Okolnosti pritužbe

1. Ovaj se predmet odnosi na opseg dužnosti Europske komisije prema bivšem članu njezina osoblja u čije ime izvršava plaćanja uzdržavanja trećim osobama.

2. Podnositelj pritužbe bivši je dužnosnik Komisije koji prima invalidsku mirovinu. Na temelju relevantnih sudskih odluka plaća uzdržavanje trima osobama, A, B i C.

3. Tribunal de Première Instance iz Bruxellesa donio je 2001. odluku kojom se podnositelj pritužbe obvezuje na plaćanje uzdržavanja A. za obrazovanje kćeri D. A. rođene 1991.

4. U svojoj odluci Tribunal de Première Instance, postupajući u skladu s člankom 336. belgijskog Građanskog zakonika, naložio je da plaćanje uzdržavanja u korist osobe D bude retroaktivno do 4. srpnja 1996. i da traje do njezine punoljetnosti ili do završetka studija. Stoga je svaki mjesec od mirovine podnositelja pritužbe trebalo oduzeti određeni iznos koji je Komisija uplaćivala na račun A.

5. Podnositelj pritužbe počeo je plaćati uzdržavanje A. u ožujku 2002. Prema izračunima podnositelja pritužbe svi nepodmireni dugovi trebali su biti podmireni u prosincu 2006. Osim toga, smatrao je da je osobi A neopravdano isplaćen dodatni iznos.

6. Komisija je do siječnja 2006. podnositelju pritužbe dostavila detaljne informacije o odgovarajućim iznosima isplaćenima osobama A, B i C, kako je navedeno na njegovu mirovinskom listu [1]. Međutim, Komisija je u veljači 2006. počela navoditi samo ukupni plaćeni iznos, a ne detaljne informacije. Do toga je došlo zbog promjene relevantnog IT sustava Komisije do koje je došlo u veljači 2006.

7. U svibnju 2006. podnositelj pritužbe pisao je Komisiji kako bi dobio detaljne informacije o odgovarajućim iznosima isplaćenima trima korisnicima. Nakon što nije primio odgovor, podnositelj pritužbe angažirao je odvjetnika za rješavanje tog pitanja. Odgovori koje je Komisija naposljetku dala nisu zadovoljili podnositelja pritužbe. Konkretno, smatrao je da informacije koje mu je Komisija dostavila u pogledu izračuna izvršenih plaćanja ne odgovaraju njegovim vlastitim izračunima.

8. Podnositelj pritužbe obratio se 17. rujna 2009. Europskom ombudsmanu.

Predmet istrage

9. Ombudsmanica je pokrenula istragu o sljedećim navodima i tvrdnjama:

Tvrdnje:

(1) Komisija nije na odgovarajući način odgovorila na zahtjeve koje su joj uputili podnositelj pritužbe ili njegov odvjetnik.

U prilog svojoj tvrdnji podnositelj pritužbe tvrdio je da je i. Komisija trebala dostaviti potpune i detaljne informacije o izračunima plaćanja korisnicima; i da je ii. bilo nepravedno da mu takve informacije nisu dostavljene, s obzirom na to da je izračune koje je podnio Komisiji očito proslijedio jednom od odvjetnika korisnika i da ga je zbog prethodno navedenog propusta Komisija ostavila u situaciji u kojoj nije mogao u potpunosti razumjeti odbitke od svoje mirovine.

(2) Komisija je pogrešno smatrala da nije obvezna provjeriti točnost izračuna koje su joj dostavila tri predmetna korisnika.

Zahtjevi:

(1) Komisija bi mu trebala pružiti potpune i detaljne informacije o izračunima relevantnima za plaćanja izvršena predmetnim korisnicima.

(2) Komisija bi trebala priznati da je obvezna provjeriti točnost izračuna koje su joj dostavila tri predmetna korisnika. Ona bi barem trebala provjeriti jesu li odbici od mirovine podnositelja pritužbe u skladu s predmetnim sudskim odlukama.

Istraga

10. Ombudsmanica je 1. ožujka 2010. od Komisije zatražila mišljenje o pritužbi. Komisija je svoje mišljenje poslala 25. lipnja 2010. Proslijeđena je podnositelju pritužbe, koji je svoja očitovanja podnio 30. srpnja 2010.

11. Službe Europskog ombudsmana 3. veljače 2012. pregledale su spis Komisije u vezi s predmetom podnositelja pritužbe. Primjerak izvješća o inspekcijskom pregledu proslijeđen je podnositelju pritužbe s pozivom na podnošenje očitovanja, što je on učinio 16. travnja 2012.

12. Ombudsman je 3. travnja 2013. Komisiji dao nacrt preporuke u pogledu prve tvrdnje podnositelja pritužbe i prve tvrdnje. Komisija je 29. svibnja 2013. podnijela detaljno mišljenje o nacrtu preporuke Europskog ombudsmana, čiji je primjerak proslijeđen podnositelju pritužbe na očitovanje. Podnositelj pritužbe dostavio je svoje primjedbe na detaljno mišljenje Komisije 17. lipnja 2013.

Analiza i zaključci Europskog ombudsmana

Uvodne napomene

13. Ombudsmanica napominje da su tijekom uvida u spis podnositelja pritužbe predstavnici Komisije istaknuli da podnositelj pritužbe nije podnio službenu pritužbu u skladu s člankom 90. stavkom 2. Pravilnika o osoblju. Ombudsmanica tu primjedbu ne shvaća na način da je Komisija u tako uznapredovaloj fazi istrage željela dovesti u pitanje dopuštenost ove pritužbe.

14. Kao drugu uvodnu napomenu Ombudsman napominje da je u svojim očitovanjima o mišljenju Komisije, o izvješću o inspekciji i o detaljnom mišljenju Komisije podnositelj pritužbe izrazio želju za dobivanjem dokaza da D, kći A, još nije završila studij, što bi opravdalo plaćanje uzdržavanja nakon što je postala punoljetna. U tom pogledu Europski ombudsman podsjeća da, u skladu s člankom 2. stavkom 4. njegova Statuta, pritužbama koje su mu podnesene moraju prethoditi prethodni administrativni pristupi predmetnoj instituciji. Čini se da podnositelj pritužbe u tom pogledu nije prethodno primijenio administrativne pristupe Komisiji. Slijedom toga, taj se aspekt prigovora čini nedopuštenim. U svakom slučaju, Ombudsmanica smatra da bi temeljno pitanje trebalo riješiti između podnositelja pritužbe s jedne strane i gđe A i gđe D s druge strane.

A. Tvrdnja da Komisija nije na odgovarajući način odgovorila na zahtjeve koje su joj poslali podnositelj pritužbe i njegov odvjetnik te na povezane zahtjeve

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

15. Podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije na odgovarajući način odgovorila na zahtjeve koje su mu on ili njegov odvjetnik poslali. Konkretnije, smatrao je da Komisija (i.) uopće nije odgovorila, (ii.) nije dostavila tražene informacije ili (iii.) samo mu je savjetovala da se obrati odvjetniku A. radi više informacija. U prosincu 2009. podnositelj pritužbe obavijestio je Ombudsmana da je njegov odvjetnik konačno dobio presliku izračuna koji je izvršio odvjetnik A., ali prema njegovu mišljenju taj izračun nije odgovarao njegovu izračunu koji se temeljio na informacijama iz njegove potvrde o mirovini. Zaključno, smatrao je da Komisija još uvijek nije na odgovarajući način odgovorila na njegove zahtjeve.

16. Komisija je u svojem mišljenju o pritužbi zauzela stajalište da je na dopise podnositelja pritužbe odgovorila ispravno i u razumnom roku. Kad je riječ o formalnostima propisanima belgijskim pravom, smatrala je da je uredno obavijestila podnositelja pritužbe o i. relevantnoj odluci Tribunala de Première Instance (Viši sud u Premièreu), navedenoj u točki 3. ovog mišljenja, i o pravnim lijekovima koji su dostupni protiv te odluke; ii. činjenicu da je odluka bila konačna i da ju je trebalo izvršiti; iii. činjenicu da podnositelj pritužbe nije poštovao tu odluku, zbog čega se dug akumulirao; iv. činjenicu da će se odluka izvršiti na temelju zakona; v. činjenicu da je Komisija, kao treća strana, obaviještena o nalogu za poništenje (saisie-arrêt [2]) koji treba slijediti; i vi. izjavu koju je Komisija dala u njegovu slučaju u svojstvu trećeg dužnika [3].

17. Komisija je u svojem mišljenju istaknula i da je njezina uloga kao treće strane ograničena na izvršenje duga. Čini se da je smatrao da, kao treća strana, nije imao nikakvu posebnu dužnost obavještavati podnositelja pritužbe o konkretnim činjenicama i razvoju događaja koji, zajedno s relevantnim nacionalnim pravilima i sudskim odlukama, čine osnovu zapljena i zapljena mirovine podnositelja pritužbe: „son obligation est d'exécuter ce que le créancier demande via son conseil ou via l'huissier de justice instrumentant. C'est donc plutôt par sollicitude que l'administration de la Commission communique quand même avec les débiteurs dont le salaire ou la pension ont été saisis [...].”

18. U svojim očitovanjima o mišljenju Komisije podnositelj pritužbe u biti je zadržao svoje stajalište. Podsjetio je na svoj prethodni argument prema kojem mu Komisija nije dostavila sve relevantne informacije. Podnositelj pritužbe smatrao je i da Komisija, prema njegovu mišljenju, i dalje ne objašnjava zašto to nije učinila. Osim toga, istaknuo je da u prošlosti, kada su sve relevantne informacije bile dostupne na njegovoj potvrdi o mirovini, nije imao nikakvih problema u tom pogledu. Ponovio je svoje stajalište da nije odbio platiti, već je samo želio biti siguran da je platio točne iznose.

19. Podnositelj pritužbe zaključio je da, da je Komisija pravilno obavila svoj posao i odgovorila na njegovu korespondenciju, ne bi morao s njom dugo odgovarati i angažirati odvjetnika. Također je sumnjao u to da se Komisija o njegovu slučaju savjetovala s pravnom službom te je naglasio da bi Komisija trebala obraditi njegov spis, a ne spis gđe A.

Rezultati uvida u spis podnositelja pritužbe

20. Tijekom uvida u spis podnositelja pritužbe predstavnici Komisije objasnili su da je razlog zbog kojeg podnositelj pritužbe od veljače 2006. više nije dobivao detaljne informacije o svojem mirovinskom listu koje se odnose na iznose njegove mirovine isplaćene trećim stranama bio taj što je došlo do promjene u IT sustavu Komisije. Navele su i da je informatički sustav koji je na snazi od veljače 2006. uspostavljen za standardne slučajeve, a ne za iznimne slučajeve koji uključuju više vjerovnika.

21. Nakon inspekcije Komisija je obavijestila službe Ombudsmana da na mjesečnoj osnovi obrađuje oko 180 do 200 predmeta u kojima mora izvršiti plaćanja u korist trećih strana. U platnim listama koje se nalaze u malom broju tih datoteka navodi se jedinstveni kod iako postoji nekoliko korisnika. Oni čine između 2 i 3 % ukupne količine datoteka.

Procjena Europskog ombudsmana na temelju koje je izrađen nacrt preporuke

22. U ovom predmetu podnositelj pritužbe želio je dobiti detaljne informacije o iznosima novca isplaćenog osobama A, B i C. Istaknuo je da je takve informacije primao do siječnja 2006.

23. U tom pogledu, s obzirom na to da se predmet odnosi na odnose između institucije EU-a i jednog od njezinih bivših dužnosnika, Ombudsman je podsjetio da institucije imaju dužnost brižnog postupanja prema dužnosnicima [4] i dužnost pažljivog i nepristranog ispitivanja relevantnih aspekata pojedinačnih predmeta [5].

24. Ombudsmanica je nadalje napomenula da se pravom EU-a priznaje temeljno pravo na pristup svojem dosjeu i pravo na pristup vlastitim osobnim podacima (članci 41. i 8. Povelje Europske unije o temeljnim pravima). Podrazumijeva se da bi Komisija pri komunikaciji s osobljem, uključujući bivše osoblje, trebala imati na umu ta temeljna prava.

25. Ombudsmanica je stoga smatrala da bi početna točka u ovom slučaju trebala biti da dužnosnik u situaciji podnositelja pritužbe ima potpuni pristup informacijama o činjenicama i razvoju događaja koji u konačnici određuju kako se njegova mirovina raspodjeljuje među različitim korisnicima. Komisija bi, poštujući svoju dužnost brižnog postupanja prema dužnosniku, prema potrebi trebala pružiti odgovarajuća objašnjenja. Svaka odluka da se takve informacije ili objašnjenja ne dostave mora biti propisno obrazložena upućivanjem na relevantna pravna pravila ili načela.

26. S obzirom na navedeno, Ombudsman je trebao procijeniti je li Komisija podnositelju pritužbe dostavila dovoljno informacija o raspodjeli njegove mirovine među različitim korisnicima od veljače 2006. nadalje.

27. Ombudsmanica je napomenula da je Komisija redovito odgovarala na zahtjeve podnositelja pritužbe za informacije. Međutim, unatoč primljenim odgovorima, podnositelj pritužbe nije dobio informacije koje je zatražio, konkretno, koliko je isplaćeno osobama A, B i C. U tom se pogledu činilo korisnim podsjetiti da mu je Komisija u prošlosti pružala tu vrstu informacija.

28. Ombudsmanica je napomenula da je, kako je navedeno u točki 20. ovog mišljenja, sama Komisija tijekom pretrage priznala da je informatička aplikacija koju je uspostavila osmišljena za rješavanje standardnih predmeta koji nisu uključivali više vjerovnika. Također je implicitno priznao da zahtjev nije prilagođen predmetima kao što su predmeti podnositelja pritužbe. Međutim, istodobno se činilo da nema razloga smatrati da podnositelj pritužbe više nema pravo na te informacije nakon veljače 2006. Kako je navedeno u točki 33. u nastavku, čini se da je Komisija podnositelju pritužbe dostavila određene informacije o indeksaciji, koje, međutim, nisu bile dostatne. Osim toga, kao što je to navedeno u točki 21. ovog mišljenja, činilo se da je broj spisa koji uključuju više vjerovnika kojima se bavi Komisija vrlo malen.

29. S obzirom na prethodna razmatranja, ombudsmanica je smatrala da činjenica da Komisija od veljače 2006. podnositelju pritužbe nije dostavila potpune i detaljne informacije o iznosima isplaćenima osobama A, B i C predstavlja nepravilnost u postupanju. Ombudsmanica je stoga Komisiji dostavila sljedeći nacrt preporuke: „Komisija bi podnositelju pritužbe trebala dostaviti potpune i detaljne informacije o iznosima isplaćenima gđi A, gđi B i gđi C od veljače 2006. U tu bi svrhu trebao pružiti istu vrstu detaljnih informacija kao i do siječnja 2006., kada je uspostavljen njegov stari IT sustav.”

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu nakon njegova nacrta preporuke

30. Komisija je u svojem detaljnom mišljenju objasnila da je sastavila tablicu u kojoj su navedena sva plaćanja izvršena osobama A, B i C od veljače 2006. Ta je tablica poslana podnositelju pritužbe dopisom od 22. travnja 2013. Primjerak tog dopisa priložen je odgovoru Komisije.

31. U svojim primjedbama na detaljno mišljenje Komisije podnositelj pritužbe potvrdio je primitak dopisa Komisije od 22. travnja 2013. i tablice koja se u njemu nalazi. Međutim, istodobno je ponovio svoje ranije stajalište da je indeksacija uzdržavanja isplaćena A. nezakonita i da mu Komisija nije pravodobno dostavila sve relevantne informacije.

Procjena Europskog ombudsmana nakon njegova nacrta preporuke

32. Ombudsman je u svojem nacrtu preporuke zatražio od Komisije da podnositelju pritužbe dostavi potpune i detaljne informacije o iznosima isplaćenima osobama A, B i C od veljače 2006. U svojem dopisu od 22. travnja 2013. Komisija je dostavila detaljne informacije o svim plaćanjima izvršenima osobama A, B i C od veljače 2006., za koja je podnositelj pritužbe potvrdio da ih je primio. Ombudsman stoga smatra da je Komisija prihvatila njegov nacrt preporuke i poduzela odgovarajuće mjere za njezinu provedbu.

33. Točno je da je podnositelj pritužbe u svojim očitovanjima izrazio neslaganje u pogledu indeksacije uzdržavanja plaćenog osobi A, koju je smatrao nezakonitom, kao i u pogledu pravodobnosti Komisijine tužbe. Međutim, treba napomenuti da se nacrt preporuke Ombudsmana odnosio samo na razinu informacija koju bi Komisija trebala pružiti podnositelju pritužbe. Neslaganje podnositelja pritužbe s indeksacijom i pravodobnošću djelovanja Komisije stoga ne utječe na zaključak Ombudsmana da je Komisija prihvatila njegov nacrt preporuke.

34. Kad je riječ o sadržaju informacija koje je dostavila Komisija, Ombudsman podsjeća da je u svojoj ocjeni druge tvrdnje i tvrdnje podnositelja pritužbe smatrao da ništa ne upućuje na to da Komisija nije ispunila svoje dužnosti u ovom slučaju (vidjeti točku 47. u nastavku). Podnositelj pritužbe nije iznio nove argumente koji bi mogli dovesti u pitanje tu ocjenu te stoga nema potrebe za daljnjim istragama Ombudsmana u pogledu indeksacije uzdržavanja isplaćenog osobi A.

B. Tvrdnja da bi Komisija trebala priznati da je obvezna provjeriti točnost izračuna koji su joj podneseni i drugi zahtjev

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

35. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je Komisija pogrešno smatrala da nije obvezna provjeriti točnost izračuna koje su joj dostavila tri predmetna korisnika. Tvrdio je da bi Komisija trebala priznati da ima takvu obvezu i barem provjeriti jesu li odbici od mirovine podnositelja pritužbe u skladu s predmetnim sudskim odlukama.

36. Komisija je u svojem mišljenju podsjetila da se na ovaj predmet primjenjuju relevantne odredbe belgijskog Pravosudnog zakonika. Te odredbe sadržavaju pravnu osnovu na temelju koje se na punu mirovinu podnositelja pritužbe primjenjuju odbici (zbog njegove obveze plaćanja uzdržavanja).

37. Na temelju relevantnih odredbi belgijskog Zakona o sudovima mirovina podnositelja pritužbe podijeljena je na tri korisnika, od kojih svi primaju uzdržavanje. Komisija je zatim tvrdila da je vjerovnik taj koji putem sudskih izvršitelja obavješćuje izvršitelja o postojanju tražbine i daje izvršitelju detaljne upute o tome kako „zamrznuti” određene iznose ako je to potrebno. U slučaju više vjerovnika sudski izvršitelj daje i upute o tome kako podijeliti iznose među njima. Komisija je nadalje navela da je uloga izvršitelja (u ovom slučaju Komisija) potpuno pasivna. Pravna osnova za ulogu Komisije u predmetu podnositelja pritužbe jest članak 1451. belgijskog Zakona o sudovima od 10. listopada 1967. U skladu s tim člankom, ako se na dužnikov račun primjenjuju odbici, predmetni iznosi moraju biti „zamrznuti” u cijelosti na privremenom računu do daljnjih uputa sudskog izvršitelja ili nadležnog vjerovnika. Izvršitelj stoga ne može intervenirati u određivanje iznosa koji treba platiti u korist vjerovnika.

38. Kad je riječ o izračunima raspodjele mirovine podnositelja pritužbe, Komisija je navela da se dug nikad ne izračunava isključivo na temelju samog duga, nego podliježe i troškovima koje plaća dužnik. Kao rezultat toga, "dužnik je lako mogao pogriješiti kada je napravio vlastite izračune, što bi mu moglo dati dojam da je izračunao ukupni iznos". Komisija je navela i točne mjesečne iznose koje predmetni korisnici trenutačno primaju od podnositelja pritužbe na temelju uzdržavanja. Na trenutačnoj potvrdi o mirovini podnositelja pritužbe oznaka „PRA” („Zakonska obustava koja se odbija”) navodi ukupni iznos isplaćen gđi A i gđi B.

39. Kad je riječ o indeksaciji uzdržavanja, Komisija je navela da je „u skladu s informacijama dostupnima na internetu indeksacija uzdržavanja općenito prihvaćena u belgijskom pravu, čak i ako ne postoji izričita sudska odluka”. Međutim, dodao je da je odvjetnik A. u svojem dopisu od 27. srpnja 2009. objasnio da je izričito zatražio indeksaciju uzdržavanja isplaćenog A.-i.

40. Komisija je ponovila da kao treća strana ne prima nužno preslike sudskih odluka na kojima se temelje odbici od plaća ili mirovina. Stoga, prema njezinu mišljenju, treća osoba ne mora, pa čak ni ne može, provjeriti pojedinosti niti izvršiti precizne izračune. Međutim, zaključila je da je pravilno obavila svoj posao u predmetu podnositelja pritužbe.

41. Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima osporio stajalište Komisije da se dug nikada ne izračunava isključivo na temelju samog duga, već podliježe i troškovima koje duguje dužnik. Podnositelj pritužbe pitao se koje bi to optužbe mogle biti. Složio se da optužbe sudskih izvršitelja pripadaju toj kategoriji, ali se pitao je li Komisija predmetnom dugu dodala i pristojbe kao što su odvjetničke i knjigovodstvene naknade.

42. Nadalje, podnositelj pritužbe pitao se što je Komisija nastojala sakriti time što nije provjerila izračune koji su joj dostavljeni. Nastavio je tvrditi da je uloga Komisije daleko od pasivne ako sama donosi odluke o indeksaciji. Podnositelj pritužbe nadalje je tvrdio da treća strana ne može poduzeti nikakve korake na vlastitu inicijativu koji su u suprotnosti s predmetnim sudskim odlukama te da, ako ne obavijesti dužnika o dugu, dužnik nema šanse provjeriti točnost predmeta. U tom bi slučaju sama Komisija trebala biti odgovorna za moguće pogreške. Podnositelj pritužbe naposljetku je doveo u pitanje i. internet kao izvor informacija Komisije o indeksaciji plaćanja uzdržavanja i ii. indeksaciju održavanja gđe A koju je provela Komisija.

Rezultati uvida u spis podnositelja pritužbe

43. Predstavnici Komisije istaknuli su tijekom uvida u spis podnositelja pritužbe da se u ovom predmetu uglavnom temeljio na informacijama dobivenima od odvjetnika triju predmetnih korisnika. Kao treća strana, Komisija ne osporava točnost izračuna koji su joj podneseni, nego može izvršiti samo naloge. Ako se jedna od stranaka ne slaže s izračunima, ta bi se osoba trebala obratiti odvjetniku druge stranke i, u slučaju neuspješnog ishoda, uputiti predmet sudu. Ponašanje Komisije bilo je u skladu s primjenjivim odredbama belgijskog prava.

44. U svojim primjedbama na izvješće o inspekciji podnositelj pritužbe osporio je izjavu Komisije i tvrdio da bi Komisija trebala barem osigurati da izračuni budu u skladu s relevantnim sudskim odlukama. Također je sumnjao u to jesu li iznosi koje je platio u skladu s tim odlukama te je doveo u pitanje prijedlog za pokretanje postupka pred sudom.

Procjena Europskog ombudsmana

45. Ombudsman podsjeća da je uloga Komisije kao treće strane izvršavanje relevantnih sudskih odluka. Na temelju toga Ombudsman smatra da se u načelu od Komisije ne može očekivati da aktivno provjerava točnost informacija sadržanih u dokumentima koji su joj dostavljeni u tom kontekstu. Od Komisije se ne može očekivati ni da sama izradi složene izračune. Ako bi podnositelj pritužbe smatrao, na temelju informacija koje mu Komisija treba dostaviti o iznosima koje je isplatio osobama A, B i C, da je došlo do pogrešaka, na njemu bi bilo da to pitanje pokrene pred sudovima koji su donijeli odluke na kojima se temelje plaćanja koja je izvršila Komisija.

46. Međutim, Ombudsman smatra da se ne može smatrati da je Komisija potpuno izuzeta od obveze provjere točnosti izračuna na kojima se temelje odbici od mirovine podnositelja pritužbe. Naime, valja podsjetiti na to da, kao što je to prethodno navedeno, institucije imaju dužnost brižnog postupanja prema svojim dužnosnicima, kao i obvezu pažljivog i nepristranog ispitivanja relevantnih aspekata pojedinačnih slučajeva. Iz spisa podnositelja pritužbe proizlazi da je Komisija prihvatila da je jednom pogrešno izračunala iznos od oko 700 EUR u vezi s jednim od plaćanja uzdržavanja. To pokazuje da se čini da Komisija priznaje da ima određenu obvezu provjeriti informacije koje primi od trećih strana.

47. Međutim, Ombudsman smatra da se relevantna dužnost mora smatrati ograničenom na obvezu provjere sadržavaju li dokumenti koji su mu podneseni očite i očite pogreške. Na temelju rezultata svojeg uvida u spis Komisije Ombudsman smatra da ništa ne upućuje na to da Komisija nije ispunila svoje dužnosti u ovom slučaju. Stoga ne utvrđuje nepravilnosti u postupanju u pogledu drugog prigovora i drugog zahtjeva.

C. Zaključci

Na temelju svoje istrage o toj pritužbi Ombudsman je zaključuje sljedećim zaključcima:

Kad je riječ o prvoj tvrdnji i povezanoj tvrdnji, Komisija je prihvatila nacrt preporuke Europskog ombudsmana i poduzela odgovarajuće korake za njezinu provedbu.

Kad je riječ o drugoj tvrdnji i povezanoj tvrdnji, nije bilo nepravilnosti u djelovanju Komisije.

Podnositelj pritužbe i Komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

 

P. Nikiforos Diamandouros

Sastavljeno u Strasbourgu 15. srpnja 2013.

---

[1] Podnositelj pritužbe plaća uzdržavanje B. od 1999., a C. od 2000.

[2] Saisie-arrêt zaštitna je mjera predviđena člankom 1452. belgijskog Zakona o sudovima.

[3] U skladu s belgijskim pravom, u predmetu kao što je podnositelj pritužbe Komisija mora dati izjavu treće strane u roku od 15 dana od obavijesti o iznosima koji su priloženi.

[4] Predmet T-352/03 Lebedef protiv Komisije [2005.] ECR-SC I-A-165 i II-741, stavak 46.; Predmet C-255/90 P Burban protiv Parlamenta [1992.] ECR I-2253, stavak 7.

[5] Predmet F‑53/08 Bouillez i drugi protiv Vijeća, presuda od 5. svibnja 2010., neobjavljena u ECR-u, točka 51.; Predmet F-39/07 Campos Valls protiv Vijeća, presuda od 6. svibnja 2009., neobjavljena u ECR-u, točka 41.; Predmet T‑404/06 P European Training Foundation protiv Landgrena [2009.] ECR II-2841, stavak 163.