KAKGROUND NA KOMPLAINTU

1. Podnositelj pritužbe talijanska je nevladina organizacija pod nazivom „X” koja provodi projekte u području razvojne suradnje. S Komisijom je sklopila znatan broj ugovora za provedbu humanitarnih projekata sufinanciranih sredstvima Zajednice.

2. Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) pokrenuo je 2004. administrativnu istragu o dovršetku i financijskim izvještajima određenog broja projekata društva X. OLAF je u lipnju 2005. obavijestio X da će se provesti inspekcija na terenu u skladu s člankom 6. stavkom 1. Uredbe 2185/96 [1]. Pretraga je provedena između 6. i 10. lipnja 2005. i odnosila se na 35 projekata.

3. U ožujku 2006. osoba X primila je primjerak nacrta izvješća koje je izradilo društvo Y, koje je provelo reviziju, kao i OLAF-ovo izvješće o inspekciji na terenu. U skladu s tim izvješćima društvo X, kršeći primjenjivo zakonodavstvo, kupilo je dio materijala potrebnog za provedbu projekata obuhvaćenih revizijom (odnosno materijal kupljen od društava Z i W).

4. U travnju 2006. osoba X proslijedila je svoja očitovanja OLAF-u. Objasnila je da se pri kupnji materijala potrebnih za provedbu relevantnih projekata uvijek uzima u obzir relevantno zakonodavstvo te krizna i hitna situacija zemlje u kojoj se svaki projekt treba provesti. X je svoje primjedbe kopirao Komisijinu Uredu za suradnju u području pomoći EuropAid (AIDCO) i Glavnoj upravi za humanitarnu pomoć (ECHO).

5. X je u ožujku 2006. zatražio sastanak s načelnikom odjela u AIDCO-u kako bi ga obavijestio o ozbiljnosti situacije nastale zbog odluke AIDCO-a da obustavi sva nepodmirena plaćanja X-u od studenoga 2005. Prema podnositelju pritužbe obustava nepodmirenih plaćanja obuhvaćala je i projekte koji nisu bili predmet OLAF-ove istrage, kao i projekte za koje od osoba Z i W nije kupljen materijal. Podnositelj pritužbe nadalje je naglasio da osoba X nije odmah obaviještena o mjerama obustave.

6. Glavni direktor AIDCO-a 3. svibnja 2006. obavijestio je X o svojoj namjeri pokretanja horizontalne revizije kako bi se detaljno provjerili izvještaji o izdacima koje je X podnio u vezi s određenim brojem projekata [2]. U očekivanju tih provjera odlučio je suspendirati relevantni rok za plaćanja osobi X u pogledu obveza u njegovoj nadležnosti.

7. U dodatnom dopisu upućenom AIDCO-u X je izrazio spremnost na potpunu suradnju sa službama Komisije tijekom ispitnog postupka. Istodobno je izrazila određenu zabrinutost u pogledu svrhe revizije projekata koji su već bili revidirani u prošlosti ili projekata za koje nisu izvršena plaćanja jer su još uvijek bili u preliminarnoj fazi provedbe. Nadalje, X je izrazio zabrinutost u pogledu vremena potrebnog za provedbu tako složene revizije i naglasio da je u trenutku obavijesti Komisije o njezinoj namjeri da provede reviziju plaćanje iznosa dugovanih X-u već bilo odgođeno za šest mjeseci.

8. Glavni direktor AIDCO-a potvrdio je 2. lipnja 2006. svoju namjeru (priopćenu društvu X dopisom od 3. svibnja 2006.) da pokrene reviziju kako bi se detaljno provjerila prihvatljivost izjava o izdacima koje je podnijelo društvo X. Glavni direktor objasnio je sljedeće:

„[I]t planira se da se revizija organizira u dvije faze:

Prva faza je istraživačka faza čiji je cilj utvrditi i lokalizirati [sic] dokumentaciju potrebnu za reviziju. Održat će se u sjedištu X-a, vjerojatno prije kraja lipnja 2006.

Nastavno na rezultate preliminarne faze, druga faza (terenski rad) bit će zakazana i planirana u skladu s tim. Održavat će se što je prije moguće nakon završetka prve faze i u skladu s vašim mogućnostima, a trebala bi biti dovršena najkasnije 3 mjeseca nakon završetka prve faze.”

9. AIDCO je 7. srpnja 2006. obavijestio osobu X da će se prva faza revizije provesti između 12. i 17. srpnja 2006. Nadalje, obavijestila je X da će revizija uključivati 50 projekata [3].

10. Osoba X, koja još nije primila informacije o zatvaranju OLAF-ove istrage, obratila se 4. prosinca 2006. Ombudsmanu.

PODODJELJAK MATTER INQUIRY

11. Ombudsmanica je pokrenula istragu o sljedećim navodima:

1. Komisija nije obavijestila osobu X o svojoj namjeri da s trenutačnim učinkom obustavi sva nepodmirena plaćanja toj osobi. U prilog toj tvrdnji podnositelj pritužbe naveo je da je Komisija samo 3. svibnja 2006. obavijestila osobu X o obustavi plaćanja iako je obustava de facto stupila na snagu od studenoga 2005.
2. Odluka AIDCO-a da provede revizije ugovora koji su već jednom ili više puta bili predmet revizije nije bila utemeljena, bila je nerazmjerna i uzrokovala je nepotrebna kašnjenja u dodjeli sredstava društvu X.
3. Komisija nije poštovala raspored revizije najavljen u njezinu dopisu od 2. lipnja 2006.

4. U istrazi Europskog ombudsmana razmotrene su i sljedeće tvrdnje:

1. AIDCO bi svoju reviziju trebao zaključiti što je prije moguće kako bi X mogao nastaviti obavljati svoje aktivnosti, što je narušeno Komisijinom suspenzijom svih plaćanja [4].
2. Komisija bi u slučaju X trebala slijediti načela koja je utvrdio Prvostupanjski sud u Bruxellesu u svojoj presudi od 1. rujna 2006. u predmetu RG: 2005/12160/A, Cesvi protiv Komisije.
3. OLAF bi trebao što prije zaključiti svoju administrativnu istragu koja je započela u kolovozu 2004.[5].

INQUIRY

12. Nakon što je 6. prosinca 2006. zaprimio pritužbu, Ombudsman je 15. veljače 2007. pokrenuo istragu. Komisija je 11. rujna 2007. poslala svoje mišljenje, koje je Ombudsman proslijedio podnositelju pritužbe, uz poziv na podnošenje očitovanja. Podnositelj pritužbe podnio je svoja prva očitovanja Ombudsmanu 4. prosinca 2007., a zatim i nekoliko drugih dokumenata. Većina tih dokumenata bile su preslike tekuće korespondencije između podnositelja pritužbe i Komisije u vezi s predmetom pritužbe Ombudsmanu.

13. Dopisom od 25. rujna 2008. podnositelj pritužbe obavijestio je Ombudsmana o predstojećem sastanku s Komisijom radi rasprave i pojašnjenja određenih aspekata predmeta. Navedeni sastanak održan je 16. listopada 2008. Podnositelj pritužbe obavijestio je 20. listopada 2008. Ombudsmana da nije zadovoljan ishodom sastanka. Podnositelj pritužbe stoga je potvrdio da želi zadržati svoju pritužbu.

14. Podnositelj pritužbe obavijestio je 11. studenoga 2008. Ombudsmana da je 5. studenoga 2008. prvostupanjskom sudu podnio zahtjev u vezi sa svojim predmetom. Pravni zastupnik podnositelja pritužbe proslijedio je 27. studenoga 2008., na zahtjev službi pučkog pravobranitelja, pučkom pravobranitelju primjerak zahtjeva podnesenog navedenom sudu.

OMBUDSMAN-ova ANALIZA I ZAKLJUČCI

15. U skladu s člankom 195. Ugovora o osnivanju Europskih zajednica:

„Europski ombudsman provodi istrage za koje smatra da su osnovane, (...) osim ako su navodne činjenice predmet ili su bile predmet sudskog postupka.”

Nadalje, člankom 2. stavkom 7. Statuta Europskog ombudsmana [6] propisano je sljedeće:

„Kada Europski ombudsman zbog sudskih postupaka koji su u tijeku ili zaključenih u vezi s iznesenim činjenicama mora pritužbu proglasiti nedopuštenom ili prekinuti razmatranje pritužbe, ishod svih istraga koje je proveo do tog trenutka podnosi se bez poduzimanja daljnjih mjera.”

16. Nakon pažljive analize zahtjeva podnesenog Prvostupanjskom sudu, ombudsmanica napominje da je podnositelj pritužbe zatražio od Suda da poništi odluku Komisije od 19. kolovoza 2008. Tom je odlukom Komisija odobrila zaključke revizijskog postupka koji je u lipnju 2006. pokrenuo AIDCO. Komisija je nadalje društvu X izdala naloge za povrat u ukupnom iznosu od 4 750 121 EUR.

17. Ombudsmanica napominje da je podnositelj pritužbe, kako bi potkrijepio svoj zahtjev, iznio četiri tužbena razloga:

• Komisijino kršenje načela dobre uprave i dužne pažnje u administrativnim aktivnostima;
• kršenje prava na obranu i prava na saslušanje;
• povreda načela proporcionalnosti, u mjeri u kojoj je Komisija svojom odlukom od 19. kolovoza 2008. prihvatila rezultat revizije koji je bio nerazmjeran u odnosu na njezin cilj;
• kršenje pravila za propisivanje. Odlukom Komisije od 19. kolovoza 2008. omogućuje se povrat iznosa za koje Komisija više nije imala pravo na povrat.

Podnositelj pritužbe nadalje je od Suda zatražio da prizna izvanugovornu odgovornost Komisije i da je osudi kako bi nadoknadio štetu koju je pretrpio podnositelj pritužbe.

18. Ombudsmanica smatra da se tužba pred Sudom u svojoj biti bavi istim pitanjima kao i pritužba pred Ombudsmanom. Većinu argumenata iznesenih u tužbi podnesenoj Sudu podnositelj pritužbe naveo je i u svojoj prvotnoj pritužbi Ombudsmanu i u svojim očitovanjima.

19. Budući da je pred Prvostupanjskim sudom u tijeku predmet koji se odnosi na iste činjenice kao što su one iznesene u ovoj pritužbi, Ombudsman, u skladu s člankom 2. stavkom 7. svojeg Statuta, odlučuje prekinuti razmatranje pritužbe i bez poduzimanja daljnjih mjera podnijeti ishod svojih dosadašnjih istraga.

Zaključci

Ombudsman na temelju svojih istraga odlučuje prekinuti razmatranje ove pritužbe s obzirom na to da je pred Prvostupanjskim sudom u tijeku predmet koji se odnosi na iste činjenice kao što su one iznesene u ovoj pritužbi. Ova se odluka donosi u skladu s člankom 195. Ugovora o osnivanju Europskih zajednica i člankom 2. stavkom 7. njegova Statuta.

Podnositelj pritužbe i Komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

Sastavljeno u Strasbourgu 18. prosinca 2008.

[1] Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti, SL 1996., L 292, str. 2.

[2] AIDCO je ALISEI-ju proslijedio popis ugovora koji bi bili obuhvaćeni relevantnom istragom.

[3] Prema podnositelju pritužbe, neki od projekata uvrštenih na popis (50 projekata) već su revidirani 90-ih godina 20. stoljeća i već su zaključeni. Nadalje, revizor za novu reviziju bio je Ernst & Young („E&Y”), odnosno isto poduzeće koje je već provelo reviziju nekih projekata s popisa.

[4] Ombudsmanica napominje da je Komisija u svojem mišljenju objasnila da je svoju reviziju zaključila 2. ožujka 2007.

[5] U tom je pogledu Ombudsmanica napomenula da se, prema mišljenju Komisije, pokazalo da je OLAF zaključio svoju istragu 24. studenoga 2006. i poslao svoje izvješće podnositelju pritužbe 12. prosinca 2006.

[6] Parlament ju je donio 9. ožujka 1994. i izmijenio odlukama od 14. ožujka 2002. (SL 2002., L 92, str. 13.) i 18. lipnja 2008. (SL 2008., L 189, str. 25.)