KAKGROUND NA KOMPLAINTU

1. Podnositelj pritužbe izjavio je da ima razloga vjerovati da je njegovo ime navedeno u odluci Europske komisije koja se odnosi na kartel „Morska crijeva”[1]. Tvrdio je da su nalazi Komisije sadržavali nekoliko izjava koje su ga ozbiljno inkriminirale, navodeći njegovo puno ime. U tom kontekstu podnositelj pritužbe uputio je na priopćenje za medije o kartelu Marine Hoses [2]. Priopćenje za medije sadržavalo je izričito upućivanje na mogućnost dobivanja naknade štete uzrokovane protutržišnim ponašanjem u tom predmetu. Nadalje je navela da je odluka Komisije obvezujući dokaz o protutržišnom ponašanju i njegovoj nezakonitosti. Osim toga, podnositelj pritužbe tvrdio je da bi se odluka Komisije mogla staviti na raspolaganje Ministarstvu pravosuđa Sjedinjenih Američkih Država u okviru sporazuma o suradnji između tih dviju institucija.

2. Podnositelj pritužbe zatražio je 13. veljače 2009. uvid u spis Komisije. Osobito je želio ispitati njegovu odluku. Naglasio je da Komisija nije poštovala njegovo pravo na saslušanje i da bi mu nepoštovanje njegovih postupovnih prava moglo nanijeti štetu u istrazi koju je proveo Sud.

3. Podnositelj pritužbe izmijenio je 16. veljače 2009. svoj zahtjev za pristup. Naveo je da se zahtjev prvenstveno temelji na pravu na pošteno suđenje. Međutim, podredno je također želio podnijeti zahtjev na temelju Uredbe 1049/2001.

4. Komisija je 18. veljače 2009. odgovorila da su, kad je riječ o pristupu na temelju Uredbe 1049/2001, njezine službe u postupku pripreme verzije odluke koja nije povjerljiva, odnosno verzije koja ne sadržava poslovne tajne ili druge povjerljive informacije. Podnositelju pritužbe savjetovano je da redovito pregledava internetske stranice Glavne uprave Komisije za tržišno natjecanje na kojima će biti objavljena verzija koja nije povjerljiva. Komisija je dodala da se, u skladu s okolnostima koje su joj poznate, ne čini da podnositelj pritužbe ima prava različita od onih utvrđenih Uredbom 1049/2001.

PODODJELJAK MATTER INQUIRY

5. Podnositelj pritužbe obratio se 2. ožujka 2009. Europskom ombudsmanu. U svojoj pritužbi iznio je sljedeće navode i tvrdnje:

Tvrdnje:

1. Podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije poštovala bitna postupovna jamstva, osobito i. pravo na saslušanje, ii. pretpostavku nedužnosti i iii. poslovnu tajnu, s obzirom na to da je dala ocjene u kojima je njegovo ime izričito navedeno u odluci o kartelu „Morska crijeva” (COMP 39.406), a da mu nije dala priliku da izrazi svoje mišljenje.
2. Podnositelj pritužbe tvrdio je da mu je Komisija pogrešno odbila odobriti pristup spisu, osobito svojoj odluci u kojoj se navodi njegovo ime, a koju je zatražio prvenstveno na temelju i. njegova prava na saslušanje i, alternativno, na temelju ii. Uredbe 1049/2001/EZ.

Zahtjevi:

1. Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi mu Komisija trebala odmah odobriti uvid u spis i, prema potrebi, dostaviti mu anonimiziranu verziju svoje odluke.
2. Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi Komisija trebala ukloniti sva upućivanja na njega iz javne verzije odluke.

6. Kad je riječ o prvoj tvrdnji, Ombudsman je istaknuo da podnositelj pritužbe nije iznio argumente u prilog svojem trećem aspektu, odnosno povredi obveze čuvanja poslovne tajne. Osim toga, bilo je teško vidjeti kako je Komisija mogla prekršiti tu obvezu jer njezina odluka nije bila javno dostupna u trenutku podnošenja pritužbe. Stoga je Ombudsman zaključio da ne postoje dostatni razlozi za uključivanje tog aspekta pritužbe u svoju istragu.

7. Ombudsmanica je nadalje napomenula da podnositelj pritužbe nije podnio ponovni zahtjev za pristup dokumentima u skladu s Uredbom 1049/2001. Slijedom toga, drugi aspekt drugog prigovora proglašen je nedopuštenim na temelju članka 2. stavka 4. Statuta Europskog ombudsmana.

8. Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima tvrdio da je drugi aspekt njegove druge tvrdnje trebao biti uključen u istragu Ombudsmana. Zbog razloga navedenih u nastavku (vidjeti odlomak 18.) Europski ombudsman u svakom slučaju ne bi mogao pokrenuti istragu o tom aspektu predmeta.

INQUIRY

9. Ombudsman je 6. travnja 2009. pokrenuo istragu o toj pritužbi i zatražio od Komisije da dostavi mišljenje.

10. Komisija je 8. srpnja 2009. dostavila svoje mišljenje na engleskom jeziku, a 29. srpnja 2009. prijevod mišljenja na njemački jezik. Ombudsman je 31. srpnja 2009. proslijedio mišljenje podnositelju pritužbe pozivajući ga da podnese svoje primjedbe, koje je poslao 24. rujna 2009.

11. Iz tih očitovanja proizlazi da se čini da je podnositelj pritužbe pokrenuo postupak pred Općim sudom. Podnositelj pritužbe potvrdio je 10. listopada 2009. da je pred Općim sudom pokrenuo postupak u predmetu T-173/09. Ombudsmanu je dostavio pisane podneske obiju stranaka u tom predmetu.

12. Ombudsman je 19. listopada 2009. podnositelju pritužbe poslao dopis u kojem mu je skrenuo pozornost na odredbe članka 1. stavka 3. i članka 2. stavka 7. Statuta Europskog ombudsmana. Pozvao je podnositelja pritužbe da se očituje o relevantnosti tih odredbi za ovaj predmet. Rok za očitovanje bio je 30. studenoga 2009.

13. U nedostatku takvih primjedbi službe Europskog ombudsmana obratile su se 10. prosinca 2009. pravnom zastupniku podnositelja pritužbe. Pravni zastupnici podnositelja pritužbe naveli su 17. prosinca 2009. da podnositelj pritužbe u tom trenutku nije namjeravao podnijeti dodatna očitovanja.

OMBUDSMAN-ova ANALIZA I ZAKLJUČCI

A. Elementi navoda i tvrdnji podnositelja pritužbe u kojima je Ombudsman pokrenuo istragu

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

14. Komisija je u svojem mišljenju naglasila da se članci 101. i 102. UFEU-a [3] (bivši članci 81. i 82. Ugovora o EZ-u) primjenjuju isključivo na poduzetnike i udruženja poduzetnika koji imaju pravo uvida u spis te pravo na saslušanje u skladu s Uredbom Vijeća 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora („Uredba 1/2003”)[4]. S druge strane, fizičke osobe ne mogu povrijediti te proizvode jer oni sami po sebi nisu poduzetnici. Slijedom toga, fizičke osobe nisu imale pravo na saslušanje ni pravo na pristup spisu. Komisija je navela da se u obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku ili odluci o kartelu možda moraju identificirati fizičke osobe koje su sudjelovale na sastancima i održavale kontakte. Dodao je da je svjestan negativnih posljedica za uključene fizičke osobe i da je uklonio imena fizičkih osoba iz javno dostupnih verzija, osim ako za to ne postoji vrlo ozbiljan razlog. Komisija je istaknula da nema razloga za identifikaciju podnositelja pritužbe u javnoj verziji svoje odluke o predmetu kartela „Morska crijeva”[5]. Dodao je da se sporazumom koji je na snazi između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država ne predviđa razmjena povjerljivih verzija obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku ili odluka. Komisija je naglasila da ne postoje okolnosti u kojima bi mogla priopćiti informacije obuhvaćene člankom 28. Uredbe 1/2003. Objasnila je da stoga nije objavila niti će objaviti takve informacije u pogledu podnositelja pritužbe.

15. Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima zadržao svoju pritužbu.

Procjena Europskog ombudsmana

16. Člankom 1. stavkom 3. Statuta Europskog ombudsmana predviđa se sljedeće:

„Ombudsman ne smije intervenirati u predmetima pred sudovima niti dovoditi u pitanje utemeljenost sudske odluke.”

17. Člankom 2. stavkom 7. Statuta Europskog ombudsmana propisano je sljedeće:

„Kada Europski ombudsman zbog sudskih postupaka koji su u tijeku ili su zaključeni u vezi s iznesenim činjenicama mora pritužbu proglasiti nedopuštenom ili prekinuti njezino razmatranje, ishod svih istraga koje je proveo do tog trenutka podnosi se konačno.”

18. Ombudsmanica napominje da je podnositelj pritužbe podnio tužbu protiv Komisije Općem sudu (predmet T-173/09). Ova se tužba odnosi na iste činjenice kao i ovaj prigovor. Osim toga, osim navodne povrede načela čuvanja poslovne tajne (koja u svakom slučaju nije bila uključena u ovu istragu), u tužbi u predmetu C-173/09 u biti se ističu ista pitanja i glavni argumenti kao u ovom prigovoru.

19. Slijedom toga, Europski ombudsman dužan je, u skladu s člankom 1. stavkom 3. i člankom 2. stavkom 7. Statuta Europskog ombudsmana, prekinuti razmatranje ove pritužbe.

B. Zaključci

Na temelju svoje istrage o toj pritužbi Ombudsman je zaključuje sljedećim zaključkom:

U skladu s člankom 1. stavkom 3. i člankom 2. stavkom 7. svojeg Statuta, Europski ombudsman prekinuo je razmatranje ove pritužbe.

Podnositelj pritužbe i Komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

Sastavljeno u Strasbourgu 8. veljače 2010.

[1] Verzija odluke koja nije povjerljiva dostupna je na sljedećoj poveznici: http://ec.europa.eu/competition/antitrust/cases/decisions/39406/en.pdf.

[2] IP/09/137 od 28. siječnja 2009.

[3] Ugovor o funkcioniranju Europske unije.

[4] SL 2003., L 1, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 2., str. 3.)

[5] Komisija je u međuvremenu objavila verziju odluke koja nije povjerljiva i u kojoj se podnositelj pritužbe ne spominje imenom.