KAKGROUND NA KOMPLAINTU

1. Podnositelj pritužbe, AG Friedensforschung und Europäische Sicherheitspolitik-Peace Research and European Security Studies (AFES-PRESS), međunarodno je neprofitno znanstveno društvo osnovano u skladu s njemačkim pravom. Od 1987. djeluje u područjima vojnog naoružanja, kontrole oružja, razoružanja, okoliša, energetike i klimatske politike. Podnositelj pritužbe bio je ugovaratelj u istraživačkom projektu pod nazivom Globalno praćenje sigurnosti i stabilnosti (GMOSS).

2. GMOSS je financiran u okviru Šestog okvirnog programa za istraživanje (FP6), koji se sastojao od četiri različite vrste "instrumenata": integrirani projekti; Mreže izvrsnosti (NoE); posebni ciljani istraživački projekti; i posebne mjere potpore. GMOSS je financiran u okviru instrumenta NoE, čiji je cilj bio integrirati i uskladiti istraživačke organizacije uspostavom takozvanih zajedničkih programa rada kako bi se zajednički razvile i provele istraživačke strategije koordiniranjem njihovih istraživačkih napora. Projekti u okviru programa FP6 općenito su odabrani na temelju poziva na podnošenje prijedloga objavljenih u Službenom listu. U načelu su bili otvoreni za sudionike iz svih država članica i pridruženih država. Zainteresirane organizacije morale su surađivati i izraditi prijedloge za provedbu istraživačkih projekata primjenom jednog od četiri prethodno navedena instrumenta. Zatim su svoje prijedloge morali podnijeti Europskoj komisiji na evaluaciju. Na temelju raspoloživog proračuna za određeni poziv Komisija je odabrala određene prijedloge projekata za financiranje (ili sufinanciranje).

3. Skupina organizacija koje podnesu uspješan prijedlog naziva se projektni konzorcij („konzorcij”). Konzorcij je pravna osoba koja ima posebne obveze prema svojim partnerima („ugovaratelji”) i Komisiji. Te posebne obveze utvrđene su u ugovoru o dodjeli bespovratnih sredstava, koji čini pravnu osnovu projekta. Sam ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava temelji se na Uredbi (EZ) br. 2321/2002 [1], takozvanim „Pravilima za sudjelovanje FP6”. Konzorcijem predsjeda koordinator projekta („koordinator”), kojeg samostalno odabiru ugovaratelji. Osnivanje projekta podliježe autonomiji konzorcija, koji odluke donosi interno i bez uplitanja Komisije. Nakon odabira projekta za financiranje pregovara se o ugovoru o dodjeli bespovratnih sredstava, a zatim ga u ime konzorcija potpisuju koordinator i Komisija. Nakon stupanja na snagu ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava ugovaratelji mogu započeti sa svojim posebnim zadaćama, koje su detaljno opisane u opisu posla. Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava sastavni je dio ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava.

4. Kad je riječ o financiranju, koordinator prima početno pretfinanciranje koje obuhvaća prvih 18 mjeseci uspješnosti projekta i kojim se jamči dostatan novčani tok. Na temelju sporazuma postignutih unutar konzorcija ugovaratelji dobivaju svoj poseban udio u pretfinanciranju od koordinatora. Ti su sporazumi detaljno opisani u DoW-u. Osim toga, posebna pravila o raspodjeli proračuna mogu se utvrditi u Sporazumu o Konzorciju, koji ugovaratelji međusobno sklapaju kako bi utvrdili pravila o svojoj budućoj suradnji. Proračun dodijeljen svakom ugovaratelju mora odgovarati radu koji obavlja određeni ugovaratelj. Svaki ugovaratelj plaća se samo pod uvjetom da stvarno obavlja svoje zadaće u skladu s DoW-om, Ugovorom o dodjeli bespovratnih sredstava, Ugovorom o konzorciju i, prema potrebi, dodatnim odlukama konzorcija. Proračun dodijeljen svakom projektu u okviru programa FP6 bio je ograničen na iznos naveden u ugovoru o dodjeli bespovratnih sredstava. Ukupan iznos isplaćen konzorciju ni na koji način ne može premašiti najveći iznos bespovratnih sredstava utvrđen u ugovoru o dodjeli bespovratnih sredstava. To je bio slučaj čak i ako su stvarni ukupni prihvatljivi troškovi premašili procijenjene ukupne prihvatljive troškove. Dodjela proračuna ovisila je o neovisnoj odluci konzorcija u dogovoru sa svim njegovim članovima. Komisija nije sudjelovala u tom unutarnjem sporazumu.

5. Što se tiče ovog predmeta, prijedlog projekta GMOSS-a podnesen je Komisiji u ožujku 2003. U lipnju 2003. Komisija je odobrila prijedlog i odabrala AFES-PRESS kao partnera. Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava sklopljen je 5. ožujka 2004. između Europskih zajednica, koje zastupa Europska komisija, i konzorcija, koji zastupa Deutsches Zentrum für Luft und Raumfahrt E.V., kao koordinatora. Konzorcij GMOSS prvotno se sastojao od 24 partnera. Ugovor je stupio na snagu 1. ožujka 2004.[2] te je predviđeno da će projekt trajati 48 mjeseci. Proračun dodijeljen projektu GMOSS iznosio je 6 000 000 EUR. Svrha ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava za GMOSS bila je poduprijeti aktivnosti znanstvenog umrežavanja u okviru 6. okvirnog programa koje se odnose na europski projekt Globalno praćenje okoliša i sigurnosti.

6. Na svojem prvom godišnjem sastanku 29. travnja 2005. tijelo za donošenje odluka konzorcija („Upravni odbor”) odlučilo je da AFES-PRESS više ne bi trebao doprinositi nijednom radnom paketu za sljedeće projektne godine. Stoga je odlučeno da AFES-PRESS neće primiti nijedan od planiranih proračunskih sredstava za sljedeće faze projekta. Nakon odluke donesene većinom glasova Upravni odbor zatražio je od Komisije da prekine sudjelovanje AFES-PRESS-a u projektu GMOSS.

7. U opsežnoj razmjeni dopisa sa službama Komisije podnositelj pritužbe prosvjedovao je protiv odluke Upravnog odbora i bezuspješno pokušao riješiti to pitanje na zadovoljstvo.

8. Stoga se 15. ožujka 2007. podnositelj pritužbe obratio Ombudsmanu kako bi se žalio na prekid sudjelovanja AFES-PRESS-a u konzorciju GMOSS i povezanim pitanjima.

PODODJELJAK MATTER INQUIRY

9. Podnositelj pritužbe u svojoj je pritužbi tvrdio da Komisija:

1. pogrešno je utvrdio da je datum prestanka sudjelovanja AFES-PRESS-a u konzorciju GMOSS 29. travnja 2005.;
2. pogrešno utvrdili prihvatljive troškove sustava AFES-PRESS;
3. nije opravdao svoje odluke, posebno upućivanjem na primjenjivo pravo EU-a, i nije obavijestio AFES-PRESS o svojim zakonskim pravima;
4. nije odgovorio na pravne argumente AFES-PRESS-a u pogledu odluke o raskidu;
5. preko svojeg voditelja projekta zloupotrijebio je svoje ovlasti u odnosu na konzorcij GMOSS;
6. dopustila da se AFES-PRESS diskriminira tako što koordinatoru GMOSS-a nije naložila da nadoknadi troškove revizije AFES-PRESS-a, koji su pogrešno prijavljeni zbog nesporazuma AFES-PRESS-a s obrascem C; i
7. omogućilo da se područje društvenih znanosti diskriminira u projektu GMOSS.

Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi Komisija trebala:

1. provesti preispitivanje sukoba interesa u pogledu svih službenika uključenih u predmet kako bi se utvrdilo jesu li ih prethodno zaposlili partneri GMOSS-a i je li bilo slučajeva sukoba interesa, pristranosti i nedostatka pravne neovisnosti;
2. provodi internu analizu o tome jesu li uključeni dužnosnici prekršili pravila o osoblju;
3. u potpunosti kompenzirati AFES-PRESS iznosom od 160385,37 EUR, uvećanim za kamate;
4. nadoknaditi troškove prve revizije dodjelom iznosa od 1500 EUR u okviru programa AFES-PRESS uvećanog za kamate;
5. povrat pravnih troškova AFES-PRESS-a u iznosu od 184,54 EUR uvećanih za kamate;
6. naložiti koordinatoru za GMOSS da preostalu tražbinu AFES-PRESS-a uključi u konačni proračun GMOSS-a za njegovu četvrtu i posljednju godinu (2007./2008.) (dok Europski ombudsman ne riješi ovaj predmet mirnim putem). Naknada se može isplatiti u dva obroka čim se ispune sve obveze AFES-PRESS-a u okviru prvog programa rada za GMOSS (objavom dviju knjiga od strane izdavača Springer u 2007. i 2008.); i
7. poduzeti mjere kako bi se izbjegle slične nepravilnosti u postupanju njezinih dužnosnika.

10. U pogledu prvog i drugog zahtjeva podnositelja pritužbe Ombudsman je dopisom od 8. svibnja 2007. obavijestio podnositelja pritužbe da nema pravo baviti se tim aspektima pritužbe. Razlog je taj što se činilo da podnositelj pritužbe Komisiji nije prethodno iznio administrativne pristupe u vezi s tim tvrdnjama, kako je propisano člankom 2. stavkom 4. Statuta Europskog ombudsmana. Nadalje, u pogledu zahtjeva podnositelja pritužbe da Ombudsman preispita predmet, on je obavijestio podnositelja pritužbe da će pokrenuti istragu o pritužbi. Ombudsman je naveo da će zatražiti pristup spisima Komisije samo ako to smatra potrebnim; te će preispitati predmet samo na temelju navoda podnositelja pritužbe.

INQUIRY

11. Ombudsmanica je 8. svibnja 2007. zatražila od Komisije da dostavi mišljenje o navodima podnositelja pritužbe i njegovim prethodno navedenim tvrdnjama 3 – 7. Komisija je svoje mišljenje proslijedila 1. kolovoza 2007., a dodatne informacije 13. kolovoza 2007. Mišljenje Komisije (zajedno s dodatnim informacijama) proslijeđeno je podnositelju pritužbe s pozivom na podnošenje primjedbi. Podnositelj pritužbe dostavio je svoja očitovanja 24. listopada 2007., a dodatne informacije 4. siječnja 2008.

OMBUDSMAN-ova ANALIZA I ZAKLJUČCI

Uvodne napomene

12. U skladu s člankom 195. Ugovora o EZ-u Europski ombudsman ovlašten je primati pritužbe „u vezi s nepravilnostima u postupanju institucija i tijela Zajednice”. Do nepravilnosti u postupanju dolazi kada javno tijelo ne postupa u skladu s pravilom ili načelom koje je za njega obvezujuće [3]. Nepravilnost se stoga može utvrditi i kada je riječ o ispunjavanju obveza koje proizlaze iz ugovora koje su sklopile institucije ili tijela Zajednice.

13. Međutim, Ombudsman smatra da je opseg nadzora koji može provesti u takvim slučajevima nužno ograničen. On ne bi trebao nastojati utvrditi je li došlo do kršenja ugovora od strane bilo koje stranke, ako je stvar u sporu. To bi pitanje mogao učinkovito riješiti samo nadležni sud, koji bi imao mogućnost saslušati argumente stranaka u vezi s relevantnim nacionalnim pravom i ocijeniti proturječne dokaze o svim spornim činjeničnim pitanjima.

14. U tom su pogledu članci 12. i 13. ugovora potpisanog između podnositelja pritužbe i Komisije (ugovor br. SNE3-CT-2003-503699) predviđali sljedeće:

„Članak 12. – Primjenjivo pravo

Ovaj ugovor uređuje se belgijskim pravom.

Članak 13. – Nadležnost

Prvostupanjski sud ili Sud Europskih zajednica, ovisno o slučaju, imaju isključivu nadležnost za odlučivanje o svim sporovima između Zajednice i ugovaratelja u pogledu valjanosti, primjene ili tumačenja ovog ugovora.”

15. Stoga Ombudsman smatra da je u ovom slučaju opravdano ograničiti svoju istragu na ispitivanje je li mu Komisija dala dosljedan i razuman prikaz pravne osnove za njegovo djelovanje i zašto smatra da je njezino stajalište o ugovornom položaju opravdano. Ako je to slučaj, Europski ombudsman zaključit će da njegovom istragom nije otkriven slučaj nepravilnosti u postupanju. Taj zaključak neće utjecati na pravo podnositelja pritužbe da ugovorni spor ispita i vjerodostojno riješi nadležni sud.

A. Tvrdnja da je Komisija pogrešno utvrdila da je datum prestanka sudjelovanja AFES-PRESS-a u konzorciju GMOSS 29. travnja 2005.

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

16. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je Komisija pogrešno utvrdila da je datum prestanka sudjelovanja AFES-PRESS-a u konzorciju GMOSS 29. travnja 2005. U tom je pogledu tvrdio da, u skladu s člankom II.15.3. Općih uvjeta [4] predloška ugovora FP6, „prestanak sudjelovanja ugovaratelja stupa na snagu na dan odobrenja Komisije”, odnosno 30. kolovoza 2005. Nadalje, člankom II.15.7. predviđeno je da „prestanak ugovora stupa na snagu 30 dana nakon što ga ugovaratelj primi”. Prema podnositelju pritužbe taj je datum bio 1. listopada ili 15. listopada 2005. Stoga je datum raskida bio između 30. kolovoza 2005. i 15. listopada 2005., a ne 29. travnja 2005., kao što je to u svojem dopisu od 6. prosinca 2006. tvrdio direktor Odjela za zračni prostor, sigurnost, obranu i opremu Komisijine Glavne uprave za poduzetništvo i industriju (GU ENTR).

17. Komisija je u svojem mišljenju uvodno napomenula da podnositelja pritužbe nije protjerala iz projekta. Zapravo, sudjelovanje podnositelja pritužbe prekinuto je na temelju procjene konzorcija o važnosti doprinosa AFES-PRESS-a projektu GMOSS. Komisija je strogo slijedila primjenjive postupke i podnositelju pritužbe dala priliku da iznese svoje stajalište o zahtjevu za raskid.

18. Konzorcij je na svojem prvom godišnjem sastanku 29. travnja 2005. odlučio zatražiti prekid sudjelovanja podnositelja pritužbe u projektu GMOSS. Koordinator je 24. svibnja 2005. obavijestio Komisiju o toj odluci i u skladu s time zatražio izmjenu ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava. Od tog datuma Komisija je detaljno analizirala zahtjev i uzela u obzir pritužbe i argumente podnositelja pritužbe. Uzimajući u obzir postupak koji je konzorcij slijedio, pravni kontekst, dopis konzorcija od 24. svibnja 2005. i argumente podnositelja pritužbe, Komisija je 30. kolovoza 2005. pristala na zahtjev konzorcija za prekid sudjelovanja AFES-PRESS-a s učinkom od 30. kolovoza 2005.

19. Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima uputio na izjavu Komisije u svojem mišljenju da je datum prestanka sudjelovanja AFES-PRESS-a bio 30. kolovoza 2005.

Procjena Europskog ombudsmana

20. Pravila kojima se uređuje raskid ugovora i povezane odgovornosti utvrđena su u odjeljku 2. točki II.15. Priloga II. (Opći uvjeti) predlošku ugovora FP6. Ta su pravila predvidjela četiri različite mogućnosti za "raskid". To su bili:

1. „Svaki ugovaratelj može zatražiti raskid svojeg sudjelovanja u ugovoru”(točka II.15. stavak 1.);
2. „Konzorcij može zatražiti od Komisije da raskine sudjelovanje bilo kojeg ugovaratelja.”(točka II.15. stavak 2.);
3. „Konzorcij može zatražiti raskid ugovora”(točka II.15. stavak 4.); i
4. „Komisija može raskinuti ugovor ili sudjelovanje ugovaratelja”(točka II.15. stavak 5.).

U ovom slučaju stranke nisu osporile da je raskid sudjelovanja podnositelja pritužbe pokrenuo konzorcij i da ga je odobrila Komisija. Stoga je primijenjen stavak 2. točke II.15. Općih uvjeta, koji predviđa:

„Konzorcij može zatražiti od Komisije da prekine sudjelovanje bilo kojeg ugovaratelja. Koordinator uz svaki takav zahtjev uključuje prijedlog konzorcija za preraspodjelu zadaća tog ugovaratelja, razloge za to i mišljenje ugovaratelja čije se sudjelovanje traži da se raskine.”

Slijedom toga, u točki II.15. stavku 3. određuje se:

„U slučajevima predviđenima u stavcima 1. i 2. Komisija se može dogovoriti ili uložiti prigovor u roku od šest tjedana od primitka takvog zahtjeva. Ako Komisija ne uloži prigovor u tom roku, smatra se da je odobrila zahtjev na posljednji datum tog kašnjenja. Neovisno o tom odobrenju, Komisija formalizira pisanu izmjenu ugovora. Raskid sudjelovanja ugovaratelja stupa na snagu na dan [„(naknadno istaknuto) odobrenja Komisije.

21. U svojem dopisu od 30. kolovoza 2005. Komisija je napisala: „Komisija potvrđuje svoju suglasnost s raskidom sudjelovanja AFES-PRESS-a u ugovoru br. SNE-3-CT-2003-503699 na temelju članka II.15. ugovora. U skladu s ovim člankom raskid ugovora stupa na snagu 30. kolovoza 2005.”

22. Čini se da se argumenti podnositelja pritužbe, navedeni u točki 15. ove presude, koji se odnose na različite datume raskida temelje na nerazumijevanju i/ili zabuni pravila sadržanih u točkama od 1. do 5. točke II.15. Priloga II. predlošku ugovora. Ombudsmanica nije mogla pronaći nikakvo upućivanje u dopisu direktora za zračni prostor, sigurnost, obranu i opremu od 6. prosinca 2006. u kojem se navodi da je datum prestanka sudjelovanja podnositelja pritužbe 29. travnja 2005.

23. Komisija je u svojem mišljenju izričito navela da je datum raskida bio 30. kolovoza 2005.

24. S obzirom na prethodno navedene okolnosti ombudsmanica zaključuje da tvrdnja podnositelja pritužbe nije potkrijepljena. Slijedom toga, ne nalazi odgovarajući slučaj nepravilnosti u postupanju Komisije.

B. Tvrdnja da je Komisija pogrešno utvrdila prihvatljive troškove AFES-PRESS-a

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

25. Podnositelj pritužbe naveo je da je Komisija od njega zatražila da svoje tvrdnje i potvrdu o reviziji dostavi do 30. kolovoza 2005. Međutim, Komisijin pomoćnik za financije i ugovore nije pregledao zatražena i zatim prihvaćena izvješća o radu i financijsku reviziju. U dopisu od 31. kolovoza 2006. potonji je naveo da „stručnjaci koji su pregledali aktivnosti konzorcija druge godine nisu pregledali rad konzorcija AFES-PRESS jer tijekom druge projektne godine nisu planirane nikakve aktivnosti (a time ni rezultati) za AFES-PRESS”. Nadalje, asistent je u istom pismu pogrešno naveo da je „dogovoren samo rad obavljen u ožujku i travnju 2005.”. U tom pogledu podnositelj pritužbe pitao se mogu li izjave koordinatora za GMOSS poništiti program rada koji je bio na snazi tijekom prvih 18 mjeseci projekta, kao i odluku Komisije od 30. kolovoza 2005. i njezinu pravnu osnovu.

26. Komisija je u svojem mišljenju kao uvodnu napomenu navela sljedeće. Projekt GMOSS temeljio se na pozivu na podnošenje prijedloga, a ne na pozivu na podnošenje ponuda. Stoga je Komisija sufinancirala istraživačke aktivnosti koje je predložio projektni konzorcij, ali nije kupovala usluge od ugovaratelja. Kad je riječ o nadoknadi troškova, koordinator je to mogao učiniti samo ako su (a) ispunjeni relevantni zahtjevi iz ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava i (b) konzorcij se složio da je temeljni rad zapravo dio projektnog rada i da je pridonio ukupnom uspjehu projekta. Nadoknade su se mogle izvršiti samo iz postojećeg i dogovorenog proračuna projekta. Stoga nije bilo izravnog financijskog doprinosa Komisije pojedinačnim ugovarateljima. Takvo se izravno plaćanje ni u kojem slučaju ne može zatražiti. Nadalje, zahtjevi za povrat troškova mogli su se uputiti samo koordinatoru projekta, koji je bio odgovoran za upravljanje proračunom projekta u ime konzorcija. Nakon što je konzorcij samostalno donio odluke na temelju Sporazuma o konzorciju, samo je koordinator imao pravo i obvezu nadoknaditi troškove ugovaratelja. Naposljetku, Komisija nije raspolagala dodatnim sredstvima za određeni projekt, čak i ako je projekt iscrpio svoj početni proračun. Maksimalni doprinos Europske zajednice utvrđen je u ugovoru o dodjeli bespovratnih sredstava i podložan je odobrenju programskog odbora i Komisije.

27. Kad je riječ o tvrdnji podnositelja pritužbe, Komisija je navela da je zahtjev za nadoknadu troškova koji je zatražio bilo koji ugovaratelj u okviru programa FP6 odluka koju konzorcij treba donijeti neovisno. Komisija određuje samo ograničenja, kao što su maksimalno financiranje Europske zajednice, iznos pretfinanciranja i iznos međuplaćanja dodijeljenih koordinatoru za raspodjelu među projektnim partnerima, u skladu s dogovorenim programom plaćanja. U ovom je slučaju projektni konzorcij odlučio da neće prihvatiti troškove koje je zatražio podnositelj pritužbe, a koji premašuju troškove koji su zajednički dogovoreni na početku projekta. Također je uzela u obzir da AFES-PRESS nije sudjelovao u aktivnostima konzorcija od 29. travnja 2005. nadalje. Unatoč tim činjenicama Komisija je odlučila odgovoriti na tvrdnju podnositelja pritužbe i istodobno ispitati relevantne tvrdnje podnositelja pritužbe (zahtjevi br. 1, 2 i 3).

Tvrdnja da bi Komisija trebala u potpunosti nadoknaditi AFES-PRESS iznosom od 160 385,37 EUR, uvećanim za kamate (zahtjev br. 1)

28. Komisija je pretpostavila da iznos od 160 385,37 eura sadržava dva elementa: (a) troškovi osoblja podnositelja pritužbe i putni troškovi za projektno razdoblje od 2005. do 2006.; i (b) aktivnosti povezane s pripremom knjiga navedenih u točki 9. i njihovom eventualnom objavom. Kad je riječ o točkama navedenima u točki (a), Komisija je podsjetila da one ne podliježu sporazumu s konzorcijem. Slijedom toga, konzorcij ih nije mogao uzeti u obzir za povrat. Nakon odluke Upravnog odbora konzorcij je revidirao DoW. Podnositelju pritužbe nisu se mogli nadoknaditi nikakvi troškovi nastali nakon njegova povlačenja iz projekta. Podnositelj pritužbe podnio je 5. listopada 2005. zahtjev za povrat iznosa od 172 385,37 eura. Međutim, prihvaćeni su samo troškovi osoblja i potrošni materijal za ožujak i travanj 2005., putni troškovi povezani sa sudjelovanjem na godišnjem sastanku od 29. travnja 2005., troškovi pripreme završnog izvješća AFES-PRESS i troškovi povezani s potvrdom o reviziji. Ukupni iznos tih troškova iznosio je 11 374,76 EUR. Uzimajući u obzir autonomiju konzorcija u okviru šestog okvirnog programa i članka II.19. Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava, Komisija je kasnije potvrdila odluku konzorcija da se troškovi mogu nadoknaditi samo ako su stvarni, gospodarski i nužni za provedbu projekta (naknadno istaknuto od strane Komisije). U pogledu točke (b): Komisija je podsjetila da te knjige nisu navedene u DoW-u kao „rezultati”, kao ni u naknadnim zajedničkim programima aktivnosti. Stoga njihova proizvodnja nije podlijegala sporazumu unutar projektnog konzorcija: činilo se da ih je podnositelj pritužbe dostavio kao „dobrovoljni čin”. Naposljetku, Komisija nije naručila knjige od podnositelja pritužbe niti je odobrila njihovo objavljivanje.

Tvrdnja da bi Komisija trebala nadoknaditi trošak prve revizije dodjelom iznosa od 1 500 EUR u okviru programa AFES-PRESS uvećanog za kamate (zahtjev br. 2)

29. Komisija je objasnila da je trošak prve revizije, u iznosu od 1 500 EUR, uključen u izjavu o ukupnim troškovima AFES-PRESS-a (58 722,11 EUR) za prvo projektno razdoblje. Podnositelj pritužbe prvotno je zatražio doprinos Europske zajednice u iznosu od 57 000 EUR na temelju sporazuma s konzorcijem. Komisija je stoga prihvatila taj iznos (57 000 EUR) kao prihvatljivi trošak. Kasnije je podnositelj pritužbe u svojoj prijavi troškova za drugo projektno razdoblje ponovno zatražio povrat troškova u iznosu od 1 500 EUR za troškove revizije za prvu godinu. Budući da je zahtjev za povrat troškova za prvu godinu uključivao isti zahtjev, nije se mogao uzeti u obzir dvaput te stoga nije bio nadoknađen. Međutim, nakon opsežne rasprave s koordinatorom činilo se da postoji nesporazum unutar konzorcija u pogledu tog troška. Komisija je stoga zatražila od koordinatora da raspravi o tom pitanju s Upravnim odborom i pronađe odgovarajuće rješenje. Dopisom od 23. svibnja 2007. koordinator je obavijestio podnositelja pritužbe da je Upravni odbor prihvatio povrat tog iznosa. To je pitanje tako riješeno.

Zahtjev da Komisija nadoknadi pravne troškove AFES-PRESS-a u iznosu od 184,54 EUR uvećanom za kamate (zahtjev br. 3)

30. Komisija je istaknula da iznos od 184,54 EUR nikad prije nije bio predmet pritužbe podnositelja pritužbe i da Komisija nije razumjela njegovu relevantnost u ovom slučaju. U svakom slučaju, troškovi nastali nakon raskida sudjelovanja podnositelja pritužbe u projektu ne mogu se smatrati prihvatljivima.

Procjena Europskog ombudsmana

31. Člankom II.19. Priloga II. ugovoru bilo je predviđeno sljedeće:

„1. Prihvatljivi troškovi nastali provedbom projekta moraju ispunjavati sve sljedeće uvjete:

a) moraju biti stvarne, gospodarske i nužne za provedbu projekta; i

b) moraju biti utvrđeni u skladu s uobičajenim računovodstvenim načelima izvoditelja; i

c) moraju nastati tijekom trajanja projekta kako je utvrđeno u članku 4. stavku 2., osim troškova nastalih pri sastavljanju završnih izvješća iz članka II. stavka 7.4., koji mogu nastati tijekom razdoblja od najviše 45 dana nakon završetka projekta ili datuma završetka, ovisno o tome što nastupi ranije [...]”

32. Kako je zaključeno u točki A, datum završetka sudjelovanja podnositelja pritužbe u projektu GMOSS utvrđen je 30. kolovoza 2005. Stoga su u skladu s člankom II.19. Priloga II. prethodno navedenom ugovoru prihvatljivi troškovi podnositelja pritužbe mogli nastati samo do tog datuma. Komisija je navela da je odobrila samo odluku konzorcija, koji je tijelo odgovorno za odlučivanje o prihvatljivosti troškova. Slijedom toga, to bi samo utjecalo na poslovanje konzorcija u predmetima koji uključuju očitu zlouporabu ovlasti od strane koordinatora, što ovdje nije bio slučaj.

33. Kad je riječ o iznosu od 160 385,37 EUR, Komisija je najprije u svojem dopisu od 1. kolovoza 2006. podnositelju pritužbe, a zatim i u svojem mišljenju o ovoj pritužbi, objasnila da su određeni zahtjevi za povrat troškova [5] u ukupnom iznosu od 11 374,76 EUR prihvaćeni za nadoknadu. Međutim, preostali zahtjevi za povrat troškova nisu se mogli nadoknaditi jer nisu bili predmet sporazuma s konzorcijem (primjena članka II.19.1.a Priloga II. ugovoru) ili jer su nastali nakon raskida sudjelovanja podnositelja pritužbe u projektu (primjena članka II.19.1.c Priloga II. ugovoru). Kad je riječ o zahtjevima za povrat troškova koji se odnose na knjige koje bi navodno bile objavljene, Komisija je objasnila da objava tih knjiga nije navedena u DoW-u kao „dokumenti” ni u naknadnim zajedničkim programima aktivnosti. Stoga njihova proizvodnja nije bila predmet sporazuma unutar projektnog konzorcija. Ombudsmanica napominje da je Ministarstvo rada dostavilo: "Znanstveni radovi koji će biti podneseni na ovaj sastanak bit će recenzirani i planira se objavljivanje prihvaćenih radova kao velikog međunarodnog znanstveno-istraživačkog priručnika. "(moje isticanje). Kad je riječ o rezultatima, Ombudsmanica napominje da je „priprema uređivanja glavne međunarodne multidisciplinarne referentne knjige o: Rekonceptualizacija sigurnosti u doba globalizacije i globalnih promjena u okolišu koja će biti objavljena 2006. godine u seriji Hexagon o sigurnosti i miru ljudi i okoliša spomenuta je u "Očekivanom ishodu" odjeljka DoW-a koji se odnosi na podnositelja pritužbe.

34. S obzirom na navedeno ombudsmanica smatra da je Komisija podnositelju pritužbe nekoliko puta u pisanom obliku objasnila pravnu osnovu na temelju koje je njegov zahtjev za povrat odbijen. Osim toga, Komisija je u svojem mišljenju o ovom prigovoru objasnila i pravnu (odnosno ugovornu) osnovu. Ombudsman smatra da su ta objašnjenja razumna i činjenično točna.

35. U pogledu troškova prve revizije (u iznosu od 1 500 EUR), koordinator je dopisom od 23. svibnja 2007. obavijestio podnositelja pritužbe o tome da je Upravni odbor prihvatio povrat tog iznosa. Podnositelj pritužbe potvrdio je tu činjenicu u svojim primjedbama na mišljenje Komisije. Stoga je ta tvrdnja već riješena.

36. Kad je riječ o troškovima pravnih troškova podnositelja pritužbe, Komisija je navela da se troškovi nastali nakon raskida sudjelovanja podnositelja pritužbe u ugovoru ne mogu smatrati prihvatljivima. Osim toga, podnositelj pritužbe nije dostavio dovoljno detaljno i potkrijepljeno objašnjenje kako bi opravdao zašto bi Komisija trebala snositi troškove svojih pravnih troškova.

37. S obzirom na zaključke iz točaka 34., 35. i 36., ombudsmanica smatra da tvrdnja podnositelja pritužbe nije potkrijepljena. Povezane tvrdnje stoga moraju propasti. Ombudsman stoga ne utvrđuje nepravilnosti u postupanju Komisije u tom pogledu.

C. Tvrdnja da Komisija nije opravdala svoje odluke, osobito upućivanjem na primjenjivo pravo EU-a, te da nije obavijestila AFES-PRESS o svojim zakonskim pravima

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

38. Podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije opravdala svoje odluke upućivanjem na primjenjivo pravo EU-a te da ga nije obavijestila ni o svojim zakonskim pravima, posebno o svojem pravu na osporavanje odluka. Podnositelj pritužbe utvrdio je da su te odluke: (a) odluku od 30. kolovoza 2005., koju je potpisao direktor za zračni prostor, sigurnost, obranu i opremu GU-a ENTR, (b) odluku od 6. prosinca 2006., koju je potpisao isti dužnosnik, i (c) odluku od 31. kolovoza 2006. pomoćnika za ugovore i financije Uprave za zračni prostor, sigurnost, obranu i opremu GU-a ENTR.

39. Komisija je u svojem mišljenju najprije općenito istaknula da je sve svoje odluke donijela nakon pažljive i temeljite analize danih okolnosti na temelju ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava FP6 i njegovih priloga te pravila sudjelovanja FP6. Obrazložila je i svaku svoju odluku, posebno odluku o izmjeni ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava i zahtjevu projektnog konzorcija za prekid sudjelovanja podnositelja pritužbe u projektu GMOSS, te je uvijek upućivala na relevantne pravne tekstove. Nadalje, budući da je trenutačni sukob bio unutarnji sukob unutar (bivšeg) konzorcija, savjetovao je podnositelju pritužbe da se izravno obrati konzorciju u vezi s tim pitanjem. Obavijestilo je podnositelja pritužbe i o njegovim pravima (i obvezama) te mu dostavilo letak o Europskom ombudsmanu i njegovu mandatu da ga obavijesti o njegovu pravu da mu uputi svoje pritužbe. Kad je riječ o odluci od 30. kolovoza 2005., Komisija je naglasila da je slijedila svaki od relevantnih postupovnih koraka. Prvo, tijelo za donošenje odluka u projektu, Upravni odbor, donijelo je odluku da podnositelj pritužbe ne bi trebao dalje sudjelovati u projektu GMOSS. To je bila unutarnja stvar konzorcija. Drugo, na temelju te odluke Upravni odbor zatražio je od Komisije da prekine sudjelovanje podnositelja pritužbe u projektu GMOSS i da u skladu s time izmijeni ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava. Treće, u takvim slučajevima Komisija bi mogla odobriti ili odbiti zahtjev. Ako zahtjev nije odbijen, ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava nužno je morao biti izmijenjen. Naposljetku, Komisija je dopisom od 30. kolovoza 2005. obavijestila podnositelja pritužbe o svojoj odluci. U tom je pogledu Komisija naglasila da je njezina odluka o prekidu sudjelovanja AFES-PRESS-a u projektu GMOSS bila (a) u skladu s pravilima za sudjelovanje i pravilima ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava (njegov članak II.15.); i (b) na temelju argumenta da je konzorcij odlučio, u okviru autonomije koja mu je dodijeljena pravilima programa FP6 i poštujući vlastita unutarnja pravila postupka, prekinuti sudjelovanje podnositelja pritužbe. Komisija je tu odluku izvršila u potpunosti u skladu s pravilima šestog okvirnog programa. Što se tiče odluka od 31. kolovoza i 6. prosinca 2006., Komisija u svojem mišljenju nije iznijela konkretne primjedbe ili podneske.

Procjena Europskog ombudsmana

40. Kad je riječ o relevantnim odjeljcima (točka II.15. stavak 2. odjeljka 2. Općih uvjeta), Europski ombudsman napominje da koordinator, kada od Komisije traži da raskine sudjelovanje ugovaratelja „, uz svaki takav zahtjev navodi [...] razloge za to”. Točkom 3. istog odjeljka, koja je prethodno citirana u točki 20., ne zahtijeva se da Komisija izričito obrazloži svoju naknadnu odluku o tom pitanju. Niti bilo koja druga odredba odjeljka II. (Raskid ugovora) ne nalaže Komisiji da to učini.

41. Međutim, u skladu s načelima dobre uprave utvrđenima u točki 3. Komisijina Kodeksa dobrog administrativnog postupanja [6] (Dužnost opravdavanja odluka) Komisija mora jasno navesti razloge na kojima se temelji njezina odluka i o njima obavijestiti dotične osobe i stranke [7]. U tom je pogledu Komisija u svojoj odluci od 30. kolovoza 2005. napisala:

„Upućujemo na prethodno navedeni dopis koordinatora od 24. svibnja 2005. u kojem se traži raskid sudjelovanja društva AFES-PRESS e.V. u navedenom ugovoru iz sljedećih razloga:

- Upravni odbor projekta odlučio je 29. travnja 2005. da se radni paketi u koje je ugovaratelj AFES-PRESS bio uključen ne bi trebali nastaviti;

- Upravni odbor projekta odlučio je 29. travnja 2005. zatražiti od Europske komisije prestanak sudjelovanja izvođača AFES-PRESS.

Komisija je primila na znanje vaše mišljenje izraženo u dopisima od 31. svibnja i 7. lipnja 2005. U tim okolnostima Komisija potvrđuje svoju suglasnost s raskidom sudjelovanja AFES-PRESS-a u ugovoru br. SNE-3-CT-2003-503699 na temelju članka II.15. ugovora. U skladu s ovim člankom raskid ugovora stupa na snagu 30. kolovoza 2005.”(naglasak u izvorniku)

42. S obzirom na navedeno ombudsmanica smatra da je Komisija na odgovarajući način obavijestila podnositelja pritužbe o razlozima za svoju odluku o prekidu sudjelovanja AFES-PRESS-a u projektu GMOSS te je pritom uputila na relevantna pravna pravila.

43. Što se tiče druge "odluke", dopis od 6. prosinca 2006. zapravo je bio jednostavan odgovor na dopis podnositelja pritužbe od 16. listopada 2006. upućen povjereniku Verheugenu. Podnositelj pritužbe u svojem je dopisu zatražio dodatne informacije o prestanku sudjelovanja u projektu GMOSS. Ombudsmanica smatra da dopis Komisije nije bio odluka u smislu Kodeksa Komisije ili u bilo kojem drugom smislu. Stoga taj aspekt pritužbe ne zahtijeva daljnje istrage.

44. Što se tiče treće "odluke", dopis od 31. kolovoza 2006. zapravo je bio upućen koordinatoru i imao je predmet: „UGOVOR br. SNE3-CT-2003-503699, GMOSS, Izvješća za razdoblje br. 2 od 1. ožujka 2005. do 28. veljače 2006., Primitak izvješća: konačna potvrda i zaključak, dopis s informacijama o plaćanju" (naglasak u izvorniku). On glasi kako slijedi:

„Ovaj dopis uključuje konačnu potvrdu o izvješćima za drugo razdoblje, prihvaćanje tehničkog izvješća i zaključke o prihvatljivosti prijavljenih troškova sa sažetkom odgovarajućeg plaćanja.”

45. Ombudsmanica smatra da taj dopis nije bio odluka u smislu Kodeksa Komisije ili u bilo kojem drugom smislu. Stoga taj aspekt pritužbe ne zahtijeva daljnje istrage.

46. Kad je riječ o navodnom propustu Komisije da obavijesti AFES-PRESS o svojim zakonskim pravima o tome kako osporiti odluku/odluke, Europski ombudsman upućuje na članke 12. i 13. ugovora (navedene u stavku 13.), kojima je predviđeno da su Prvostupanjski sud ili Sud Europskih zajednica, ovisno o slučaju, nadležni za odlučivanje u sporovima koji se odnose na valjanost, primjenu ili tumačenje ugovora.

47. Ombudsmanica prima na znanje izjavu Komisije da je AFES-PRESS-u dostavila informacije o svojem pravu na pritužbu Europskom ombudsmanu u vezi s tim pitanjem. Podnositelj pritužbe nije osporio valjanost ili primjerenost te izjave. S obzirom na te činjenice Ombudsman smatra da se od podnositelja pritužbe može razumno očekivati da bude upoznat sa svojim pravima u pogledu osporavanja predmetne odluke ili odluka. Nadalje, Komisija je podnositelja pritužbe obavijestila i o njegovim zakonskim pravima.

48. S obzirom na prethodna razmatranja, Ombudsmanica ne nalazi odgovarajući slučaj nepravilnosti u postupanju Komisije u vezi s tom tvrdnjom.

D. Tvrdnja da Komisija nije odgovorila na pravne argumente AFES-PRESS-a u pogledu odluke o raskidu

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

49. Podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije odgovorila na svoju pravnu argumentaciju i da „nije opravdala svoje odluke upućivanjem na primarno, sekundarno i tercijarno zakonodavstvo EU-a te odluke kojima se usmjerava provedba 6. ^okvirnog programa za istraživanja.” U tom je pogledu u svojoj pritužbi navela tri točke.

1. Koordinator nije nadoknadio naknadu za reviziju za prvo ugovorno razdoblje u iznosu od 1 500 EUR. Komisija nije odgovorila na brojne podsjetnike koji su joj upućeni u tom pogledu.
2. Tek nakon što je podnositelj pritužbe uključio odvjetnika, pravni odjel koordinatora potvrdio je da je relevantna tvrdnja legitimna na temelju ugovora. Međutim, nikad nije isplaćena podnositelju pritužbe.
3. Komisija je koordinatoru projekta dodijelila „pravo da ne razumije Komisijin obrazac C i time što nije dodijelila isto pravo AFES-PRESS-u te time što nije intervenirala u pritužbe, dužnosnici Komisije (direktor, voditelj odjela, službenik projekta, ugovorni i financijski asistent) pokazali su nedostatak nepristranosti, dvostrukih pravnih standarda i potencijalno favoriziranje organizacije koju predstavlja koordinator GMOSS-a.”

50. Komisija je u svojem mišljenju navela da je na brojne dopise podnositelja pritužbe uvijek odgovorila na ozbiljan i razumljiv način. Dodala je da je pažljivo analizirala svoje pravne argumente i uputila na opsežnu korespondenciju s podnositeljem pritužbe.

Procjena Europskog ombudsmana

51. Kad je riječ o prethodnim točkama 1. i 2., argumenti koje je iznio podnositelj pritužbe odnose se na povrat naknade za reviziju za prvo ugovorno razdoblje. Budući da je plaćanje te pristojbe za reviziju već riješeno i podnositelj pritužbe to je priznao, taj aspekt pritužbe ne zahtijeva daljnje istrage.

52. Kad je riječ o točki 3., to je pitanje usko povezano s navodom podnositelja pritužbe br. 6, o kojem se raspravlja u točki F u nastavku. Ombudsman će se stoga ovdje baviti tim pitanjem. Međutim, smatra da je korisno ispitati izjavu Komisije da je uvijek odgovarala na brojne dopise podnositelja pritužbe i da je pažljivo analizirala svoje pravne argumente. Ombudsman najprije primjećuje sljedeće [8]:

• Komisija je na dopise podnositelja pritužbe od 25., 26. i 27. travnja 2005. odgovorila dopisom od 20. svibnja 2005.;
• Komisija je na e-poruku podnositelja pritužbe od 24. svibnja 2005. odgovorila e-poštom od 8. lipnja 2005.;
• Komisija je na dopise podnositelja pritužbe od 31. svibnja i 7. lipnja 2005. odgovorila dopisom od 27. lipnja 2005.;
• Komisija je na dopise podnositelja pritužbe od 26. i 27. rujna 2005. odgovorila dopisom od 4. studenoga 2005.:
• Komisija je na dopise podnositelja pritužbe od 14. studenoga 2005. i 16. siječnja 2006. odgovorila dopisom od 6. ožujka 2006.;
• Komisija je na dopise podnositelja pritužbe od 31. ožujka i 6. travnja 2006. odgovorila dopisom od 16. svibnja 2006.;
• Komisija je na dopise podnositelja pritužbe od 26. svibnja 2006. (dva dopisa) odgovorila dopisom od 7. srpnja 2005.;
• Komisija je na dopis podnositelja pritužbe od 10. kolovoza 2006. odgovorila dopisom od 10. listopada 2006.;
• Komisija je na dopise podnositelja pritužbe od 16. studenoga 2006. (dva dopisa) odgovorila dopisom od 23. studenoga 2006.

53. Nakon pažljivog i temeljitog ispitivanja navedenih dokumenata čini se da je Komisija odgovorila na argumente koje je iznio podnositelj pritužbe. Podnositelj pritužbe nije osporio činjeničnu točnost navedenog popisa podnošenjem primjedbi na njega ili pružanjem dodatnih pojedinosti o navodnom propustu Komisije da odgovori na svoje pravne argumente.

54. S obzirom na navedeno ombudsmanica smatra da tvrdnja podnositelja pritužbe nije potkrijepljena. Stoga ne nalazi odgovarajući slučaj nepravilnosti u postupanju Komisije.

E. Tvrdnja da je Komisija preko svojeg projektnog službenika zloupotrijebila svoje ovlasti u odnosu na konzorcij GMOSS

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

55. Podnositelj pritužbe izjavio je da je tijekom prvog sastanka Upravnog odbora GMOSS-a 5. ožujka 2004. "voditelj projekta Glavne uprave Komisije za poduzetništvo intervenirao tijekom glasovanja o zahtjevu za financiranje koji je podnio AFES-PRESS". Podnositelj pritužbe tvrdio je da se tim ponašanjem krši sporazum o konzorciju jer, u skladu s njegovim odredbama, dužnosnici Komisije mogu sudjelovati na sastancima upravnog odbora, ali imaju samo pravo govoriti o ugovornim pitanjima. U tom pogledu podnositelj pritužbe podsjetio je da je „koordinator pokušao spriječiti financiranje radionice u Montrealu koju je projektni službenik odobrio u 25 verzija programa rada i u e-poruci podnositelju pritužbe iz studenoga 2003. [sic]”. Međutim, isti projektni službenik nije vidio razloga za djelovanje kao odgovor na ishod vježbe igranja uloga 8. studenoga 2004., kada je zapravo vježba bila u sukobu s misijom mreže. To je zato što se (a) njezina svrha odnosila na civilna istraživanja, a ne na vojnu obavještajnu službu; (b) Komisija je prekoračila svoju nadležnost (preko Vijeća) tijekom igranja uloga razvijanjem hipotetskog „odgovora EU-a na nuklearni slučaj Irana putem nepostojećeg povjerenika za domovinsku sigurnost” i (c) „kršenja protudiskriminatornih politika EU-a identificiranjem izbjeglica kao terorista u zavjeri i igranjem nasilnih sukoba između Sunnitesa [sic] i Shiitesa.” Nadalje, isti „policijski službenik zaustavio je mlađeg člana iz Francuske koji je [kritizirao] plan igre i podnio detaljne prijedloge za aktivnosti GMOSS-a koje su bile u skladu s „funkcionalnom sigurnosnom nadležnošću” Komisije za prirodne katastrofe.„ 24. studenoga 2004. taj je voditelj projekta poslao e-poruku „svim članovima odbora AFES-PRESS-a i koordinatoru GMOSS-a: „Ne želim da od dvaju potpredsjednika Komisije zatražite da doprinesu predgovorima tim publikacijama ako se to učini u kontekstu GMOSS-a.” Prema podnositelju pritužbe, tim je zahtjevom prekršena „Povelja o temeljnim pravima proglašena u Nici 7. prosinca 2000. i u suprotnosti je sa slobodom izražavanja potpredsjednika (članak 11.); kao i člankom 13.: Znanstvena istraživanja ne smiju biti ograničena. Akademska sloboda mora se poštovati.”

56. Komisija je u svojem mišljenju navela da nije zloupotrijebila svoje ovlasti i upravljala tim projektom uzimajući u obzir pravila i smjernice šestog okvirnog programa. Kako bi se ocijenio obavljeni rad, projektnog službenika poduprla su tri ocjenjivača koje je imenovala Komisija. Osim toga, podnositelj pritužbe imao je mogućnost poduzeti mjere protiv koordinatora ili konzorcija u skladu s pravilima Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava i Sporazuma o konzorciju. Potonji je predvidio da će se pravila o arbitraži Međunarodne trgovinske komore (ICC) primjenjivati na sva rješavanja sporova.

Procjena Europskog ombudsmana

57. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je Komisija zloupotrijebila svoje ovlasti jer je njegov projektni službenik (a) intervenirao tijekom glasovanja upravnog odbora o zahtjevu za financiranje; (b) nije „djelovao protivno pretpostavkama iz igre na sreću”; (c) "je zaustavio mlađeg člana iz Francuske koji je [kritizirao] zavjeru [navedene] igre"; i (d) 24. studenoga 2004. poslali su podnositelju pritužbe i koordinatoru GMOSS-a e-poruku u kojoj su navedeni: „Ne želim da od dvaju potpredsjednika Komisije zatražite da doprinesu predgovorima tih publikacija ako se to učini u kontekstu GMOSS-a.”

58. U pogledu članka 7. točke (a) podtočke 6. (Sastanci Upravnog odbora) Sporazuma o Konzorciju predviđeno je da „[u]osim ako Upravni odbor odluči drukčije, koordinator može pozvati jednog ili više predstavnika Komisije da prisustvuju sastancima Upravnog odbora tijekom njegove rasprave povezane s Ugovorom. U tom slučaju predstavnici Komisije imaju pravo govora." Podnesak podnositelja pritužbe da je voditelj projekta intervenirao tijekom glasovanja ne omogućuje Ombudsmanu da utvrdi je li ta intervencija očito prekoračila ono što bi izraz "prava govora" zapravo omogućio predstavnicima Komisije. U nedostatku dodatnih dokaza u tom pogledu ombudsmanica smatra da podnositelj pritužbe nije dokazao da je Komisija zloupotrijebila svoje ovlasti. Kad je riječ o točkama od (a) do (d), Ombudsman ne razumije kako bi ti podnesci mogli biti relevantni za navodnu zlouporabu ovlasti.

59. S obzirom na navedeno ombudsmanica smatra da podnositelj pritužbe nije dokazao da je Komisija zloupotrijebila svoje ovlasti. Stoga nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije.

F. Tvrdnja da je Komisija dopustila diskriminaciju AFES-PRESS-a

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

60. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je Komisija dopustila da ga se diskriminira tako što koordinatoru za GMOSS nije naložila da nadoknadi revizijske troškove AFES-PRESS-a. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je „ugovorna i financijska asistentica gđa G. prihvatila nerazumijevanje obrasca financijskog izvješćivanja EU-a C od strane koordinatora za GMOSS 31. kolovoza 2006. te je predloženo da se godinu dana kasnije podnese izmijenjeni obrazac.” Međutim, koordinator nije dopustio AFES-PRESS-u da ispravi isti obrazac nakon sličnog nesporazuma. Pritom je koordinator diskriminirao podnositelja pritužbe. Budući da nije odgovorila na podsjetnike koje je podnositelj pritužbe poslao u vezi s tim pitanjem, Komisija je prekršila svoju pravnu obvezu jednakog postupanja prema svim partnerima konzorcija.

61. Komisija je u svojem mišljenju navela da nije aktivno diskriminirala podnositelja pritužbe niti je dopustila ugovarateljima da ga diskriminiraju. Međutim, kako je već istaknuto, sukob je bio unutarnji i stoga bi podnositelj pritužbe trebao tražiti rješenje unutar konzorcija.

Procjena Europskog ombudsmana

62. Ombudsmanica napominje da se čini da se tvrdnja podnositelja pritužbe da je diskriminiran temelji na činjenici da je revizor podnositelja pritužbe nepravilno popunio financijski obrazac. Stoga se troškovi prve revizije nisu mogli nadoknaditi. Kako je prethodno navedeno u odlomku 35., koordinator je dopisom od 23. svibnja 2007. obavijestio podnositelja pritužbe o tome da je Upravni odbor prihvatio nadoknadu troškova ove revizije. Tu je činjenicu priznao i podnositelj pritužbe u svojim očitovanjima.

63. S obzirom na navedeno ombudsmanica smatra da taj aspekt pritužbe ne zahtijeva daljnje istrage.

G. Tvrdnja da je Komisija dopustila diskriminaciju u području društvenih znanosti u projektu GMOSS

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

64. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je Komisija dopustila da se područje društvenih znanosti diskriminira u projektu GMOSS jer (a) nijedan partner iz zajednice društvenih znanosti nije bio zastupljen u Izvršnom odboru, a predstavnici zajednice društvenih znanosti i mirovnih istraživanja imali su samo dva glasa u Upravnom odboru GMOSS-a; (b) nije bilo mnogo interesa za raspravu o sigurnosnoj stručnosti društvenih znanstvenika u okviru GMOSS-a; (c) koordinator GMOSS-a u ožujku 2005. nije dopustio „formiranje novog radnog paketa između AFES-PRESS-a i Swisspeacea, što je bila diskriminacija društvenih znanosti, a posebno mirovnih istraživanja”; (d) osoba koja nije bila zaposlena kod partnera GMOSS-a i koja je imala samo magisterij trebala je koordinirati rad pet partnera AFES-PRESS-a na stručnoj razini; i (e) prijedlog da se timu AFES-PRESS-a dodaju dva ugledna stručnjaka za sigurnost nije bilo dopušteno uvrstiti na dnevni red sastanka Upravnog odbora GMOSS-a 29. travnja 2005.

65. Komisija je u svojem mišljenju navela da je ta tvrdnja neosnovana i tvrdila suprotno. Navela je da je, kako je prikazano u revidiranom 18-mjesečnom planu, konzorcij dobio pozitivne povratne informacije o svojim naporima za bolju integraciju mreže društvenih znanosti.

Procjena Europskog ombudsmana

66. Ombudsmanica napominje da je člankom 6. stavkom 4. Sporazuma o Konzorciju predviđeno sljedeće:

„U Upravnom odboru stranke, u skladu s ovim Sporazumom i Ugovorom, donose potrebne odluke koje se odnose na Mrežu”.

Osim toga, članak 9. stavak 2. predviđao je:

„Izvršni odbor upravlja Mrežom i koordinira je te koordinira njezinu operativnost. Posebno je zadužen za koordinaciju aktivnosti unutar Mreže i pripremu odluka stranaka u Upravnom odboru.”

67. S obzirom na navedeno, ombudsmanica smatra da su pitanja koja je podnositelj pritužbe istaknuo u okviru te tvrdnje u nadležnosti Upravnog odbora i/ili Izvršnog odbora. Stoga bi, kako je prethodno navedeno, podnositelj pritužbe trebao iskoristiti mogućnosti predviđene ugovorom o dodjeli bespovratnih sredstava i sporazumom o konzorciju kako bi doveo u pitanje te aktivnosti konzorcija i/ili koordinatora.

68. Stoga Ombudsman smatra da ta tvrdnja ne zahtijeva daljnje istrage i ne nalazi odgovarajući slučaj nepravilnosti u postupanju Komisije.

H. Tvrdnja da bi Komisija trebala naložiti koordinatoru za GMOSS da uključi nepodmireno potraživanje AFES-PRESS-a u konačni proračun GMOSS-a za njegovu četvrtu i posljednju godinu (2007./2008.)

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

69. Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi Komisija trebala naložiti koordinatoru za GMOSS da u konačni proračun za GMOSS za njegovu četvrtu i posljednju godinu (2007./2008.) uključi nepodmirenu tražbinu AFES-PRESS-a.

70. Komisija je u svojem mišljenju podsjetila da nema ni pravo ni obvezu naložiti projektnom konzorciju ili njegovu koordinatoru da revidira odluku Upravnog odbora od 29. travnja 2005. Ta je odluka donesena na temelju potpune autonomije konzorcija pri organizaciji njegovih unutarnjih poslova, što je ključno za uspješnu suradnju u složenim i dugotrajnim istraživačkim projektima. Osim toga, autonomija konzorcija u odlučivanju o njihovim unutarnjim poslovima, uključujući pitanja o tome tko će sudjelovati u takvim projektima kao izvođači i kako se bespovratna sredstva raspodjeljuju među izvođačima, važan je element europskih okvirnih programa za istraživanje. To je posebno vrijedilo za šesti okvirni program, u kojem je, više nego u prethodnim okvirnim programima, naglašena važnost autonomije takvih konzorcija.

Procjena Europskog ombudsmana

71. S obzirom na navedeno, ombudsmanica smatra da su pitanja koja je podnositelj pritužbe postavio u okviru te tvrdnje u nadležnosti Upravnog odbora i/ili Izvršnog odbora. Stoga, kako je prethodno navedeno, podnositelj pritužbe trebao bi iskoristiti mogućnosti predviđene ugovorom o dodjeli bespovratnih sredstava i sporazumom o konzorciju kako bi doveo u pitanje djelovanje konzorcija i/ili koordinatora.

72. Stoga Ombudsman smatra da ta tvrdnja ne zahtijeva daljnje istrage i ne nalazi odgovarajući slučaj nepravilnosti u postupanju Komisije.

L. Tvrdnja da bi Komisija trebala poduzeti mjere kako bi se izbjegle slične nepravilnosti u postupanju njezinih dužnosnika

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

73. Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi Komisija trebala poduzeti mjere kako bi se izbjegle slične nepravilnosti u postupanju njezinih službenika.

Procjena Europskog ombudsmana

74. S obzirom na njegove nalaze u vezi s navodima i tvrdnjama podnositelja pritužbe, Ombudsman smatra da ta tvrdnja ne zahtijeva daljnje istrage.

Zaključci

Na temelju svoje istrage o toj pritužbi Ombudsman je zaključuje sljedećim zaključkom:

Ombudsmanica nije pronašla nijedan slučaj nepravilnosti u postupanju koji bi odgovarao navodima podnositelja pritužbe. Stoga tvrdnje podnositelja pritužbe moraju biti neuspješne.

Podnositelj pritužbe i Europska komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

Sastavljeno u Strasbourgu 9. lipnja 2009.

---

[1] Uredba (EZ) br. 2321/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2002. o pravilima za sudjelovanje poduzeća, istraživačkih centara i sveučilišta u provedbi Šestog okvirnog programa Europske zajednice (2002. – 2006.) i za širenje rezultata istraživanja za provedbu Šestog okvirnog programa Europske zajednice (2002. – 2006.).

[2] U skladu s Financijskom uredbom koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica (Uredba Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 od 25. lipnja 2002., SL 2002 L 248), u okviru ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava u okviru programa FP6, bilo je moguće dogovoriti takozvani „određeni datum početka”, koji bi mogao prethoditi stvarnom potpisivanju ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava.

[3] Vidjeti godišnje izvješće Europskog ombudsmana za 1997., str. 22.

[4] Prilog II. (Opći uvjeti) predlošku ugovora FP6 (odobren Odlukom Komisije C(2003)3834 od 23. listopada 2003.), dostupnom na http://ec.europa.eu/research/fp6/index_en.cfm?p=0_contracts.

[5] Posebice: (a) troškovi osoblja i potrošni materijal za ožujak i travanj 2005.; (b) putne troškove povezane sa sudjelovanjem na godišnjem sastanku od 29. travnja 2005.; i (c) troškove pripreme završnog izvješća AFES-PRESS-a i troškove povezane s potvrdom o reviziji.

[6] Odluka Komisije od 17. listopada 2000. o izmjeni njezina Poslovnika, SL 2000., L 267, str. 63.

[7] Slično tome, člankom 18. Europskog kodeksa dobrog administrativnog postupanja, koji je dostupan na internetskoj stranici Europskog ombudsmana (http://www.ombudsman.europa.eu/resources/code.faces), predviđa se da „[e]svaka odluka institucije koja može negativno utjecati na prava ili interese privatne osobe navodi razloge na kojima se temelji tako što jasno navodi relevantne činjenice i pravnu osnovu odluke.”

[8] Popis korespondencije između podnositelja pritužbe i Komisije ne sadržava korespondenciju o kojoj se posebno raspravlja u drugim dijelovima ove Odluke.