Kontekst pritužbe

1. Podnositelj pritužbe prethodno je radio kao stručnjak za zaštitu od požara za proizvođača zrakoplova. U tom je kontekstu bio određen kao „žarišno mjesto” za zaštitu od požara tipa motora zrakoplova koji je proizvelo to društvo. Tvrdio je da je, dok je radio za to poduzeće, naišao na informaciju da je nekoliko vatrogasnih ispitivanja otkazano i da središnji motor nije otporan na vatru. Europska agencija za sigurnost zračnog prometa (EASA) certificirala je zrakoplov kao vatrootporan 2007. godine. Prema navodima podnositelja pritužbe, ta se certifikacija temeljila na lažnim informacijama iz izvješća koje je proizvođač zrakoplova podnio EASA-i.

2. Podnositelj pritužbe u više je navrata izrazio zabrinutost EASA-i. Podnositelj pritužbe zatražio je 2007. i 2008. od EASA-e pristup izvješću koje je proizvođač zrakoplova podnio EASA-i, ali je oba puta odbijen.

3. Gotovo deset godina kasnije, 6. ožujka 2017., podnositelj pritužbe ponovno je zatražio pristup izvješću u skladu s Uredbom 1049/2001[1]. Nakon savjetovanja s proizvođačem zrakoplova EASA je odbila pristup na temelju toga što bi njegovo otkrivanje ugrozilo komercijalne interese proizvođača zrakoplova[2].

4. Podnositelj pritužbe zatražio je 22.travnja 2017. preispitivanje te odluke (tzv. ponovni zahtjev). EASA je zatim 6. lipnja 2017. djelomično objavila relevantno izvješće i dodatno podnositelju pritužbe dala djelomičan pristup bilješkama o izvješću (koje je podnositelj pritužbe kasnije nazvao „prilozima”), čime je uklonila informacije za koje je sada smatrala da bi ugrozile komercijalne interese proizvođača zrakoplova.

5. Budući da nije zadovoljan tim ishodom, podnositelj pritužbe obratio se Europskom ombudsmanu 27. veljače 2018. tražeći potpuni pristup izvješću i bilješkama.

Istraga

6. Ombudsmanica je pokrenula istragu o odluci EASA-e da odobri samo djelomičan pristup relevantnom izvješću i bilješkama.

7. Tijekom istrage istražni tim Ombudsmana razmotrio je svu dokumentaciju koju je dostavio podnositelj pritužbe, a koja je uključivala komunikaciju između stranaka.  Istražni tim pregledao je i spis EASA-e.

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

8. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je objava izvješća od znatnog javnog interesa jer bi mogući kvar motora zrakoplova onemogućio sigurno letenje zrakoplova. Podnositelj pritužbe navodi da je EASA pogrešno certificirala zrakoplov. Naveo je da je EASA-in voditelj certifikacije projekata tijekom postupka certifikacije bio u sukobu interesa. Podnositelj pritužbe smatra da bi se objavom izvješća i bilješki razjasnila oba ta pitanja.

9. Podnositelj pritužbe naveo je i da izvješće ne sadržava poslovne tajne jer se geometrija sastavnih dijelova mogla lako uočiti u zrakoplovu i da su načini usklađivanja objavljeni na internetskim stranicama EASA-e, u skladu s njezinim obvezama[3].

10. EASAje obrazložila svoju odluku da dostavi samo djelomičnu objavu navodeći da bi potpuno otkrivanje izvješća i bilješki ugrozilo komercijalne interese proizvođača zrakoplova. Izvješće sadrži „detaljna načela projektiranja i ugradnje bočnih i središnjih sastavnih dijelova kućišta i pričvršćivanja pilona, ugrađenog motora koji obuhvaća vodove za dovod goriva, cijevi za krvarenje zraka, hidrauličke cijevi, električne kabele, toplinske protuledske cijevi, gašenje požara, odvodnju, sustave za pokretanje zraka i drugu opremu kao što su istosmjerni generator ili hidraulične pumpe.” Dokumenti uključuju crteže s veličinom elementa i posebnim projektnim značajkama zrakoplovakoje se „ne mogu odrediti jedinim ispitivanjem zrakoplova”. Nadalje, detaljno su predstavljene protupožarne strategije, „tj. metode koje se upotrebljavaju za dokazivanje protupožarne otpornosti na vatru, prema potrebi, čahura i dijelova za obrnuti potisak unutar protupožarne zone 1”, kao i načini usklađivanja. Osim toga, izvješće uključuje i „PWC Inženjerska izvješća br. 6145 "PW 307 IPPS kvalitativna metoda analize izvora požara A"i "ER6608 "EBU Fire Philosophy" (...) čije otkrivanje može biti štetno za PWFC Corp”.  Prema mišljenju EASA-e, izvješće je „znanje i iskustvo”proizvođača zrakoplova, a omogućavanjem potpunog javnog pristupa izvješću konkurentima bi se omogućilo besplatno primanje svih studija i informacija potrebnih za projektiranje i dobivanje certifikata za zrakoplov.

Procjena Europskog ombudsmana

11. Tijekom pregleda spisa EASA-e Ombudsman je utvrdio da je EASA u više navrata s proizvođačem zrakoplova raspravljala o analizi pitanja sigurnosti leta koje je istaknuo podnositelj pritužbe i da je od njega dobila sve informacije o sigurnosti leta. EASA je provela i test ravnoteže između mogućeg javnog interesa za otkrivanje informacija i moguće štete za komercijalne interese.

12. Ombudsmanica napominje da je EASA omogućila znatan djelomičan pristup traženom izvješću i bilješkama, redigirajući samo ograničene informacije koje bi predstavljale poslovne tajne, u skladu s člankom 4. stavkom 2. Uredbe 1049/2001. To je objavilo informacije o pitanjima zaštite od požara i EASA-inih stajališta o tim pitanjima. EASA je također pružila razumna opravdanja, objašnjavajući razloge za redigiranje, odnosno da su ti dijelovi sadržavali stručno znanje proizvođača zrakoplova, korisno za projektiranje i proizvodnju konkurentnih zrakoplova, čije bi otkrivanje ugrozilo zaštitu komercijalnih interesa proizvođača zrakoplova. Opseg otkrivanja izvješća EASA-e takav je da javnost ima potreban pristup sadržajnoj analizi sigurnosnih informacija o letu kako bi mogla nadzirati sigurnost leta zrakoplova.

13. Ombudsmanica smatra da su redigiranja poslovno osjetljivih informacija korisnih za projektiranje i proizvodnju konkurentnih zrakoplova bila razumna i stoga opravdana. Bilo bi razumno predvidljivo da bi, u slučaju otkrivanja redigiranih informacija, ti komercijalni interesi bili ugroženi. S obzirom na djelomičnu objavu, nije postojao prevladavajući interes za potpunom objavom. Iznimka je stoga primjereno primijenjena i nije bilo nepravilnosti u postupanju.

Zaključak

Ombudsman zaključuje ovaj predmet sljedećim zaključkom:

Nije bilo nepravilnosti u postupanju Europske agencije za sigurnost zračnog prometa. 

Podnositelj pritužbe i Europska agencija za sigurnost zračnog prometa bit će obaviješteni o toj odluci.

Emily O'Reilly

Europski ombudsman

Strasbourg, 4. lipnja 2018.

[1] Uredba 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, dostupna na http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=CELEX:32001R1049&rid=1

[2] U skladu s člankom 4. stavkom 2. navedene Uredbe.

[3] Vidjeti članak 3.2. Odluke Upravnog odbora Europske agencije za sigurnost zračnog prometa o izmjeni Odluke upravnog odbora br. 07 – 2004 o općim načelima koja se odnose na postupke certificiranja koje Agencija primjenjuje za izdavanje certifikata za proizvode, dijelove i uređaje („postupci certificiranja proizvoda”). Dostupno na: https://www.easa.europa.eu/sites/default/files/dfu/MB%20Decision%2012-2007%20amending%20the%20certification%20procedure.pdf