Kontekst pritužbe

1. U travnju 2016. Europski parlament objavio je poziv na iskaz interesa u svrhu zapošljavanja vozača [1]. Kandidati su morali imati temeljito znanje (razina C1) jednog od 24 službena jezika EU-a („jezik 1”) i zadovoljavajuće znanje (razina B2) engleskog, francuskog ili njemačkog („jezik 2”). Jezik 2 morao se razlikovati od jezika 1 [2].

2. Podnositelj pritužbe, talijanski državljanin, prijavio se birajući talijanski kao svoj jezik 1 i francuski kao svoj jezik 2. Nakon toga pozvan je na polaganje ispita, odnosno testa s višestrukim izborom odgovora, dva praktična testa vožnje i intervju.

3. U listopadu 2016. Parlament je obavijestio podnositelja pritužbe da neće biti zaposlen na temelju njegova rada u intervjuu.

4. Nekoliko dana kasnije podnositelj pritužbe zatražio je preispitivanje [3] odluke Parlamenta da ga ne zaposli. Parlament je odgovorio u ožujku 2017. zadržavajući svoju odluku da ga ne zaposli.

5. Nezadovoljni tim odgovorom, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu u lipnju 2017.

Istraga

6. Ombudsmanica je pokrenula istragu o stajalištu podnositelja pritužbe da:

a) Europski parlament pogriješio je što nije zaposlio podnositelja pritužbe kao vozača zbog rezultata koje je dobio za svoj rad tijekom usmenog intervjua;

Europski parlament pogriješio je što mu nije priopćio rezultate svojih testova.

7. Tijekom istrage ombudsmanica je primila odgovor Parlamenta na pritužbu. Istražni tim Ombudsmana također je pregledao spis Parlamenta o tom predmetu. Podnositelj pritužbe dostavio je primjedbe na odgovor Parlamenta.

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

8. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je intervjuiran samo na francuskom jeziku, dok je u pozivu bilo potrebno ispitati i njegov „jezik 1” (talijanski).  Osim toga, ocjena koja mu je dodijeljena zbog poznavanja francuskog jezika tijekom intervjua nije bila u skladu s činjenicom da je položio test s višestrukim izborom odgovora s 30 pitanja na francuskom jeziku. Podnositelj pritužbe naveo je da je u međuvremenu pohađao tečaj francuskog jezika kako bi poboljšao svoje jezične vještine i da je o tome obavijestio Parlament.

9. Podnositelj pritužbe tvrdio je i da je Parlament, time što nije objavio sve svoje rezultate ispitivanja, prekršio načelo transparentnosti.

10. Parlament je naveo da je sadržaj odgovora podnositelja pritužbe u razgovoru bio zadovoljavajući, ali da njegova razina francuskog jezika, njegova „jezika 2”, nije bila dovoljna. Dobio je samo jedan od pet bodova za svoj francuski, dok je prag prolaza bio tri boda.

11. Parlament je nadalje tvrdio da razgovor nije proveden isključivo na francuskom jeziku. Povjerenstvo za odabir primijetilo je poteškoće podnositelja pritužbe u razumijevanju pitanja koja su mu upućena na francuskom jeziku. Stoga je član povjerenstva za odabir koji je izvorni govornik talijanskog jezika postavio pitanja podnositelju pritužbe na talijanskom jeziku. U skladu s tim, podnositelju pritužbe omogućeno je da odgovori na talijanskom jeziku. Međutim, povjerenstvo za odabir jednoglasno je zaključilo da podnositelj pritužbe nije dokazao jezičnu kompetenciju koja se zahtijeva za francuski kao njegov „jezik 2”.

12. Parlament je naveo da nije moguće uzeti u obzir hvalevrijedne napore podnositelja pritužbe da poboljša svoj francuski jezik. Povjerenstva za odabir ocjenjuju kandidate samo na temelju njihovih rezultata tijekom intervjua [4].

Procjena Europskog ombudsmana

13. Tijekom istrage, na prijedlog istražnog tima, Parlament je pristao podnositelju pritužbe dostaviti evaluacijske listove s njegovim pojedinačnim ocjenama na sva četiri testiranja koja je polagao, uključujući pojedinačne ocjene dodijeljene za različite kompetencije ocijenjene tijekom intervjua. Ombudsman pozdravlja odluku Parlamenta da objavi rezultate testiranja podnositelja pritužbe, čime mu se omogućuje da razumije svoje slabosti i poboljša svoju uspješnost u budućim postupcima odabira. Ombudsman stoga smatra da je taj aspekt pritužbe riješen.

14. Kad je riječ o odluci Parlamenta da ne zaposli podnositelja pritužbe, povjerenstvo za odabir u postupku odabira osoblja ima široko diskrecijsko pravo u pogledu metoda i detaljnog sadržaja testova, kao i njihove procjene [5]. Ocjena rada kandidata koju provodi povjerenstvo za odabir može se dovesti u pitanje samo ako postoje dokazi koji upućuju na to da je povjerenstvo za odabir očito prekršilo pravila postupka odabira (u ovom slučaju poziv na iskaz interesa)[6].

15. Povjerenstvo za odabir dužno je provjeriti posjeduju li kandidati znanje i radno iskustvo koji su potrebni za obavljanje dužnosti na oglašenom radnom mjestu [7]. U pozivu na iskaz interesa od podnositelja pritužbe zahtijevalo se da zna francuski jezik na razini B2. Znanje jezika na razini B2 znači da bi osoba trebala moći „interaktivno komunicirati s određenim stupnjem tečnosti i spontanosti zbog čega je redovita interakcija s izvornim govornicima sasvim moguća bez naprezanja za bilo koju stranu”[8].

16. Istražni tim je uvidom u spis Parlamenta potvrdio da podnositelj pritužbe nije zaposlen jer je povjerenstvo za odabir utvrdilo da njegovo znanje francuskog jezika nije dovoljno. Podnositelj pritužbe stoga nije ispunio jedan od kriterija za zapošljavanje. Činjenica da je podnositelj pritužbe položio teorijski test s višestrukim izborom odgovora na francuskom jeziku (odnosno test kojim se ocjenjuje njegovo znanje vozača, a ne jezični test) nije dovoljan dokaz o očitoj pogrešci u ocjeni koju je povjerenstvo za odabir počinilo u pogledu rezultata podnositelja pritužbe na francuskom jeziku tijekom intervjua. Pasivno razumijevanje pisanog teksta vrlo se razlikuje od govorne interakcije. Osim toga, činjenica da je podnositelj pritužbe naknadno odlučio uložiti napore kako bi poboljšao svoje znanje francuskog jezika nije relevantna za ocjenu rada podnositelja pritužbe tijekom intervjua koju je provelo povjerenstvo za odabir. Kandidati se ocjenjuju na temelju njihove uspješnosti tijekom testa ili intervjua i ne mogu se osloniti na vanjske čimbenike kako bi tvrdili da njihova uspješnost zaslužuje bolju evaluaciju [9].

17. Pri provođenju intervjua povjerenstvo za odabir bilo je vezano uvjetima utvrđenima u pozivu na iskaz interesa [10]. U pozivu na iskaz interesa bilo je predviđeno da se na razgovoru ocijeni znanje jezika 1 i 2 [11]. Slijedom toga, Parlament je bio dužan provesti razgovor s podnositeljem pritužbe i na talijanskom i na francuskom jeziku, dok su sadržaj razgovora i udio pitanja postavljenih na svakom jeziku ovisili o diskrecijskoj ocjeni povjerenstva za odabir.

18. Uvidom u spis Parlamenta nisu pružene uvjerljive informacije o metodi povjerenstva za odabir za procjenu „jezika 1” kandidata na razgovoru. Podnositelj pritužbe tvrdi da je intervjuiran samo na francuskom jeziku, dok Parlament navodi da su podnositelju pritužbe postavljena pitanja i na talijanskom jeziku te opisuje kontekst u kojem je to učinjeno, što njegovoj izjavi daje određeni stupanj vjerodostojnosti. Na temelju izjave Parlamenta čini se da povjerenstvo za odabir nije prekršilo poziv na iskaz interesa. Međutim, budući da podnositelj pritužbe nije dokazao zadovoljavajuće znanje francuskog jezika, što je značilo da ga se nije moglo zaposliti, nema razloga da Ombudsman dodatno istraži taj aspekt pritužbe.

19. Na temelju prethodno navedenoga Ombudsman ne utvrđuje nepravilnosti u postupanju Europskog parlamenta pri nezaposlenju podnositelja pritužbe.

Zaključak

Na temelju istrage Europski ombudsman zaključuje ovaj predmet sljedećim nalazom:

Europski parlament nije nepravilno postupio kad nije zaposlio podnositelja pritužbe kao vozača.

Europski parlament riješio je dio pritužbe koji se odnosi na otkrivanje rezultata ispitivanja podnositelja pritužbe.

Podnositelj pritužbe i Europski parlament bit će obaviješteni o toj odluci.

Emily O'Reilly

Europski ombudsman

Strasbourg, 15. lipnja 2018.

[1] Poziv na iskaz interesa, EP/CAST/S/16/2016, SL 2016/C 131 A/01, dostupno na: http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=CELEX:C2016/131A/01&from=EN.

[2] Poziv na iskaz interesa, stranica 3., točka C.

[3] U skladu s člankom 90. stavkom 2. Pravilnika o osoblju EU-a: Uredba 31 (EEZ), 11 (EZAE) o utvrđivanju Pravilnika o osoblju za dužnosnike i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske ekonomske zajednice i Europske zajednice za atomsku energiju, SL 1962., L 45, str. 1385.

[4] Presuda Službeničkog suda od 13. prosinca 2012., Mileva protiv Komisije, ECLI:EU:F:2012:197, F-101/11, točka 46.

[5] Vidjeti presudu Prvostupanjskog suda od 19. veljače 2004., Konstantopoulou protiv Suda, T-19/03, ECLI:EU:T:2004:49, točku 60.

[6] Presuda Službeničkog suda od 24. travnja 2013., BX protiv Komisije, F-88/11, ECLI:EU:F:2013:51, točka 37.

[7] Presuda Službeničkog suda od 24. travnja 2013., BX protiv Komisije, F-88/11, ECLI:EU:F:2013:51, točka 38.

[8] https://www.coe.int/en/web/common-european-framework-reference-languages/table-1-cefr-3.3-common-reference-levels-global-scale

[9] Presuda Službeničkog suda od 13. prosinca 2012., Mileva protiv Komisije, ECLI:EU:F:2012:197, F-101/11, točka 46.

[10] Vidjeti presudu Prvostupanjskog suda od 13. ožujka 2002., Bal protiv Komisije, T-139/00, ECLI:EU:T:2002:65, točka 35.

[11] Poziv na iskaz interesa, stranica 5., točka IX.