Osnovne informacije

1. Ombudsmanica je 6. svibnja 2013. od anonimnog izvora primila omotnicu s primjerkom ugovora o pružanju profesionalnih usluga koji su sklopili privatno poduzeće i bivši europski povjerenik („bivši povjerenik”). Ugovor, kojim je predviđena naknada za bivšeg povjerenika, sklopljen je u veljači 2010. i trebao je trajati četiri godine. Ugovor nije sadržavao odredbe o ublažavanju koje se odnose na moguće sukobe interesa povezane s portfeljem bivšeg povjerenika.

2. Ombudsman je 4. srpnja 2013. Komisiji poslao primjerak ugovora i zatražio od nje da izvijesti o eventualnim daljnjim mjerama koje može poduzeti u vezi s tim ugovorom. Komisija je 19. srpnja 2013. obavijestila Ombudsmana (a) da bivši povjerenik nikad nije obavijestio Komisiju o tom ugovoru i (b) da je Komisija sada pisala bivšem povjereniku „kako bi zatražila informacije o dokumentu”. Komisija je od bivšeg povjerenika primila prethodne obavijesti o drugim predloženim profesionalnim djelatnostima.

3. Komisija je 25. veljače 2014. obavijestila Ombudsmana da je istražila pitanje ugovora bivšeg povjerenika i da je donijela zaključak o tom pitanju. Tijekom istrage Komisija je zatražila mišljenje Ad hoc etičkog odbora [1] te je komunicirala s bivšim povjerenikom i predmetnim društvom. Opći zaključak Barrosove komisije bio je da s njezine strane nisu potrebne daljnje mjere. Glavne točke njegova detaljnog dopisa navedene su u nastavku.

4. Nakon što je potvrđeno da je dokument dostavljen Ombudsmanu vjerodostojna preslika ugovora između bivšeg povjerenika i predmetnog poduzeća, Komisija je od svojeg ad hoc etičkog povjerenstva zatražila mišljenje. Taj je odbor dao svoje mišljenje 1. listopada 2013. Ad hoc etički odbor zauzeo je stajalište da je o ugovoru trebalo pravodobno obavijestiti Komisiju. Kad je riječ o pitanju jesu li aktivnosti obuhvaćene ugovorom bile u skladu s obvezama bivšeg povjerenika iz Ugovora, Odbor je smatrao da bi neke od tih aktivnosti „mogle biti teško uskladiti s člankom 245. stavkom 2. UFEU-a”. Odbor bi posebno bio zabrinut ako bi savjetodavna uloga bivšeg povjerenika uključivala više od strateškog i općeg savjetovanja. Odbor je rekao da bi, da je prethodno provedeno savjetovanje, savjetovao Komisiji da zahtijeva „dodatne obveze”[2] od bivšeg povjerenika prije odobravanja predložene aktivnosti.

5. Komisija je zatim od bivšeg povjerenika i predmetnog društva zatražila dodatne informacije. Bivši povjerenik u toj je fazi obavijestio Komisiju da je ugovor raskinut u veljači 2012. (Ugovor je zapravo istekao 27. veljače 2013.[3]) Nadalje, bivši povjerenik nastojao je uvjeriti Komisiju da je ugovor u skladu s Kodeksom ponašanja povjerenika (Kodeks) i da je bivši povjerenik nastojao djelovati u skladu s ugovorom na način kojim se poštuje klauzula o usklađenosti iz tog Kodeksa. Predmetno društvo zasebno je pisalo Komisiji kako bi potkrijepilo izvješće bivšeg povjerenika. Komisija je zatim zaključila da nije potrebno daljnje djelovanje u vezi s tim pitanjem. Komisija je objasnila da je pri donošenju te odluke uzela u obzir sljedeće. Kao prvo, bivši povjerenik trebao je pravodobno obavijestiti o predmetnom ugovoru, kako je propisano Zakonikom. Drugo, s obzirom na pojašnjenja bivšeg povjerenika i predmetnog poduzeća, ugovor bi se mogao „smatrati usklađenim s člankom 245. stavkom 2. UFEU-a”. Kao treće, ugovor je u međuvremenu raskinut. Ta odluka Barrosove komisije objavljena je na uobičajen način u zapisniku sa sastanka Komisije.

6. Nakon pažljivog razmatranja tog odgovora ombudsmanica je 10. travnja 2014. odlučila pokrenuti istragu na vlastitu inicijativu o Komisijinu postupanju s aktivnostima bivšeg povjerenika nakon isteka mandata na temelju predmetnog ugovora.

Istraga

7. Ombudsmanica je pregledala povjerljivi spis Komisije o tom pitanju, uključujući mišljenje ad hoc etičkog odbora i korespondenciju razmijenjenu s bivšim povjerenikom i predmetnim poduzećem. Nakon te inspekcije ombudsmanica je od Komisije zatražila mišljenje. To je mišljenje zaprimljeno 8. srpnja 2015. te je Komisija u njemu tvrdila da je s dužnom pažnjom riješila to pitanje. Ombudsmanica je također pozvala bivšeg povjerenika da dostavi primjedbe u vezi s istragom te je primila te primjedbe 13. travnja 2016. U pozivu na očitovanje bivšeg povjerenika Ombudsman je vrlo jasno dao do znanja da su radnje koje je ispitivala bile radnje Komisije, a ne radnje bivšeg povjerenika.

8. Bivši povjerenik žalio se [4] Europskom nadzorniku za zaštitu podataka (EDPS) u vezi s obradom osobnih podataka koju provodi Ombudsman tijekom istrage Ombudsmana. Europski nadzornik za zaštitu podataka u svojoj je odluci naveo vrstu identifikacijskih informacija koje ne bi trebale biti sadržane ni u jednoj objavi odluke Europskog ombudsmana; Europski nadzornik za zaštitu podataka naveo je i vrstu sekundarnih informacija koje bi se legitimno mogle uključiti u svaku objavu odluke Europskog ombudsmana. Bivši povjerenik zatražio je da EDPS preispita njegovu odluku. Tim je preispitivanjem potvrđena izvorna odluka EDPS-a. Bivši povjerenik zatim je pokrenuo sudski postupak protiv EDPS-a i taj postupak još nije zaključen. U tim je okolnostima Europski ombudsman odlučio da neće slijediti odluku Europskog nadzornika za zaštitu podataka o vrsti informacija koje bi se legitimno mogle uključiti u objavu te odluke. Ombudsmanica je odlučila da se u odluci, među ostalim u njezinu objavljenom obliku, ne smiju nepravedno otkriti nikakvi identifikacijski osobni podaci bivšeg povjerenika. Kako bi se osigurala zaštita osobnih podataka bivšeg povjerenika, u ovoj odluci o istrazi nisu izričito obrađene određene relevantne pojedinosti. Međutim, istraga Ombudsmana temelji se na potpunijem poznavanju činjenica nego što je vidljivo iz te objavljene odluke.

Procjena Europskog ombudsmana

9. Člankom 245. UFEU-a članovima Komisije nameće se „obveza časnog i suzdržanog ponašanja u pogledu prihvaćanja određenih imenovanja ili povlastica nakon prestanka obnašanja dužnosti”. Kršenje te dužnosti može imati ozbiljne posljedice. Člankom 245. UFEU-a predviđa se da „u slučaju bilo kakve povrede tih obveza, Sud može, na zahtjev Vijeća … ili Komisije, odlučiti da dotični član, ovisno o okolnostima, mora biti u mirovini s …-om ili mu se može uskratiti pravo na mirovinu ili druge zamjenske povlastice”.

10. Kodeksom ponašanja povjerenika ^[5] nastoji se osigurati postupovni učinak obveza iz članka 245. Kad je riječ o bivšim povjerenicima, Kodeksom je predviđeno sljedeće: „Kad god povjerenici namjeravaju obavljati zanimanje tijekom godine nakon prestanka obnašanja dužnosti, bilo na kraju njihova mandata ili nakon ostavke, o tome pravodobno obavješćuju Komisiju. Komisija ispituje prirodu planiranog zanimanja. Ako je to povezano sa sadržajem portfelja povjerenika tijekom njegova punog mandata, Komisija traži mišljenje ad hoc etičkog povjerenstva. S obzirom na nalaze odbora odlučit će je li planirano zanimanje u skladu s člankom [245.] zadnjim stavkom Ugovora.” Iz te odredbe i Kodeksa općenito jasno je da se obveza časnog i suzdržanog ponašanja iz Ugovora posebno odnosi na potrebu za izbjegavanjem situacije sukoba interesa.

11. Kako bi se održalo povjerenje građana EU-a u Komisiju i EU u cjelini, ključno je da Komisija osigura poštovanje prethodno navedenog postupka. Apsolutno je ključno da se procjena Komisije dovrši prije nego što bivši povjerenik počne obavljati profesionalnu djelatnost. U okviru tog postupka mora savjesno utvrditi činjenice kako bi se omogućila temeljita ocjena u svakom pojedinom slučaju. Zatim mora pažljivo procijeniti te činjenice, uz pomoć ad hoc etičkog povjerenstva. Uloga Odbora je važna. Činjenica da se sastoji od tri neovisna stručnjaka pomaže osigurati objektivnost i neovisnost procjene. Nakon dovršetka te procjene Komisija mora donijeti potrebne zaključke i poduzeti sve odgovarajuće mjere kako bi osigurala da bivši povjerenik ispuni svoje obveze iz Ugovora. U tom bi kontekstu odgovarajuće mjere mogle uključivati zahtjev bivšem povjereniku da uopće ne započne s aktivnošću, zahtjev da se neki aspekti predložene aktivnosti isključe ili zahtjev bivšem povjereniku da prihvati uvođenje određenih uvjeta o načinu provedbe ugovora (ili njegovih aspekata). Ako bivši povjerenik odbije postupiti po takvom zahtjevu, Komisija bi trebala odlučiti je li u predmetu potrebno uputiti predmet Sudu.

12. Nakon što je Komisija saznala za postojanje ugovora u ovom predmetu, poduzela je korake za utvrđivanje činjenica. Nakon što su činjenice utvrđene, pitanje s kojim se Komisija prvo suočila bila je činjenica da je bivši povjerenik nije unaprijed (ili uopće) obavijestio o tom konkretnom ugovoru. Osim toga, i unatoč činjenici da je već bilo prekasno za poduzimanje preventivnih mjera, Komisija je također nastojala procijeniti je li ugovor, ili bilo koji njegov aspekt, nespojiv s obvezom bivšeg povjerenika iz Ugovora da se nakon napuštanja dužnosti europskog povjerenika „ponaša s integritetom i diskrecijom”. Ako bi Komisija zaključila da je ugovor doveo do povrede obveza bivšeg povjerenika na temelju članka 245. UFEU-a, mogla bi Sudu uputiti zahtjev za izricanje sankcije.

Neobavješćivanje Komisije

13. Činjenica je da bivši povjerenik nije obavijestio Komisiju o predmetnom ugovoru ni prije njegova sklapanja ni tijekom njegova trajanja. Čini se vrlo vjerojatnim da Komisija nikad ne bi bila obaviještena o ugovoru da je Ombudsman (na temelju primjerka ugovora dostavljenog anonimno) nije obavijestio o tom pitanju. Komisija prihvaća da ju je bivši povjerenik trebao obavijestiti o ugovoru i da se time krši Zakonik. Kao odgovor na Komisijine istrage, bivši povjerenik navodno je prihvatio da je o ugovoru vjerojatno trebala biti obaviještena Komisija. Zapravo, Komisija je izvijestila da je bivši povjerenik izrazio žaljenje zbog „neugodne situacije” koja je nastala zbog tog neuspjeha. Nakon što je utvrđeno da je bivši povjerenik prekršio tu posebnu obvezu, postavlja se pitanje kako je Komisija trebala riješiti tu povredu. To je pitanje relevantno neovisno o tome je li sam ugovor bio ili nije bio u skladu s obvezama bivšeg povjerenika iz Ugovora.

14. U odgovoru na posebno pitanje Europskog ombudsmana Komisija se složila da „[s]vako neprijavljivanje aktivnosti nakon isteka mandata predstavlja kršenje obveza utvrđenih u Kodeksu ponašanja povjerenika (CCC) i da bi svako takvo neprijavljivanje trebalo podlijegati odgovarajućem daljnjem postupanju kako bi se očuvao koristan učinak sustava.” U tom je slučaju daljnje postupanje Komisije bilo usmjereno na retroaktivnu procjenu usklađenosti ugovora s obvezama bivšeg povjerenika iz Ugovora da se ponaša „s poštenjem i diskrecijom u pogledu prihvaćanja …-e određenih imenovanja ili koristi”. Ombudsmanica smatra da je, samostalno i neovisno o usklađenosti ugovora s obvezama iz Ugovora, neobavješćivanje Komisije o ugovoru bilo ozbiljno pitanje. Ombudsmanica smatra da je Komisija bila obvezna razmotriti je li sankcija opravdana. Ne postoje dokazi da je Komisija ozbiljno razmotrila povredu obveze obavješćivanja o ugovoru i da je razmotrila bi li bilo prikladno u tom pogledu nametnuti određenu sankciju.

15. Ombudsmanica prihvaća da je Komisija pri razmatranju načina postupanja u slučaju da je bivši povjerenik nije obavijestio o ugovoru morala bivšem povjereniku omogućiti da objasni taj propust. Komisija je bivšem povjereniku dala tu priliku, a Ombudsman je saslušao slučaj bivšeg povjerenika zbog neobavješćivanja o predmetnom ugovoru. U tom je slučaju bivši povjerenik naposljetku prihvatio da je Komisija trebala biti obaviještena o ugovoru i ponudio joj mogućnost da unaprijed odluči je li ugovor u skladu s obvezama bivših povjerenika iz Ugovora. Međutim, bivši povjerenik iznio je različite razloge zbog kojih nije obavijestio Komisiju o ugovoru. Ombudsmanica je u potpunosti obaviještena o razlozima koje je iznio bivši povjerenik [6], ali ne razumije zašto Komisija nije smatrala potrebnim detaljnije ispitati te razloge. Stavak 1.1.1. Zakonika jasan je i nedvosmislen; Komisija mora biti obaviještena o pojedinostima predložene profesionalne djelatnosti „kad god povjerenici namjeravaju obavljati zanimanje tijekom godine nakon što prestanu obnašati dužnost ...”. Nije vjerojatno da bi se to moglo pogrešno protumačiti kao bilo što drugo osim obveznog zahtjeva.

16. Ako bivši povjerenik ne obavijesti Komisiju unaprijed o predloženoj profesionalnoj djelatnosti, Komisiji se uskraćuje mogućnost da osigura da će bivši povjerenik zapravo „ponašati se časno i diskretno” pri preuzimanju te profesionalne djelatnosti. U ovom slučaju, četiri godine nakon sklapanja ugovora i godinu dana nakon isteka ugovora, Barrosova komisija naknadno je odlučila jesu li uvjeti predmetnog ugovora u skladu s obvezama bivšeg povjerenika iz Ugovora. Očito je da je to bila vrlo nezadovoljavajuća situacija za Komisiju. Ako utvrdi da uvjeti ugovora (ili neki od njih) nisu u skladu s obvezama bivšeg povjerenika, već je bilo prekasno pokušati spriječiti ponašanje koje bi dovelo do ugrožavanja temeljne vrijednosti Ugovora. Čak i da je utvrdio da uvjeti ugovora nisu problematični i da su u skladu s dužnostima povjerenika, taj bi ishod bio slučajan ili dobar, a ne rezultat ispravnog funkcioniranja Komisijina Kodeksa ponašanja.

17. Povjerenje građana u EU, a posebno u Europsku komisiju, ovisi o tome jesu li zadovoljni time da će se svi oni koji postignu vrlo visoku dužnost besprijekorno ponašati i dok su na dužnosti i nakon toga. Europski povjerenici posebno imaju teške dužnosti za koje su dobro plaćeni. Nakon što su napustili dužnost, bivši povjerenici imaju privlačne mirovinske pakete i pakete naknada kojima im se nadoknađuju sva privremena ograničenja njihovih profesionalnih djelatnosti. Građani EU-a imaju pravo očekivati da će se svi bivši povjerenici pravilno ponašati u tom pogledu i da će, ako to ne učini, trenutačna Komisija djelovati u skladu sa širim interesima EU-a kao svojim prioritetom. Prije svega, Barrosova komisija trebala je biti svjesna velikog rizika da će građani EU-a svaki njezin propust u tom pogledu vjerojatno doživjeti negativno, čime se narušava povjerenje u institucije EU-a. Konkretno, postojao je rizik od percepcije običnih građana da se prema bivšim povjerenicima postupa privilegirano, da se od njih očekuje niži standard poštovanja njihovih obveza nego što bi to općenito bio slučaj. Ombudsman nema poseban uvid u motivaciju anonimne osobe koja je dostavila primjerak ugovora bivšeg povjerenika. Međutim, razumno je pretpostaviti da je ta osoba bila upoznata s obvezama bivšeg povjerenika u pogledu napuštanja dužnosti i da je bila zabrinuta da bivši povjerenik nije ispunio te obveze.

18. Na temelju činjenica u ovom predmetu bilo bi razumno da obični građanin zaključi da se Barrosova komisija nije na odgovarajući način pozabavila povredom obveze bivšeg povjerenika. Bilo bi razumno da obični građanin zaključi da se slične buduće povrede obveze mogu rješavati na sličan način. Sankcije predviđene člankom 245. UFEU-a, u slučaju povrede tog članka, izražene su u širem smislu. Ta odredba Ugovora ima postupovni učinak na temelju Kodeksa ponašanja povjerenika. Ombudsmanica je svjesna stajališta da je ovaj Kodeks neodgovarajući i da mu nedostaje koherentan skup mehanizama za njegovu provedbu.[7] Ombudsmanica smatra da bi pravila iz Kodeksa trebalo revidirati kako bi bila jasnija i kako bi se poboljšala provedba. Na primjer, revidirani Kodeks mogao bi sadržavati neiscrpan popis vrsta okolnosti ili postupaka koji bi mogli dovesti do upućivanja predmeta Sudu ili do neke manje sankcije na administrativnoj razini.

19. Iako bi Kodeks trebalo revidirati u budućnosti, to ne znači da Kodeks kakav je postojao u relevantnom trenutku ili u njegovu sadašnjem obliku isključuje odgovarajuće djelovanje Komisije koje proizlazi iz kršenja Kodeksa od strane bivšeg povjerenika. Ako je postojala volja za poduzimanjem odgovarajućih mjera, Ombudsmanica smatra da je Komisija mogla pronaći odgovarajući način za rješavanje situacije.

20. Nakon što je pažljivo razmotrio to pitanje i u nedostatku dokaza koji bi upućivali na suprotno, ombudsmanica smatra da se Barrosova komisija nije na odgovarajući način bavila kršenjem stavka 1.1.1. Kodeksa od strane bivšeg povjerenika. To je predstavljalo nepravilnosti u postupanju Barrosove komisije.

Usklađenost ugovora s Ugovorom

21. Budući da je ugovor već istekao nekoliko mjeseci prije nego što je saznao za njegovo postojanje, Komisija je morala retroaktivno razmotriti uvjete ugovora. Tim bi se retrospektivnim postupkom Komisiju obavijestilo o mjerama koje bi trebala poduzeti u vezi s kršenjem obveze iz Zakonika, odnosno o tome da nije unaprijed obavijestila Komisiju o ugovoru. U toj kasnoj fazi Komisija nije mogla odbiti odobrenje za djelatnost ili njezine dijelove niti tražiti bilo kakve uvjete. Međutim, Komisija bi mogla uputiti predmet Sudu ako bi smatrala da su profesionalne djelatnosti bivšeg povjerenika na temelju ugovora povrijedile obveze iz članka 245. UFEU-a.

22. Važno je da je Ad hoc etički odbor na temelju svoje retroaktivne ocjene zaključio da bi, da mu je ugovor bio pravodobno dostavljen, smatrao da ne pruža dostatna jamstva u pogledu njegove usklađenosti s člankom 245. UFEU-a. Odbor je posebno bio zabrinut u pogledu opsega usluga koje bi bivši povjerenik pružao poduzeću. Mišljenje Ad hoc etičkog povjerenstva razumno je i uvjerljivo. Očiti je zaključak da je Komisija, da joj je ugovor bio dostavljen prije nego što je bivši povjerenik prihvatio ponudu za posao, od bivšeg povjerenika trebala zatražiti da ograniči opseg djelatnosti obuhvaćenih ugovorom. Time bi se ograničio rizik da bi se nekim aktivnostima bivšeg povjerenika na temelju ugovora prekršio članak 245. UFEU-a.

23. S obzirom na stajališta Ad hoc etičkog odbora, Komisija je u studenome 2013. pisala bivšem povjereniku tražeći dodatne informacije o pitanju usklađenosti uvjeta ugovora s člankom 245. UFEU-a. U odgovoru je bivši povjerenik naveo da ugovor sadržava klauzulu koja odražava potrebu za izbjegavanjem sukoba interesa i da je bivši povjerenik to tumačio u duhu članka 245. Na temelju toga bivši povjerenik mogao je odbiti zadatak ili misiju koji nisu bili u skladu s obvezama iz članka 245. UFEU-a. To je stajalište izrazilo i predmetno društvo u dopisu Komisiji od istog datuma (18. prosinca 2013.). Na temelju toga i očito bez dodatnih informacija Komisija je odlučila da se opseg ugovora bivšeg povjerenika s predmetnim društvom „može smatrati usklađenim s člankom 245. stavkom 2.”. Komisija je Ombudsmanu rekla da je „Komisija mogla zaključiti da je područje primjene ugovora o uslugama u skladu s člankom 245. stavkom 2. UFEU-a, posebno uzimajući u obzir način na koji je on stvarno proveden, upravo na temelju pojašnjenja dobivenih od bivšeg povjerenika i [društva]”.

24. Savjet ad hoc etičkog odbora naveden je u smislu onoga što bi preporučio da se s njim unaprijed savjetovalo . U trenutku stvarnog savjetovanja s Komisijom već je bilo prekasno za poduzimanje odgovarajućih mjera ublažavanja, ali nije bilo prekasno uputiti predmet Sudu ili izreći neku upravnu sankciju. Stajalište ad hoc etičkog povjerenstva bilo je da je ugovor problematičan u smislu usklađenosti s člankom 245. UFEU-a, ali je Komisija u svojoj naknadnoj odluci utvrdila da je ugovor u skladu s Ugovorom. Na prvi pogled, odluka Komisije nije u skladu sa savjetom Odbora. Ombudsmanica prihvaća da Komisija nije bila obvezana savjetom Odbora. Međutim, ako Komisija odluči odstupiti od tog savjeta, mora moći opravdati tu odluku. U ovom slučaju ombudsmanica nije uvjerena da je Komisija opravdala svoju odluku da zauzme suprotno stajalište.

25. Zapravo, čini se da je Barrosova komisija imala prilično ograničenu suradnju s bivšim povjerenikom u pogledu pitanja spojivosti. Komisija nije zatražila detaljne informacije o posebnim zadaćama koje se obavljaju na temelju ugovora kako bi utvrdila jesu li te posebne zadaće u skladu s člankom 245. UFEU-a. Naprotiv, on se ograničio na to da od bivšeg povjerenika zatraži da podnese pisane potvrde da je ugovor bivšem povjereniku omogućio da odbije, u svakom pojedinačnom slučaju, izvršiti određenu zadaću ili misiju koja ne bi bila u skladu s integritetom i diskrecijskom ovlašću koji se zahtijevaju člankom 245. UFEU-a. Ombudsman smatra da takav korak ne ispunjava Komisijinu obvezu dužne pažnje. Stajalište koje je zauzela Komisija podrazumijeva da je na bivšem povjereniku bilo da sam procijeni je li došlo do sukoba interesa u pogledu određene zadaće ili misije bivšeg povjerenika. Ako je Komisija željela utvrditi jesu li ugovorne zadaće u svim slučajevima u skladu s člankom 245., trebala je zatražiti mnogo detaljnije informacije o stvarno provedenim zadaćama, a zatim je provela vlastitu analizu njihove usklađenosti s člankom 245. Ombudsmanica posebno smatra da je Komisija trebala vrlo pažljivo razmotriti očito proturječje između jedne odredbe u pisanom ugovoru i objašnjenja koje je Komisiji dao bivši povjerenik (uz potporu poduzeća) o tome kako ugovor funkcionira u praksi. U jednoj od ugovornih odredbi bivši povjerenik jamči da ništa ne sprečava bivšeg povjerenika da obavlja potrebne dužnosti. Međutim, odgovarajući na Komisijin zahtjev za informacije, bivši povjerenik pozvao se na dogovor koji je bivšem povjereniku omogućio da odbije dužnosti ako su one dovele do sukoba s člankom 245. UFEU-a.

26. Ombudsmanica smatra da su koraci koje je u tom pogledu poduzela Barrosova komisija bili nedostatni i nezadovoljavajući. Na temelju ograničenih informacija koje je primila o zadaćama koje je obavljao bivši povjerenik, Komisija nije imala dovoljno informacija da zauzme stajalište na ovaj ili onaj način. Donošenje odluke na temelju ograničene suradnje s bivšim povjerenikom nije bilo opravdano. To je još više slučaj kada je bivši povjerenik gotovo stavljen u položaj da provede samoprocjenu. Ombudsmanica u svim okolnostima smatra da se odluka Barrosove komisije u pogledu usklađenosti ugovora s člankom 245. UFEU-a nije temeljila na odgovarajućoj istrazi činjenica i da je stoga predstavljala nepravilnosti u postupanju.

Zaključak

Na temelju istrage Ombudsman iznosi sljedeće nalaze i prijedloge:

(1) Ombudsmanica smatra da se Barrosova komisija nije na odgovarajući način suočila s kršenjem stavka 1.1.1. Kodeksa ponašanja povjerenika iz 2004. koje je počinio bivši povjerenik. To je predstavljalo nepravilnosti u postupanju Komisije.

(2) Ombudsmanica smatra da se odluka Komisije iz Barrosa o usklađenosti ugovora bivšeg povjerenika s člankom 245. UFEU-a nije temeljila na odgovarajućoj istrazi činjenica te je stoga predstavljala nepravilnosti u postupanju.

Ombudsmanica predlaže da bi Komisija, ako se u budućnosti mora suočiti s propustom bivšeg povjerenika da je pravodobno obavijesti o profesionalnoj djelatnosti, trebala osigurati da njezine radnje u odnosu na tog bivšeg povjerenika odražavaju težinu predmetnog propusta. Posebice bi trebala osigurati da će svojim djelovanjem uvjeriti građane EU-a da je Komisija spremna poduzeti sve odgovarajuće korake za poštovanje članka 245. UFEU-a.

Ombudsmanica predlaže Komisiji da revidira svoj Kodeks ponašanja povjerenika kako bi pravila bila jasnija. Kako bi se poboljšala provedba, revidirani Kodeks mogao bi uključivati niz sankcija koje treba izreći na administrativnoj razini ako je dužnosnik ili bivši povjerenik prekršio obveze. Revidiranim Kodeksom mogla bi se pojasniti i vrsta okolnosti u kojima će Komisija primjenjivati te sankcije.

Europska komisija bit će obaviještena o toj odluci.

Strasbourg, 30. lipnja 2016.

Emily O'Reilly
Europska ombudsmanica

[1] Ad hoc etički odbor[1] sastoji se od triju neovisnih stručnjaka koji savjetuju Komisiju o etičkim pitanjima, posebno o usklađenosti predviđenih aktivnosti bivših povjerenika nakon obnašanja dužnosti s Ugovorima.

Vidjeti http://ec.europa.eu/transparency/ethics-for-commissioners/ad-hoc-ethical-committee_en.htm.

[2] Čini se da se radi o upućivanju na klauzulu u ugovoru u kojoj je bivši povjerenik pružio jamstvo da ništa ne sprečava bivšeg povjerenika da obavlja potrebne dužnosti. Da je prethodno provedeno savjetovanje s Odborom, Odbor bi savjetovao Komisiji da zatraži dodatne obveze, uključujući užu definiciju opsega zadaća koje treba preuzeti (vidjeti odlomak 25. u nastavku).

[3] Ombudsmanica je to pitanje postavila Komisiji i, kao odgovor na pitanje Komisije, bivši povjerenik ispravio je to pitanje.

[4] U skladu s člankom 46. točkom (a) Uredbe (EZ) 45/2001.

[5] Odluka SEC(2004)1487/2, koja je u međuvremenu zamijenjena Odlukom C(2011)2904.

[6] Ombudsmanica je odlučila da neće objaviti pojedinosti o razlozima koje je naveo bivši povjerenik – vidjeti prethodni stavak 8.

[7] Vidjeti, primjerice, studiju Europskog parlamenta iz 2014. dostupnu na http://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2014/490697/IPOL_STU%282014%29490697_EN.pdf