FOR PREVIEWING & TESTING PURPOSES ONLY.
This notification will disappear once the page will be published.
This link is available for less than 30 minutes.
  • Jednostavno za čitanje
  • Veličina teksta

Imate li pritužbu protiv institucije ili tijela EU-a?

Trenutačni jezik: 
  • Hrvatski
Izvorni jezik: 
Dostupni jezici: 
Prijevod ove stranice generiran je strojnim prevođenjem.
Strojno prevedeni tekstovi mogu sadržavati pogreške koje mogu narušiti jasnoću i točnost. Europski ombudsman ne prihvaća nikakvu odgovornost za bilo kakve nepodudarnosti. Najpouzdanije informacije i pravnu sigurnost jamči izvorna inačica na engleski jeziku koja je dostupna putem gornje poveznice.
Više informacija potražite u našem odjeljku o jezičnoj politici i prevođenju.

Odluka Europskog ombudsmana o zatvaranju istrage o pritužbi 1330/2012/ER protiv Europskog ureda za odabir osoblja (EPSO)

Okolnosti pritužbe

1. Ovaj se predmet odnosi na navodno nepošteno isključenje iz otvorenog natječaja EPSO/AD/206/11 – AD5 („natječaj”)[1], koji organizira Europski ured za odabir osoblja (EPSO).

2. Podnositelj pritužbe talijanski je državljanin koji se prijavio na natječaj. Uspješno je položio računalne prijemne testove, a potom i testove u centru za procjenu.

3. EPSO je 3. veljače 2012. obavijestio podnositelja pritužbe da nije dobio bodovni prag na testovima kompetencija koji su se održavali u centru za procjenu. EPSO je podnositelju pritužbe dao presliku njegove „putovnice o kompetencijama” u kojoj su navedeni ukupni postignuti bodovi i raščlamba bodova na posebnim i općim kompetencijama ocijenjenima na testovima.

4. Podnositelj pritužbe podnio je 13. veljače 2012. zahtjev za preispitivanje odluke o njegovu isključenju iz natječaja. Istaknuo je da je tijekom testiranja u centru za procjenu otkrio da su drugi kandidati u natječaju AD5 naveli svoje radno iskustvo u internetskim prijavama, iako je EPSO u uputama na internetu naveo da „morate navesti da ne želite spominjati radno iskustvo”. Podnositelj pritužbe u biti je tvrdio da je činjenica da su drugi kandidati naveli svoje radno iskustvo dovela do nejednakog postupanja prema kandidatima i utjecala na njegov rad na testovima u centru za procjenu.

5. EPSO je 3. travnja 2012. potvrdio svoju odluku da ime podnositelja pritužbe ne uvrsti na popis uspješnih kandidata.

6. Porukom elektroničke pošte od 4. travnja 2012. podnositelj pritužbe izrazio je nezadovoljstvo odgovorom EPSO-a.

7. Podnositelj pritužbe podnio je 26. lipnja 2012. ovu pritužbu Europskom ombudsmanu.

Predmet istrage

8. Podnositelj pritužbe podnio je sljedeće navode i tvrdnje:

Tvrdnje

1. EPSO nije odgovorio na e-poruku podnositelja pritužbe od 4. travnja 2012.

2. EPSO nije uzeo u obzir upute o navođenju radnog iskustva objavljene na njegovoj internetskoj stranici te je stoga prema kandidatima postupao nejednako.

Zahtjevi

1. EPSO bi trebao odgovoriti na e-poruku podnositelja pritužbe od 4. travnja 2012.

2. EPSO bi na popis uspješnih kandidata otvorenog natječaja EPSO/AD/206/11 trebao uvrstiti sve kandidate u centar za procjenu koji su, kao i podnositelj pritužbe, bili isključeni iako su poštovali relevantno pravilo.

Istraga

9. Službe Europskog ombudsmana obavijestile su 19. srpnja 2012. podnositelja pritužbe i EPSO da je Europski ombudsman odlučio pokrenuti istragu o prvoj tvrdnji i zahtjevu podnositelja pritužbe. Kako bi se to brzo riješilo, službe Europskog ombudsmana zatražile su od EPSO-a da što prije riješi to pitanje. Istodobno, podnositelj pritužbe i EPSO obaviješteni su da će Ombudsman u kasnijoj fazi odlučiti jesu li drugi prigovor podnositelja pritužbe i njegov drugi zahtjev dopušteni te postoje li dostatni razlozi za istragu o njima. EPSO je 24. srpnja 2012. odgovorio na e-poruku podnositelja pritužbe od 4. travnja 2012. EPSO-ov odgovor proslijeđen je podnositelju pritužbe istog dana s pozivom na očitovanje. Podnositelj pritužbe podnio je svoja očitovanja 24. srpnja 2012.

10. Nakon analize EPSO-ova odgovora i primjedbi podnositelja pritužbe na njega, Ombudsman je odlučio pokrenuti potpunu istragu o drugoj tvrdnji podnositelja pritužbe te je 1. listopada 2012. od EPSO-a zatražio mišljenje o toj tvrdnji. Kad je riječ o drugoj tvrdnji podnositelja pritužbe, Ombudsman je odlučio da ne postoje dostatni razlozi za istragu. Ombudsmanica je u tom pogledu primijetila da bi uvrštavanje kandidata na popis uspješnih kandidata bez obzira na njihovu uspješnost u centru za procjenu te čak i da nisu postigli potrebnu prolaznu ocjenu na testovima kompetencija ugrozilo sam cilj otvorenog natječaja.

11. EPSO je 30. siječnja 2013. dostavio svoje mišljenje koje je proslijeđeno podnositelju pritužbe s pozivom na očitovanje.

12. Podnositelj pritužbe podnio je svoja očitovanja 19. veljače 2013.

Analiza i zaključci Europskog ombudsmana

A. Navod o nepostojanju odgovora

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

13. Podnositelj pritužbe u svojoj je pritužbi tvrdio da EPSO nije odgovorio na njegovu poruku elektroničke pošte od 4. travnja 2012.

14. U svojem odgovoru podnositelju pritužbe od 24. srpnja 2012. EPSO se i. ispričao zbog kašnjenja u odgovoru i ii. obavijestio podnositelja pritužbe o svojem tumačenju uputa na svojoj internetskoj stranici.

15. U svojim očitovanjima na EPSO-ov odgovor podnositelj pritužbe izrazio je zadovoljstvo zbog činjenice da je EPSO odgovorio. Istodobno se nije složio sa sadržajem odgovora.

Procjena Europskog ombudsmana

16. Ombudsmanica napominje da se člankom 14. Europskog kodeksa o dobrom ponašanju zaposlenih u upravi („Kodeks”) predviđa sljedeće:

„1. Svako pismo ili pritužba instituciji prima potvrdu o primitku u roku od dva tjedna, osim ako se u tom roku može poslati znatan odgovor.”

17. Nadalje, člankom 17. Zakonika predviđa se sljedeće:

„1. Dužnosnik osigurava da se odluka o svakom zahtjevu ili pritužbi upućenoj instituciji donese u razumnom roku, bez odgode, a u svakom slučaju najkasnije dva mjeseca od datuma primitka [...]

2. Ako se o zahtjevu ili pritužbi instituciji ne može odlučiti u navedenom roku zbog složenosti pitanja koja postavlja, dužnosnik o tome obavješćuje autora u najkraćem mogućem roku. U tom slučaju, konačnu odluku treba priopćiti autoru u najkraćem mogućem roku.

18. Ombudsmanica smatra da je nakon intervencije Ombudsmana EPSO 24. srpnja 2012. podnositelju pritužbe dostavio suštinski odgovor na njegovu e-poruku od 4. travnja 2012. Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima naveo da je, iako se ne slaže sa stajalištem koje je EPSO zauzeo u svojoj replici, zadovoljan činjenicom da je EPSO sada odgovorio. Ombudsmanica stoga zaključuje da je EPSO poduzeo korake kako bi riješio to pitanje u mjeri u kojoj se to odnosi na navodni izostanak odgovora.

B. Navodni propust da se uzmu u obzir upute o navođenju radnog iskustva objavljene na njegovoj internetskoj stranici

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

19. Podnositelj pritužbe tvrdio je da EPSO nije uzeo u obzir upute o navođenju radnog iskustva objavljene na njegovoj internetskoj stranici i da je stoga prema kandidatima postupao nejednako.

20. Tvrdio je da elektronički elektronički obrazac za prijavu sadržava nedvosmislenu uputu kojom se od kandidata traži da ne pružaju informacije o svojem radnom iskustvu. U tom je kontekstu tvrdio da EPSO prema kandidatima ne postupa jednako jer su kandidati koji su na obrascu za prijavu naveli svoje radno iskustvo primljeni na testove u centru za procjenu zajedno s kandidatima koji nisu naveli takvo iskustvo u obrascu. Tvrdio je da je prvonavedeni mogao imati konkurentsku prednost u testiranju u centru za procjenu. Također je priznao da se uputa nije ponovno koristila 2012., ali je istaknuo da usvajanje nove prakse ne može vratiti štetu koju je pretrpio 2011.

21. EPSO je u svojoj replici istaknuo da kandidati u razredu AD5 ne moraju navesti svoje radno iskustvo, ali i da ih ništa ne sprečava da to učine. Stoga nije bilo moguće utvrditi kršenje pravila. Osim toga, tijekom testiranja u centru za procjenu kandidati su ocijenjeni samo na temelju uspješnosti, a članovi povjerenstva za odabir nisu imali pristup svojim životopisima.

22. Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima ponovio svoje stajalište da je kandidatima zabranjeno da u svoju prijavu unesu svoje radno iskustvo te je uputio na odgovarajuću uputu koja se nalazila u EPSO-ovu alatu za elektroničku prijavu. Tvrdio je da su kandidati koji su prekršili to pravilo trebali biti diskvalificirani.

23. EPSO je u svojem mišljenju potvrdio informacije koje su već navedene u odgovoru na zahtjev podnositelja pritužbe za preispitivanje i u e-poruci od 24. srpnja 2012. Stoga cilj predmetne upute nije bio zabraniti kandidatima da pružaju informacije o svojem radnom iskustvu. Umjesto toga, EPSO je tvrdio da se od kandidata tražilo da navedu žele li navesti takvo iskustvo. Razlog tomu bio je taj što zbog tehničkog ustroja internetskog obrasca za prijavu informatički sustav nije dopuštao podnošenje zahtjeva ako je odjeljak „stručno iskustvo” ostao prazan. Međutim, EPSO je priznao da je formulacija predmetne upute bila „prilično nesretna” i dodao da bi bilo bolje navesti u uputama, na primjer „Ako ne želite navesti radno iskustvo, navedite ga ovdje”. EPSO se stoga ispričao podnositelju pritužbe zbog bilo kakvih neugodnosti koje je to dvosmisleno izgovaranje moglo prouzročiti. Na zahtjev je obavijestio Ombudsmana da je za sljedeće natječaje tekst relevantne upute izmijenjen kako slijedi: „Kliknite na polje ako ne želite navesti radno iskustvo”.

24. U svakom slučaju, EPSO je naglasio da predmetna uputa ne može dovesti ni jednog od kandidata u nepovoljan položaj niti na drugi način utjecati na zakonitost natječajnog postupka ili njegovih rezultata. To je zato što radno iskustvo kandidata (ili njegov nedostatak) uopće nije bilo relevantno jer je predmetni natječaj bio natječaj koji se temeljio samo na testovima. U skladu s tim povjerenstvo za odabir provelo je usporednu procjenu zasluga kandidata i među njima odabralo najbolje isključivo na temelju njihovih rezultata na testovima. Stoga su podaci iz obrazaca za prijavu kandidata uzeti u obzir isključivo kako bi se utvrdilo ispunjavaju li uvjete za sudjelovanje u natječaju, odnosno ispunjavaju li objektivne uvjete za sudjelovanje navedene u Obavijesti o natječaju.

25. EPSO je napomenuo i da je povjerenstvo za odabir, kada ocjenjuje uspješnost kandidata na testu, zakonski obvezno temeljiti se isključivo na suštinskoj vrijednosti odgovora. U njemu se ne smiju uzeti u obzir elementi kao što su radno iskustvo kandidata, njihove akademske kvalifikacije, mišljenja hijerarhijskih nadređenih ili rezultati koje su postigli na nekom drugom natječaju [2].

26. Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima pozdravio EPSO-ovo prihvaćanje onoga što je nazvao formalnom pogreškom u natječaju. Dodao je da je došao do uvjerenja da je došlo do nenamjerne pogreške. Kritizirao je činjenicu da EPSO u razdoblju duljem od godinu dana niječe postojanje zabune i činjenicu da nije odgovorio na njegov dopis o tom pitanju. Primijetivši što EPSO želi prenijeti u odgovarajućoj uputi, podnositelj pritužbe ustrajao je na tome da je EPSO počinio očitu jezičnu pogrešku.

27. Konkretnije, podnositelj pritužbe tvrdio je da je razumijevanje relevantne upute kao zahtjeva da se ne spominje radno iskustvo potkrijepljeno i činjenicom da ne postoji zahtjev da se za natječaj AD5 mora imati posebno radno iskustvo. Nadalje, uporaba glagola „mora” u odgovarajućoj uputi isključila je svako stajalište da je potrebno pružiti pojedinosti o profesionalnom iskustvu.

28. Podnositelj pritužbe zaključio je da je EPSO, kako bi zajamčio jednako postupanje, trebao isključiti kandidate koji nisu ispunili upute navođenjem svojeg radnog iskustva.

Procjena Europskog ombudsmana

29. Ombudsmanica napominje da, u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda Europske unije, tijelo za imenovanje ima široku diskrecijsku ovlast u odlučivanju o kriterijima sposobnosti potrebnima za popunjavanje radnih mjesta i u određivanju, na temelju tih kriterija i, općenitije, u interesu službe, uvjeta i postupka organizacije natječaja [3]. Nadzor suda Unije nad izvršavanjem te diskrecijske ovlasti ograničen je na provjeru je li predmetno tijelo izvršilo tu ovlast na očito pogrešan način ili na način koji nije u skladu s ciljem članka 27. stavka 1. Pravilnika o osoblju [4]. Ombudsmanica ističe da se isti standard preispitivanja primjenjuje i na njezine istrage.

30. Prilikom odlučivanja o navodu podnositelja pritužbe da EPSO nije uzeo u obzir upute o navođenju radnog iskustva objavljene na njegovim internetskim stranicama te je stoga prema kandidatima postupao nejednako, Europski ombudsman najprije treba analizirati značenje relevantnih uputa. Ombudsmanica napominje da je u predmetnoj uputi navedeno sljedeće: „Morate navesti da ne želite spominjati radno iskustvo”.

31. Tijekom istrage EPSO je ustrajao na tome da se relevantnim odlomkom uputa kandidatima ne želi zabraniti pružanje informacija o njihovu profesionalnom iskustvu. Umjesto toga, cilj je bio zamoliti kandidate da navedu žele li spomenuti takvo iskustvo. EPSO je u svojem mišljenju objasnio da je razlog tomu taj što zbog tehničkog ustroja internetskog obrasca za prijavu informatički sustav nije dopuštao podnošenje prijava ako je odjeljak „stručno iskustvo” ostao prazan. Ombudsmanica prihvaća da je izjavu moguće protumačiti na način da je kandidatima zabranjeno spominjati njihovo radno iskustvo. Međutim, da je to bila EPSO-ova namjera, ne bi bilo lako razumjeti zašto se pojam koji označava obvezu („mora”) kombinira s pojmom za koji se čini da se odnosi na osobni izbor kandidata („želi”). Zapravo, da je pretpostavka podnositelja pritužbe bila točna, očekivalo bi se da EPSO jednostavno navede da kandidati „ne smiju spominjati radno iskustvo”. EPSO je objasnio da se podrazumijeva da bi to trebali reći kandidati koji ne žele dostaviti informacije o svojem radnom iskustvu u odgovarajućem okviru. Međutim, kao što je to EPSO priznao u svojem mišljenju, zbog formulacije koja je stvarno upotrijebljena bilo je vrlo teško razumjeti da je to ono što se mislilo. EPSO je potvrdio da se ovdje trebao koristiti nedvosmislenim tekstom.

32. Ombudsmanica smatra da iz prethodnih razmatranja proizlazi da je očito da relevantna uputa nije bila dovoljno jasna, iako značenje koje je podnositelj pritužbe dao predmetnom odlomku nije jedini ili čak najlogičniji način tumačenja tog teksta. Međutim, Ombudsman napominje da je, prema njegovu mišljenju, EPSO priznao da je formulacija koju je upotrijebio bila neodgovarajuća. EPSO se također ispričao podnositelju pritužbe zbog bilo kakvih neugodnosti koje je to dvosmisleno izgovaranje moglo prouzročiti. EPSO je također obavijestio Ombudsmana da je za sljedeće natječaje promijenio tekst relevantne upute kojom se, prema njegovu mišljenju, sada jasno prenosi ideja da je navođenje profesionalnog iskustva dobrovoljno. U tim okolnostima ombudsmanica smatra da ne postoje razlozi za daljnje istrage tog aspekta navoda podnositelja pritužbe.

33. Kad je riječ o drugom aspektu navoda podnositelja pritužbe, odnosno o tome da je EPSO prema kandidatima postupao nejednako, Ombudsman smatra da je EPSO uvjerljivo tvrdio da se natječaj temeljio samo na testovima i da su stoga kandidati koji će biti uvršteni na popis uspješnih kandidata odabrani isključivo na temelju njihovih rezultata na testovima. EPSO je osim toga istaknuo da su informacije navedene u obrascima za prijavu uzete u obzir isključivo kako bi se utvrdilo ispunjavaju li kandidati uvjete za sudjelovanje u natječaju. Točno je da je podnositelj pritužbe tvrdio i da je moglo doći do nejednakog postupanja pri utvrđivanju dopuštenosti kandidata. Međutim, Ombudsman ističe da je, suprotno situaciji u vezi s natječajem u razredu AD7 koji je organiziran zajedno s natječajem o kojem je ovdje riječ, u obavijesti o natječaju jasno navedeno da za natječaj u razredu AD5 nije potrebno profesionalno iskustvo. Budući da su kriteriji prihvatljivosti iscrpno navedeni u Obavijesti o natječaju i nisu uključivali profesionalno iskustvo u predmetnom natječaju, stajalište podnositelja pritužbe u tom pogledu stoga nije uvjerljivo. Isto vrijedi i za stajalište podnositelja pritužbe da su kandidati koji su naveli radno iskustvo trebali biti isključeni iz natječaja. Iz toga slijedi da podnositelj pritužbe nije potkrijepio drugi aspekt svoje tvrdnje.

34. Ombudsmanica smatra da bi, u slučaju natječaja koji se odnose na radna mjesta za koja nije potrebno radno iskustvo, činjenica da se kandidatima na internetskom obrascu za prijavu daje mogućnost pružanja informacija o njihovu radnom iskustvu mogla sama po sebi biti zavaravajuća. Stoga bi, kako bi se izbjegla svaka moguća dvosmislenost u podnošenju i ocjenjivanju prijava u ovoj vrsti natječaja, bilo korisno da EPSO u budućnosti razmotri uklanjanje odjeljka o radnom iskustvu kandidata iz obrasca za elektroničku prijavu.

35. S obzirom na prethodna razmatranja, ombudsmanica zaključuje da nema razloga za daljnje istrage druge tvrdnje podnositelja pritužbe.

C. Zaključci

Na temelju svoje istrage o toj pritužbi ombudsmanica je zaključuje sljedećim zaključkom:

EPSO je riješio to pitanje u pogledu navodnog izostanka odgovora.

Nema razloga za daljnju istragu u preostalom dijelu predmeta.

Podnositelj pritužbe i EPSO bit će obaviješteni o toj odluci.

Daljnja primjedba

Kako bi se izbjegla svaka moguća dvosmislenost u podnošenju i ocjenjivanju prijava u slučaju natječaja za koje nije potrebno radno iskustvo, bilo bi korisno da EPSO u budućnosti razmotri uklanjanje dijela koji se odnosi na radno iskustvo kandidata iz njegova elektroničkog obrasca za prijavu u toj vrsti natječaja.

Emily O´Reilly

Sastavljeno u Strasbourgu 28. siječnja 2014.


[1] SL 2011., C 82A, str. 1.

[2] Vidjeti predmet T-72/01 Pyres protiv Komisije [2003.] ECR-SC I-A-169 i II-861, točke 34.–35.; Predmet T-153/95 Kaps protiv Suda [1996.] ECR-SC I-A-233 i II-663, stavci 50. i 54.; Predmet 143/82 Lipman protiv Komisije [1983.] ECR 1301, stavak 10.; Spojeni predmeti T-167/99 i T-174/99 Giulietti protiv Komisije [2001.] ECR-SC I-A-93 i II-441, stavak 75.

[3] Vidjeti, među ostalim, predmet F-99/08 Rita di Prospero protiv Komisije, presuda od 17. studenoga 2009., nije prijavljena; Predmet C-16/07 P Chetcuti protiv Komisije [2008.] ECR I-7469; Predmet T-256/01 Pyres protiv Komisije [2005.] ECR-SC I-A-23 i II-99, stavak 36.; Predmet T-420/04 Blackler protiv Parlamenta [2006.] ECR-SC I-A-2-185 i II-943, stavak 45.; Predmet T-207/95 Ibarra Gil protiv Komisije [1997.] ECR-SC I-A-13 i II-31, točka 66. i ondje navedena sudska praksa.

[4] Vidjeti predmet C-16/07 Chetcuti protiv Komisije [2008.] ECR I-7469. U skladu s člankom 27. stavkom 1. Pravilnika o osoblju „zapošljavanje je usmjereno na to da se instituciji osiguraju službe dužnosnika najvišeg standarda sposobnosti, učinkovitosti i integriteta, koji se zapošljavaju na najširoj mogućoj zemljopisnoj osnovi među državljanima država članica Zajednica”.

Što mislite o automatskom prijevodu? Dajte nam svoje mišljenje.