KAKGROUND NA KOMPLAINTU

1. Podnositelj pritužbe pisao je 9. travnja 2008. i 14. svibnja 2008. Europskom policijskom uredu (Europol) kako bi ga obavijestio o tome za što smatra da predstavlja ozbiljnu prijetnju međunarodnoj sigurnosti.

2. Podnositelj pritužbe obratio se 31. svibnja 2008. Europskom ombudsmanu (pritužba 1625/2008/CD). Istaknuo je kako se čini da njegova pisma Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju i Europolu nisu mogla doprijeti do njihovih adresata. Također je zatražio od Ombudsmana da proslijedi svoja pisma Europolu od 9. travnja 2008. i 14. svibnja 2008. Budući da nije jasno protiv koje institucije ili tijela podnositelj pritužbe želi podnijeti pritužbu, Ombudsman ga je obavijestio da je, u skladu s člankom 2. stavkom 3. Statuta Europskog ombudsmana, njegova pritužba nedopuštena. Međutim, u skladu sa zahtjevom podnositelja pritužbe Ombudsman je proslijedio odgovarajuća pisma Europolu.

3. Europol je 2. srpnja 2008. odgovorio podnositelju pritužbe i proslijedio primjerak Ombudsmanu. Europol se u svojem odgovoru pozvao na dopis podnositelja pritužbe od 14. svibnja 2008. i naveo da nije nadležan za rješavanje kaznenih pitanja koja su u potpunosti nacionalna. Nadalje je obavijestio podnositelja pritužbe da je 1. srpnja 2008. proslijedio svoj dopis njemačkom uredu za vezu Europola i savjetovao mu da se obrati nadležnim njemačkim tijelima kaznenog progona.

4. Podnositelj pritužbe obavijestio je 31. srpnja 2008. Ombudsmana da se Europolov odgovor odnosio samo na njegov dopis od 14. svibnja 2008. Podnositelj pritužbe zatražio je od Ombudsmana da ponovno proslijedi svoj dopis od 9. travnja 2008. Europolu jer je smatrao da ga Europol nije primio.

5. Ombudsman je 27. kolovoza 2008. obavijestio podnositelja pritužbe da je proslijedio oba dopisa Europolu. Stoga je Europol već trebao primiti dopis od 9. travnja 2008. Ombudsmanica je nadalje istaknula da se, iako je Europol u svojem odgovoru podnositelju pritužbe uputio samo na dopis od 14. svibnja 2008., oba dopisa odnose na isti predmet. Prema njegovu mišljenju, Europol se bavio pitanjima koja je podnositelj pritužbe istaknuo u svoja dva dopisa jer ga je obavijestio da ta pitanja nisu u njegovoj nadležnosti. Ombudsman je stoga obavijestio podnositelja pritužbe da ne smatra potrebnim ponovno proslijediti dopis od 9. travnja 2008. Europolu.

6. Dopisom od 16. veljače 2009. podnositelj pritužbe ponovno se obratio Ombudsmanu. Novi dopis registriran je kao pritužba 443/2009/VL. Podnositelj pritužbe tvrdio je da Europol nije pokazao interes za njegov dopis od 9. travnja 2008., za koji je smatrao da je nestao. Zatražio je od Ombudsmana da još jednom proslijedi svoje pismo koje nedostaje Europolu. Podnositelj pritužbe istaknuo je da se čini da Europol pretpostavlja da se dopis od 9. travnja 2008. odnosio na nacionalna pitanja, dok se predmet tog dopisa odnosio na „Novu prijetnju europskoj i međunarodnoj sigurnosti”. Nadalje je istaknuo da mu Europol u svojem odgovoru od 2. srpnja 2008. nije dostavio podatke za kontakt svojeg ureda za vezu u Njemačkoj.

7. S obzirom na nove aspekte koje je iznio podnositelj pritužbe, službe Ombudsmana obratile su se 11. ožujka 2009. Europolu kako bi ga obavijestile da podnositelj pritužbe očekuje odgovor na njegov dopis od 9. travnja 2008.

8. Europol je 16. ožujka 2009. uputio dodatni odgovor podnositelju pritužbe i proslijedio primjerak Ombudsmanu. Europol je u svojem dopisu naveo da je dopise podnositelja pritužbe od 9. travnja 2008. i 14. svibnja 2008. proslijedio njemačkom uredu za vezu Europola te mu je savjetovao da predmet uputi nadležnim njemačkim tijelima. Europol je dodao da nije nadležan za obradu pritužbi pojedinaca ili skupina u vezi s istragom pojedinačnih kaznenih djela.

9. U dopisu Europola podnositelju pritužbe od 16. ožujka 2009. nisu navedeni podaci za kontakt njemačkog Ureda za vezu Europola. Službe Europskog ombudsmana stoga su se telefonski obratile nadležnom odjelu Europola kako bi predložile da se te informacije dostave podnositelju pritužbe. Budući da Europol nije reagirao na taj prijedlog, Ombudsman je odlučio pokrenuti istragu o tom aspektu.

PODODJELJAK MATTER INQUIRY

10. U svojoj pritužbi Europskom ombudsmanu podnositelj pritužbe u biti je iznio sljedeću tvrdnju:

Europol nije odgovorio na njegov dopis od 9. travnja 2008. i nije mu dostavio podatke za kontakt svojeg ureda za vezu u Njemačkoj.

11. Budući da se Europolov odgovor od 16. ožujka 2009. odnosio na prvi dio tvrdnje, Ombudsman je smatrao da, u skladu s člankom 195. Ugovora o EZ-u, nema dovoljno razloga da ga se uključi u njegovu istragu.

12. Stoga se istraga u ovom predmetu odnosi samo na navodni propust da se podnositelju pritužbe dostave podaci za kontakt Europolova ureda za vezu u Njemačkoj.

INQUIRY

13. Ombudsmanica je 24. travnja 2009. od Europola zatražila mišljenje o drugom dijelu tvrdnje podnositelja pritužbe. Europol je 10. lipnja 2009. dostavio svoje mišljenje.

14. Ombudsmanica je podnositelju pritužbe proslijedila mišljenje Europola. Njegova očitovanja zaprimljena su 18. kolovoza 2009.

OMBUDSMAN-ova ANALIZA I ZAKLJUČCI

Uvodne napomene

15. U svojim očitovanjima podnositelj pritužbe iznio je različite argumente u vezi s odgovorom Europola na njegov dopis od 9. travnja 2008. Osobito je ponovio svoje sumnje u to je li Europol doista primio njegovo pismo. Također je izrazio sumnju u to je li njegovo pismo stvarno proslijeđeno Uredu za vezu Europola u Njemačkoj. U tom kontekstu predložio je da bi Ombudsman trebao provjeriti jesu li Europol i ured za vezu primili to pismo.

16. Ombudsmanica smatra primjerenim podsjetiti da je 26. lipnja 2008., u skladu sa zahtjevom podnositelja pritužbe, proslijedio Europolu presliku dopisa od 9. travnja 2008. i 14. svibnja 2008. U svojem dopisu podnositelju pritužbe od 16. ožujka 2009. Europol je naveo da je dopise podnositelja pritužbe od 9. travnja 2008. i 14. svibnja 2008. proslijedio njemačkom uredu za vezu Europola. Stoga je jasno da je Europol primio dopis podnositelja pritužbe od 9. travnja 2008. Nadalje, treba napomenuti da je u navedenom pismu Europol izričito naveo da je dopis podnositelja pritužbe od 9. travnja 2008. proslijedio njemačkom uredu za vezu Europola. Podnositelj pritužbe nije iznio nikakve dokaze ili argumente kojima bi dokazao ili sugerirao da je ta izjava Europola netočna. U tim okolnostima Ombudsman smatra da nema potrebe za daljnjim istragama u vezi s tim aspektom predmeta.

A. U pogledu preostalih podataka za kontakt

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

17. Prema njegovu mišljenju, čini se da Europol upućuje na to da podnositelju pritužbe nije trebao dostaviti tražene podatke za kontakt, s obzirom na to da potonji nije zatražio takve podatke u svojim dopisima koji su prvotno poslani Europolu 9. travnja 2008. i 14. svibnja 2008. Nadalje, Europol je istaknuo da je 1. srpnja 2008. proslijedio dopise podnositelja pritužbe njemačkom uredu za vezu Europola. U tom je kontekstu objasnila da, suprotno onomu što se činilo da podnositelj pritužbe tvrdi, nema ured za vezu u Njemačkoj. Dopisi podnositelja pritužbe proslijeđeni su Uredu za vezu Europola u Njemačkoj, koji nije u Njemačkoj, nego u Nizozemskoj. Točnije, dotični ured za vezu nalazi se u sjedištu Europola u Haagu. Nakon savjetovanja s kolegama iz ureda za vezu Europol je obavijestio podnositelja pritužbe da se može obratiti njemačkom Saveznom policijskom uredu i naveo informacije o tome kako to učiniti.

18. Podnositelj pritužbe u svojim očitovanjima nije iznio primjedbe na informacije koje je dostavio Europol.

Procjena Europskog ombudsmana

19. Ombudsmanica napominje da je podnositelj pritužbe u svojem dopisu od 16. veljače 2009. zatražio podatke za kontakt Ureda za vezu Europola u Njemačkoj. Ombudsmanica je proslijedila navedeno pismo, koje je predmet ove pritužbe, Europolu kako bi se postiglo brzo i neformalno rješenje ovog predmeta. Nakon što je zaprimio taj dopis, Europol je morao biti upoznat sa zahtjevom podnositelja pritužbe. Nadalje, službe Ombudsmana posebno su skrenule pozornost Europola na zahtjev podnositelja pritužbe tijekom neformalnih kontakata.

20. Podnositelj pritužbe u svojoj je pritužbi kritizirao činjenicu da nije primio podatke za kontakt Ureda za vezu Europola u Njemačkoj. Međutim, iz mišljenja Europola proizlazi da takav ured ne postoji u Njemačkoj. Europol se odnosio na ured zadužen za vezu između Europola i njemačkih tijela, koji ima sjedište u sjedištu Europola u Haagu. Stoga je jasno da je adresa njemačkog Ureda za vezu Europola ista kao i adresa Europola. Međutim, jasno je i da je podnositelj pritužbe želio primiti adresu nadležnog tijela u Njemačkoj koje bi se moglo baviti pitanjem koje je istaknuo. U svojem mišljenju o toj pritužbi Europol je podnositelju pritužbe dostavio informacije koje je tražio.

21. S obzirom na navedeno ombudsmanica smatra da u ovom slučaju nema razloga za daljnje istrage.

B. Zaključci

Na temelju svoje istrage o toj pritužbi Ombudsman je zaključuje sljedećim zaključkom:

U ovom slučaju nema razloga za daljnje ispitivanje.

Podnositelj pritužbe i Europol bit će obaviješteni o toj odluci.

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

Sastavljeno u Strasbourgu 24. studenoga 2009.