PODRUČJE ZA KONTROLU OVDJE IZVJEŠĆIVANJA

1. Člankom 195. Ugovora o osnivanju Europske zajednice Europski ombudsman ovlašten je na vlastitu inicijativu provoditi istrage u vezi s mogućim nepravilnostima u djelovanju institucija i tijela Zajednice.

2. Ova istraga na vlastitu inicijativu odnosi se na zajedničku istragu Europskog ombudsmana o pritužbama 2075/2005/(ELB)MHZ, 2079/05/MHZ, 2274/05/MHZ, 2275/05/MHZ, 2276/05/MHZ, 2349/2005/(OV)MHZ, 2354/05/MHZ, 2666/2005/(BB)MHZ i 3685/2004/MHZ („zajednička istraga”). Navedene pritužbe podnijeli su znanstvenici koji rade kao privremeno osoblje u trima institutima Zajedničkog istraživačkog centra (JRC), glavne uprave Komisije. Svi su se odnosili na postupak koji je doveo do osnivanja privremenog osoblja kao stalnih dužnosnika u institutima JRC-a. To je uključivalo oko 300 internih natječaja koji su pokrenuti u JRC-u 19. veljače 2004.

3. Ombudsman je u svojim odlukama o zatvaranju zajedničke istrage od 16. prosinca 2006. zaključio da Komisija nije iznijela uvjerljiva objašnjenja o tome kako su potrebe službe opravdale način na koji su navedeni natječaji organizirani. Smatrao je da su ta natjecanja pokazala "prima facie dokaz nepravilnosti u postupanju". U tom je pogledu uputio na pojam „lažni natječaj”, koji je Prvostupanjski sud [1] upotrijebio pri upućivanju na natječaj u kojem je uspješni kandidat unaprijed određen.

4. Prilikom procjene mogu li nepravilnosti u postupanju imati opće posljedice, ombudsmanica je primila na znanje izjavu Komisije sadržanu u njezinu mišljenju o pritužbama na zajedničku istragu, u kojoj je navela da u budućnosti ne postoje planovi za takve vježbe te da će detaljno preispitati dosadašnje prakse zapošljavanja JRC-a i uključiti sva moguća stečena iskustva u buduće natječaje.

5. S obzirom na navedeno ombudsmanica je smatrala da u okviru pojedinačnih pritužbi nisu potrebne dodatne istrage. S obzirom na to da su podnositelji pritužbe podnijeli tvrdnje u kojima su tražili da im se dopusti sudjelovanje u natječajima i da je Ombudsman pronašao „dokaz prima facie o nepravilnostima u postupanju” u vezi s takvim tvrdnjama, on stoga nije mogao razumno predložiti prijateljsko rješenje ili nacrt preporuke. Kao rezultat toga, odlučio je zaključiti zajedničku istragu.

6. Međutim, u svojim odlukama o zatvaranju zajedničke istrage o pojedinačnim pritužbama smatrao je korisnim uputiti na situaciju podnositelja pritužbe u zajedničkoj istrazi. Stoga je u svojoj prvoj daljnjoj napomeni naglasio da je pozdravio Komisijinu izjavu prema kojoj ona može organizirati interne natječaje od slučaja do slučaja ako je to u interesu službe. U tom je kontekstu ombudsmanica smatrala da bi bilo korisno da Komisija preispita „status članova istraživačkog osoblja JRC-a koji kao privremeno osoblje zauzimaju stalna radna mjesta s ugovorima na neodređeno vrijeme.”(„16 članova privremenog osoblja”[2])

7. U svojoj drugoj daljnjoj napomeni Ombudsman je obavijestio Komisiju da će „razmotriti bi li moglo biti korisno pokrenuti istragu na vlastitu inicijativu o upravljanju ljudskim resursima u JRC-u.”

8. Komisija je 27. lipnja 2007. odgovorila na obje dodatne napomene Europskog ombudsmana, navodeći sljedeće:

„[u njemu] potvrđuje se da su provedena poboljšanja u praksama zapošljavanja u JRC-u, što je dovelo do bolje kontrole kvalitete oglasa za slobodna radna mjesta i uspostave jasnih smjernica za njihovu izradu. Tijelo za imenovanje dužnosnika sada zajednički provode GU ADMIN i JRC (na primjer, za sva nova zapošljavanja dužnosnika u JRC-u). Kad je riječ o mogućoj istrazi na vlastitu inicijativu o upravljanju ljudskim resursima u JRC-u, Komisija prima na znanje i ostaje na raspolaganju Europskom ombudsmanu.”

Komisija je također navela da bi „mogla planirati organizaciju internih natječaja na pojedinačnoj osnovi; iako se takvi natječaji ne bi organizirali na zahtjev privremenog osoblja, već isključivo na temelju zahtjeva službe" i dodali ", tj. ako to zahtijeva interes službe ".

9. Imajući na umu težinu „dokaza prima facie o nepravilnostima u postupanju” koje je utvrdio u svojim odlukama kojima se zaključuje zajednička istraga, ombudsmanica je zaključila da je prethodno navedeni odgovor Komisije preopćenit. Osim toga, navedena odluka Ombudsmanu nije omogućila da razumije razmjere poboljšanja provedenih u upravljanju ljudskim resursima u JRC-u i mogu li se ta poboljšanja razumno smatrati dovoljno preventivnima kako bi se izbjegli slični navodi o nepravilnostima u postupanju u budućnosti.

10. Nadalje, tijekom zajedničke istrage podnositelji pritužbe i Komisija uputili su na (a) Komunikaciju Komisije Vijeću i Parlamentu pod naslovom „Promjene politike istraživačkog osoblja u kontekstu reforme ljudskih resursa Komisije” iz 2001.[3] i (b) njezin interni memorandum pod naslovom „Preispitivanje politike istraživačkog osoblja”.[4] Komisija je otvoreno priznala da nije poštovala prijedloge sadržane u Memorandumu [5], ali nije ponudila nikakva objašnjenja o tome jesu li u međuvremenu druge smjernice postale obvezujuće za nju. U toj izjavi Komisije postavljeno je dodatno pitanje o otvorenosti i transparentnosti trenutačnih politika JRC-a u području ljudskih resursa za istraživačko osoblje te o općoj organizaciji i upravljanju tim važnim sektorom aktivnosti Komisije.

11. S obzirom na nalaze navedene u prethodnim stavcima 6., 9. i 10., Ombudsman je odlučio pokrenuti ovu istragu na vlastitu inicijativu.

PODODJELJAK MATTER INQUIRY

12. U svojem pismu Komisiji u kojem je najavio pokretanje ove istrage na vlastitu inicijativu Ombudsman je zatražio od Komisije da mu dostavi konkretne informacije o sljedeća dva pitanja.

13. Kao prvo, Ombudsman se pozvao na opću politiku ljudskih resursa Komisije u znanstvenom području i na subjekte koji su za nju odgovorni.

Zatražio je od Komisije da:

• objasniti ciljeve i načela svoje politike upravljanja ljudskim resursima te način na koji se ti ciljevi i načela operacionaliziraju u pogledu zapošljavanja, mobilnosti i razvoja karijere;
• navode se posebni dokumenti na kojima se trenutačno temelji upravljanje znanstvenim osobljem i jesu li donesene nove političke odluke ili smjernice u kontekstu provedbe novog Pravilnika o osoblju;
• da sastavi izjavu iz odgovora Komisije na daljnje napomene Ombudsmana u odlukama kojima se zaključuje njegova zajednička istraga, odnosno da su „provedena poboljšanja u praksama zapošljavanja u JRC-u”;
• objasniti podjelu odgovornosti unutar Komisije i odgovarajući stupanj autonomije u pogledu upravljanja osobljem između sjedišta JRC-a u Bruxellesu, različitih istraživačkih lokacija i Glavne uprave Komisije za osoblje i administraciju (GU ADMIN). U tom je pogledu ombudsmanica zatražila informacije o tome je li JRC naišao na probleme sa sustavom zajedničke odgovornosti i smatra li da taj sustav predstavlja dugoročno rješenje.

14. Kao drugo, ombudsmanica je uputila na situaciju 16 privremenih djelatnika i postavila Komisiji sljedeća pitanja:

• Kako su interesi službe utvrđeni u prethodno navedenom sustavu zajedničke odgovornosti i kako utječu na položaj podnositelja pritužbe u zajedničkoj istrazi?
• Koji su zaključci i pouke koje je Komisija izvukla iz najavljene revizije svoje prijašnje prakse zapošljavanja u JRC-u, posebno u pogledu brojnih natječaja u okviru postupka osnivanja JRC-a iz 2004., u vezi s kojima je Ombudsman pronašao „dokaz prima facie o nepravilnostima u postupanju u zajedničkoj istrazi.
• Koja je raščlamba osoba koje obavljaju znanstvene zadaće u JRC-u, odnosno dužnosnika, privremenog osoblja (i koje vrste), ugovornog osoblja, istraživača, stipendista, pripravnika, upućenih nacionalnih stručnjaka?

INQUIRY

15. Komisija je 18. srpnja 2008. dostavila svoje mišljenje o istrazi Europskog ombudsmana. Prije toga Komisija je dvaput zatražila produljenje roka za svoj odgovor, što je ombudsmanica propisno odobrila.

16. Ombudsman je 30. rujna 2008. od Komisije zatražio dodatna objašnjenja u vezi s drugim pitanjem svoje istrage, odnosno situacijom šesnaest članova privremenog osoblja.

17. Komisija je 5. prosinca 2008. dala to objašnjenje.

18. Nakon temeljitog razmatranja i analize mišljenja Komisije te daljnjeg odgovora, Ombudsman je 10. veljače 2009. Komisiji poslao nacrt preporuke. Komisija je na taj nacrt preporuke odgovorila 12. svibnja 2009.

OMBUDSMANA ANALIZA I ZAKLJUČCI

Argumenti koje je Komisija podnijela Europskom ombudsmanu u svojem mišljenju u kojima se opisuje njezina politika upravljanja ljudskim resursima u znanstvenom području (prvo pitanje istrage)

19. Politika Komisije u području ljudskih resursa u području znanosti mora biti u skladu s pravilima sadržanima u općoj politici Komisije u području ljudskih resursa. Također mora osigurati poštovanje posebne misije JRC-a, odnosno osiguravanje visoke razine nepristranog znanstvenog stručnog znanja, te dostupnost najboljih i najprikladnijih ljudskih resursa za provedbu te misije.

20. Zapošljavanje, osposobljavanje, mobilnost i razvoj karijere novih zaposlenika prioriteti su politike upravljanja ljudskim resursima JRC-a. Postupak koji JRC primjenjuje u tom pogledu temelji se na općim standardima Komisije.

21. U području zapošljavanja JRC nastoji osigurati dostupnost visoko kompetentnog osoblja kad je to potrebno. S obzirom na raznolik raspon zadaća JRC-a, istodobno je potrebna kombinacija različitih kategorija osoblja (stalnih, privremenih, statutarnih i neobveznih). Komisija je u svojem mišljenju dostavila relevantne statističke podatke.

22. Iako je osposobljavanje općenito u skladu s politikom Komisije u tom pogledu, ono mora biti specifično jer znanstveno osoblje JRC-a mora stalno biti u tijeku s najnovijim inovacijama u svojim znanstvenim i tehničkim područjima. JRC svake godine utvrđuje vlastite prioritete osposobljavanja, a osoblje se potiče da sudjeluje u vanjskom osposobljavanju, znanstvenim konferencijama, odborima za stručno ocijenjene publikacije i kratkotrajnim boravcima izvan JRC-a.

23. Mobilnost i razvoj karijere, koji su oboje povezani, ispunjavaju zahtjeve JRC-a u pogledu uspješnosti, učinkovitosti i kvalitete usluge, kao i individualne preferencije njegovih članova osoblja. JRC smatra da dobro vođena mobilnost može biti korisna i za JRC i za njegove članove osoblja. JRC-ova služba za profesionalno usmjeravanje pomaže pojedincima u planiranju karijere. Odjel za ljudske resurse i direktor za resurse otvoreni su za pojedinačne rasprave u tom pogledu. Međutim, mobilnost unutar JRC-a te između JRC-a i drugih službi Komisije nije lako provesti za specijaliziranu službu sa specijaliziranim osobljem. Stoga je od samog početka važno utvrditi radna mjesta na koja bi se trebala primjenjivati mobilnost. U dokumentu naslovljenom „Politika JRC-a o osjetljivim radnim mjestima”, dostupnom cjelokupnom osoblju putem intraneta JRC-a, prikazana su radna mjesta na kojima je ista osoba radila više od pet godina, što znači da bi tu osobu trebalo premjestiti. Međutim, ako je ta osoba načelnik odjela ili direktor, može se odustati od zahtjeva za njezin premještaj.

24. U skladu s općim pravilima Komisije, godišnji pregled uspješnosti svakog člana stalnog i privremenog osoblja provodi se u okviru pregleda razvoja karijere.

25. Nakon stupanja na snagu novog Pravilnika o osoblju 2004., relevantna pravila o upravljanju osobljem JRC-a formalizirana su u nizu relevantnih smjernica, priručnika i dokumenata o politikama, koji su svi dostupni putem intraneta. JRC je zajedno sa svojim mišljenjem dostavio preslike mnogih dokumenata o ljudskim resursima, kao što je informativni paket za potencijalne kandidate za radna mjesta JRC-a; Dokumenti ISPRA-e za prijem dobrodošlice; dokumente o akcijskom planu za jednake mogućnosti za žene i muškarce; i anketu o zadovoljstvu osoblja.

26. Od zajedničke istrage Europskog ombudsmana JRC je poduzeo "nekoliko mjera" čiji je cilj učiniti njegovu politiku upravljanja ljudskim resursima "još učinkovitijom i transparentnijom, osiguravajući pritom dosljednost s općim načelima dobre uprave i zahtjevima koje je utvrdio GU ADMIN.

27. Kad je riječ o upravljanju ljudskim resursima, jasno je definirana operativna podjela odgovornosti između JRC-a i GU-a ADMIN.

28. Od 2006. ovlasti tijela za imenovanje zajednički izvršavaju JRC i GU ADMIN u odnosu na dužnosnike, dok se privremenim osobljem, ugovornim osobljem i novim zapošljavanjem bavi JRC.

Argumenti koje je Komisija podnijela Europskom ombudsmanu u svojem mišljenju i daljnji odgovor u vezi sa 16 privremenih djelatnika (drugo pitanje istrage)

29. U odgovoru na dodatno pitanje Ombudsmana o tome kako se posebna i jedinstvena misija JRC-a [6] može učinkovito provesti ako su interesi službe JRC-a podređeni općim interesima Komisije, čiji zaposlenici po definiciji nisu znanstvenici i ne provode znanstvena istraživanja, Komisija je priznala da misija JRC-a zahtijeva da „određeni elementi” upravljanja ljudskim resursima moraju biti specifični za Centar.

30. Međutim, takav poseban pristup mora biti u skladu s općim načelima koja je utvrdio GU ADMIN. JRC stoga treba pronaći „odgovarajuću ravnotežu između načela kontinuiteta i fleksibilnosti s jedne strane te izvrsnosti, nepristranosti i iskustva s druge strane” pri usklađivanju s općim pravilima i standardima politika koje je utvrdio GU ADMIN. Međutim, JRC i Komisija nastoje općenito zaposliti najbolje kandidate.

31. Komisija je u svojem mišljenju navela i da je „zasad” dogovoreno da se neće održati interni natječaji za 16 članova privremenog osoblja. Međutim, uveden je niz „mjera” kako bi se osiguralo da izgledi za razvoj karijere tih članova osoblja ne budu u nepovoljnom položaju u usporedbi s izgledima stalnih članova osoblja.

32. Od 2008. godine izgledi za razvoj karijere navedenih privremenih djelatnika uključuju mogućnost napredovanja na isti način i prema istim kriterijima kao i stalno osoblje (isti pregled razvoja prijevoznika i isti sustav bodova).

33. Mobilnost tih članova osoblja također postoji, ali samo u odnosu na radna mjesta koja se financiraju iz proračuna za istraživanje (trenutačno njima upravlja pet glavnih uprava, uključujući JRC). Međutim, njihovo stručno znanje odgovara radnim mjestima u okviru proračuna za istraživanje. Osim toga, ti članovi osoblja mogu sudjelovati u otvorenim natječajima za dužnosnike.

34. U odgovoru na posebno pitanje Ombudsmana, (a) ispitujući bi li takve (zamjenske i privremene) mjere doista dale 16 privremenih djelatnika iste izglede za razvoj znanstvene karijere kao da su stalni članovi osoblja i (b) pitajući se koja su njihova stajališta u tom pogledu, Komisija je pojasnila da te mjere doprinose osiguravanju „sličnog” profesionalnog puta u odnosu na karijeru dužnosnika u pogledu njihova napredovanja u razredu i mogućnosti ponovnog razvrstavanja u viši razred. Od 2008. 16 članova privremenog osoblja dobilo je „virtualni ruksak” bodova na temelju evaluacije njihovih doprinosa JRC-u, koja se provodi usporedno s onima za dužnosnike. „Jedina razlika” u pogledu razvoja njihove karijere u usporedbi s dužnosnicima zapravo je povoljna jer, u skladu s Uvjetima zaposlenja ostalih službenika EZ-a (CEOS), ne moraju dokazivati svoje znanje trećeg jezika Zajednice.

35. Kad je riječ o mogućem internom natječaju za popunjavanje stalnih radnih mjesta privremenog osoblja ugovorima na neodređeno vrijeme, Komisija je navela da bi mogla organizirati interne natječaje na pojedinačnoj osnovi „ako su [ti] natječaji u interesu službe”(moje isticanje). Također je pojasnio da, u skladu s Uvjetima zaposlenja ostalih službenika, članovi privremenog osoblja s ugovorima na neodređeno vrijeme čine samo jednu kategoriju osoblja; uprava pokreće interne natječaje samo „ako postoji potreba službe za natječajem kao takvim, a posebno za internim natječajem.” Komisija je naglasila da „trenutačno nema potrebe službe” za organiziranjem internog natječaja za 16 članova privremenog osoblja.

36. Nadalje, predmetni privremeni djelatnici posjeduju visokospecijalizirane vještine potrebne za obavljanje posebnih zadaća povezanih s misijom JRC-a. Sve dok rade za JRC, doprinose ostvarenju te misije i njihova je prisutnost u skladu s općim interesom JRC-a i Komisije. JRC smatra da su „[uvođenjem izgleda za razvoj karijere tih privremenih djelatnika koji su slični onima dužnosnika] potrebe JRC-a i njegov interes službe zadovoljeni tim rješenjem.”

37. Naposljetku, Komisija je podsjetila na relevantnu sudsku praksu o širokim diskrecijskim ovlastima tijela za imenovanje pri odlučivanju o pokretanju internih natječaja [7].

Procjena Europskog ombudsmana na temelju koje je izrađen nacrt preporuke

38. Ombudsmanica je bila zadovoljna što je Komisija detaljno odgovorila na njezine upite.

39. Također je sa zadovoljstvom primio na znanje nedavne napore koje je JRC uložio kako bi upravljanje svojim znanstvenim ljudskim resursima bilo transparentno i učinkovito u mjeri u kojoj radni uvjeti te zapošljavanje, osposobljavanje, mobilnost i razvoj karijere njegova osoblja omogućuju ispunjavanje posebnih zadaća JRC-a. Nedavno je dogovoren znatan broj smjernica, postupaka i pravila kojima se uređuju ljudski resursi u JRC-u te su sada naizgled dostupni osoblju JRC-a.

40. Ombudsman je osobito istaknuo da je znatan broj takvih pravila uveden nakon što je pokrenuo zajedničku istragu i donio svoju odluku. To uključuje, na primjer:

• opća pravila o politici upravljanja ljudskim resursima u JRC-u, koja su izrađena 26. listopada 2007., odnosno godinu dana nakon što je Ombudsman zaključio zajedničku istragu o pojedinačnim pritužbama [8];
• dubinsku analizu, dijagrame toka zapošljavanja i detaljnu raščlambu postupaka i analizu vremena [9];
• pravila kojima se uređuje program stažiranja JRC-a, koja su izdana 16. ožujka 2007.[10];
• pravila za zapošljavanje nositelja bespovratnih sredstava u JRC-u, koja su dogovorena 18. veljače 2008.[11];
• Smjernice Komisije za provedbu fleksibilnog radnog vremena od 19. prosinca 2006., koje su se počele primjenjivati na JRC od 1. travnja 2007.;
• provedbene mjere JRC-a za rad na daljinu, koje su revidirane 28. siječnja 2008.;
• Opservatorij za psihološku i socijalnu potporu, koji je osnovan na lokaciji JRC-a u Ispri 2. travnja 2007.[12];
• načela o mobilnosti višeg i srednjeg rukovodstva u JRC-u, koja su dogovorena 21. ožujka 2007.[13]; i
• posebne mjere o strožem nadzoru u vezi s izradom oglasa za slobodna radna mjesta, koje su uvedene 13. studenoga 2006.[14].

41. Ombudsmanica je stoga zaključila da je projekt modernizacije upravljanja istraživačkim osobljem, kako je najavljeno u internom memorandumu i Komunikaciji Komisije Parlamentu i Vijeću iz 2001. (iz gornje točke 10.), podvrgnut odgovarajućem daljnjem postupanju.

42. Osim toga, prethodno navedeni dokumenti i mišljenje Komisije jasno su pokazali da, s jedne strane, JRC ima vrlo specifične dužnosti povezane sa svojim znanstvenim radom, što podrazumijeva posebne potrebe u pogledu ljudskih resursa, a s druge strane, GU je Komisije kao i svaki drugi te mora poštovati opća pravila Komisije o upravljanju ljudskim resursima.

43. Međutim, Komisija se nije pozvala ni na kakve konkretne poteškoće koje mogu proizaći iz takve dihotomije. Naglasio je samo da bi posebni interesi JRC-a trebali biti podređeni općim interesima službe kako ih je utvrdio GU ADMIN, čak i ako „ima prostora za manja odstupanja i iznimke u usporedbi s politikama koje se primjenjuju u drugim službama Komisije kako bi se osigurao kontinuirani uspjeh JRC-a [15]”.

44. Među takvim iznimkama i „odstupanjima” Ombudsman je na temelju materijala prikupljenih u okviru svoje istrage razlikovao sljedeće:

• prilagođavanje specijaliziranih natječaja organiziranih za stalne dužnosnike posebnim potrebama JRC-a u kojem se članovi osoblja zapošljavaju za provedbu istraživačkih projekata, a ne za upravljanje istraživačkom politikom ili programima. Kako bi se odabralo takvo osoblje, „povjerenstvu za odabir trebalo bi dati više slobode tijekom faze intervjua, a više kandidata trebalo bi prijeći u tu fazu”.
• U JRC-u je broj privremenih djelatnika sa stalnim radnim mjestima i drugog pomoćnog osoblja (ugovorno osoblje, znanstveni suradnici s nacionalnim ugovorima o radu, upućeni nacionalni stručnjaci i pripravnici) veći nego u drugim glavnim upravama. Broj privremenih djelatnika na stalnim radnim mjestima u JRC-u mogao bi iznositi do 15 %, dok bi u drugim službama Komisije ograničenje moglo iznositi 3 %. Osim toga, broj ostalog osoblja koje nije stalno zaposleno može dosegnuti 35 % ukupnog broja osoblja JRC-a, bez obzira na to je li zaposleno na neodređeno ili privremeno.
• Od 2007. uveden je novi program kojim se (a) neplaćenim gostujućim znanstvenicima omogućuje rad u JRC-u i (b) osoblju JRC-a omogućuje kratkotrajni boravak u drugim glavnim upravama Komisije ili drugim znanstvenim i istraživačkim organizacijama radi održavanja ili ažuriranja njihovih znanstvenih spoznaja.

45. Ombudsmanica je shvatila da navedeni popis „odstupanja” nije iscrpan.

46. Osim toga, Komisija u svojem mišljenju i daljnjem odgovoru nije navela nikakve poteškoće koje bi objektivno mogle proizaći iz zajedničkog tijela za imenovanje koje provode JRC i GU ADMIN. Ombudsman je stoga vjerovao da je mehanizam zajedničkog tijela za imenovanje pridonio osiguravanju da se o „odstupanjima” za ljudske resurse JRC-a može brzo i neometano odlučiti kako bi se JRC-u omogućilo da brzo odgovori na promicanje znanosti.

47. Neosporno je da, kako bi bio globalno konkurentan u području znanosti, JRC treba ne samo poduzimati istraživačke aktivnosti obuhvaćene financiranjem Zajednice, već i na temelju vanjskog financiranja. Da bi to učinio, mora privući najbolje ljudske resurse u znanosti i zadržati one koje već ima. Ti se ciljevi mogu postići samo ako je njegovo osoblje zadovoljno svojim radnim statusom. U tom smislu, "novac" često nije najvažniji čimbenik.

48. Čini se da je JRC jedino tijelo za imenovanje privremenog osoblja koje radi u Centru. Iz tog razloga Ombudsmanica nije uvidjela zašto bi JRC, ako smatra da su kompetencije i rad 16 privremenih djelatnika u skladu s njegovim potrebama, morao poštovati opći interes Komisije da ne organizira interne natječaje i zašto relevantno „odstupanje” ne bi bilo primjenjivo.

49. Čak i da su, kao što to tvrdi Komisija, razvoj karijere i mobilnost 16 privremenih djelatnika postali slični onima dužnosnika, Ombudsman nije bio uvjeren da bi mjere koje bi njihovu situaciju učinile sličnom bile u potpunosti zadovoljavajuće za njih ako bi obavljale iste zadaće kao i dužnosnici i imale iste (ili čak više) kompetencije od dužnosnika koji rade na istraživačkim projektima sličnima njihovima. Čak i da je nakon takvih mjera njihova profesionalna situacija na neki način slična onoj dužnosnika, njihov bi status, u punom smislu tog pojma, i dalje bio vrlo različit.

50. Osim toga, navedene mjere nisu bile u potpunosti uvjerljive kao takve. JRC je naveo da ima „realističnu i učinkovitu politiku mobilnosti” i čini se da tvrdi da ograničenje mobilnosti privremenog osoblja na stalna radna mjesta obuhvaćena proračunom za istraživanje nije „bolno” jer znanstvenici po definiciji rade u okviru proračuna za istraživanje. Međutim, Komisija nije uvjerila Ombudsmana da radna mjesta u proračunu za istraživanje, za koja se 16 privremenih djelatnika može interno prijaviti, neće biti dodijeljena dužnosnicima za početak, a zatim, samo ako nijedan od njih nije zainteresiran, privremenom osoblju. S druge strane, Komisija je izjavila da „[u]važava važnost dobrovoljne mobilnosti svojeg osoblja, kako u smislu koristi za instituciju tako i za pojedinca” te da se „dobrovoljna mobilnost [događa] kada pojedinac traži promjenu posla kako bi poboljšao svoje kompetencije ili promijenio svoje radno okruženje [16]”.

51. S obzirom na navedeno ombudsmanica je podsjetila na nedavnu presudu Službeničkog suda o dužnosti institucija da vode računa o dobrobiti svojeg osoblja [17]. Sud je istaknuo da institucija, kada odlučuje o stajalištu dužnosnika, mora uzeti u obzir ne samo interes službe, već i interes dotičnog dužnosnika.

52. Iz toga slijedi da ta dva interesa nisu nužno ista. Međutim, čini se da je Komisija razmotrila drukčije kada je u svojem daljnjem odgovoru navela da su „[uvođenjem mogućnosti za razvoj karijere tih privremenih djelatnika koje su slične onima dužnosnika] potrebe JRC-a i njegov interes službe zadovoljeni tim rješenjem.”

53. Ombudsmanica je izrazila žaljenje zbog toga što se Komisija u svojem daljnjem odgovoru nije pozvala na stajališta podnositelja pritužbi u zajedničkoj istrazi o njihovoj trenutačnoj profesionalnoj situaciji i statusu, unatoč jasnom zahtjevu Ombudsmana da to učini (prethodni odlomak 34., podcrtan).

54. Međutim, s obzirom na navedenu sudsku praksu i njegova prethodna utvrđenja, Ombudsman je smatrao da Komisija, time što je odlučila da neće organizirati interne natječaje za stalna radna mjesta na kojima radi 16 članova privremenog osoblja, nije uzela u obzir njihove interese jer im je uskratila mogućnost da zatraže status kojem su težili. Komisija nije otvoreno objasnila zašto, s obzirom na svoje neosporne diskrecijske ovlasti u tom pogledu, nije smatrala korisnim organizirati takve interne natječaje. Ombudsmanica je smatrala da je riječ o nepravilnostima u postupanju te je stoga izradila odgovarajući nacrt preporuke.

55. Naposljetku, Ombudsman je izrazio žaljenje zbog toga što je, unatoč tome što je već iznio svoje stajalište o rezultatima svoje zajedničke istrage (odgovor Komisije na daljnje primjedbe Ombudsmana naveden je u prethodnom stavku 8.), Komisija u svojem mišljenju o ovoj istrazi na vlastitu inicijativu izjavila da se ne slaže s nalazom Ombudsmana iz njegove odluke o zajedničkoj istrazi da su interni natječaji u okviru postupka osnivanja iz 2004. pokazali „dokaz prima facie o nepravilnostima u postupanju”. Naprotiv, Komisija je promijenila svoje stajalište tvrdeći da je prethodno navedeni postupak osnivanja u to vrijeme bio u skladu s postupcima u području ljudskih resursa i navodeći da su ih slijedili svi Komisijini GU-ovi za istraživanje, uključujući JRC.

56. Ombudsman je podsjetio da je svoj nalaz o „dokazima prima facie o nepravilnostima u postupanju” temeljio na sljedećim nedostacima koje je otkrio u predmetnom postupku osnivanja iz 2004.: (a) istodobno pokretanje približno 300 natječaja; (b) vrlo različite zahtjeve u pogledu uvjeta senioriteta unutar Zajednica; i (c) postojanje drugih zahtjeva propisanih u obavijestima o natječajima koji se odnose, primjerice, na radno iskustvo, obrazovanje i znanje jezika. Oni su mogli stvoriti dojam da su se temeljili na profilima osoba koje su u to vrijeme zauzimale relevantna radna mjesta. Ombudsmanica nije vidjela nikakav koristan ishod koji bi u tom pogledu donijela daljnja rasprava s Komisijom. Međutim, želio je ukazati na ranija jamstva Komisije da je postupak osnivanja iz 2004. bio „jednokratna vježba”.

57. Na temelju prethodno navedene procjene i u skladu s člankom 3. stavkom 6. Statuta Europskog ombudsmana, Europski ombudsman Komisiji je dao sljedeći nacrt preporuke:

„Komisija bi trebala organizirati interne natječaje kako bi popunila stalna radna mjesta na kojima trenutačno radi 16 privremenih djelatnika ili, alternativno, na jasan i otvoren način objasniti zašto to ne može učiniti.”

Argumenti koje je Komisija iznijela Europskom ombudsmanu nakon njegova nacrta preporuke

58. Komisija je zauzela stajalište da je „glavna pritužba” 16 privremenih djelatnika bila da nemaju iste mogućnosti za razvoj karijere kao dužnosnici i da imaju ograničenu mobilnost. Tvrdio je da su ta pitanja u međuvremenu riješena. Osim toga, Komisija je naglasila da su 16 članova privremenog osoblja koji nisu ispunjavali uvjet minimalnog radnog staža u trajanju od šest mjeseci na natječajima pokrenutima u JRC-u 19. veljače 2004. (koje Komisija naziva natječajima za razdoblje 2003. – 2004.)[18] ponuđeni ugovori na neodređeno vrijeme. Da ta mogućnost, predviđena Pravilnikom o osoblju koji je tada bio na snazi, nije bila primijenjena, morala bi napustiti svoja radna mjesta na kraju ugovora koji su tada bili na snazi.

59. Osim toga, Komisija je uputila na zahtjev minimalnog radnog staža za interne natječaje općenito. Naveo je da takav zahtjev nije samo dugogodišnja praksa, nego i jedan od ključnih kriterija koji opravdavaju održavanje unutarnjeg natječaja, a ne vanjskog. U svakom internom natječaju mora se isključiti određeni broj privremenih djelatnika koji ne ispunjavaju kriterije prihvatljivosti kao što je ovaj.

60. Nadalje, Komisija je zauzela stajalište da je gore navedeni nacrt preporuke Europskog ombudsmana „organizacija internih natječaja sličnih onima održanima u razdoblju od 2003. do 2004.”(naknadno istaknuto). Za razliku od toga, navodi se da „teoretski” može organizirati „interne natječaje za popunjavanje stalnih radnih mjesta na kojima trenutačno radi 16 predmetnih privremenih djelatnika”.

61. Komisija je dodala da organizaciju takvih natječaja ne smatra primjerenom zbog sljedećih razloga. Prvo, natječajima organiziranima od 2003. do 2004. predviđen je minimalni staž u trajanju od šest mjeseci. Komisija je naglasila da ne smatra primjerenim „de facto” izmijeniti kriterije prihvatljivosti tih natječaja za razdoblje 2003. – 2004. Drugo, Komisija je nedavno organizirala niz internih natječaja dostupnih za članove privremenog osoblja u iznosu od 10 EUR, u kojima se primjenjivao i zahtjev minimalnog radnog staža od šest mjeseci. Istaknulo je da bi „organizacija internih natječaja za 16 privremenih djelatnika mogla dovesti do pritužbi nedavnih privremenih djelatnika u iznosu od 10 EUR koji su bili isključeni iz tekućih natječaja jer nisu ispunjavali zahtjev u pogledu šestomjesečnog radnog staža”. Treće, organiziranje ad hoc natječaja kako bi se šesnaestorici članova privremenog osoblja ponudila prilika za sudjelovanje dovelo bi do isključenja drugih članova privremenog osoblja. Osim toga, takav ad hoc natječaj imao bi potencijalno višu stopu uspješnosti nego za druge interne natječaje i zasigurno bi doveo do pritužbi drugih privremenih djelatnika.

62. Komisija je dodala da se njezina politika u području ljudskih resursa temelji na interesu službe. To načelo obuhvaća i interese institucije i, „u mjeri u kojoj je to moguće”, interese pojedinačnih članova osoblja.

63. Komisija je zaključila da bi 16 privremenih djelatnika trebalo biti prihvatljivo za sudjelovanje u trenutačnom krugu internih natječaja u vrijednosti od 27 EUR, koji će se organizirati „u okviru inicijative na razini cijele Komisije”. Kriteriji prihvatljivosti za te natječaje uskoro će biti objavljeni, a Komisija očekuje velik broj prihvatljivih kandidata za ograničen broj uspješnih „laureata”.

Procjena Europskog ombudsmana nakon njegova nacrta preporuke

64. Ombudsman ne vidi zašto Komisija tvrdoglavo odbija razumjeti razloge za njegovo neodobravanje postupka osnivanja koji je pokrenut u JRC-u 19. veljače 2004. To vrijedi unatoč činjenici da je Komisiji pružio iscrpno objašnjenje za svoje neodobravanje, kako u svojim odlukama o pritužbama na zajedničku istragu tako i u svojem nacrtu preporuke u svojoj sadašnjoj istrazi na vlastitu inicijativu. To je još teže pomiriti sa stajalištem Komisije da je postupak iz 2004. bio „jednokratna vježba”.

65. Interni natječaji organizirani u okviru navedenog postupka osnivanja temeljili su se na kriterijima prihvatljivosti koji su se odnosili na određene pojedince. Uvjet minimalnog radnog staža bio je samo jedan od kriterija. Nije bilo sporno da je za sve te natječaje bilo potrebno više od šest mjeseci radnog staža, nego da je uvjet minimalnog radnog staža u svakom natječaju upućivao na uspješnog kandidata unaprijed i da su se, osim toga, uvjeti radnog staža u navedenim natječajima toliko radikalno razlikovali za istu kategoriju radnih mjesta da su se činili proizvoljnima. Ombudsman se suzdržao od donošenja prijateljskog rješenja i/ili nacrta preporuke u zajedničkoj istrazi upravo iz tih razloga, odnosno (a) da su podnositelji pritužbe tvrdili da bi Komisija za njih trebala organizirati interne natječaje, slične onima koji su se održavali u razdoblju od 2003. do 2004. i (b) da je prima facie utvrdio nepravilnosti u postupanju u pogledu navedenih natječaja. Ombudsman stoga nikada ne bi preporučio Komisiji da organizira interne natječaje slične onima koji su se održavali u razdoblju od 2003. do 2004. Međutim, preporučio je interne natječaje na temelju objektivnih i otvorenih kriterija u kojima bi moglo sudjelovati sve osoblje koje ih poštuje. Drugim riječima, preporučio je Komisiji da organizira interne natječaje za popunjavanje stalnih radnih mjesta na kojima radi 16 privremenih djelatnika, a ne natječaje osmišljene ili prilagođene tim pojedincima.

66. Međutim, Ombudsman pozdravlja „široku inicijativu” Komisije za organizaciju internih natječaja u vrijednosti od 27 EUR na kojima bi moglo sudjelovati i 16 privremenih djelatnika, pod uvjetom da ispunjavaju kriterije prihvatljivosti. Ombudsmanica shvaća da bi na taj način zainteresirani agenti imali priliku dobiti status kojem legitimno teže.

67. Ombudsmanica vjeruje da će se ovaj put Komisija suzdržati od formuliranja uvjeta prihvatljivosti na način koji bi se činio unaprijed odabranim uspješnim kandidatima. Također vjeruje da će Komisija učiti iz svojeg negativnog iskustva u razdoblju od 2003. do 2004., što je potvrdilo potrebu za strogim načinom nadzora pri organiziranju nekoliko istodobnih internih natječaja.

68. S obzirom na navedeno, Ombudsman smatra da nije opravdano daljnje djelovanje u pogledu drugog pitanja njegove istrage na vlastitu inicijativu.

Zaključci

Na temelju svoje istrage o sadašnjoj istrazi na vlastitu inicijativu Europski ombudsman zaključuje je sljedećim zaključcima:

Što se tiče prvog pitanja, s obzirom na utvrđenje iz točke 41. odluke, Ombudsman ne smatra da je došlo do nepravilnosti u postupanju.

Što se tiče drugog pitanja, s obzirom na utvrđenje iz točke 66. odluke, Ombudsman smatra da daljnje djelovanje nije opravdano.

o toj će odluci biti obaviješteni predsjednik Komisije i podnositelji pritužbe u zajedničkoj istrazi protiv Komisije (2075/2005/(ELB)MHZ, 2079/05/MHZ, 2274/05/MHZ, 2275/05/MHZ, 2276/05/MHZ, 2349/2005/(OV)MHZ, 2354/05/MHZ, 2666/2005/(BB)MHZ i 3685/2004/MHZ ).

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

Sastavljeno u Strasbourgu 19. lipnja 2009.

---

[1] Spojeni predmeti T-66/96 i T-221/97 Mellet protiv Suda [1998.] ECR-SC I-A-449 i II-1305, stavak 115.

[2] Devet od njih bili su podnositelji pritužbe u zajedničkoj istrazi.

[3] COM(2001)792 završna verzija.

[4] SEC (2001.)1869.

[5] Komisija je izjavila da je „[postupak osnivanja na koji se upućuje u zajedničkoj istrazi] proveden protivno posebnoj politici (SEC(2001)1869)”. (naknadno istaknuto)

[6] Prema navodima Komisije, potpuna je misija JRC-a „pružiti znanstvenu i tehničku potporu usmjerenu na korisnike za osmišljavanje, razvoj, provedbu i praćenje politika Europske unije. Kao služba Europske komisije, JRC djeluje kao referentni centar znanosti i tehnologije za Uniju. Blizu procesa donošenja politika služi zajedničkom interesu država članica, a pritom je neovisan o posebnim privatnim ili nacionalnim interesima.”

[7] Predmet C-16/07C-409/02 Pflugradt protiv ESB-a [2005.] ECR I-9873, stavak 42.

[8] Dokument CA(07)37 „Napomena članovima i sudionicima Vijeća guvernera JRC-a: Politika ljudskih potencijala i upravljanje ljudskim resursima u JRC-u”, sastavljeno 26. listopada 2007., priloženo mišljenju.

[9] Ovaj dokument, priložen mišljenju, ne sadržava datum ni upućivanje.

[10] Ovaj dokument, priložen mišljenju, ne sadržava upućivanje.

[11] Obavijest glavnog direktora JRC-a od 21. veljače 2008. (JRC-B00-RM-B01-DWA/gaD(08)br.03372 i njezini prilozi: 2008-03372 „Administrativna pravila koja se primjenjuju na zapošljavanje nositelja bespovratnih sredstava na temelju ugovora nacionalnog prava u okviru istraživačkih programa kojima upravlja Zajednički istraživački centar” i „Priručnik za nositelje bespovratnih sredstava za nositelje lokacijskih bespovratnih sredstava ISPRA-e”(Prilog D (2008) br. 03372, od 18. veljače 2008. i priložen mišljenju.

[12] Bilješka direktora lokacije JRC-a u Ispri od 2. travnja 2007., C00-ISD/DR W/D(2007)8147/mg/56 i priložena mišljenju.

[13] Napomena glavnog direktora JRC-a od 21. ožujka 2007. (JRC/b00-PRM/MR/mvh/D(07)6353) i njezini prilozi priloženi mišljenju.

[14] Dokument JRC/B00-PRM/MR/mvh/D(06)/27735, od 13. studenog 2006., koji je izdao direktor za program i upravljanje resursima JRC-a, naslovljen "Note for the attention of JRC Directors - JRC policy-vacancy notices" i njegovi prilozi, priloženi mišljenju.

[15] Navod iz dokumenta navedenog u bilješci 6.

[16] Dokument iz bilješke 6. na stranici 6.

[17] Vidjeti predmet F-135/07, Smadja protiv Komisije, presudu od 11. rujna 2008., točka 37., koja još nije objavljena u Zborniku, i u njoj navedenu sudsku praksu.

[18] Ti su natječaji bili predmet zajedničke istrage (vidjeti točku 2. ove Odluke).