Okolnosti pritužbe

1. Predmet se odnosi na organizaciju izložbe fotografija istospolnih parova koja je održana u zgradi Europske komisije („Komisija”).

2. U razdoblju od 10. do 20. svibnja 2011. Komisija je u zgradi Berlaymont u Bruxellesu organizirala izložbu fotografija koju je organizirao europski ogranak Međunarodne udruge lezbijki, homoseksualaca, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih osoba („ILGA Europe”). Ova izložba odnosila se na istospolne parove pod naslovom "Različite obitelji - ista ljubav". Izložba je održana pod pokroviteljstvom potpredsjednice Viviane Reding.

3. Podnositelj pritužbe pisao je 8. lipnja 2011. potpredsjednici Reding. Podnositeljica pritužbe u svojoj je poruci elektroničke pošte zatražila više pojedinosti o izjavi koju je potpredsjednica Reding dala Europskom parlamentu, u kojoj je navela da je Mađarska prekršila pravo Unije financiranjem kampanje protiv pobačaja sredstvima EU-a koja nisu dodijeljena u tu svrhu. Nadalje, podnositelj pritužbe napomenuo je da je Komisija bila domaćin i sufinancirala izložbu ILGA Europe. Također je napomenula da je izložba fotografija održana pod pokroviteljstvom potpredsjednika Redinga.

4. S obzirom na prethodno navedeno podnositelj pritužbe pitao se zašto Mađarska ne bi trebala upotrebljavati sredstva EU-a za financiranje kampanje protiv pobačaja, dok je Komisija upotrijebila sredstva EU-a za financiranje kampanje za promicanje pravnog priznavanja istospolnih parova. Nadalje, podnositelj pritužbe predložio je da su obiteljska pitanja u isključivoj nadležnosti država članica. Stoga se pitala koja je pravna osnova za intervenciju Komisije u tom području. Podnositeljica pritužbe napomenula je da se izložbom promiče pravo istospolnih parova da se vjenčaju i posvoje djecu, kao i pravo lezbijki da imaju vlastitu djecu umjetnom oplodnjom. Dodala je da među državama članicama ne postoji dogovor o tim pitanjima.

5. Komisija je 16. lipnja 2011. odgovorila podnositelju pritužbe. U svojem je odgovoru naveo da nema nikakvu nadležnost u vezi s pobačajem i da zbog toga ne može promicati niti osuđivati pobačaj. Stoga bi, prema Komisijinu mišljenju, upotreba sredstava EU-a za promicanje kampanje protiv pobačaja bila u suprotnosti s pravom EU-a.

6. Komisija je nadalje navela da se sredstva EU-a nisu upotrebljavala za financiranje izložbe ILGA Europe, koja je jednostavno bila smještena u zgradi Berlaymont. Dodalo je da je potpredsjednica Reding dala pokroviteljstvo izložbi u svojstvu povjerenice za temeljna prava. Prema Komisiji, potpredsjednik Reding bio je zadužen za zaštitu prava osoba koje zastupa ILGA Europe. Osim toga, izložba se nije bavila umjetnom oplodnjom, već zaštitom prava zajednice o kojoj je riječ. Naposljetku, Komisija je napomenula da se u Povelji o temeljnim pravima priznaje načelo nediskriminacije na temelju spolne orijentacije.

7. Podnositelj pritužbe ponovno je pisao Komisiji 18. lipnja 2011. U svojoj poruci elektroničke pošte navela je da je, suprotno onomu što je Komisija navela u svojem dopisu od 16. lipnja 2011., internetska stranica društva ILGA Europe navela da je Komisija "velikodušno financijski podržala izložbu". Stoga je podnositelj pritužbe zatražio od Komisije da navede koje su od tih dviju izjava točne.

8. Podnositelj pritužbe nadalje je napomenuo da se, suprotno onome što je Komisija navela u istom dopisu, jedna od fotografija na izložbi odnosila na umjetno osjemenjivanje. Osim toga, postavila je pitanje dijeli li potpredsjednica Reding stajalište izraženo na predmetnoj fotografiji da je isključivanje lezbijki iz umjetne oplodnje isključivo motivirano lezbofobijom i predstavlja diskriminaciju na temelju seksualne orijentacije. Podnositeljica pritužbe pitala je zašto je, ako potpredsjednica Reding ne dijeli ta stajališta, izložbu stavila pod svoje pokroviteljstvo.

9. Podnositelj pritužbe tvrdio je i da, s obzirom na to da Komisija nije nadležna za pobačaj, nije nadležna ni za promicanje novih koncepata obitelji i braka.

10. Podnositelj pritužbe podnio je 6. srpnja 2011. pritužbu Ombudsmanu, koja je registrirana kao pritužba 1440/2011/MMN.

11. Službe Ombudsmana zatražile su 19. srpnja 2011. od podnositelja pritužbe da dostavi određene dodatne dokumente, što je ona učinila 20. srpnja 2011.

12. U pritužbi 1440/2011/MMN podnositelj pritužbe iznio je sljedeće navode:

(1) Komisija je prekoračila svoje ovlasti i zloupotrijebila sredstva EU-a dajući svoje pokroviteljstvo, ugošćivanje i financiranje fotografske izložbe o istospolnim parovima koju je pripremila organizacija ILGA Europe.

(2) Komisija je uvrijedila i diskriminirala one građane EU-a koji ne dijele stajališta koja se promiču navedenom izložbom.

13. Nadalje, podnositelj pritužbe iznio je sljedeće tvrdnje:

(1) Komisija bi se trebala distancirati od izložbe ILGA Europe.

(2) Komisija bi trebala zatražiti povrat svoje financijske potpore za navedenu izložbu.

(3) Komisija bi trebala donijeti jasna pravila kako bi spriječila buduće slučajeve kao što je ovaj.

14. Komisija je 29. srpnja 2011. pisala podnositelju pritužbe kako bi ga obavijestila da za izložbu ILGA Europe nisu upotrijebljena nikakva sredstva EU-a. Komisija je navela da će ILGA Europe sljedećih dana s svojih internetskih stranica ukloniti pogrešnu izjavu o suprotnom. Dodao je da EU nema nadležnost za umjetno osjemenjivanje i da je na državama članicama da odluče o uvjetima za tu praksu.

15. Ombudsman je 2. kolovoza 2011. obavijestio podnositelja pritužbe da je, osim prvog prigovora, pritužba nedopuštena zbog nedostatka prethodnih odgovarajućih administrativnih pristupa. Međutim, Ombudsman je napomenuo da iz pritužbe proizlazi da je cilj podnositelja pritužbe bio više od nalaza nepravilnosti u postupanju koji je ograničen na prvu tvrdnju. S obzirom na to ombudsmanica je zaključila da nije primjereno pokrenuti istragu samo o prvoj tvrdnji.

16. Podnositeljica pritužbe zatražila je 4. kolovoza 2011. od Ombudsmana da odmah pokrene istragu o prvoj tvrdnji koju je iznijela. Ta je pritužba evidentirana kao pritužba 1640/2011/MMN. Osim toga, u poruci elektroničke pošte od istog dana upućenoj Komisiji podnositelj pritužbe obavijestio je Komisiju o drugoj tvrdnji koju je istaknula u svojoj prethodnoj pritužbi. Podnositelj pritužbe zatim je podnio sličnu tvrdnju Ombudsmanu.

Predmet istrage

17. U svojim dopisima Ombudsmanu podnositelj pritužbe iznio je sljedeće navode koji su bili uključeni u istragu Ombudsmana:

Tvrdnje:

(1) Komisija je prekoračila svoje ovlasti i zloupotrijebila sredstva EU-a dajući svoje pokroviteljstvo, ugošćivanje i financiranje fotografske izložbe o istospolnim parovima koju je pripremila organizacija ILGA Europe.

(2) Komisija je uvrijedila i diskriminirala one građane EU-a koji ne dijele stajališta koja se promiču navedenom izložbom dajući svoje pokroviteljstvo, smještaj i financiranje navedene fotografske izložbe, s obzirom na sljedeće: i. relevantne fotografije bile su popraćene tekstom koji je sadržavao uvredljiv jezik; i ii. stajališta izražena na ovoj fotografskoj izložbi znatan broj građana EU-a nije dijelio ili su bila neprihvatljiva.

Istraga

18. Ombudsman je 22. kolovoza 2011. pokrenuo istragu samo o prvoj tvrdnji i zatražio od Komisije da dostavi mišljenje.

19. Podnositelj pritužbe obavijestio je 18. listopada 2011. Ombudsmanicu da Komisija još nije odgovorila na njezinu drugu tvrdnju. Stoga je podnositelj pritužbe zatražio od Ombudsmana da tu tvrdnju uključi u svoju istragu.

20. Ombudsmanica je 5. prosinca 2011. primila mišljenje Komisije koje je proslijeđeno podnositelju pritužbe radi očitovanja.

21. Tužiteljica je 9. prosinca 2011. podnijela svoja očitovanja.

22. Ombudsmanica je 29. veljače 2012. pozvala Komisiju da dostavi dodatne informacije o prvoj tvrdnji. Također je od Komisije zatražio mišljenje o drugoj tvrdnji podnositelja pritužbe.

23. Komisija je 14. lipnja 2012. dostavila svoje dodatno mišljenje, koje je proslijeđeno podnositelju pritužbe radi očitovanja.

24. Podnositelj pritužbe dostavio je dodatna očitovanja 21. i 22. lipnja 2012.

Analiza i zaključci Europskog ombudsmana

Uvodna napomena

25. Ombudsmanica najprije želi naglasiti da je ova istraga usmjerena na konkretnu izložbu fotografija koju je organizirala organizacija ILGA Europe i koja je od 10. do 20. svibnja 2011. bila smještena u zgradi Berlaymont. Stoga se ocjena Ombudsmana temelji na konkretnim činjeničnim okolnostima i pravnim pitanjima povezanima s predmetnom izložbom.

A. Tvrdnja da je Komisija prekoračila svoje ovlasti i zloupotrijebila sredstva EU-a

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

26. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je Komisija prekoračila svoje ovlasti i zloupotrijebila sredstva EU-a stavljanjem pod svoje pokroviteljstvo, ugošćivanjem i financiranjem fotografske izložbe o istospolnim parovima koju je pripremila organizacija ILGA Europe. Argumenti izneseni u prilog prvoj tvrdnji podnositelja pritužbe mogu se sažeti kako slijedi.

27. Kao prvo, Unija nije nadležna za pitanja koja se odnose na brak, obitelj, posvojenje i potpomognutu oplodnju. Države članice imaju isključivu nadležnost za donošenje zakona o tim pitanjima i ne postoji konsenzus među državama članicama u vezi s tim pitanjima.

28. Drugo, fotografska izložba ILGA Europe branila je jedno specifično stajalište koje je zagovaralo pravno priznavanje istospolnih parova na istoj osnovi kao i parovi različitog spola.

29. Treće, Komisija je financirala i bila domaćin ove izložbe fotografija. Nadalje, potpredsjednica Reding stavila je ovu izložbu pod svoje pokroviteljstvo.

30. Četvrto, potpredsjednik Reding kritizirao je mađarsko korištenje sredstava EU-a za financiranje kampanje protiv pobačaja. Ako Mađarska ne bi trebala koristiti sredstva EU-a za financiranje kampanje protiv pobačaja, Komisija ne bi trebala koristiti sredstva EU-a za financiranje kampanje kojom se promicalo pravno priznavanje istospolnih parova.

31. Komisija je u svojem dopisu od 16. lipnja 2011. navela sljedeće:

„U vezi s prvom temom želio bih naglasiti činjenicu da EU nema nadležnost u pogledu pobačaja. To znači da EU ne može promicati ili osuđivati pobačaj; zbog toga Komisija smatra da upotreba novca EU-a za kampanju protiv pobačaja nije u skladu s nadležnošću EU-a.

Na drugu temu izložbu koju spominjete organizirala je ILGA Europe, europska organizacija koja brani prava homoseksualaca, lezbijki i transseksualaca u EU-u. Za to događanje nisu iskorištena financijska sredstva EU-a. Izložba je jednostavno bila smještena u zgradi Berlaymonta. Potpredsjednica Reding također je dala pokroviteljstvo tom događanju jer je zadužena za zaštitu prava osoba koje predstavlja ILGA Europe. Izložba nije bila o umjetnoj oplodnji, već o poštivanju prava ove zajednice. U članku 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima navodi se načelo nediskriminacije, posebno na temelju spolne orijentacije.

32. Komisija je 29. srpnja 2011. potvrdila da za izložbu nisu iskorištena financijska sredstva EU-a. Komisija je dodala da će ILGA Europe ukloniti netočne informacije sa svojih internetskih stranica.

33. Komisija je nadalje potvrdila da EU nije nadležan za umjetno osjemenjivanje te da je stoga na državama članicama da utvrde uvjete za takve prakse.

34. Podnositelj pritužbe osporio je 4. kolovoza 2011. izjavu Komisije da nije financirala relevantnu izložbu, navodeći da se čini da je Komisija financirala otprilike dvije trećine aktivnosti društva ILGA Europe.

35. Komisija je u svojem prvom mišljenju obavijestila podnositelja pritužbe da je ILGA Europe primila financijska sredstva od EU-a u okviru programa PROGRESS, u skladu s pravilima kojima se uređuje taj program i Financijskom uredbom.

36. Međutim, Komisija je napomenula da je riječ o "operativnoj dodjeli bespovratnih sredstava" ILGA-i Europe za cijeli njezin program aktivnosti, od čega je izložba bila samo jedna. Komisija je dodala da ILGA Europe nije primila posebna financijska sredstva za izložbu fotografija.

37. Komisija je naglasila da potpora koju je dodijelila društvu ILGA Europe ne znači da je zauzela stajalište o stvarnoj ili navodnoj poruci sadržanoj na fotografijama obuhvaćenima izložbom ili u njihovim naslovima.

38. Komisija je dodala da je djelovanje ILGA Europe obuhvaćeno ciljevima programa PROGRESS, odnosno promicanjem jednakosti i borbom protiv diskriminacije na temelju spolne orijentacije u ovom slučaju. Komisija je napomenula da je taj cilj utvrđen i u članku 19. Ugovora o funkcioniranju Europske unije („UFEU”)[1], Povelji o temeljnim pravima i sekundarnom zakonodavstvu kao što je Direktiva Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja [2].

39. Komisija je navela da je poduzela niz mjera za borbu protiv homofobije i diskriminacije na temelju seksualne orijentacije te da bi financiranje inicijative ILGA Europe trebalo tumačiti u tom kontekstu. Nadalje, Komisija je tvrdila da je moguće osigurati financiranje EU-a u područjima u kojima EU nema zakonodavnu nadležnost te je kao primjer navela program o temeljnim pravima.

40. Naposljetku, Komisija je dodala da je slučaj kampanje protiv pobačaja u Mađarskoj bio drukčiji jer u tom slučaju djelovanje nije bilo predviđeno sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava, neovisno o tome je li EU imao zakonodavnu nadležnost u tom području.

41. U svojim početnim očitovanjima podnositelj pritužbe tvrdio je da su objašnjenja koja je Komisija dostavila u vezi s financiranjem aktivnosti društva ILGA Europe bila nezadovoljavajuća.

42. Konkretno, podnositelj pritužbe smatrao je da je Komisija pogrešno prikazala činjenice i iskrivila sadržaj svoje prethodne korespondencije. Prema njezinu mišljenju, Komisija je u svojim dopisima od 16. lipnja i 29. srpnja 2011. navela da za izložbu ILGA Europe nisu upotrijebljena financijska sredstva Unije. Međutim, Komisija je u svojem prvom mišljenju Ombudsmanu tvrdila da je zapravo navela da ILGA Europe nije izravno i konkretno primila financijska sredstva EU-a za izložbu.

43. Podnositelj pritužbe dodao je da se iz prvog mišljenja Komisije čini da je Komisija zapravo neizravno financirala izložbu financiranjem aktivnosti društva ILGA Europe općenito. Prema informacijama koje je objavila ILGA Europe, sredstva Komisije činila su gotovo 70 % proračuna ILGA Europe u 2011. Podnositelj pritužbe nadalje je napomenuo da je Komisija osigurala financijska sredstva nakon što je odobrila godišnji program rada organizacije ILGA Europe.

44. Podnositelj pritužbe osporio je tvrdnju Komisije da bi se cilj izložbe mogao pravilno smatrati borbom protiv diskriminacije na temelju spolne orijentacije. Prema mišljenju podnositelja pritužbe, ciljevi izložbe nadilazili su koncept diskriminacije. Prema njezinu mišljenju, tom se izložbom nastojalo promicati pravno priznavanje istospolnih parova, o čemu se većina država članica ne slaže.

45. Podnositelj pritužbe ustrajao je na tome da EU nema nadležnost za to kontroverzno pitanje, koje je u isključivoj nadležnosti država članica. Pozvala se na načelo dodijeljenih nadležnosti prava Unije, prema kojem institucije Unije imaju samo nadležnosti koje su im dodijelile države članice.

46. U svojem odgovoru na zahtjev Ombudsmana za dodatne informacije Komisija je ponovila da je ILGA Europe primila „bespovratna sredstva za poslovanje” za svoj cjelokupni godišnji program rada u kontekstu programa PROGRESS te je navela da je takva praksa u skladu s Financijskom uredbom [3]. Ta su bespovratna sredstva pokrivala opće operativne troškove ILGA Europe i nisu predstavljala izravno financiranje posebnih aktivnosti. Nadalje, Komisija je naglasila da je ta potpora pružena u kontekstu njezina mandata za borbu protiv diskriminacije na temelju spolne orijentacije.

47. Podnositeljica pritužbe u svojim je dodatnim očitovanjima navela da je Komisija dala obmanjujuće izjave jer ju je prvotno obavijestila da uopće nije financirala predmetnu izložbu, ali je kasnije navela da nije osigurala „izravno” financiranje izložbe. Podnositelj pritužbe smatra da je davanje takvih obmanjujućih izjava bilo neprihvatljivo.

48. Podnositelj pritužbe potvrdio je da je Komisija ovlaštena za poduzimanje mjera za borbu protiv diskriminacije na temelju spolne orijentacije. Primjeri takve diskriminacije mogli bi biti nacionalno zakonodavstvo kojim se ograničava pristup određenim profesijama (npr. odvjetnicima, bankarima) ili administrativnim dokumentima (npr. vozačkoj dozvoli) na temelju seksualne orijentacije.

49. Međutim, dodala je da Komisija nema mandat za zauzimanje strana u raspravama o istospolnim brakovima, posvajanju istospolnih parova i sličnim pitanjima. Podnositelj pritužbe naglasio je da ta pitanja nisu u nadležnosti EU-a. Prema mišljenju podnositelja pritužbe, kad su države članice EU-u dale mandat za borbu protiv diskriminacije, nisu smatrale da bi se odluka o nedopuštanju istospolnih brakova ili posvajanja istospolnih brakova mogla smatrati diskriminatornom.

50. Nadalje, podnositelj pritužbe doveo je u pitanje mogućnost da Komisija upotrijebi sredstva EU-a za financiranje aktivnosti društva ILGA Europe jer njegove aktivnosti nisu u nadležnosti EU-a. U tom je pogledu podnositelj pritužbe napomenuo da Komisija osigurava financiranje do 80 % operativnih troškova društva ILGA Europe.

Procjena Europskog ombudsmana

51. Ombudsmanica najprije napominje da se člankom 5. stavkom 2. Ugovora o Europskoj uniji („UEU”) utvrđuje načelo dodijeljenih nadležnosti kako slijedi:

„U skladu s načelom dodjeljivanja, Unija djeluje samo u granicama nadležnosti koje su joj države članice dodijelile Ugovorima kako bi postigla ciljeve koji su u njima utvrđeni. Nadležnosti koje Ugovorima nisu dodijeljene Uniji ostaju na državama članicama.”

52. U skladu s tim temeljnim načelom prava EU-a, institucije EU-a mogu djelovati samo u granicama ovlasti koje su im izričito ili prešutno dodijeljene Ugovorom. Sud je u tom pogledu presudio sljedeće:

23. Iz članka 3.b Ugovora [koji je postao članak 5. stavak 2. UFEU-a], u kojem se navodi da Zajednica djeluje u granicama ovlasti koje su joj dodijeljene Ugovorom i ciljeva koji su joj dodijeljeni, proizlazi da ona ima samo one ovlasti koje su joj dodijeljene.

24. To načelo dodijeljenih ovlasti mora se poštovati i u unutarnjem djelovanju i u međunarodnom djelovanju Zajednice.

25. Zajednica djeluje uobičajeno na temelju posebnih ovlasti koje, kao što je Sud presudio, nisu nužno izričita posljedica posebnih odredaba Ugovora, već se iz njih mogu podrazumijevati.

53. Ombudsman nadalje napominje da je 19. rujna 2011. potpredsjednik Reding u ime Komisije odgovorio na pisano pitanje zastupnika u Parlamentu kako slijedi: „Europska unija nema nadležnost u pogledu priznavanja brakova i registriranih partnerstava te stoga u pravu EZ-a ne postoji zahtjev da države članice promijene svoje materijalno obiteljsko pravo ili izmijene nacionalnu definiciju braka.”

54. S obzirom na prethodno navedeno, čini se da se stranke ovog prigovora slažu da u trenutačnoj fazi razvoja prava Unije Unija nema opću nadležnost u dotičnom području. Nadalje, Ombudsmanica prima na znanje postojanje znatnih razlika u zakonodavstvima država članica u tom području, o čemu se i dalje vodi velika rasprava, pa čak i kontroverzna tema na nacionalnoj razini.

55. Međutim, kako je Komisija pravilno navela, diskriminacija na temelju spolne orijentacije zabranjena je u okviru područja primjene prava EU-a (članak 21. Povelje o temeljnim pravima). Nadalje, diskriminacija na temelju spolne orijentacije zabranjena je u područjima obuhvaćenima Direktivom 2000/78/EZ, kao što su uvjeti koji se odnose na pristup zapošljavanju, pristup osposobljavanju, zapošljavanje i radne uvjete.

56. Ombudsmanica nadalje napominje da su se sudovi EU-a morali baviti nizom pitanja u vezi s načelom nediskriminacije na temelju spolne orijentacije. Ogledni primjeri sudskih predmeta o tim pitanjima uključuju navodno diskriminirajuću politiku zapošljavanja nogometnog kluba na temelju seksualne orijentacije,[5] dodjelu mirovinskih prava od strane države članice nadživjelim osobama u istospolnom partnerstvu,[6] otpuštanje zaposlenika jer je bio podvrgnut operaciji promjene spola,[7] dodjelu naknada povezanih s radom partneru radnika u neregistriranom istospolnom paru,[8] dodjelu naknada za kućanstvo dužnosniku EU-a koji je bio u registriranom istospolnom partnerstvu [9] i dodjelu mirovinskih prava nadživjelom transseksualnom partneru u nevjenčanom paru.[10]

57. U svim navedenim predmetima sudovi EU-a zaključili su da je to pitanje u nadležnosti EU-a. U tom je kontekstu Sud Europske unije presudio:

Doduše, građansko stanje i povlastice koje iz njega proizlaze pitanja su koja su u nadležnosti država članica i pravo Zajednice ne umanjuje tu nadležnost. Međutim, valja podsjetiti da pri izvršavanju te nadležnosti države članice moraju poštovati pravo Zajednice, a osobito odredbe koje se odnose na načelo nediskriminacije.

58. Osim toga, nezavisni odvjetnik Ruiz-Jarabo Colomer izjavio je:

„Nije riječ o razvoju europskog bračnog prava, nego o osiguravanju potpune učinkovitosti načela nediskriminacije na temelju spola.”[12]

59. Nadalje, zanimljivo je napomenuti da su u većini ispitanih predmeta sudovi EU-a smatrali da su mjere koje se ispituju (koje su u nekim slučajevima donijele države članice, a u drugima institucije EU-a) u suprotnosti s načelom nediskriminacije utvrđenim pravom EU-a [13].

60. S obzirom na prethodno navedeno, jasno je da EU ima ovlast i obvezu boriti se protiv diskriminacije na temelju spolne orijentacije u okviru svoje nadležnosti. Stoga je Komisija načelno ovlaštena ostvarivati takav cilj izravnim i neizravnim sredstvima, primjerice financiranjem, udomljavanjem ili stavljanjem pod svoje pokroviteljstvo izložbe čiji je cilj promicanje nediskriminacije na temelju spolne orijentacije. Konkretno, takvo djelovanje može biti u nadležnosti EU-a ako navodna diskriminacija utječe na bilo koju od sloboda zajamčenih UFEU-om, kao što je pravo na slobodno kretanje unutar EU-a.

61. Kad je riječ o konkretnim činjenicama, u ovom se prigovoru ističu tri pitanja, odnosno ugošćivanje, financiranje i odobravanje pokroviteljstva, koja treba ispitati u prethodno navedenom kontekstu u pogledu opsega nadležnosti Unije u tom području. Ta su pitanja obrađena u nastavku.

(i) Domaćin izložbe

62. Kad je riječ o tome da Komisija organizira izložbu, ombudsmanica smatra da je sadržaj predmetne izložbe, a posebno naslovi fotografija, u velikoj mjeri povezan s pitanjima koja spadaju ili bi se moglo tvrditi da su u nadležnosti EU-a. To se posebno odnosi na fotografije i naslove koji se odnose na navodna ograničenja slobodnog kretanja građana EU-a koja proizlaze iz nepriznavanja istospolnih brakova i registriranih partnerstava, mirovinskih davanja i useljavanja državljana trećih zemalja.

63. Međutim, Ombudsmanica priznaje da se čini da je veza između nekih fotografija i njihovih naslova te nadležnosti EU-a slabija. U nekim slučajevima čak mogu postojati opravdane sumnje u to jesu li one u nadležnosti EU-a. Ombudsman ne mora zauzeti stajalište o tome je li doista svako od pitanja obuhvaćenih izjavama u naslovima bilo u nadležnosti EU-a. Međutim, jasno je da neki naslovi otvaraju kontroverzna pitanja o točnom području primjene nadležnosti EU-a u tom području ili o području primjene zakonodavstva određene države članice. Ombudsmanica smatra da je u takvim slučajevima na Komisiji da usvoji razborit i oprezan pristup kako bi se spriječila svaka nepotrebna zabuna u svijesti javnosti. Ukratko, Komisija bi trebala izbjeći stvaranje dojma da se slaže s izjavama organizatora izložbe i podupire ih, posebno u situaciji u kojoj je očito da se određene izjave odnose na pitanja za koja je nadležnost EU-a upitna i da stajališta izražena o tim pitanjima ne dijele svi građani EU-a. Stoga je Komisija mogla razmotriti isticanje odgovarajuće izjave o odricanju od odgovornosti kako bi pojasnila da izjave u naslovima odražavaju stajališta društva ILGA Europe koja nisu nužno identična njegovim vlastitim stajalištima.

64. Međutim, Ombudsman smatra da je samo nekoliko izjava u naslovima izložbe obuhvaćeno kategorijom iz prethodnog stavka. Prema njegovu mišljenju, glavni motiv izložbe nije bio izvan nadležnosti EU-a. Stoga Komisija nije prekoračila svoju nadležnost time što je bila domaćin izložbe kao što je ona o kojoj je ovdje riječ. Stoga prvi i drugi argument ne navode Ombudsmana da utvrdi nepravilnosti u postupanju. Neovisno o prethodno navedenom i uzimajući u obzir sumnje u pogledu nadležnosti EU-a u pitanjima koja proizlaze iz određenih fotografija i njihovih odgovarajućih naslova, Ombudsman će iznijeti dodatnu primjedbu.

ii. Dodjela financijske potpore

65. Kad je riječ o financiranju izložbe, tijekom istrage Ombudsmana pokazalo se da Komisija nije izravno financirala izložbu. Međutim, Komisija je potvrdila da je ILGA Europe primila financijska sredstva od EU-a u okviru programa PROGRESS za cijeli niz aktivnosti u cilju promicanja ravnopravnosti i borbe protiv diskriminacije na temelju seksualne orijentacije. Komisija je pojasnila da ILGA Europe nije primila posebna financijska sredstva za predmetnu izložbu. Međutim, može se smatrati da je Komisija neizravno financirala izložbu u mjeri u kojoj je osigurala financiranje programa aktivnosti ILGA Europe općenito.

66. Ombudsmanica smatra da su promicanje jednakosti i borba protiv diskriminacije na temelju spolne orijentacije očito legitiman cilj EU-a. Stoga Komisija u ovom slučaju nije počinila nepravilnosti u postupanju sufinanciranjem općih aktivnosti društva ILGA Europe za promicanje jednakosti i borbu protiv diskriminacije na temelju spolne orijentacije, koje su uključivale, među ostalim, predmetnu izložbu. Budući da, zbog razloga navedenih u prethodnom odjeljku, glavni cilj predmetne izložbe nije bio izvan područja nadležnosti EU-a, Komisija nije počinila nepravilnosti u postupanju time što ju je neizravno financirala.

67. Ombudsmanica smatra da se od Komisije ne može zahtijevati da provede pojedinačne provjere za svaku posebnu mjeru za koju je udruženje kao što je ILGA Europe primilo financijska sredstva i potporu Zajednice kako bi se utvrdilo je li relevantna mjera u nadležnosti EU-a. Legitimnost financijske potpore koju pruža EU može se dovesti u pitanje samo ako se pokaže da određena mjera očito premašuje svrhu za koju je dodijeljena financijska potpora. Međutim, Ombudsmanica smatra da relevantna izložba ne pripada toj kategoriji.

68. Stoga se treći argument podnositelja pritužbe ne može prihvatiti.

69. Nadalje, kad je riječ o kritikama Komisije u pogledu upotrebe sredstava EU-a od strane Mađarske za financiranje kampanje protiv pobačaja, ombudsmanica napominje da je Komisija objasnila da je taj predmet bio drukčiji jer relevantna mjera (tj. kampanja protiv pobačaja) nije bila predviđena sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava. Stoga, prema mišljenju Ombudsmana, te dvije situacije nisu usporedive i nema proturječnosti u stajalištu Komisije, suprotno onomu što je predložio podnositelj pritužbe. Stoga se četvrti argument podnositelja pritužbe ne može prihvatiti.

70. Međutim, Ombudsmanica napominje da je u svojoj poruci elektroničke pošte od 18. lipnja 2011. podnositelj pritužbe Komisiji skrenuo pozornost na izjavu društva ILGA Europe koja se nalazi na njegovim internetskim stranicama, prema kojoj je Komisija financijski podržala izložbu. Komisija je 29. srpnja 2011. podnositelju pritužbe potvrdila da za izložbu ILGA Europe nisu upotrijebljena nikakva sredstva EU-a. Kako je prethodno navedeno, Komisija je naknadno pojasnila da nije osigurala posebna financijska sredstva za predmetnu izložbu, već je dodijelila „bespovratna sredstva za poslovanje” društvu ILGA Europe za cijeli njegov program aktivnosti.

71. Ombudsmanica smatra da je Komisija, iako njezin početni odgovor nije bio netočan, od samog početka mogla pružiti potpunije informacije o relevantnim činjenicama i pravnoj osnovi za financiranje aktivnosti organizacije ILGA Europe (uključujući izložbu) kako bi se izbjegao rizik od dovođenja građana u zabludu u pogledu njezine upotrebe sredstava EU-a. Takav proaktivan i transparentan pristup vjerojatno bi povećao povjerenje građana EU-a u institucije EU-a općenito, a posebno u Komisiju. Stoga će Ombudsman iznijeti dodatnu primjedbu u vezi s tim pitanjem.

iii. Dodjela pokroviteljstva

72. Ombudsmanica napominje da, prema dokumentima koje je dostavila Komisija, dodjela pokroviteljstva podliježe nizu kriterija. Naime, pokroviteljstvo bi trebalo smatrati "moralnom potporom" europskim događanjima (moraju biti uključene najmanje dvije države članice) koja se bave temama koje su što je više moguće povezane s prioritetima Zajednice i ne bi trebale biti povezane s nacionalnosti, već s portfeljima članova Komisije. U vezi s tim Komisija je tvrdila da je potpredsjednica Reding, djelujući u svojstvu povjerenice za temeljna prava, imala pravo pod svojim pokroviteljstvom postaviti izložbu čiji je cilj promicanje nediskriminacije na temelju seksualne orijentacije, što je jedno od temeljnih prava priznatih Poveljom.

73. Ombudsman nadalje napominje da je, prema navodima Komisije (vidjeti točku 85. u nastavku), dodjela pokroviteljstva samo „politička gesta” namijenjena podizanju svijesti o nekom predmetu općenito i ne podrazumijeva prihvaćanje bilo kakvih posebnih poruka. Unatoč Komisijinu opisu pokroviteljstva kao puke "moralne potpore" ili "političke geste" namijenjene podizanju svijesti o nekoj temi općenito, Ombudsmanica smatra da mnogi građani EU-a mogu imati drugačiju predodžbu o posljedicama pokroviteljstva. Stoga bi Komisija pri odobravanju pokroviteljstva trebala biti vrlo oprezna, posebno ako sadržaj događaja može biti kontroverzan ili se može činiti da nadilazi područje nadležnosti EU-a, čak i samo djelomično.

74. U ovom se slučaju ne može isključiti da su posjetitelji u to vrijeme mogli vjerovati da je pokroviteljstvo podrazumijevalo Komisijino prihvaćanje svih izjava izloženih tijekom izložbe. Međutim, s obzirom na dodatna pojašnjenja pružena tijekom istrage Ombudsmana, taj je dojam sada otklonjen. Stoga se stajalište Komisije može smatrati uvjerljivim. Unatoč prethodno navedenom, uzimajući u obzir očite rizike od kontroverzi i sumnje koje proizlaze iz barem jedne od izloženih fotografija te odgovarajući naslov (vidjeti točke 78. i 98. u nastavku), bilo bi preporučljivo primijeniti oprezniji pristup Komisije. Konkretno, Komisija je od samog početka mogla javnosti pojasniti da se njezino pokroviteljstvo ne smije pogrešno protumačiti kao službena potpora svim fotografijama i izjavama izloženima tijekom izložbe. Stoga će Ombudsman u tom pogledu iznijeti dodatnu primjedbu kako bi se u budućnosti izbjegao taj rizik.

75. S obzirom na prethodno navedeno, ombudsmanica smatra da nema razloga za daljnje istrage prve tvrdnje.

B. Tvrdnja da je Komisija uvrijedila i diskriminirala građane EU-a koji ne dijele stajališta koja se promiču izložbom

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

76. Podnositeljica pritužbe u svojoj je pritužbi tvrdila da je stavljanjem navedene izložbe pod njezino pokroviteljstvo, njezinim smještajem i financiranjem Komisija uvrijedila i diskriminirala građane EU-a koji ne dijele stajališta koja se promiču navedenom izložbom. Takav je zaključak, prema podnositelju pritužbe, potkrijepljen činjenicom i. da su relevantne fotografije bile popraćene tekstom koji je sadržavao uvredljiv jezik i ii. da stajališta izražena tom izložbom nije dijelio znatan broj građana EU-a niti su bila neprihvatljiva za njih.

77. U prilog svojem argumentu u vezi s uvredljivim jezikom podnositelj pritužbe osobito je uputio na dvije fotografije. Jedna od fotografija, pod naslovom "Obiteljske vrijednosti", dala je dojam da je heteroseksualni par s dvoje djece dao sljedeću izjavu (koja se pojavila kao citat s obrnutim zarezima):

Mi smo ono što se smatra "tradicionalnim" bračnim parom s djecom. Smatramo smiješnim i uvredljivim tvrdnje nekih klera, i takozvanih "branitelja" tradicionalnih obiteljskih vrijednosti, da je pravno priznavanje istospolnih obitelji i njihove djece prijetnja našoj obitelji. Protivimo se diskriminaciji i nepoštenom postupanju s kojim se istospolni parovi i njihova djeca i dalje suočavaju u Europi. Ljubav nema spol ili seksualnu orijentaciju i treba je prihvatiti i prepoznati u svim njezinim izrazima.

78. Na drugoj fotografiji na koju upućuje podnositelj pritužbe prikazan je lezbijski par pod naslovom „Lezbijsko majčinstvo”, sa sljedećim naslovom:

Suprotni seksualni parovi imaju pristup sigurnoj i medicinski potpomognutoj umjetnoj oplodnji. Lezbijskim parovima često se uskraćuje takva mogućnost unatoč dostupnosti moderne tehnologije kako bi imali vlastitu biološku djecu. S obzirom na tehnološki napredak, takvo je isključenje isključivo motivirano lezbofobijom i predstavlja diskriminaciju na temelju spolne orijentacije.

79. Nadalje, podnositelj pritužbe tvrdio je da je davanje pokroviteljstva izložbi način potvrđivanja njezina sadržaja. Tako je žaliteljica tvrdila da je, nudeći svoje pokroviteljstvo, potpredsjednica Reding kao svoje prihvatila iznesena stajališta i mišljenja ili barem dala taj dojam posjetiteljima da to čini. Stoga je podnositelj pritužbe naveo da postoji proturječnost između pokroviteljstva potpredsjednika Redinga i tvrdnje Komisije da nije zauzela stajalište o stvarnoj ili navodnoj poruci sadržanoj na fotografijama ili njihovim naslovima.

80. Nadalje, podnositelj pritužbe tvrdio je da je zbog financiranja koje je Komisija osigurala društvu ILGA Europe ono odgovorno i za sadržaj izložbe. U tom je pogledu podnositelj pritužbe dodao da se čini da financiranje Komisije ovisi o njegovu prethodnom odobrenju godišnjeg programa rada ILGA Europe.

81. Kad je riječ o navodnoj diskriminaciji, podnositelj pritužbe tvrdio je da bi Komisija, kako bi se izbjegla takva diskriminacija, trebala pružiti jednako velikodušnu potporu onima koji žele promicati „tradicionalni” koncept obitelji. U tom pogledu podnositelj pritužbe uputio je na kritike potpredsjednika Redinga protiv Mađarske zbog financiranja kampanje protiv pobačaja sredstvima EU-a.

82. Komisija je u svojem mišljenju navela da sufinancira niz aktivnosti koje je predložila ILGA i koje su navedene u njezinu godišnjem programu rada. Međutim, to ne znači da Komisija zauzima stajalište o stvarnoj ili navodnoj poruci sadržanoj u fotografijama i njihovim naslovima.

83. Nadalje, Komisija je napomenula da su se slučaj Mađarske i izložba bitno razlikovali. U mađarskom slučaju djelovanje (tj. kampanja protiv pobačaja) nije bilo predviđeno sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava, neovisno o tome ima li EU zakonodavne ovlasti u tom području.

84. Komisija je u svojem daljnjem mišljenju tvrdila da je navodno sporna poruka izražena na izložbi suštinski aspekt slobode izražavanja, koja je među temeljima demokratskih društava i sadržana je i u Povelji o temeljnim pravima (članak 11.). Komisija je tvrdila da se slobodom izražavanja štite i ideje koje se možda ne dijele, a mogu čak i šokirati ili uznemiriti. Komisija je napomenula da je poticanje javne rasprave sama svrha izložbe.

85. Potpredsjednica Reding stavila je izložbu pod svoje pokroviteljstvo u svojstvu povjerenice odgovorne za temeljna prava, jednakost i nediskriminaciju te u kontekstu Međunarodnog dana borbe protiv homofobije. Ponuda pokroviteljstva ne podrazumijeva prihvaćanje određenih poruka. Pokroviteljstvo je politička gesta za podizanje svijesti o nekom predmetu općenito.

86. U svojim dodatnim očitovanjima podnositelj pritužbe tvrdio je da je Komisija povrijedila vlastita pravila o dodjeli pokroviteljstva. Konkretno, podnositelj pritužbe naveo je da, iako pokroviteljstvo ne bi smjelo vrijeđati države članice, izložba bi mogla vrijeđati one države članice čije zakonodavstvo ne priznaje prava koja traži ILGA Europe. Nadalje, prema mišljenju podnositelja pritužbe, sadržaj izložbe nije se mogao smatrati prioritetom Zajednice jer EU nije imao nadležnost u tom području.

87. Podnositelj pritužbe priznao je da bi sloboda izražavanja društva ILGA Europe trebala obuhvaćati i njegova kontroverzna mišljenja. Međutim, prema mišljenju podnositelja pritužbe, sloboda izražavanja ILGA Europe ne dopušta Komisiji da zauzme strane u političkoj raspravi u kojoj je trebala ostati neutralna.

Procjena Europskog ombudsmana

88. Nije sporno da je Komisija ugostila i stavila predmetnu izložbu pod njezino pokroviteljstvo. Nadalje, kako je prethodno navedeno, u mjeri u kojoj je financirala aktivnosti ILGA Europe, može se smatrati da je Komisija neizravno financirala izložbu. Stoga će Ombudsman razmotriti može li to značiti da je Komisija uvrijedila i diskriminirala određene građane EU-a zbog navodno snažnog jezika koji se upotrebljava i zato što neki građani EU-a ne dijele stajališta koja su izrazili organizatori izložbe. Ombudsman će naizmjence riješiti ta dva pitanja.

(i) Navodno uvredljiv jezik

89. Što se tiče navodno uvredljivog jezika, Komisija je naglasila da nije podržala stvarnu ili navodnu poruku sadržanu u fotografijama ili njihovim naslovima. Samo je želio doprinijeti podizanju svijesti o zabrani diskriminacije na temelju spolne orijentacije (što je temeljno pravo) u kontekstu Međunarodnog dana borbe protiv homofobije. U tom je pogledu Komisija posebno uputila na slobodu izražavanja ILGA-e Europe i istaknula da je ta sloboda među temeljnim pravima zaštićenima Poveljom (članak 11.).

90. Kad je riječ o slobodi izražavanja, Sud je presudio sljedeće:

Sloboda izražavanja, kao temeljni temelj pluralističkog, demokratskog društva koje odražava vrijednosti na kojima se temelji Unija, u skladu s člankom 2. UEU-a, temeljno je pravo zajamčeno člankom 11. Povelje Europske unije o temeljnim pravima koje, u skladu s člankom 6. stavkom 1. UEU-a, ima istu pravnu snagu kao Ugovori. Ta je sloboda potvrđena i u članku 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, potpisane u Rimu 4. studenoga 1950.

91. Osim toga, iz sudske prakse proizlazi da se sloboda izražavanja "treba shvatiti u širem smislu kako bi uključivala napomene i izjave koje svojim sadržajem odgovaraju tvrdnjama koje predstavljaju subjektivnu ocjenu."[15]

92. Sud je nadalje utvrdio sljedeće:

154. U skladu s ustaljenom sudskom praksom, iako je načelo slobode izražavanja izričito priznato člankom 10. EKLJP-a i predstavlja jedan od temeljnih stupova demokratskog društva, iz tog članka 10. stavka 2. ipak proizlazi da sloboda izražavanja također može biti podvrgnuta određenim ograničenjima koja su opravdana ciljevima u općem interesu, pod uvjetom da su ta odstupanja u skladu sa zakonom, motivirana jednim ili više legitimnih ciljeva te odredbe i nužna u demokratskom društvu, odnosno opravdana hitnom društvenom potrebom i, osobito, proporcionalna legitimnom cilju koji se želi postići (vidjeti u tom smislu presudu Suda od 12. srpnja 1997., Familiapress, C-368/95, Zb., str. I‑3689., t. 26.; predmet C-60/00 Carpenter [2002.] ECR I‑6279, stavak 42.; Predmet C-112/00 Schmidberger [2003.] ECR I‑5659, stavak 79.; i presudu Karner, t. 50.).

155. Osim toga, kao što su to pravilno istaknuli Parlament, Vijeće i stranke koje su intervenirale u njihovu potporu, margina prosudbe kojom raspolažu nadležna tijela pri utvrđivanju ravnoteže koju treba postići između slobode izražavanja i ciljeva u općem interesu iz članka 10. stavka 2. EKLJP-a razlikuje se za svaki od ciljeva kojima se opravdavaju ograničenja te slobode i ovisi o prirodi predmetnih aktivnosti. Ako je dostupna određena diskrecijska ovlast, preispitivanje je ograničeno na ispitivanje opravdanosti i proporcionalnosti zadiranja [...].”[16]

93. Iz prethodno navedenog proizlazi da je sloboda izražavanja jedna od temeljnih vrijednosti demokratskog društva. Iako sloboda izražavanja nije neograničena i može podlijegati određenim ograničenjima radi zaštite drugih legitimnih ciljeva, nadležna tijela raspolažu marginom prosudbe za postizanje ravnoteže između slobode izražavanja i drugih ciljeva od javnog interesa.

94. U ovom je predmetu podnositelj pritužbe priznao da društvo ILGA Europe ima slobodu izražavanja za svoja mišljenja. Ombudsmanica smatra da činjenica da je Komisija pružila financijsku potporu, bila domaćin i stavila relevantnu izložbu pod svoje pokroviteljstvo ne znači sama po sebi da je podržala poruku izložbe ili da se izjave koje su u njoj dane mogu pripisati Komisiji.

95. Komisija može organizirati događanja i financirati aktivnosti kako bi potaknula raspravu o pitanjima povezanima s tim događanjima ili aktivnostima. To ne znači nužno da Komisija podržava određenu poruku ili sadržaj. Naprotiv, Komisija može jednostavno i legitimno željeti potaknuti raspravu.

96. Osim toga, Komisija je tvrdila da je odobravanje pokroviteljstva samo politička gesta namijenjena podizanju svijesti o predmetu općenito. U skladu s tim stajalištem potpredsjednica Reding mogla bi legitimno dati pokroviteljstvo predmetnoj izložbi u okviru svojeg mandata povjerenice odgovorne za temeljna prava.

97. Iako, kako je prethodno navedeno, stajalište Komisije nije neuvjerljivo, mnogi građani EU-a mogu imati drukčiju predodžbu o posljedicama pokroviteljstva. Naime, postoji opasnost da bi odobravanje pokroviteljstva moglo javnosti ostaviti dojam da Komisija podržava sadržaj ili poruku događaja.

98. Treba napomenuti da je podnositelj pritužbe u tom kontekstu uputio na dvije posebne fotografije i njihove popratne naslove. Kad je riječ o prvoj od tih fotografija, Ombudsmanica napominje da je izjava iz točke 77. ovog mišljenja jasno označena kao citat (unutar obrnutih zareza) koji je dao par. Stoga je bilo jasno da su stajališta izražena u toj izjavi bila stajališta navedenog para. Ombudsmanica stoga smatra da nije vjerojatno da bi javnost stekla dojam da Komisija prihvaća tu izjavu. Suprotno tomu, izjava navedena u točki 78. nije bila označena kao izraz osobnog mišljenja. Ova izjava glasi kako slijedi: „[...] S obzirom na tehnološki napredak, takvo isključenje [tj. isključivanje lezbijskih parova iz umjetne oplodnje] isključivo je motivirano lezbofobijom i predstavlja diskriminaciju na temelju seksualne orijentacije”. Ombudsmanica napominje da se izjavom stvara dojam da se u njoj navodi činjenica. Međutim, jasno je da ta izjava zapravo samo odražava stajališta organizatora izložbe. Jasno je i da znatan broj građana ne dijeli ta stajališta. U tim okolnostima Ombudsman razumije stajalište podnositelja pritužbe da je izjava u kojoj se navodi da je svatko tko se ne slaže s dopuštanjem da lezbijski parovi imaju koristi od umjetne oplodnje "isključivo motiviran lezbofobijom" vjerojatno uvrijedio barem neke građane EU-a.

99. Kako je prethodno navedeno, ne može se isključiti mogućnost da su barem neki posjetitelji imali dojam u trenutku kada je pokroviteljstvo podrazumijevalo Komisijino odobrenje cjelokupnog sadržaja izložbe, uključujući prethodno navedenu izjavu. Iako je Komisija tijekom istrage Europskog ombudsmana pojasnila da to nije bio slučaj, očito je bilo preporučljivo to pojasniti u ranijoj fazi, primjerice isticanjem odgovarajuće izjave o odricanju od odgovornosti.

100. Stoga Ombudsman smatra da bi bilo preporučljivo da Komisija u budućnosti izbjegne rizik od davanja obmanjujućeg dojma javnosti da je podržala određeni sadržaj ili poruku izložbe uključivanjem odgovarajuće izjave o ograničenju odgovornosti u tu svrhu u sve buduće slične događaje koje Komisija organizira, financira ili stavlja pod svoje pokroviteljstvo. Stoga će Ombudsman u vezi s tim iznijeti dodatnu primjedbu.

ii. Navodna diskriminacija

101. Kad je riječ o pitanju navodne diskriminacije, Ombudsmanica napominje da prema ustaljenoj sudskoj praksi:

Međutim, u suprotnosti je s općim načelom jednakog postupanja, koje je jedno od temeljnih načela prava Zajednice, da se u usporedivim situacijama postupa na različit način, osim ako je različito postupanje objektivno opravdano [....].

102. U prilog svojoj argumentaciji o navodnoj diskriminaciji podnositelj pritužbe uputio je na slučaj Mađarske, u kojem je Komisija kritizirala tu državu članicu jer je upotrijebila sredstva EU-a za financiranje kampanje protiv pobačaja. Ombudsmanica smatra da ta situacija nije usporediva s ovom jer se, kako je objasnila Komisija, u slučaju Mađarske sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava između Komisije i Mađarske nije predvidjela provedba takve kampanje.

103. Prema mišljenju Europskog ombudsmana, moglo je doći do zabrinutosti u pogledu diskriminacije ako je, na primjer, udruga ili skupina građana zatražila dopuštenje za korištenje prostora Komisije za održavanje izložbe kojom se promiču vrijednosti „tradicionalnih obitelji”, a Komisija je to odobrenje odbila bez valjanog obrazloženja. Međutim, podnositelj pritužbe nije naveo takve događaje.

104. S obzirom na prethodno navedeno, ombudsmanica zaključuje da nema razloga za daljnje istrage o drugoj tvrdnji. Međutim, Ombudsman će iznijeti dodatnu primjedbu u vezi s mogućnošću uvođenja izjave o ograničenju odgovornosti u sličnim situacijama u budućnosti.

C. Zaključci

Na temelju svoje istrage o toj pritužbi Ombudsman je zaključuje sljedećim zaključkom:

Nema razloga za daljnje istrage.

Podnositelj pritužbe i Komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

Dodatne napomene

Komisija bi mogla uključiti odgovarajuću izjavu o ograničenju odgovornosti kada odluči organizirati, financirati ili staviti događaje ili aktivnosti pod svoje pokroviteljstvo kako bi se izbjegao rizik od davanja obmanjujućeg dojma javnosti da je potvrdila određeni sadržaj ili poruku dotičnog događaja ili aktivnosti. To bi bilo posebno primjereno ako bi sadržaj događanja ili izložbe mogao barem djelomično premašiti opseg njegove nadležnosti ili ako bi sadržaj ili poruka mogli biti kontroverzni.

Kad god Komisija primi zahtjev za informacije o upotrebi sredstava EU-a, mogla bi razmotriti proaktivno pružanje što potpunijih informacija od samog početka o relevantnim činjenicama i pravnoj osnovi za takvo financiranje kako bi se izbjegao rizik od obmanjivanja građana EU-a.

 

P. Nikiforos Diamandouros

Sastavljeno u Strasbourgu 8. srpnja 2013.

---

[1] Člankom 19. stavkom 1. UFEU-a utvrđuje se sljedeće: „Ne dovodeći u pitanje ostale odredbe Ugovorâ i u granicama ovlasti koje su njima dodijeljene Uniji, Vijeće, odlučujući jednoglasno u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom i uz prethodnu suglasnost Europskog parlamenta, može poduzeti odgovarajuće mjere za borbu protiv diskriminacije na temelju spola, rasnog ili etničkog podrijetla, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije.”

[2] Direktiva 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja (SL 2000., L 303, str. 16.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 69.)

[3] Uredba Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 od 25. lipnja 2002. o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica . Ta je uredba stavljena izvan snage i zamijenjena Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije .

[4] Mišljenje 2/94 o pristupanju Zajednice Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda [1996.] ECR I-1759, stavci 23. – 25.

[5] Predmet C-81/12 Associatia ACCEPT protiv Consiliul National pentru Combaterea Discriminarii, presuda od 25. travnja 2013., još nije objavljena u ECR-u.

[6] Predmet C-267/06 Maruko protiv Versorgungsanstalt der deutschen Bühnen [2008.] ECR I-1757.

[7] Predmet C-13/94 P. protiv S. [1996.] ECR I-2143.

[8] Predmet C-249/96 Grant protiv South-West Trains [1998.] ECR I-621.

[9] Predmet T-364/97 D. protiv Vijeća [1999.] SC I-A-1 i SC II-1; u žalbenom postupku spojeni predmeti C-122/99 P i C-125/99P D. protiv Vijeća [2001.] ECR I-4319.

[10] Predmet C-117/01 K. B. protiv NHS Pensions Agency i Secretary of State for Health [2004.] ECR I-541.

[11] Vidjeti gore navedenu presudu Maruko, t. 59.

[12] Vidjeti prethodno navedeno mišljenje nezavisnog odvjetnika Ruiz-Jaraba Colomera u predmetu K. B., točka 76.

[13] U predmetu P. protiv S. (navedenom u prethodnom tekstu) Sud je presudio da se pravom EU-a zabranjuje otpuštanje transseksualnog zaposlenika jer je bio podvrgnut operaciji promjene spola. U presudi Maruko (navedenoj u prethodnom tekstu) Sud je presudio da bi nacionalni propis kojim se sprečava dodjela prava na strukovnu mirovinu nadživjelim osobama u registriranom istospolnom partnerstvu bio protivan pravu Unije ako se nadživjeli partner nalazi u situaciji usporedivoj sa situacijom bračnog druga prema nacionalnom sudu. U predmetu K. B. (navedenom u prethodnom tekstu) Sud je zaključio da nacionalno zakonodavstvo kojim se transseksualnoj osobi onemogućuje sklapanje braka s osobom spola kojem je pripadala može biti protivno pravu Unije ako se time nadživjeloj osobi onemogućuje ostvarivanje mirovinskih prava njezina partnera. U predmetu Associatia ACCEPT (navedenom u prethodnom tekstu) Sud je smatrao da bi politika zapošljavanja nogometnog kluba koji je diskriminirao nogometaša na temelju njegove seksualne orijentacije bila protivna pravu EU-a.

Suprotno tomu, u dvama predmetima, odnosno u predmetima Grant (navedenima gore) i D./Vijeće (navedenima gore), Sud je odbio navode o povredi načela nediskriminacije.

Sud je u predmetu Grant zaključio da nije bilo diskriminacije na temelju spola jer se odbijanje dodjele naknada povezanih s radom istospolnom partneru radnika primjenjivalo i na radnike i na radnice s partnerom istog spola. Iako se nezavisni odvjetnik Elmer nije složio sa zaključkom Suda, Sud je smatrao nevažnim da je poslodavac (privatna tvrtka) dodijelio predmetna davanja nevjenčanoj partnerici muškog radnika koji je prethodno bio na radnom mjestu tužitelja.

Kad je riječ o predmetu D./Vijeće, sudovi Unije smatrali su, kako u prvostupanjskom tako i u žalbenom postupku, da Pravilnik o osoblju treba tumačiti autonomno, a ne upućivanjem na pravo relevantne države članice (u tom pogledu valja istaknuti da je dotični dužnosnik Unije sklopio registrirano istospolno partnerstvo u svojoj zemlji podrijetla, odnosno Švedskoj, koje se u određenoj mjeri izjednačilo barem s brakom). Sud je na temelju Pravilnika o osoblju koji je tada bio na snazi zaključio da je namjera zakonodavca Unije bila dodijeliti pravo na naknadu za kućanstvo samo bračnim parovima (t. 37.). Prema mišljenju Suda, samo je zakonodavac Unije mogao donijeti mjere za izmjenu te situacije izmjenom Pravilnika o osoblju, što je učinjeno naknadno.

[14] Predmet C-163/10, Aldo Patriciello, presuda od 6. rujna 2011., još nije objavljena u ECR-u, točka 31.

[15] Idem, točka 32.

[16] Predmet C-380/03, Njemačka protiv Parlamenta i Vijeća [2006.] ECR I-11573, stavci 154.-155. Vidjeti i predmet C-421/07, Frank Damgaard [2009.] ECR I-2629, točke 26.–27.

[17] Vidjeti, primjerice, spojene predmete 271/83, 15/84, 36/84, 113/84, 158/84, 203/84 i 13/85, Alan Ainsworth i drugi protiv Komisije i Vijeća [1987.] ECR 167, stavak 33.