv Komisije, T-110/15, točke 33.–35., 43., dostupna na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX%3A62015TJ0110.

[25] Vidjeti, primjerice, potvrđujuće odluke u dokumentu 2327/2024/ACB, 2328/2024/ACB.

[26] Homoki, točke 41.–42., na koje se upućuje u bilješci 17.

[27] IMG, točka 21., na koju se upućuje u bilješci 24.

[28] Homoki, dodan je naglasak od 61. do 62.

[29] Vidjeti presudu Općeg suda od 12. srpnja 2023., Eurecna/Komisija , T-377/21, t. 32.–36., dostupnu na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/en/TXT/?uri=CELEX:62021TJ0377; Presuda Općeg suda od 12. srpnja 2023., Vendrame/Komisija, T-379/21, točka 35., dostupna na: https://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf;jsessionid=459D200C45C82F3EC8A87BFF88C6CEED?text=&docid=275367&pageIndex=0&doclang=FR&mode=req&dir=&occ=first&part=1&cid=477731.

[30] Presuda Općeg suda od 26. travnja 2016., Strack protiv Komisije, T-221/08: https://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf?text=&docid=177121&pageIndex=0&doclang=FR&mode=req&dir=&occ=first&part=1&cid=24193453.

[31] Vidjeti odluku u predmetu 1103/2024/MIK, dostupno na:  https://www.ombudsman.europa.eu/en/case/en/66622; odluka u predmetu 1817/2024/MIG; odluka u predmetu 1685/2024/MIG dostupna na: https://www.ombudsman.europa.eu/en/decision/en/199445; odluka u predmetu 1823/2018/FP https://www.ombudsman.europa.eu/el/decision/en/116566.

[32] U skladu s člankom 4. stavkom 3. drugim podstavkom Uredbe 1049/2001

[33] Homoki, točke 61.–62., na koje se upućuje u bilješci 17.

[34] Presuda Suda od 7. ožujka 2024., OC protiv Komisije, C-479/22P, dostupna na: https://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf?text=&docid=283526&pageIndex=0&doclang=EN&mode=lst&dir=&occ=first&part=1&cid=2926581.

[35] Uredba (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka, dostupna na: https://eur-lex.europa.eu/eli/reg/2018/1725/oj/eng.

[36] Usvojeno u prosincu 2024., dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/HTML/?uri=OJ:L_202403080#anx_1, u skladu s člankom 4. stavkom 2. točkom (g) Detaljnih pravila, pretpostavlja se da pristup „dokumentima koji su dio istraga Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF)” ugrožava interese zaštićene člankom 4. stavcima 1. do 3. Uredbe 1049/2001.

[37] U predmetu 203/2025/NH.

[38] Presuda Općeg suda od 25. rujna 2014., Spirlea/Komisija, T-306/12, https://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf?text=&docid=157983&pageIndex=0&doclang=en&mode=lst&dir=&occ=first&part=1&cid=245014, t. 52.

[39] OC/2016/0069 u vezi s predmetom 203/2025/NH, vidjeti https://www.rtbf.be/article/notes-de-frais-abusives-le-tribunal-de-l-ue-confirme-les-montants-reclames-a-l-ancien-ministre-open-vld-karel-pinxten-11432899.

[40] To se odnosi na predmet OF/2016/0135 za koji u potvrđujućoj odluci (u predmetu 2329/2024/OAM) nije navedeno da još uvijek podliježe daljnjem postupanju, ali je prema pregledanim dokumentima OLAF irskim tijelima u tom predmetu poslao zahtjev za ažuriranje statusa. Predmet OF/2010/0950 naveden je u potvrđujućoj odluci kao predmet daljnjih postupaka, međutim, čini se da to nije slučaj prema pregledanim dokumentima. 

[41] Presuda IMG navedena u bilješci 24., t. 35.; Presuda Općeg suda od 12. srpnja 2023., Eurecna/Komisija, T-377/21, t. 50.–53., dostupna na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/en/TXT/?uri=CELEX:62021TJ0377; Presuda Općeg suda od 12. srpnja 2023., Vendrame/Komisija, T-379/21, t. 41.–47., dostupna na: https://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf;jsessionid=459D200C45C82F3EC8A87BFF88C6CEED?text=&docid=275367&pageIndex=0&doclang=FR&mode=req&dir=&occ=first&part=1&cid=477731.

[42] Vidjeti u predmetu 2329/2024/OAM, izvješće objavljeno u prosincu 2016. (OF/2014/0943)