Poštovani X,
29. siječnja 1998. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu protiv Europske komisije u vezi s odlukom tijela za imenovanje. Tom je odlukom tijelo za imenovanje izreklo ukor protiv vas nakon disciplinskog postupka koji je pokrenula Glavna uprava IX.
Pritužbu sam 5. svibnja 1998. proslijedio predsjedniku Europske komisije. Komisija je 3. kolovoza 1998. poslala svoje mišljenje, a ja sam Vam ga, ako to želite, proslijedio s pozivom na očitovanje. Dana 11. siječnja 1999. zaprimio sam Vaše primjedbe na mišljenje Komisije.
Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

Podnositelj pritužbe smatra da su relevantne činjenice bile sljedeće:
Podnositelj pritužbe, bivši dužnosnik Komisije u razredu B3, podnio je 29. studenoga 1995. zahtjev za naknadu troškova liječenja supružnika podnositelja pritužbe. Ti su troškovi obuhvaćali liječenje u trajanju od 21 dana od 6. do 26. kolovoza 1995. Međutim, 2. veljače 1996. glavni direktor Glavne uprave IX. pokrenuo je stegovni postupak protiv podnositelja pritužbe na temelju sumnje da je podnositelj pritužbe podnio lažni račun. Nakon što ga je hotel koji je izdao račun obavijestio, Odjel za osiguranje od bolesti i nezgoda sumnjao je da je račun koji je podnositelj pritužbe podnio na jednom listu zapravo obuhvaćao dva različita razdoblja liječenja, jedno za podnositelja pritužbe i za bračnog druga, a drugo samo za bračnog druga. Također, u računu su navedene cijene koje ne odgovaraju stvarnosti i usluge koje se nisu dogodile. Nadalje, u prijedlogu zakona nije navedeno smanjenje od kojeg je podnositelj pritužbe imao koristi. Nakon tog disciplinskog postupka, podnositelj pritužbe saslušan je 14. veljače 1996. i priznao da su nacrtom zakona od 26. kolovoza 1995. obuhvaćena dva zakona koja se odnose na dva razdoblja liječenja. Hotel je izjavio da je podnositelj pritužbe zatražio izdavanje samo jednog računa. Tijelo za imenovanje 11. rujna 1996. konačno je izdalo ukor protiv podnositelja pritužbe na temelju članka 86. stavka 2.b Pravilnika o osoblju.
Podnositelj pritužbe podnio je 5. veljače 1997. žalbu na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju kojom je zatražio poništenje odluke. Podnositelj pritužbe osporio je činjenice i tvrdio da je odluka o izdavanju ukora proizvoljna i da se temelji na nedostatnim elementima. Suprotno onomu što je navela Komisija, podnositelj pritužbe tvrdio je da je zahtjev podnesen samo za naknadu troškova liječenja bračnog druga, a nikad za podnositelja pritužbe. Naposljetku, podnositelj pritužbe tvrdio je da izvješće sa saslušanja od 14. veljače 1996. nikada nije zaprimljeno i da se stoga prava obrane nisu poštovala.
Tijelo za imenovanje je 29. rujna 1997. odbilo žalbu i potvrdilo odluku. Stoga je podnositelj pritužbe podnio ovu pritužbu Europskom ombudsmanu. Podnositelj pritužbe tvrdio je da su a) prekršena prava obrane i b) da je odluka proizvoljna jer optužbe nisu osnovane.

INQUIRY

Mišljenje Komisije
Komisija je u svojem mišljenju objasnila razloge zbog kojih je GU IX pokrenuo stegovni postupak protiv podnositelja pritužbe i izdao ukor. Odjel za osiguranje od bolesti i nezgoda GU-a IX sumnjao je da je podnositelj pritužbe, kada je 29. studenoga 1995. podnio zahtjev za naknadu troškova liječenja bračnog druga, podnio lažni račun. U računu se, s jedne strane, navode cijene koje ne odgovaraju uobičajenim cijenama hotela, uključujući usluge koje se nikad nisu dogodile i ne spominje smanjenje od 15 % na koje dužnosnici Komisije imaju pravo. S druge strane, GU IX sumnjao je da je podnositelj pritužbe podnio jedinstveni račun u ime bračnog druga, koji je zapravo odgovarao dvama različitim računima za dva različita razdoblja liječenja, jednom za podnositelja pritužbe i bračnog druga, a drugom samo za bračnog druga. Hotel je obavijestio da su dva računa stavljena na jedan list na zahtjev podnositelja pritužbe. Zbog toga je glavni direktor GU-a IX 2. veljače 1996. pokrenuo stegovni postupak protiv podnositelja pritužbe.
Dana 14. veljače 1996. održana je rasprava tijekom koje je podnositelj pritužbe priznao da prijedlog zakona od 26. kolovoza 1995. odgovara dvama različitim razdobljima izlječenja za bračnog druga (16. – 22. travnja 1995. i 6. – 19. kolovoza 1995.). Podnositelj pritužbe naveo je i da je hotel predložio izdavanje samo jednog računa koji odgovara razdoblju liječenja od 21 dana koje je odobreno bračnom drugu. Kad je riječ o dodatnom iznosu i cijenama usluga koje su bile uključene u račun od 26. kolovoza 1995. i zahtjev za povrat troškova, podnositelj pritužbe tvrdio je da su one vjerojatno posljedica pogreške ili propusta hotela.
Dva primjerka zapisnika sa saslušanja poslana su podnositelju pritužbe 23. veljače 1996., pri čemu je jedan od njih potpisan. Nakon toga uslijedila su dva podsjetnika od 22. travnja i 27. svibnja 1996., drugi je poslan preporučenim pismom, ali ga podnositelj pritužbe nikad nije prikupio. Podnositelj pritužbe nikad nije vratio potpisani primjerak zapisnika. Odluka o izdavanju ukora poslana je podnositelju pritužbe preporučenim pismom. Zbog tih je razloga Komisija istaknula da su prava tuženika u potpunosti poštovana.
Podnositelj pritužbe podnio je žalbu protiv te odluke navodeći da ona nije utemeljena. Kad je riječ o argumentu podnositelja pritužbe da podnositelj pritužbe nikad nije podnio zahtjev za povrat troškova, Komisija je navela da je podnositelj pritužbe podnio lažni račun samo u ime bračnog druga, dok je hotel potvrdio da je barem jednim od dvaju razdoblja obuhvaćen i boravak podnositelja pritužbe u hotelu te da je podnositelj pritužbe zatražio jedan račun. Uzimajući u obzir popratnu dokumentaciju, tj. zahtjev za povrat troškova, podneseni račun i zapisnik sa saslušanja, tijelo za imenovanje potvrdilo je svoju odluku.
Primjedbe podnositelja pritužbe
U primjedbama je podnositelj pritužbe zadržao pritužbu da su prekršena prava na obranu i da odluka o izdavanju ukora nije utemeljena.

ODLUKA

1 Navodno kršenje prava na obranu podnositelja pritužbe
1.1 Podnositelj pritužbe tvrdio je da izvješće sa saslušanja od 14. veljače 1996. nikada nije zaprimljeno i da su stoga prekršena njegova prava na obranu. Komisija je primijetila da su dva primjerka zapisnika sa saslušanja poslana podnositelju pritužbe, nakon čega su uslijedila dva podsjetnika, od kojih je drugi poslan preporučenom poštom, ali da podnositelj pritužbe nikada nije otišao po njih.
1.2 Članak 87. stavak 1. Pravilnika o osoblju predviđa da dužnosnik protiv kojeg se treba izdati ukor mora biti saslušan prije poduzimanja takve radnje. U ovom se slučaju čini da je 14. veljače 1996. održano saslušanje tijekom kojeg je podnositelj pritužbe imao mogućnost braniti svoje stajalište i dati izjave. Iz mišljenja Komisije također proizlazi da je 23. veljače 1996. zapisnik s tog saslušanja poslan podnositelju pritužbe i da su 22. travnja i 27. svibnja 1996. poslana dva dodatna podsjetnika, drugi preporučenom poštom, ali da podnositelj pritužbe nikada nije otišao prikupiti zapisnik. Ombudsmanica stoga napominje da su u ovom stegovnom postupku poštovana prava na obranu podnositelja pritužbe. Stoga nisu utvrđene nepravilnosti u postupanju Komisije.
2 Tvrdnja da odluka nije utemeljena i proizvoljna
2.1 Podnositelj pritužbe tvrdio je da odluka od 11. rujna 1996. kojom je izdan ukor nije utemeljena i proizvoljna. Podnositelj pritužbe primijetio je da je zahtjev za naknadu troškova liječenja podnesen samo za bračnog druga, a nikad za podnositelja pritužbe. Komisija je navela da je podnositelju pritužbe dostavila potpuno obrazloženje koje se temeljilo na dokazima prikupljenima tijekom stegovnog postupka.
2.2 U odluci o ukoru protiv dužnosnika moraju biti jasno navedeni razlozi na kojima se ona temelji. U ovom se slučaju čini da je tijelo za imenovanje svoju odluku temeljilo na dokazima koji proizlaze iz zahtjeva za povrat i računa koji je podnio podnositelj pritužbe, kao i na izjavama koje je podnositelj pritužbe dao tijekom rasprave. Tijelo za imenovanje u svojoj odluci upućuje na činjenicu da je podnositelj pritužbe tijekom saslušanja priznao da su računom od 26. kolovoza 1995. zapravo obuhvaćena dva odvojena računa za dva različita razdoblja liječenja. Tijelo za imenovanje uputilo je i na informacije dobivene od hotela, prema kojima je podnositelj pritužbe zatražio da hotel izda jedan račun.
2.3 Podnositelj pritužbe Ombudsmanu nije dostavio dokaze koji bi bili u suprotnosti s navodima tijela za imenovanje koji su doveli do ukora. Konkretnije, kad je riječ o dodatnom iznosu i cijenama usluga uključenih u račun od 26. kolovoza 1995. i zahtjev za povrat, podnositelj pritužbe samo je tvrdio da su one vjerojatno posljedica pogreške ili propusta u ime hotela. Iz prethodno navedenih razloga ombudsmanica smatra da je tijelo za imenovanje u dovoljnoj mjeri obrazložilo svoju odluku o izdavanju ukora. Tvrdnja da ta odluka nije utemeljena i proizvoljna ne može se zadržati te nisu utvrđene nepravilnosti u postupanju u pogledu tog aspekta predmeta.
Zaključak Na
temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s ovom pritužbom čini se da nije bilo nepravilnosti u postupanju Europske komisije. Ombudsmanica je stoga odlučila zaključiti predmet.
O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Europske komisije.
Vaš iskreno
Jacob SÖDERMAN