Okolnosti pritužbe

1. Podnositelj pritužbe podnio je 2. veljače 2012. Europskom vijeću zahtjev za javni pristup pravnom mišljenju sastavljenom u kontekstu Unije za Ugovor o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji („Ugovor o fiskalnom ugovoru”). Glavno tajništvo Vijeća EU-a [1] odbilo je 16. ožujka 2012. prvotni zahtjev podnositelja pritužbe. Podnositelj pritužbe podnio je 30. ožujka 2012. ponovni zahtjev u skladu s odredbama članka 8. Uredbe (EZ) br. 1049/2001 [2] o javnom pristupu dokumentima u posjedu Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije ili Europske komisije („Uredba 1049/2001”), ali nije primio odgovor.

2. Podnositelj pritužbe obratio se 25. travnja 2012. Ombudsmanu [3] prvi put, a 22. svibnja 2012. Ombudsman je pokrenuo istragu o toj pritužbi (referentna oznaka 862/2012/RT). Podnositelj pritužbe obavijestio je 29. svibnja 2012. službe Ombudsmana da je Vijeće 24. svibnja 2012. negativno odgovorilo na njegov ponovni zahtjev. Podnositelj pritužbe povukao je 4. listopada 2012. svoju prvotnu tvrdnju da Vijeće nije pravilno i pravodobno obradilo njegov zahtjev za pristup dokumentima, nego je umjesto toga iznio novu tvrdnju i zahtjev. U tim je okolnostima Ombudsman zaključio predmet broj 862/2012/RT i zabilježio dopis podnositelja pritužbe od 4. listopada 2012. kao novu pritužbu (trenutačna pritužba 167/2013/RT). Budući da su novi navodi i zahtjevi već bili obuhvaćeni ranijim kontaktima podnositelja pritužbe s Vijećem, Ombudsman je pokrenuo novu istragu na koju se ova odluka odnosi.

Predmet istrage

3. Podnositelj pritužbe u svojoj je pritužbi iznio sljedeću tvrdnju i zahtjev:

Tvrdnja:

Vijeće EU-a pogrešno je odbilo zahtjev podnositelja pritužbe za pristup pravnom mišljenju njegove pravne službe o ulozi Suda u kontekstu Ugovora o fiskalnom ugovoru (referentni broj 5788/12).

Zahtjev:

Vijeće EU-a trebalo bi odobriti pristup traženom dokumentu.

Istraga

4. Ombudsman je 30. siječnja 2013. pokrenuo istragu i zatražio od Vijeća da do 30. travnja 2013. dostavi mišljenje o navodima i zahtjevima podnositelja pritužbe.

5. Vijeće je 6. svibnja 2013. poslalo svoje mišljenje.

6. Službe Europskog ombudsmana provele su 14. svibnja 2013., u skladu s člankom 3. stavkom 2. Statuta Europskog ombudsmana [4], pregled relevantnog dokumenta u spisu Vijeća. Vijeće je pregledani dokument smatralo povjerljivim [5]. To je značilo da joj javnost i podnositelj pritužbe nisu mogli pristupiti.

7. Ombudsman je 23. svibnja 2013. podnositelju pritužbe proslijedio presliku mišljenja Vijeća i izvješća o inspekciji te ga je pozvao da podnese primjedbe o njima do 30. lipnja 2013. Podnositelj pritužbe nije dostavio primjedbe.

Analiza i zaključci Europskog ombudsmana

A. Navodno pogrešno odbijanje zahtjeva za pristup pravnom mišljenju

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

8. U prilog toj tvrdnji podnositelj pritužbe tvrdio je da su izvaci iz pravnog mišljenja, kojima je Vijeće odbilo odobriti pristup, već objavljeni u istraživačkom radu Knjižnice Zastupničkog doma Ujedinjene Kraljevine.

9. Vijeće je u svojem mišljenju prvo napomenulo da je dokument kojem se traži pristup mišljenje njegove pravne službe sastavljeno u kontekstu međuvladinih pregovora o Ugovoru o fiskalnom ugovoru. Ovaj je Ugovor sporazum sklopljen izvan pravnog i institucionalnog okvira uspostavljenog Ugovorima EU-a [6]. Vijeće je istaknulo da je Ugovor o fiskalnom ugovoru rezultat vrlo osjetljivih i političkih pregovora koji proizlaze iz ozbiljne gospodarske i financijske situacije.

10. Pravno mišljenje zatraženo je 23. siječnja 2012. na ministarskom sastanku o nacrtu Ugovora o fiskalnom ugovoru. U njemu se analizira je li članak 8. Ugovora o fiskalnom ugovoru, kojim se Sudu Europske unije dodjeljuje nadležnost u pogledu usklađenosti država članica s takozvanim „pravilom uravnoteženog proračuna”, u skladu s pravom EU-a. Vijeće je također napomenulo da Ugovor o fiskalnom ugovoru ne predstavlja zakonodavstvo Unije, nego međunarodni sporazum između 25 država članica koji je potpisan i ratificiran izvan pravnog i institucionalnog okvira uspostavljenog Ugovorima EU-a. Stoga je Vijeće tvrdilo da se zatraženi dokument kao takav ne odnosi na materiju koja se odnosi na politike, aktivnosti i odluke koje spadaju u područje odgovornosti Vijeća na temelju članka 3. Uredbe 1049/2001. Međutim, Vijeće se složilo da će obraditi zahtjev za pristup uzimajući u obzir odredbe ove Uredbe.

11. Vijeće je ponovilo svoje stajalište da je dokument kojem podnositelj pritužbe traži pristup obuhvaćen dvjema iznimkama predviđenima Uredbom 1049/2001 o i. zaštiti financijske, monetarne ili ekonomske politike Unije ili države članice (članak 4. stavak 1. točka (a) četvrta alineja) i ii. zaštiti pravnog savjetovanja (članak 4. stavak 2. druga alineja).

12. Vijeće smatra da se iznimka koja se odnosi na zaštitu financijske, monetarne ili ekonomske politike Unije ili države članice i. primjenjuje jer traženi dokument pruža pravne savjete o mehanizmu izvršenja koji je ključan za učinkovitu provedbu ekonomske i financijske politike država članica obuhvaćenih Ugovorom o fiskalnom ugovoru. Obuhvaća pitanja koja su u tom pogledu posebno pravno i politički osjetljiva i koja su bila i ostaju predmet intenzivne rasprave. Ugovor o fiskalnom ugovoru sklopljen je kao odgovor „ na iznimnu gospodarsku i financijsku krizu koja izravno utječe na financijske, monetarne i ekonomske politike Unije i država članica te je ključan dio odgovora Unije na tu krizu”. Cilj je tog Ugovora ojačati gospodarsko upravljanje uvođenjem takozvanog „pravila uravnoteženog proračuna”. Pravno mišljenje kojem se traži pristup izravno se odnosi na načine osiguravanja poštovanja tog pravila.

13. Nadalje, Vijeće je tvrdilo da je u trenutku podnošenja zahtjeva za pristup Ugovor o fiskalnom ugovoru tek nedavno stupio na snagu te da je postupak ratifikacije još uvijek u tijeku. Otkrivanje traženog dokumenta stoga bi moglo utjecati na tu političku i pravnu raspravu, kao i na postupak ratifikacije koji je u tijeku. Ta bi se objava nadalje dogodila u kontekstu „gospodarske situacije u kojoj je nesmetano uspostavljanje i funkcioniranje tog novog elementa u financijskim i gospodarskim politikama država članica sudionica od ključne važnosti”.

14. Vijeće je navelo da su financijske, monetarne i ekonomske politike Unije u središtu rasprave o Ugovoru o fiskalnom ugovoru te da bi, s obzirom na njegov sadržaj i predmet te stalnu osjetljivost pitanja, pristup cijelom dotičnom mišljenju ugrozio javni interes u pogledu politika Unije i država članica o takvim aspektima.

15. Vijeće je također napomenulo da je iznimka koja se odnosi na zaštitu financijske, monetarne ili ekonomske politike Unije ili države članice obvezna iznimka. Nakon što se utvrdi da bi otkrivanje zatraženog dokumenta ugrozilo zaštitu javnog interesa u pogledu financijske, monetarne ili ekonomske politike, institucija mora odbiti javni pristup. Člankom 4. stavkom 1. točkom (a) Uredbe 1049/2001 ne dopušta se instituciji da uspostavi ravnotežu između zaštićenog interesa i drugih interesa.

16. Nadalje, iznimka koja se odnosi na zaštitu pravnog savjetovanja ii. primijenjena je jer relevantni dokument sadržava pravni savjet, odnosno analizira bi li članak 8. nacrta Ugovora o fiskalnom ugovoru, kojim se Sudu Europske unije dodjeljuje nadležnost u pogledu poštovanja obveze država potpisnica da u nacionalno pravo prenesu pravilo o uravnoteženom proračunu, bio u skladu s pravom Europske unije. Sadržava i navode iz privremenog nacrta relevantnog članka i uvodnih izjava Ugovora o fiskalnom ugovoru te kratak pregled konteksta, razloga i političkog okvira u kojem se tražio. Ti su elementi neodvojivo povezani s pravnim savjetom i stoga se smatralo da su dio tog savjeta.

17. Dokument sadrži pravne savjete o iznimno osjetljivim pitanjima u vezi s Ugovorom o fiskalnom ugovoru koji je predmet kontinuiranog i intenzivnog političkog procesa i koji se bavi tekućim pitanjima od najvećeg gospodarskog i financijskog značaja. Vijeće smatra da postoji stvaran i konkretan rizik da će elementi Ugovora o fiskalnom ugovoru, uključujući njegov članak 8., podlijegati pravnom nadzoru pred nacionalnim sudovima i sudovima Unije. Ako se mišljenje Pravne službe objavi, moglo bi se pozvati na to mišljenje u takvim postupcima. U tom bi slučaju javno objavljivanje zatraženog dokumenta negativno utjecalo na sposobnost država članica sudionica da brane svoje stajalište na sudu, kako je prethodno navedeno, u gospodarskoj situaciji koja zahtijeva neometano oblikovanje tog novog elementa financijske i gospodarske politike država članica sudionica. Ta kombinacija osjetljivih okolnosti stvorila bi poseban rizik da bi države članice i Vijeće u budućnosti bili odvraćeni od traženja takvih osjetljivih pravnih savjeta u sličnim situacijama.

18. Budući da Ugovor o fiskalnom ugovoru nije zakonodavni akt Unije, nego međunarodni sporazum među državama članicama, traženi dokument nije obuhvaćen (oborivom) pretpostavkom koja proizlazi iz presude Turco u korist otvorenosti u pogledu pravnih mišljenja koja se odnose na zakonodavni postupak [7]. Nadalje, Sud je u istoj presudi priznao da je mogućnost da institucija odbije javni pristup određenom pravnom mišljenju „posebno osjetljive prirode ili ima posebno široko područje primjene koje nadilazi kontekst predmetnog zakonodavnog postupka”[8]. Ta bi se razmatranja a fortiori primjenjivala u ovom slučaju kada se dokument ne odnosi na zakonodavni postupak jer je Ugovor o fiskalnom ugovoru međunarodni sporazum.

19. Nakon što je pažljivo odvagnulo predmetne interese, Vijeće je zaključilo da javni interesi na koje se poziva podnositelj pritužbe, odnosno transparentnost, otvorenost i sudjelovanje javnosti, ne dokazuju prevladavajući javni interes za otkrivanje, koji bi u svakom slučaju bio relevantan samo za iznimku koja se odnosi na zaštitu pravnog savjetovanja.

20. Međutim, nakon odgovora na ponovni zahtjev podnositelja pritužbe Vijeće je razmotrilo još jedan zahtjev za pristup istom dokumentu i odlučilo odobriti djelomičan pristup objavljivanjem točke 2. zatraženog dokumenta pod nazivom „Posebni sporazum”. Ovaj se dio odnosi na pitanje koje je riješeno nedavnom presudom Suda Europske unije u predmetu koji se odnosi na Ugovor o uspostavi Europskog stabilizacijskog mehanizma („Ugovor o ESM-u”)[9]. Vijeće je svojem mišljenju priložilo redigiranu verziju dokumenta i dodalo da se dijelovi koji su zacrnjeni u dokumentu odnose na elemente članka 8. koji se znatno razlikuju od mehanizma predviđenog Ugovorom o ESM-u i koji stoga ostaju neriješeni i osjetljivi te se stoga ne mogu objaviti.

21. Kad je riječ o argumentu podnositelja pritužbe da je traženi dokument već dostupan javnosti, Vijeće je navelo da je odobrilo samo djelomičan pristup traženom dokumentu i da nije pristalo na javno objavljivanje drugih dijelova ili cijelog dokumenta. U tom pogledu, „u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda”, ako je dokument bio predmet neovlaštenog otkrivanja koje ne utječe i ne može utjecati na primjenu Uredbe 1049/2001, a posebno na obvezu te uredbe da odobri ili odbije pristup. Iz toga slijedi da, čak i pod pretpostavkom da su određeni pripadnici javnosti posjedovali cijeli dokument zbog takvog neovlaštenog otkrivanja koje ne obvezuje Vijeće da ga objavi.

Procjena Europskog ombudsmana

22. Ombudsmanica napominje da se Vijeće oslonilo na dvije iznimke na temelju Uredbe 1049/2001 koje se odnose i. na zaštitu financijske, monetarne ili ekonomske politike Unije ili države članice (članak 4. stavak 1. točka (a) četvrta alineja) i ii. na zaštitu pravnog savjetovanja (članak 4. stavak 2. druga alineja) kako bi odbilo potpuno otkrivanje traženog dokumenta.

23. Kad je riječ o primjenjivosti prve iznimke, Sud je priznao posebno osjetljivu i bitnu prirodu interesa zaštićenih člankom 4. stavkom 1. točkom (a) Uredbe 1049/2001, kojom se odluci o zahtjevu za pristup dodjeljuje složena i osjetljiva priroda [10]. Takva odluka zahtijeva marginu prosudbe [11] i poziva instituciju da postupa s posebnom pažnjom prilikom ocjene zahtjeva za pristup. U skladu s prethodno navedenom odredbom, institucija mora uskratiti pristup ako bi otkrivanje dokumenta javnosti ugrozilo te interese. Slijedom toga, Sud je ograničio svoj nadzor nad odlukama institucija kojima se uskraćuje pristup dokumentima na temelju izuzeća od javnog interesa predviđenih u članku 4. stavku 1. točki (a) Uredbe 1049/2001 na provjeru poštovanja postupovnih pravila i obveze obrazlaganja, točnosti činjenica i postojanja očite pogreške u ocjeni činjenica ili zlouporabe ovlasti [12]. Ombudsmanica će stoga za svoje preispitivanje usvojiti iste standarde kao i Sud.

24. Na temelju pregleda dokumenta ombudsmanica smatra da je Vijeće u svojem mišljenju dalo točan opis njegova sadržaja (sažeto u gornjim točkama od 9. do 10.). U tom je pogledu jasno da je dokument kojem je podnositelj pritužbe zatražio pristup mišljenje Pravne službe Vijeća, izdano u kontekstu pregovora o donošenju Ugovora o fiskalnom ugovoru. Kako je Vijeće objasnilo, pravno mišljenje u biti se odnosi na usklađenost članka 8. Ugovora o fiskalnom ugovoru s Ugovorom, kojim se Sudu dodjeljuje nadležnost u pogledu toga poštuju li potpisnici obvezu provedbe pravila o uravnoteženom proračunu u nacionalno pravo.

25. Dokument je sastavljen posebno u kontekstu pregovora među državama članicama s ciljem pronalaženja aranžmana za osiguravanje usklađenosti s pravilom o uravnoteženom proračunu sadržanim u Ugovoru o fiskalnom ugovoru. Uzimajući u obzir njegov sadržaj i kontekst u kojem je to pravno mišljenje sastavljeno, ono bi doista moglo biti obuhvaćeno iznimkom koja se odnosi na zaštitu financijske, monetarne ili ekonomske politike Unije ili države članice.

26. U tim okolnostima Ombudsman sada mora analizirati je li Vijeće dokazalo da bi pristup redigiranim stavcima mogao konkretno i stvarno ugroziti dotični javni interes [13].

27. U tom pogledu Vijeće je samo iznijelo argument da će zaštićeni interes biti ugrožen jer bi otkrivanje traženog dokumenta "moglo utjecati na to da se održi politička i pravna rasprava, kao i na proces ratifikacije koji je u tijeku, budući da se odnosi na pitanja koja su od posebne pravne i političke osjetljivosti i koja su bila i ostaju predmet intenzivne rasprave".

28. Opće stajalište Vijeća nije u potpunosti uvjereno u Ombudsmana. Ne vidi kako bi se otkrivanjem pravne analize Vijeća o usklađenosti odredbe međuvladinog ugovora (ili odredbe međunarodnog ugovora) s pravom EU-a moglo utvrditi postojanje prijetnje financijskoj, monetarnoj ili ekonomskoj politici Unije ili države članice. Takva se prijetnja teško može zaključiti iz postojanja političke ili pravne rasprave o tome može li Sud provjeriti poštuju li države članice takozvano „pravilo uravnoteženog proračuna”. Nadalje napominje da činjenica da otkrivanje dokumenta „može utjecati na pravnu i političku raspravu koja je u tijeku” očito nije isto što i pokazivanje da bi se njime konkretno i stvarno mogao ugroziti zaštićeni interes.

29. Osim toga, pravna analiza usklađenosti odredbe međuvladinog ugovora s pravom Unije temelji se na objektivnim argumentima koji bi mogli biti predmet sudskog nadzora. Razlike u mišljenjima o takvim pitanjima razlikuju se od rasprave o pitanjima koja se odnose, na primjer, na odabir određene financijske, monetarne ili ekonomske politike, koju bi Unija ili države članice trebale provesti.

30. Ombudsmanica smatra da bi, naprotiv, javno poznavanje predmetnog dokumenta moglo biti korisno samo za zaštićeni interes. Kao što je to utvrdio Sud [14], trebalo bi uzeti u obzir prednosti koje proizlaze, kao što je to navedeno u uvodnoj izjavi 2. Uredbe br. 1049/2001, iz povećane otvorenosti jer se time građanima omogućuje da u većoj mjeri sudjeluju u postupku odlučivanja i jamči veća legitimnost uprave te veća učinkovitost i odgovornost prema građanima u demokratskom sustavu. Svaka politička ili pravna rasprava o provedbenom mehanizmu koji je ključan za učinkovitu provedbu gospodarske i financijske politike država članica mogla bi samo potaknuti i povećati povjerenje građana u sposobnost EU-a da pravilno rješava osjetljiva gospodarska i financijska pitanja.

31. U tim okolnostima Europski ombudsman smatra da Vijeće nije utvrdilo rizik od prijetnje javnom interesu u području financijske, monetarne ili ekonomske politike Unije ili države članice u vezi s neobjavljenim dijelovima traženog dokumenta.

32. Pozivajući se na drugu iznimku na koju se poziva Vijeće i u pogledu pitanja bi li otkrivanje dokumenta moglo ugroziti zaštitu pravnog savjetovanja, ombudsmanica napominje da članak 4. stavak 2. druga alineja Uredbe 1049/2001 obuhvaća potrebu da se osigura da institucija može dobiti iskren, objektivan i sveobuhvatan pravni savjet. Međutim, kao što je to Sud istaknuo, kako bi se moglo pozvati na opasnost od ugrožavanja predmetnog interesa kao razloga za uskraćivanje javnog pristupa, takva opasnost mora biti razumno predvidljiva, a ne samo hipotetska [15].

34. Vijeće tvrdi da bi u slučaju otkrivanja dokumenta države članice bile odvraćene od traženja takvih osjetljivih pravnih savjeta u sličnim budućim situacijama. Ombudsmanica smatra da ta opća izjava nije potkrijepljena nikakvim konkretnim, detaljnim dokazima kojima bi se moglo utvrditi postojanje razumno predvidljive, a ne isključivo hipotetske prijetnje interesu Vijeća/država članica da traže i primaju iskrene, objektivne i sveobuhvatne savjete.

35. Što se tiče drugog argumenta Vijeća o riziku od prijetnje sposobnosti država članica da brane svoje stajalište u postupcima pred nacionalnim sudovima i sudovima Unije, čak i ako takvi postupci još nisu započeli, Ombudsman podsjeća da, kao što je to Sud istaknuo u više navrata, argument takve opće prirode ne može opravdati iznimku od transparentnosti koja se zahtijeva Uredbom br. 1049/2001 [16].

35. S obzirom na navedeno, ombudsmanica smatra da Vijeće nije opravdalo zašto je primijenilo dvije iznimke o kojima je riječ u ovom predmetu. Iz toga slijedi da nije potrebno da ona ispita objašnjenje Vijeća koje se odnosi na prevladavajući javni interes za otkrivanje.

36. Taj neuspjeh Vijeća predstavlja primjer nepravilnosti u postupanju. Budući da se čini da je dokument u posjedu podnositelja pritužbe i da nije podnio primjedbe na mišljenje Vijeća, Ombudsman neće nastaviti s predmetom, već će ga zatvoriti kritičkom napomenom u nastavku.

B. Zaključak

Na temelju svoje istrage o toj pritužbi Ombudsman iznosi sljedeću kritičku napomenu:

Budući da nije obrazložilo zašto ne može odobriti potpuni pristup traženom dokumentu, Vijeće je počinilo nepravilnost u postupanju.

Podnositelj pritužbe i Vijeće bit će obaviješteni o toj odluci.

 

Emily O'Reilly

Sastavljeno u Strasbourgu 17. siječnja 2014.

---

[1] Glavno tajništvo Vijeća EU-a obrađuje zahtjeve za pristup dokumentima podnesene Europskom vijeću.

[2] SL 2001., L 145, str. 43.

[3] U to je vrijeme profesor Nikiforos Diamandouros obnašao dužnost Europskog ombudsmana. Od 1. listopada 2013. europska je ombudsmanica gđa Emily O'Reilly.

[4] Članak 3. stavak 2. Statuta Europskog ombudsmana glasi kako slijedi: „Institucije i tijela Zajednice dužni su Europskom ombudsmanu dostaviti sve podatke koje su od njih zatražili i omogućiti mu uvid u dotične spise. Pristup klasificiranim podacima ili dokumentima, posebno osjetljivim dokumentima u smislu članka 9. Uredbe (EZ) br. 1049/2001, podliježe poštovanju pravila o sigurnosti dotične institucije ili tijela Zajednice.”

[5] Dokument koji je pregledan bio je sljedeći: Mišljenje Pravne službe Vijeća o usklađenosti članka 8. Ugovora o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji s pravom EU-a (referentni broj 5788/12).

[6] U tom su pogledu šefovi država ili vlada država članica europodručja 9. prosinca 2011. odlučili stvoriti „ojačanu strukturu ekonomske i monetarne unije” kako bi se hitno odgovorilo na sve težu gospodarsku i financijsku situaciju u EU-u. Nakon intenzivnih pregovora u okviru ad hoc radne skupine Euroskupine o uniji za fiskalnu stabilnost, čelnici država ili vlada država članica europodručja dogovorili su se 30. siječnja 2012. o nacrtu Ugovora o fiskalnom ugovoru. Dana 2. ožujka 2012. 25 država članica potpisalo je Ugovor o fiskalnom ugovoru, ali ga još nisu ratificirale sve države članice europodručja. Ugovor je stupio na snagu tek 1. siječnja 2013. nakon što ga je ratificiralo 12 država članica europodručja. Taj je uvjet ispunjen kada je Finska, dvanaesta država članica europodručja koja je ratificirala Ugovor, položila svoju ispravu o ratifikaciji 21. prosinca 2012.

[7] Predmeti C-39/05 P i C-52/05 P, Švedska i Turco protiv Vijeća, [2008.] ECR I-4723, stavak 68.

[8] Vidjeti točku 69. presude.

[9] Predmet C-370/12 od 27. studenoga 2012., točka 172.

[10] Predmet T-331/11, Leonard Besselink protiv Vijeća, koji nije objavljen u ECR-u, točke 32.–34.

[11] Predmet C-266/05 P, Sison protiv Vijeća, [2007.] ECR I-1233, stavak 29. i stavak 35.

[12] Predmet T-529/09 Sophie in ’t Veld protiv Vijeća, neobjavljen u ECR-u, točka 25.

[13] Predmet T-529/09 Sophie in ’t Veld protiv Vijeća, koji nije objavljen u ECR-u, točka 30. i predmet T-167/10 Evropaïki Dynamiki protiv Komisije, koji nije objavljen u ECR-u, točka 64.

[14] Predmeti C-39/05 P i C-52/05 P Švedska i Turco protiv Vijeća [2008.] ECR I-4723, stavak 45.

[15] Vidjeti predmet T-2/03 Verein für Konsumenteninformation protiv Komisije [2005.] ECR II-1121, stavak 69. i navedenu sudsku praksu. Vidjeti i gore navedenu presudu Švedska i Turco/Vijeće, t. 40., 42. i 43.

[16] Vidjeti u tom smislu presudu Švedska i Turco/Vijeće, t. 64. supra, t. 65., i predmet C-506/08 P Švedska/MyTravel i Komisija, t. 116. Vidjeti i predmet T-529/09 Sophie in ’t Veld protiv Vijeća, koji nije objavljen u ECR-u, točke 78. i 79.