KAKGROUND NA KOMPLAINTU

1. Podnositelji pritužbe članovi su građanske akcijske skupine za zaštitu ekološki osjetljive lokacije u Elzeu (u blizini Hildesheima) u njemačkoj saveznoj zemlji Donjoj Saskoj („Zemlja”). U travnju 2004. podnijeli su Komisiji pritužbu na temelju članka 226. Ugovora o EZ-u u kojoj su tvrdili da su tijela savezne zemlje povrijedila europsko pravo zaštite okoliša izdavanjem dozvole za osnivanje kamenoloma u Elzeu (u daljnjem tekstu: matična luka). Podnositelji pritužbe smatrali su da je odlukom njemačkih vlasti omogućeno uništavanje jazbina poljskih hrčaka (ugroženih vrsta) na lokaciji jame. Dozvola je izdana 5. siječnja 2004. i čini se da su radovi na iskapanju započeli u kolovozu 2004.

2. Nakon istrage, koja je uključivala sastanke s njemačkim tijelima i podnositeljima pritužbi, Komisija je zaključila da je došlo do povrede prava Zajednice. Prije izdavanja dozvole nije provedena procjena u skladu s člancima 12. i 16. Direktive o staništima (u daljnjem tekstu: Direktiva)(1). Konkretno, dozvola nije sadržavala nikakvu procjenu alternativa ili opravdanja prevladavajućeg javnog interesa u smislu članka 16. Direktive. Prema Komisijinu mišljenju, njemačka tijela priznala su da takva procjena nije provedena, ali su tvrdila da su uspostavljene dostatne kompenzacijske mjere kako bi se izbjeglo nanošenje štete hrčcima. Osim toga, istraživanje provedeno između ožujka i kolovoza 2004., odnosno prije početka radova na iskapanju, pokazalo je da na tom mjestu više nema hrčaka. Budući da Komisija nije vidjela nijedan razlog za sumnju u točnost istraživanja i informacija koje su dostavila njemačka tijela, smatrala je da ne postoje dokazi da su se hrčci nalazili na lokaciji u trenutku početka radova na iskopavanju. Iz toga proizlazi da u odlučujućem trenutku nije bilo dokaza o povredi članaka 12. i 16. Direktive. Slijedom toga i s obzirom na daljnje mjere nadzora i naknade predviđene u dozvoli, Komisija je odlučila iskoristiti svoju diskrecijsku ovlast da ne nastavi s povredom članaka 12. i 16. Direktive u pogledu dozvole. Stoga je 5. srpnja 2005. zaključio predmet.

PODODJELJAK-MATTER INQUIRY

3. Podnositelji pritužbe tvrdili su da Komisija nije na odgovarajući način riješila njihovu pritužbu zbog povrede. Osobito su tvrdili da je Komisija:

1. zanemarili relevantne činjenice;
2. zloupotrijebio je svoje diskrecijsko pravo pri donošenju odluke o zatvaranju predmeta;
3. nije odgovorio na određene dopise; i
4. Pogrešno je prekinuo svoju korespondenciju s njima.

Podnositelji pritužbe tvrdili su da bi Komisija trebala ponovno pokrenuti predmet i objektivno procijeniti navodne povrede prava EU-a.

4. U svojim očitovanjima o dodatnom mišljenju Komisije (vidjeti odlomak 5. u nastavku) podnositelji pritužbe tvrdili su da bi odluku Komisije o isključenju područja „Finie”(2) s predloženog popisa staništa trebalo ispitati na temelju gospodarskih razloga, a ne razloga povezanih s okolišem. U svojem dopisu od 6. prosinca 2007. u kojem je Komisiji predložio prijateljsko rješenje (3) Ombudsman je napomenuo da je riječ o dodatnoj tvrdnji koju podnositelji pritužbe nisu iznijeli u svojoj početnoj pritužbi. Člankom 2. stavkom 4. Statuta Europskog ombudsmana od podnositelja pritužbi zahtijeva se da dotičnoj instituciji pruže odgovarajuće prethodne administrativne pristupe. Budući da podnositelji pritužbe nisu Komisiji podnijeli navedenu tvrdnju, taj aspekt predmeta neće se ispitati u ovoj odluci. Čini se korisnim dodati da su podnositelji pritužbe, nakon što su Komisiji iznijeli relevantne administrativne pristupe, 8. kolovoza 2008. podnijeli novu pritužbu Ombudsmanu u vezi s tim pitanjem (pritužba 2211/2008/BEH).

INQUIRY

5. Pritužba je proslijeđena Komisiji na mišljenje koje je ona poslala 15. rujna 2006. Mišljenje je proslijeđeno podnositeljima pritužbe s pozivom na očitovanje. Podnositelji pritužbe u svojim su očitovanjima obavijestili Ombudsmana da su Komisiji dostavili nove informacije. S obzirom na te nove informacije, smatrali su da je Komisija trebala ponovno otvoriti njihov slučaj. Stoga je Ombudsmanica smatrala da su potrebne daljnje istrage. Stoga je od Komisije zatražio dodatno mišljenje. Komisija je 30. travnja 2007. poslala svoje dopunsko mišljenje, koje je proslijeđeno podnositeljima pritužbe s pozivom na očitovanje. Podnositelji pritužbe dostavili su svoja očitovanja 18. lipnja 2007.

6. Ombudsmanica nije bila uvjerena da je Komisija na odgovarajući način odgovorila na tvrdnju podnositelja pritužbe. Stoga je 6. prosinca 2007. Komisiji podnio prijedlog prijateljskog rješenja, predlažući joj da, s obzirom na nove informacije koje su dostavili podnositelji pritužbe, razmotri ponovno ispitivanje činjeničnog stanja u pogledu postojanja populacije hrčka na području jame.

7. Komisija je u odgovoru navela da bi ponovno pokretanje pritužbe zbog povrede bilo besmisleno. Međutim, predložila je alternativni oblik prijateljskog rješenja, odnosno da se iznimno provjeri jesu li njemačka tijela poštovala dodatne mjere dobrovoljnog sprečavanja i praćenja koje su donijela.

8. Podnositelji pritužbe poslali su 12. svibnja 2008. svoje primjedbe na odgovor Komisije i izrazili nezadovoljstvo alternativnim prijedlogom Komisije. Komisija je 28. kolovoza 2008. obavijestila podnositelje pritužbe o svojim nalazima o tome jesu li njemačka tijela postupila u skladu s prethodno navedenim dodatnim dobrovoljnim mjerama. Podnositelji pritužbe zatim su obavijestili Europskog ombudsmana o navedenom dopisu Komisije i ponovili svoje odbijanje alternativne ponude Komisije.

OMBUDSMAN-ova ANALIZA I ZAKLJUČCI

Uvodne napomene

9. U svojoj korespondenciji s Komisijom prije podnošenja ove pritužbe, činilo se da podnositelji pritužbe upućuju na to da je Komisija potisnula dokaze. Komisija je odlučno odbacila tu optužbu. Ombudsmanica je utvrdila da pritužba koja mu je podnesena ne uključuje tvrdnju o tom pitanju. U svojim očitovanjima o mišljenju Komisije podnositelji pritužbe istaknuli su da se žele suzdržati od suđenja o tome jesu li dokazi bili potisnuti. S obzirom na to da se čini da podnositelji pritužbe i dalje vjeruju da je Komisija možda potisnula dokaze, Ombudsman će riješiti to pitanje pri ispitivanju tvrdnje da je Komisija zanemarila relevantne činjenice.

10. U svojem dopisu od 12. svibnja 2008. podnositelji pritužbe istaknuli su da je dvojbeno ima li Komisija diskrecijsku ovlast odlučiti da su Direktivom zaštićeni samo nastanjeni hrčnjaci. U skladu s Direktivom, jazbine hrčka također su trebale biti zaštićene tijekom razdoblja u kojima nisu bile nastanjene. Ombudsmanica nije sigurna u točan smisao izjave podnositelja pritužbe. Čini se da upućuju na to da su, prema mišljenju Komisije, Direktivom bile zaštićene samo naseljene jazbine. Komisija je u svojem mišljenju navela da u trenutku početka radova na iskapanju na tom području nije bilo hrčaka. Međutim, u svojem dopisu od 20. svibnja 2005., kojim je obavijestila podnositelje pritužbe o svojoj namjeri da zatvori predmet, Komisija je navela da 2004. na tom području nije bilo nikakvih hrčaka. Čini se da je to razumijevanje potvrđeno u daljnjim dopisima podnositeljima pritužbe, na primjer u dopisu Komisije od 1. srpnja 2005. Stoga se čini da nema naznaka da su, prema Komisijinu shvaćanju, Direktivom bile zaštićene samo naseljene jazbine. Stoga Ombudsman ne vidi potrebu za daljnjim koracima s njegove strane u pogledu tog aspekta pritužbe.

11. Nakon što su primili prijedlog Komisije za alternativno prihvatljivo rješenje, podnositelji pritužbe tvrdili su da se zahtjevom za provedbu procjene utjecaja na okoliš u skladu s Direktivom zahtijevaju i područja pretraživanja uz lokaciju projekta. Člankom 2. stavkom 4. Statuta Europskog ombudsmana od podnositelja pritužbi zahtijeva se da dotičnoj instituciji pruže odgovarajuće prethodne administrativne pristupe. Čini se da podnositelji pritužbe prethodno nisu iznijeli taj aspekt Komisiji. Ona stoga neće biti ispitana u okviru ove istrage.

12. Ista se razmatranja primjenjuju na argument podnositelja pritužbe da navodno premještanje hrčaka u uzastopnim fazama nije bilo u skladu s Direktivom. Taj je argument iznesen u njihovim očitovanjima o prijedlogu Komisije o alternativnom prijateljskom rješenju.

13. Budući da se temelje na istim činjenicama, Ombudsman smatra da je primjereno zajedno ispitati navode protiv Komisije.

A. Navodno nepoštovanje relevantnih činjenica i navodna zlouporaba diskrecijskog prava

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

14. Prema navodima podnositelja pritužbe, dužnosnik zadužen za njihov predmet u Komisijinoj Glavnoj upravi za okoliš (GU za okoliš) tijekom sastanka s njima opovrgnuo je da dozvola za jamu koju je izdala savezna zemlja uključuje dozvolu za uništavanje hrčaka. To je bilo unatoč činjenici da je dozvola izričito upućivala na deset hrčaka koji bi se mogli uništiti. Tvrdili su da je Komisija stoga zanemarila relevantne činjenice. Osim toga, podnositelji pritužbe tvrdili su da je Komisija zloupotrijebila svoje diskrecijsko pravo pri donošenju odluke o zatvaranju predmeta.

15. Komisija je u svojem mišljenju istaknula da je pri donošenju odluke o zatvaranju predmeta uzela u obzir negativne posljedice dozvole na populaciju hrčka. Objasnila je i da su pri izdavanju dozvole prekršeni članci 12. i 16. Direktive. Unatoč prisutnosti hrčaka na tom području, nije provedena procjena u skladu s člancima 12. i 16. Direktive. Međutim, na temelju izvješća o istraživanju hrčka provedenom 2004. („izvješće iz 2004.”) nije bilo dokaza da su hrčci bili na lokaciji kada su započeli radovi na iskopavanju. Slijedom toga, u tom trenutku nije bilo dokaza o kršenju članaka 12. i 16. Direktive. S obzirom na ta razmatranja, Komisija je tvrdila da nije zloupotrijebila svoju diskrecijsku ovlast.

16. Podnositelji pritužbe u svojim su očitovanjima naveli da je pretpostavka Komisije o nepostojanju hrčaka i populacije hrčaka na početku radova iskopavanja netočna. U prilog svojem stajalištu naglasili su da izvješće na kojem se temelji odluka Komisije nije pripremio stručnjak za hrčak. Osim toga, B.U.N.D. (njemačko udruženje za zaštitu okoliša) samo je djelomično sudjelovao u njegovoj pripremi. Podnositelji pritužbe skrenuli su pozornost i na mišljenje stručnjaka za hrčak, kojeg su naručili za analizu Izvješća iz 2004., u kojem je zaključeno da stručnjak za hrčak nije sastavio navedeno Izvješće. Nadalje, izrazili su stajalište da je postojanje populacije hrčaka dokazano dozvolom i da su hrčnjaci uništeni prije početka radova na iskopavanju na lokaciji. U svojim primjedbama na alternativni prijedlog Komisije podnositelji pritužbe istaknuli su i daljnje navodne nedostatke u Izvješću iz 2004., koje bi njemačka tijela mogla prepoznati. Prema njihovu mišljenju, Komisija nije dovoljno razmotrila te navodne nedostatke.

17. U svojim očitovanjima o alternativnom prijedlogu Komisije za prijateljsko rješenje podnositelji pritužbe dodatno su objasnili da je proteklo 14 dana od datuma zaključenja istraživanja hrčka 2004., odnosno 10. kolovoza 2004., do datuma početka radova na iskopavanju, odnosno 24. kolovoza 2004. Prema navodima podnositelja pritužbe hrčci su u tom razdoblju i dalje bili aktivni na tom području. Također su ponovili da je dozvola izdana ne uzimajući u obzir postojeće jazbine hrčka, koje su identificirane 2002. i još uvijek postoje 2004. Prema mišljenju podnositelja pritužbe, ocjena Komisije da na lokaciji nije bilo hrčaka nije potkrijepljena ni istraživanjem hrčka provedenim 2002. (prema kojem je bilo osam jazbina) ni izvješćem iz 2004. (prema kojem je na lokaciji jame postojala jedna jazbina, koja je samo djelomično pretražena za jazbine).

Procjena Europskog ombudsmana

18. U ovom se slučaju od Ombudsmana traži da procijeni je li Komisija pri zatvaranju predmeta podnositelja pritužbe 5. srpnja 2005. zanemarila relevantne činjenice i/ili zloupotrijebila svoju diskrecijsku ovlast. Ombudsmanica je smatrala da se čini da se navodi podnositelja pritužbe odnose na dva različita, ali isprepletena elementa, a to su i. tumačenje same dozvole i ii. pitanje postoje li na lokaciji u trenutku početka radova na iskapanju hrčaka.

19. Budući da Komisija nije mogla znati za činjenice i okolnosti koje su otkrivene tek u kasnijoj fazi, relevantan trenutak za procjenu Ombudsmana mora biti 5. srpnja 2005., odnosno datum odluke Komisije.

20. U svojem dopisu podnositeljima pritužbe od 20. svibnja 2005. Komisija je objasnila da je savezna zemlja prekršila članke 12. i 16. Direktive time što nije ispitala moguće posljedice odluke o izdavanju dozvole za hrčak na predmetnom području. Komisija je dodala da nije pronašla dostatne dokaze o povredi članaka 12. i 16. Direktive u trenutku početka radova. U to vrijeme, činilo se da na mjestu nema hrčaka i hrčaka. U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelji pritužbe tvrdili su da Komisija nije uzela u obzir sadržaj dozvole koji su odobrila njemačka tijela.

21. Odgovarajuća dozvola nije dostavljena Ombudsmanu. Međutim, prema izvatku predmetnog dokumenta koji su dostavili podnositelji pritužbe, relevantni odlomak u kojem se opisuju kompenzacijske mjere glasi kako slijedi: „Stvaranjem optimalnih uvjeta staništa za poljskog hrčka pretpostavlja se da će taloženje biti uspješno i da se može povećati koncentracija hrčakovih jazbina. Tako se gubitak najviše 10 hrčaka može nadoknaditi, iako s kašnjenjem od oko 5 godina, sve dok vanjski humak [kamiona] ne bude dizajniran da zadovolji potrebe hrčka."

22. Podnositelji pritužbe i Komisija ne slažu se u pogledu posljedica citiranog odlomka. Podnositelji pritužbe smatrali su da se dozvolom omogućuje uništavanje hrčaka. Komisija je dosljedno isticala da se odnosi samo na kompenzacijske mjere i da se ne može poduzeti kao dopuštenje za uništavanje hrčaka.

23. Ombudsmanica smatra da bi donošenje konačnih zaključaka o tom pitanju zahtijevalo ispitivanje dozvole u cijelosti. To nije moguće jer mu je dostavljen samo izvadak iz tog dokumenta. Međutim, na temelju informacija kojima je raspolagao, čini se jasnim da su njemačka tijela prilikom izdavanja dozvole razmotrila i prihvatila mogućnost mogućeg gubitka do 10 hrčaka. To bi također objasnilo zašto se čini da se dozvolom predviđaju određene kompenzacijske mjere, koje logično pretpostavljaju prethodni gubitak. Stoga Komisijino tumačenje relevantne odredbe na prvi pogled nije uvjerljivo. Međutim, Komisija je istaknula da su u dozvoli predviđene različite kompenzacijske mjere s obzirom na znatne negativne učinke na populaciju hrčka utvrđene istraživanjem hrčka 2002. Stoga se čini da je uzela u obzir te negativne učinke na populaciju hrčka. Stoga je dvojbeno je li Komisija stvarno zanemarila činjenicu da bi se hrčak mogao uništiti kao posljedica izdavanja dozvole.

24. Čak i da Komisija nije shvatila stvarnu važnost dozvole u pogledu tog pitanja, takva pogreška ne bi bila štetna za podnositelje pritužbe. Tvrdili su da su njemačka tijela izdavanjem relevantne dozvole povrijedila pravo Zajednice. Međutim, kako je prethodno navedeno, Komisija je zaključila da je došlo do takve povrede jer je nedvosmisleno navela da su njemačka tijela izdavanjem te dozvole povrijedila pravo Zajednice. Čini se korisnim dodati da u tim okolnostima ništa ne upućuje na to da je Komisija potisnula relevantne dokaze.

25. Kad je riječ o navodnoj zlouporabi diskrecijske ovlasti, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da Komisija nije obvezna pokrenuti postupak zbog povrede u svakom pojedinom slučaju u kojem je država članica povrijedila pravo Zajednice. Ombudsman ne može i ne smije svojom ocjenom zamijeniti ocjenu Komisije, koja je jedina ovlaštena izvršavati svoju diskrecijsku ovlast. Međutim, Ombudsman može utvrditi je li činjenična osnova odluke Komisije bila točna i je li očito prekoračila granice svojih diskrecijskih ovlasti u tom području.

26. Komisijina odluka o zatvaranju predmeta bila je valjano izvršavanje njezine diskrecijske ovlasti sve dok činjenice na kojima se temeljila njezina odluka nisu bile neopravdane ili netočne. Oslanjajući se na Izvješće iz 2004., Komisija je svoju odluku od 5. srpnja 2005. temeljila na relevantnim i točnim činjenicama. U navedenom izvješću navodi se da na tom mjestu nije bilo hrčaka („Auf der geplanten Abbaustätte wurde 2004 kein Bau nachgewiesen”). Komisija je očito smatrala da se gubitak hrčaka više ne može ispraviti pokretanjem postupka zbog povrede. Zauzimanjem tog stajališta Komisija nije opovrgnula da je Njemačka prekršila članke 12. i 16. Direktive, nego se zakonito oslonila na svoju diskrecijsku ovlast da ne nastavi s predmetom. Stoga nije prekoračio granice svoje diskrecijske ovlasti kada je odlučio zaključiti predmet.

27. Točno je da su podnositelji pritužbe doveli u pitanje pouzdanost i točnost Izvješća iz 2004. pozivajući se na mišljenje stručnjaka hrčka koji kritizira izvješće, navodni nedostatak uključenosti B.U.N.D.-a, kao i otkriće dvaju mrtvih hrčaka na lokaciji projekta ili u njezinoj blizini, kako je dokumentirano fotografijama. Međutim, informacije i argumenti na koje se podnositelji pritužbe pozivaju u tom kontekstu priopćeni su Komisiji tek nakon 5. srpnja 2005. Očito ih se nije moglo uzeti u obzir u odluci koju je Komisija donijela tog dana. U svojim primjedbama na prijedlog Komisije o alternativnom prijateljskom rješenju podnositelji pritužbe istaknuli su daljnje navodne nedostatke u Izvješću iz 2004., koje bi njemačka tijela mogla prepoznati. Međutim, čak i da su ti nedostaci postojali, Ombudsman nije uvjeren da bi bili razumljivi Komisiji na dan kada je odlučila zaključiti predmet.

28. U svojim očitovanjima o alternativnom prijedlogu Komisije za prijateljsko rješenje podnositelji pritužbe objasnili su da je proteklo 14 dana od datuma zaključenja istraživanja hrčka 2004. do datuma početka radova na iskopu. Prema navodima podnositelja pritužbe hrčci su u tom razdoblju i dalje bili aktivni na tom području. Međutim, Ombudsman nije uvjeren da bi ta informacija mogla dovesti u pitanje Komisijino oslanjanje na Izvješće iz 2004., koje je zaključeno neposredno prije početka stvarnog uplitanja i stoga bi se moglo legitimno smatrati da daje točan dojam o stanju na tom mjestu u to vrijeme.

29. Ništa ne upućuje na to da je Komisija trebala sumnjati u pouzdanost i točnost Izvješća iz 2004. u trenutku kada je odbila pritužbu podnositelja pritužbe zbog povrede. U tim se okolnostima čini da je odluka Komisije da ne pokrene postupak zbog povrede razumna.

30. Situacija je možda bila drukčija da su u trenutku izdavanja dozvole na tom području postojali hrčci, da su ti hrčci bili uklonjeni prije provođenja istraživanja i da su njemačka tijela to znala. U takvom bi slučaju odluka o nepokretanju postupka zbog povrede prava bila jednakovrijedna nagrađivanju države članice jer je stvorila „fait accompli”. Podnositelji pritužbe vjeruju da se to doista dogodilo u ovom predmetu. Međutim, čini se da ne postoje konkretni dokazi koji bi potkrijepili to stajalište.

31. S obzirom na navedeno, Ombudsmanica ne utvrđuje nepravilnosti u postupanju Komisije u pogledu tog aspekta pritužbe.

B. Zahtjev za ponovno otvaranje predmeta

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

32. Podnositelji pritužbe smatraju da bi Komisija, s obzirom na nove dokaze koje su dostavili Komisiji, trebala ponovno otvoriti njihov predmet.

33. Prvo, podnositelji pritužbe ukazali su na svoje otkriće mrtvog hrčka u blizini lokacije projekta u kolovozu 2005.

34. Kao drugo, uputili su na mišljenje stručnjaka za hrčak, kojeg su naručili za analizu izvješća iz 2004., koje su podnijeli Komisiji u siječnju 2006. Prema tom mišljenju, istraživanje ni u kojem slučaju nije bilo u skladu sa znanstvenim standardima i bilo je potpuno neprikladna osnova za upravne odluke bilo koje vrste. Nestanak hrčaka prirodnim uzrocima bio je vrlo malo vjerojatan. Budući da se činilo da je izvješće iz 2004. glavna osnova za odluku Komisije o zatvaranju pritužbe, podnositelji pritužbe zatražili su od Komisije da ponovno pokrene postupak s obzirom na te nove informacije.

35. Treće, podnositelji pritužbe izjavili su da predstavnici B.U.N.D.-a nisu bili prisutni tijekom ankete koja je dovela do Izvješća iz 2004. Pretražili su samo dijelove stranice nekoliko dana kasnije. Stoga B.U.N.D. nije bio u mogućnosti sastaviti izvješće o tom pitanju.

36. Četvrto, podnositelji pritužbe istaknuli su da su u rujnu 2006. obavijestili Komisiju da su nedavno pronašli mrtvog mladog hrčka neposredno uz vrata jame. Budući da se činilo da na tom području postoji populacija hrčka, što je nova činjenica, zatražili su od Komisije da poduzme hitne mjere.

37. Komisija je tvrdila da se čini da je stručno mišljenje hrčka, koje su citirali podnositelji pritužbe, pomiješalo rezultate istraživanja hrčka iz 2002. i 2004. Štoviše, nije proveo vlastitu studiju, već je samo komentirao Izvješće iz 2004. Kad je riječ o sudjelovanju B.U.N.D.-a u Izvješću iz 2004., Komisija je napomenula da je 2004. sudjelovala u gotovo svim fazama istraživanja hrčka. Međutim, čak i da uopće nije bila uključena, to ne bi moglo utjecati na valjanost rezultata ankete. Komisija je naposljetku istaknula da se fotografije mrtvih hrčaka ne mogu smatrati valjanim dokazom o populaciji hrčaka. Komisija smatra da se postojanje takve populacije može utvrditi samo studijom.

Preliminarna procjena Europskog ombudsmana koja je dovela do prijedloga prijateljskog rješenja

38. Ombudsmanica je primijetila da su podnositelji pritužbe Komisiji skrenuli pozornost na niz novih činjeničnih elemenata. Cilj je bio dovesti u pitanje točnost Izvješća iz 2004. i utvrditi stvarno postojanje populacije hrčka na tom području.

39. Što se tiče sudjelovanja B.U.N.D.-a u studiji koja je dovela do Izvješća iz 2004., Ombudsmanica nije pronašla nijedan razlog za prigovor na stajalište Komisije, odnosno da valjanost rezultata znanstvene studije ne može ovisiti o sudjelovanju nevladine organizacije u njezinoj izradi.

40. Kad je riječ o mišljenju stručnjaka za hrčak, ombudsmanica je napomenula da je izrazito kritična prema Izvješću iz 2004., koje je poslužilo kao osnova za odluku Komisije o zatvaranju predmeta. Primijetio je da je stručnjak za hrčak kritizirao, među ostalim, terminologiju upotrijebljenu u Izvješću iz 2004. i ono što je smatrao nedostacima u pogledu točnog navođenja područja obuhvaćenog istraživanjem. Nadalje je napomenuo da je, nakon analize podataka sadržanih u izvješću iz 2004., stručnjak za hrčak zaključio da je u trenutku istraživanja hrčka na tom mjestu doista postojala populacija hrčka.

41. Ombudsmanica je smatrala da je dobra upravna praksa da Komisija pažljivo ispita sve nove činjenične elemente o kojima je obaviještena u takvim slučajevima. To se odnosi i na mišljenje navedenog stručnjaka za hrčak. Komisija je smatrala da mišljenje stručnjaka sadržava netočnosti i da se njime ne dovode u pitanje nalazi iz Izvješća iz 2004. S obzirom na to da nema stručno znanje za odlučivanje o zaslugama znanstvenih studija ili mišljenja, Ombudsman je u tom kontekstu ograničio svoje ispitivanje na pitanje je li stajalište Komisije bilo razumno. Napomenuo je kako se čini da je stručnjak za hrčka postavio neka ozbiljna pitanja u vezi s mogućim nedostacima Izvješća iz 2004. Na prvi pogled nije bilo sigurno je li Komisijina ocjena relevantnih primjedbi stručnjaka za hrčak bila potpuno vjerodostojna. Međutim, Ombudsman je smatrao da ne treba zauzeti konačno stajalište o tom pitanju s obzirom na to da postoje drugi činjenični elementi zbog kojih je Komisija trebala ponovno razmotriti svoje stajalište.

42. U svojim primjedbama na mišljenje Komisije podnositelji pritužbe istaknuli su da su u kolovozu 2005. (4) pronašli mrtvog odraslog hrčka u neposrednoj blizini lokacije. Iako je Komisija objasnila da u to vrijeme nije bila obaviještena o toj činjenici, ombudsmanica je smatrala da su joj podnositelji pritužbe dosad skrenuli pozornost.

43. U rujnu 2006. podnositelji pritužbe obavijestili su Komisiju o otkriću drugog mrtvog hrčka, ovog puta mladog hrčka, koji je pronađen neposredno uz vrata jame (5). Proslijedili su relevantne fotografije Komisiji.

44. Ombudsmanica je prihvatila da se otkriće dvaju hrčaka na lokaciji ili u njezinoj blizini ne može samo po sebi smatrati uvjerljivim dokazom da na lokaciji postoji populacija hrčaka. Ipak, smatrao je da je to jasno dalo vjerodostojnost argumentu podnositelja pritužbe da je tamo doista bilo hrčaka. Osim toga, na temelju informacija koje su mu dostavljene, istraživanje provedeno 2002. pokazalo je da je u to vrijeme postojala takva populacija.

45. Postojanje populacije hrčaka na tom području vjerojatno bi se moglo utvrditi samo novim istraživanjem. Međutim, zahtijevajući od podnositelja pritužbe da dostave znanstvenu studiju prije nego što pristanu ponovno razmotriti to pitanje, Komisija je utvrdila prag za dokazivanje stvarnog postojanja populacije hrčka na razini koju podnositelji pritužbe gotovo ne mogu prijeći. Ombudsmanica smatra da nije vjerojatno da bi lokalna akcijska skupina građana mogla sama financirati znanstvenu studiju. Osim toga, čak i da je financiranje studije u načelu izvedivo, činilo se daleko od toga da bi pristup lokaciji odobrio upravitelj jame.

46. Dobra upravna praksa zahtijeva od Komisije da preispita svoju ocjenu pritužbe zbog povrede ako podnositelj pritužbe iznese relevantne nove dokaze. Prema mišljenju Europskog ombudsmana, to je bio slučaj u ovom predmetu. Komisija se složila da je došlo do povrede prava Zajednice i da se čini da je odlučujući razlog za nepoduzimanje mjera razmatranje da više nema hrčaka na području koje zahtijeva zaštitu. Međutim, dokazi koje su dostavili podnositelji pritužbe jasno su upućivali na mogućnost da je to razmatranje netočno.

47. U tim okolnostima ombudsmanica je smatrala da bi bilo primjereno da Komisija pokuša utvrditi stajalište podnositelja pritužbe da je, neovisno o rezultatima Izvješća iz 2004., na tom području postojala populacija hrčka. Komisija se barem mogla obratiti njemačkim tijelima i zatražiti pojašnjenja i primjedbe u pogledu novih dokaza koje su iznijeli podnositelji pritužbe. Međutim, čini se da Komisija to nije učinila.

48. Na temelju prethodno navedenog ombudsmanica je došla do privremenog zaključka da bi odluka Komisije da ne otvori ponovno predmet, neovisno o novim dokazima koje su dostavili podnositelji pritužbe, mogla predstavljati nepravilnost u postupanju. U skladu s tim, Ombudsman je 6. prosinca 2007. Komisiji podnio sljedeći prijedlog prijateljskog rješenja:

„S obzirom na nove činjenične elemente koje su iznijeli podnositelji pritužbe, Komisija bi mogla razmotriti ponovno ispitivanje činjeničnog stanja u pogledu postojanja populacije hrčka na mjestu jame s kredom.”

Argumenti izneseni Ombudsmanu nakon njegova prijateljskog prijedloga rješenja

49. Komisija je navela da dodatni dokazi koje su dostavili podnositelji pritužbe ne opravdavaju zaključak da populacija hrčka još uvijek može postojati na području jame. Posebice je i dalje kritizirao mišljenje stručnjaka za hrčak. Nadalje je istaknula da se otkrićem dvaju mrtvih hrčaka u blizini lokacije ne može dokazati postojanje populacije hrčaka niti opravdati ponovno pokretanje istrage. Prema navodima Komisije, nije bilo dokaza kojima bi se opravdalo ponovno pokretanje ispitnog postupka „u relevantno vrijeme”.

50. Osim toga, u ovoj bi fazi praktički bilo nemoguće utvrditi postoje li jazbine hrčka na onim područjima na lokaciji jame na kojima su u tijeku aktivnosti iskopavanja. Ispitivanje tih dijelova stoga ne bi imalo smisla. Kad je riječ o područjima područja na kojima bi iskopavanje započelo tek kasnije, Komisija je napomenula da dozvola sadržava pravno obvezujuću obvezu za upravitelja jame. Time se predviđa da prije početka daljnjih aktivnosti stručnjak za hrčke provodi istragu o postojanju hrčaka, uz sudjelovanje B.U.N.D. Stoga je u dodatnim dobrovoljnim mjerama koje su donijela njemačka tijela već uzet u obzir rizik da bi hrčak mogao postojati na području jame. Dozvolom je osigurana odgovarajuća zaštitna mjera za odgovarajući pregled hrčka, kao i za odgovarajuću zaštitu hrčaka koja je možda još postojala na onim dijelovima lokacije jame na kojima nije provedeno iskopavanje.

51. Komisija je zaključila da ponovno pokretanje pritužbe zbog povrede ne bi bilo korisno. Međutim, kao znak spremnosti na suradnju s Ombudsmanom i kao alternativu prijateljskom rješenju, Komisija je predložila da se provjeri jesu li njemačka tijela poštovala dodatne dobrovoljne mjere prevencije i praćenja koje su donijela u dozvoli.

52. Podnositelji pritužbe u svojim su primjedbama pozdravili spremnost Komisije na suradnju s Ombudsmanom. Međutim, naglasili su da se traženje dodatnih informacija od njemačkih vlasti o dobrovoljnim mjerama ne može smatrati valjanom alternativom zaštiti staništa hrčaka, čije je uništavanje odobreno 2004. Podnositelji pritužbe primijetili su i da ni Direktiva ni relevantno nacionalno pravo ne pružaju osnovu za dobrovoljne preventivne mjere. Stoga bi se alternativnim prijedlogom Komisije omogućio nastavak kršenja članaka 12. i 16. Direktive.

53. Podnositelji pritužbe podsjetili su na određena svoja stajališta iznesena u prethodnoj korespondenciji. Smatrali su da Komisija osobito nije u dovoljnoj mjeri razmotrila sljedeće argumente: Provođenje istraživanja hrčka u budućnosti nije moglo ispraviti nedostatak strogog sustava zaštite hrčka; navodno obvezujuća obveza poduzimanja zaštitnih mjera nije mogla ispuniti zahtjeve iz članka 12. Direktive; a stručno mišljenje stručnjaka za hrčak nije bilo proturječno i dobilo je posebnu težinu od ugleda njegova autora.

54. Zaključno, podnositelji pritužbe naveli su da bi se te jazbine, koje još nisu uništene, i dalje trebale smatrati zaštićenima Direktivom. Stoga su ponovili svoju tvrdnju da bi Komisija trebala ponovno otvoriti njihovu pritužbu.

55. U svojem dopisu od 28. kolovoza 2008. Komisija je obavijestila podnositelje pritužbe da se, u skladu s najavom iz dopisa od 11. ožujka 2008., obratila njemačkoj vladi u vezi s provedbom dodatnih mjera predviđenih dozvolom. Na zahtjev Komisije njemačka vlada odgovorila je kako slijedi:

„Na temelju mišljenja savezne zemlje Donje Saske savezna vlada dostavlja sljedeće relevantne informacije: U području iskapanja projekta do sada nisu pronađeni hrčci. Područje iskopavanja graniči sa susjednom populacijom velikih hrčaka, koja se uglavnom nalazi u sjevernom području lapora. Sporedna odredba iz članka 4. stavka 2. uključena je u dozvolu kao preventivna osnova za ulov i premještanje poljskih hrčaka u slučaju njihova pronalaska.

Praćenje hrčaka predviđeno dodatnom odredbom provodilo se i provodit će se, prema sektorima, prije početka iskopavanja u određenom sektoru. Do sada nisu pronađeni dokazi o postojanju hrčaka. Stoga do sada nisu uhvaćeni niti premješteni hrčci.

Tvrdnja da je projekt imao negativan utjecaj na populaciju poljskih hrčaka nije se mogla utvrditi."(6)

Komisija je zaključila navodeći da nije raspolagala nikakvim informacijama, što bi moglo dovesti u pitanje izjavu njemačke vlade.

56. U svojem dopisu od 9. rujna 2008. podnositelji pritužbe iznijeli su primjedbe na dopis Komisije od 28. kolovoza 2008. Ponovno su odbacili prijedlog Komisije o alternativnom prijateljskom rješenju i naglasili da su njemačka tijela samo potvrdila da na području iskopavanja nisu pronađeni hrčci. To nije bilo iznenađujuće, s obzirom na to da je tlo lapora već tamo uklonjeno. Upućivanje na veliku populaciju hrčka koja graniči s područjem iskapanja potvrdilo je točnost izvješća stručnjaka za hrčak. Prema navodima podnositelja pritužbe, zbog dodatnih mjera predviđenih dozvolom članci 12. i 16. Direktive postali su neučinkoviti. Objasnili su i da je zbog izvješća stručnjaka za hrčka vjerojatno da je predviđeno područje sadržavalo oko 11 hektara netaknutih staništa za hrčke. Kad je riječ o pet hektara koji su, prema navodima podnositelja pritužbe, već bili uništeni, podnositelji pritužbe smatrali su da bi trebalo ukinuti aktivnosti iskopavanja i obnoviti staništa.

Procjena Europskog ombudsmana nakon njegova prijateljskog prijedloga rješenja

57. Komisija nije prihvatila prijedlog Ombudsmana o prijateljskom rješenju, već je iznijela alternativni prijedlog.

58. U svojim dodatnim primjedbama podnositelji pritužbe pohvalili su spremnost Komisije na suradnju s Ombudsmanom, ali su odbacili alternativni prijedlog Komisije.

59. Pokušaji Ombudsmana da postigne prijateljsko rješenje nisu bili uspješni. Međutim, Komisija je predložila provjeru usklađenosti s dobrovoljnim mjerama prevencije i nadzora propisanima u dozvoli. Rezultati analize Komisije priopćeni su podnositeljima pritužbi i Europskom ombudsmanu.

60. Prije ocjene stajališta Komisije čini se korisnim podsjetiti da je pitanje koje se ovdje ispituje treba li, s obzirom na nove činjenične okolnosti, Komisija ponovno pokrenuti predmet zbog povrede koji su podnijeli podnositelji pritužbe. Komisija nije osporila da je stvarno došlo do povrede članaka 12. i 16. Direktive (vidjeti točku 2. ove presude). Ombudsman je u svojem prijedlogu prijateljskog rješenja utvrdio da je činjenica da na lokaciji više nije bilo hrčaka vjerojatni razlog zbog kojeg Komisija nije podnijela pritužbu zbog povrede koju su podnijeli podnositelji pritužbe. Slijedom toga, pitanje koje Ombudsman treba riješiti jest je li, s obzirom na nove činjenične elemente s kojima je Komisija upoznata, trebao ponovno razmotriti predmet podnositelja pritužbe. Ombudsmanica stoga treba ispitati je li stajalište Komisije da neće ponovno otvoriti predmet zbog povrede koji su podnijeli podnositelji pritužbe razumno.

61. U svojem prijateljskom prijedlogu rješenja ombudsmanica je primijetila da su podnositelji pritužbe Komisiji predstavili određene nove činjenične elemente. Na temelju tih novih činjenica predložio je Komisiji da razmotri ponovno ispitivanje činjeničnog stanja u pogledu postojanja populacije hrčka. Istaknuo je da se Komisija barem može obratiti njemačkim tijelima i zatražiti pojašnjenje u vezi s novim dokazima koje su dostavili podnositelji pritužbe.

62. Čini se da je Komisija u međuvremenu stupila u kontakt s njemačkom vladom. Točno je da se Komisijina korespondencija očito odnosila na pitanje poštovanja određenih dodatnih mjera praćenja i zaštite predviđenih u dozvoli. Istodobno, informacije dobivene od njemačke vlade, kako su navedene u dopisu Komisije podnositeljima pritužbe od 28. kolovoza 2008., jasno pojašnjavaju pitanje postojanja hrčaka na tom području.

63. Na temelju tih dodatnih informacija čini se jasnim da se jama sastoji od dijelova u kojima su radovi iskopavanja trenutačno u tijeku i drugih dijelova u kojima su radovi predviđeni u kasnijoj fazi.

64. Kad je riječ o onim dijelovima područja na kojima su iskapanja u tijeku, prema informacijama koje je dostavila njemačka vlada, dosad nisu pronađeni nikakvi dokazi o postojanju hrčaka. U svojem dopisu od 9. rujna 2008. podnositelji pritužbe nisu osporili informacije dobivene od njemačkih tijela. Prema njihovu mišljenju, nije bilo iznenađujuće da na mjestu na kojem su iskapanja trenutačno u tijeku nisu pronađeni hrčci, s obzirom na to da je tlo lapora na kojem žive već uklonjeno. S obzirom na te okolnosti, čini se da se podnositelji pritužbe i Komisija slažu da na lokaciji na kojoj su u tijeku aktivnosti iskopavanja nema populacije hrčka. U ovom bi trenutku doista bilo teško, ako ne i nemoguće, utvrditi jesu li hrčci i njihove jazbine postojali na tom dijelu mjesta prije početka radova na iskapanju.

65. Kad je riječ o dijelovima područja na kojima su iskapanja predviđena u kasnijoj fazi, prema informacijama koje je dostavila njemačka vlada, područje iskapanja graniči sa susjednom populacijom velikog hrčka, koja se uglavnom nalazi na području sjevernog lapora. Podnositelji pritužbe smatraju da to potkrepljuje mišljenje stručnjaka za hrčka jer upućuje na to da hrčci zapravo postoje u preostalim dijelovima lokacije projekta.

66. Lokacija velike populacije hrčka na koju upućuje njemačka vlada nije precizno definirana u informacijama koje ona prenosi. Budući da se relevantne informacije odnose na projektno područje („Abbaufläche”) kao područje koje samo graniči sa susjednom populacijom hrčaka, Ombudsmanica smatra da na projektnom mjestu nije utvrđeno postojanje populacije hrčaka. Čini se da je to u skladu s izvješćem iz 2004., u kojem su se nalazile dvije jazbine hrčka 250 metara sjeverno od lokacije projekta. Prima dodatnu potporu iz točke 4.6. dozvole, prema kojoj sjeverni dio ležišta nije uključen u područje projekta kako bi se zaštitila prevladavajuća populacija hrčka na tom području. Stoga pučki pravobranitelj nije uvjeren da informacije dobivene od njemačke vlade mogu potkrijepiti izjave stručnjaka za hrčka.

67. Istodobno, njemačka nadležna tijela ne isključuju mogućnost pronalaska hrčaka na tom području. Kao što je to objasnila njemačka vlada, zbog toga je članak 4. stavak 2. uključen u dozvolu kao preventivna osnova za lov i premještanje hrčaka ako su pronađeni. Prema njemačkoj vladi, istraživanja hrčka provedena su u određenim sektorima prije početka radova na iskopavanju. To će se dogoditi i za one sektore koji još uvijek moraju biti iskopani. Čini se da je to u skladu s informacijama koje su dostavili podnositelji pritužbe koji su, oslanjajući se na informacije dobivene od nadležnih njemačkih tijela, izjavili da je istraživanje hrčka bilo predviđeno prije početka druge faze iskapanja. U svojem dopisu od 20. svibnja 2005. Komisija je sažela savjetovanja koja je provela s njemačkom vladom u prosincu 2004. Tijekom tih savjetovanja njemačka vlada objasnila je da namjerava provoditi redovite preglede hrčka.

68. U svojim primjedbama na prijedlog prijateljskog rješenja Komisija je istaknula pravno obvezujuće obveze za operatera predviđene u dozvoli. Istragu o postojanju hrčaka morao je provesti stručnjak za hrčak, uz sudjelovanje B.U.N.D.-a, prije početka daljnjih aktivnosti iskopavanja i u trenutku kada je vegetacijsko razdoblje bilo prikladno za provedbu istraživanja hrčaka. Nadalje, Komisija je objasnila da je dozvolom predviđeno odgovarajuće istraživanje hrčka, kao i odgovarajuća zaštita svih postojećih hrčaka na onim dijelovima lokacije na kojima još nisu započete aktivnosti iskopavanja. Prema Komisijinu mišljenju, u dobrovoljnim mjerama koje su donijela njemačka tijela uzeto je u obzir da na mjestu jame mogu postojati jazbine hrčka, a u tom su slučaju u dozvoli bile predviđene odgovarajuće zaštitne mjere za odgovarajući nadzor i zaštitu hrčka. Stoga ponovno pokretanje pritužbe zbog povrede ne bi bilo korisno.

69. Ombudsman je u svojem prijedlogu prijateljskog rješenja došao do privremenog zaključka da bi odluka Komisije da ne otvori ponovno predmet, unatoč novim dokazima koje su dostavili podnositelji pritužbe, mogla predstavljati nepravilnost u postupanju. Međutim, s obzirom na dodatne dobivene informacije Ombudsman smatra da je stajalište Komisije razumno i da se temelji na relevantnim i točnim činjenicama. Stoga Ombudsmanica ne utvrđuje nepravilnosti u postupanju Komisije u vezi s tvrdnjom podnositelja pritužbe.

C. Navodni izostanak odgovora na

argumente iznesene Europskom ombudsmanu

70. Podnositelji pritužbe istaknuli su da su 14. siječnja 2005. i nakon sastanka s Glavnom upravom za okoliš poslali e-poruku njezinim službama. U toj su poruci elektroničke pošte skrenuli pozornost na stavak dozvole koji se odnosi na kompenzacijske mjere nakon uništavanja hrčaka. Pitali su i jesu li hrčakove jazbine zapravo zaštićene „Smjernicama EU-a”, sve dok nacionalna tijela dopuštaju njihovo prethodno uništavanje. Tvrdili su da nisu primili odgovor na tu poruku e-pošte.

71. Komisija u svojem mišljenju nije izravno odgovorila na tu tvrdnju. Međutim, istaknula je da je tijekom cijelog postupka pritužbe i znatno nakon zaključenja pritužbe odgovarala podnositeljima pritužbe. Ombudsmanica je stoga od Komisije zatražila dodatno mišljenje o toj tvrdnji. Komisija je u svojem odgovoru istaknula da se relevantni odlomak dozvole odnosio na maksimalni kompenzacijski kapacitet predviđenih kompenzacijskih mjera, ali ne i na broj hrčaka koji je „dopušten” za uništavanje. Upućujući na stajalište koje je Glavna uprava za okoliš zauzela na sastanku s podnositeljima pritužbe, Komisija je objasnila da je riječ o pravnom objašnjenju koje nema nikakve veze s činjenicom da su službe Komisije temeljito ocijenile dozvolu.

72. U svojim očitovanjima o dodatnom mišljenju podnositelji pritužbe objasnili su da su sada konačno dobili odgovor na pitanje postavljeno u njihovoj poruci elektroničke pošte od 14. siječnja 2005. Istodobno se nisu slagali sa stajalištem Komisije.

Preliminarna procjena Europskog ombudsmana koja je dovela do prijedloga prijateljskog rješenja

73. Ombudsman je u svojem prijedlogu prijateljskog rješenja napomenuo da se, u skladu s točkom 4. Kodeksa dobrog administrativnog postupanja Komisije („Kodeks ponašanja Komisije”), odgovor na dopis upućen Komisiji šalje u roku od petnaest radnih dana od primitka dopisa nadležne službe Komisije. Primijetio je da je Komisija odgovorila na e-poruku podnositelja pritužbe od 14. siječnja 2005. Međutim, bilo je jasno da Komisija nije poštovala rok utvrđen u Komisijinu Kodeksu ponašanja. Budući da je već iznio prijedlog prijateljskog rješenja, ombudsmanica je smatrala da nije potrebno dalje razmatrati to pitanje ako se Komisija složi s njegovim prijedlogom.

74. S obzirom na činjenicu da Komisija to nije učinila, potrebno je dodatno razmotriti navode podnositelja pritužbe.

Argumenti izneseni Ombudsmanu nakon njegova prijateljskog prijedloga rješenja

75. Komisija se ispričala što nije odgovorila na e-poruku podnositelja pritužbe od 14. siječnja 2005. u roku od 15 radnih dana od primitka te e-poruke. Međutim, istaknula je i da je naposljetku odgovorila na navedenu e-poruku i da je opširno korespondirala s podnositeljima pritužbe tijekom cijelog postupka pritužbe i znatno nakon zaključenja pritužbe.

76. U svojim primjedbama na primjedbe Komisije podnositelji pritužbe primili su na znanje ispriku Komisije. Međutim, istaknuli su da im je Komisija odgovorila tek nakon intervencije Ombudsmana. Zatim su naveli da se i dalje ne slažu sa sadržajem Komisijina odgovora te su naglasili da 7. prosinca 2005., odnosno na datum na koji je Komisija odlučila prekinuti svoju korespondenciju s podnositeljima pritužbe, još nisu primili odgovor.

Procjena Europskog ombudsmana

77. Navodom podnositelja pritužbe od Ombudsmana se zahtijeva da procijeni je li Komisija pravodobno odgovorila na njihovu poruku elektroničke pošte od 14. siječnja 2005. Sadržaj odgovora Komisije nije dio te tvrdnje.

78. U svojim primjedbama na prijedlog prijateljskog rješenja Komisija je priznala da nije odgovorila na e-poruku podnositelja pritužbe u roku od 15 radnih dana od njezina primitka.

79. Međutim, ispričao se zbog neuspjeha u tom pogledu. Ombudsman stoga smatra da nema potrebe za daljnjim djelovanjem u vezi s tim aspektom pritužbe.

D. Odluka Komisije da prekine korespondenciju s podnositeljima pritužbi

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

80. Podnositelji pritužbe tvrdili su da je Komisija njihovu korespondenciju navela kao neprimjerenu jer se ponavlja, uvredljiva je i/ili besmislena. Istaknuli su da su kontaktirali povjerenika Dimasa preko njemačkog zastupnika u Europskom parlamentu. Zastupnica je svojem dopisu priložila pismo koje je jedna od supruga podnositelja pritužbe uputila povjereniku Dimasu.

81. Podnositelji pritužbe objasnili su da nisu znali koji se dio priloženog dopisa može smatrati zlouporabom. Osim toga, tvrdili su da oslanjanje na pomoć zastupnika u Europskom parlamentu za prosljeđivanje dopisa Komisiji teško može poslužiti kao razlog za prekid korespondencije s njima. Ako bi se predmetni dopis trebao smatrati zlouporabom, zastupnik u Europskom parlamentu sigurno ga ne bi proslijedio.

82. U tom činjeničnom kontekstu podnositelji pritužbe tvrdili su da je Komisija pogrešno prekinula svoju korespondenciju s njima bez navođenja valjanih razloga.

83. Komisija je u svojem mišljenju istaknula da podnositelji pritužbe nikad nisu prihvatili rezultate njezine procjene i da su se više puta žalili na zaključenje njihova predmeta, ali nisu dostavili nikakve nove dokaze. Komisija je potvrdila svoje stajalište da su dopisi koje su joj uputili podnositelji pritužbe tijekom šest mjeseci koji su prethodili njezinoj odluci o prekidu korespondencije bili ponavljajući i djelomično uvredljivi. Razlozi za prekid korespondencije objašnjeni su podnositeljima pritužbe. Unatoč tome, unatoč svojoj odluci o prekidu korespondencije, Komisija je ispitala naknadnu korespondenciju koju su poslali podnositelji pritužbe.

Preliminarna procjena Europskog ombudsmana koja je dovela do prijedloga prijateljskog rješenja

84. Ombudsman je u svojem prijedlogu prijateljskog rješenja istaknuo da se točkom 4. Kodeksa ponašanja Komisije predviđa sljedeće: „Ova pravila [tj. pravila o korespondenciji s Komisijom] ne primjenjuju se na korespondenciju koja se razumno može smatrati nepravilnom, na primjer zato što je repetitivna, uvredljiva i/ili besmislena. Zatim Komisija zadržava pravo prekinuti svaku takvu razmjenu prepiske.”

85. Dopisom od 7. prosinca 2005. Komisija je obavijestila podnositelje pritužbe da odbija prihvatiti navode o suzbijanju dokaza i osobnim kaznenim djelima protiv dužnosnika Komisije. To je izraženo u dopisu supruge jednog od podnositelja pritužbe i u telefaksu koji je jedan od podnositelja pritužbe poslao g. B. Pozivajući se na točku 4. svojeg Kodeksa ponašanja, Komisija je smatrala da postoji slučaj nepravilne korespondencije, zbog čega je odlučila prekinuti svoju korespondenciju s podnositeljima pritužbe.

86. Pravilo o prekidu korespondencije iz točke 4. Kodeksa ponašanja Komisije iznimka je od opće obveze Komisije da odgovara podnositeljima pritužbe. Iznimka bi trebala biti usko tumačena. Ombudsmanica je smatrala da dobra upravna praksa zahtijeva od Komisije da primijeni iznimku s najvećom pažnjom i da navede razloge kada odluči prekinuti korespondenciju.

87. U svojem dopisu kojim obavješćuje podnositelje pritužbe o svojoj odluci o prekidu korespondencije Komisija je obrazložila svoju odluku. S jedne strane, istaknula je četiri dopisa podnositelja pritužbe od 6. lipnja, 16. lipnja, 3. kolovoza i 6. listopada 2005., koji, prema njezinu mišljenju, nisu sadržavali nove argumente kojima bi se opravdala drugačija ocjena predmeta. S druge strane, uputila je na neopravdane navode i osobna kaznena djela sadržana u dopisu jedne od supruga podnositelja pritužbe i u telefaksu upućenom osobi B.

88. Ombudsman nije mogao provjeriti ponavljaju li se dopisi podnositelja pritužbe jer mu nisu dostavljeni dopisi na koje upućuje Komisija. Međutim, općenito je naglasio da relevantnu odredbu Kodeksa ponašanja Komisije shvaća kao da znači da pravo na prekid pisanja podnositelju pritužbe pretpostavlja da se korespondencija podnositelja pritužbe može „razumno” smatrati „nepravilnom”. Ombudsmanica smatra da nije dovoljno da se dopis ponavlja u smislu da se njime jednostavno ponavljaju argumenti koji su već prethodno izneseni. Stoga se ne može isključiti da sadržaj četiriju dopisa na koje se poziva Komisija nije mogao Komisiji dati pravo da prekine svoju korespondenciju s podnositeljima pritužbe.

89. Kad je riječ o pitanju neopravdanih navoda i osobnih kaznenih djela, ombudsmanica je smatrala upitnim mogu li se primjedbe podnositelja pritužbi o suzbijanju dokaza i „sustavu petlje” u Komisiji, koje su sadržane u dopisu jedne od supruga podnositelja pritužbe i u telefaksu upućenom g. B.-u, smatrati osobnim kaznenim djelima.

90. S obzirom na prethodno navedeno, Komisija je možda pogriješila kada je odlučila prekinuti svoju korespondenciju s podnositeljima pritužbe. Budući da je iznio prijedlog prijateljskog rješenja, Ombudsmanica je zauzela stajalište da neće biti potrebe za daljnjim razmatranjem tog pitanja ako Komisija pristane na prijedlog Ombudsmana o prijateljskom rješenju.

91. S obzirom na činjenicu da Komisija nije prihvatila prijedlog Ombudsmana o prijateljskom rješenju, potrebno je dodatno razmotriti navode podnositelja pritužbi.

Argumenti izneseni Ombudsmanu nakon njegova prijateljskog prijedloga rješenja

92. U svojim primjedbama na prijedlog prijateljskog rješenja Komisija je navela da se, prema njezinu mišljenju, korespondencija smatra ponavljajućom i besmislenom ako „ponavljajuća narav korespondencije ne samo da Komisiji ne pruža relevantne nove informacije, nego predstavlja stalno odbijanje prihvaćanja odluke Komisije o zatvaranju predmeta”. U takvim se okolnostima od Komisije nije moglo razumno očekivati da nastavi ponavljati korespondenciju s podnositeljem pritužbe. Prema njegovu mišljenju, dopisi podnositelja pritužbe od 6. lipnja, 16. lipnja, 3. kolovoza i 6. listopada 2005., koje je priložio, bili su samo odbijanje prihvaćanja odluke Komisije o zatvaranju predmeta.

93. U svojim očitovanjima na primjedbe Komisije podnositelji pritužbe istaknuli su da ih je Komisija 7. prosinca 2005. obavijestila o svojoj odluci o prekidu korespondencije. Međutim, u to vrijeme još nisu primili odgovor na svoju poruku elektroničke pošte od 14. siječnja 2005. Stoga se činilo da upućuju na to da se njihova korespondencija, s obzirom na to da još nisu primili odgovor na navedenu poruku elektroničke pošte, nije mogla smatrati zlouporabom i ponavljanjem.

Procjena Europskog ombudsmana

94. Europski ombudsman prvo će ispitati jesu li neopravdani navodi ili osobna kaznena djela podnositelja pritužbe ovlastili Komisiju da prekine korespondenciju. Nakon toga će procijeniti jesu li četiri dopisa koja su podnositelji pritužbe poslali između lipnja i listopada 2005. bila „nepravilna” u smislu Kodeksa ponašanja Komisije.

95. Neopravdani navodi i osobna kaznena djela mogu, u načelu, učiniti korespondenciju neprimjerenom i ovlastiti Komisiju da prekine daljnju komunikaciju s uključenim podnositeljem pritužbe. Međutim, Ombudsman nije uvjeren da bi se upućivanje podnositelja pritužbi na uklanjanje dokaza i postojanje „sustava petlje” u Komisiji, bez obzira na njihovu točnost, moglo smatrati zlouporabom. U danom kontekstu čini se posebno važnim napomenuti da su primjedbe podnositelja pritužbe neodvojivo povezane s činjenicama predmeta i stoga se ne mogu smatrati osobnim kaznenim djelima.

96. Kad je riječ o pitanju ponavljanja korespondencije podnositelja pritužbe, Ombudsmanica smatra da je korisno preispitati relevantne aspekte korespondencije podnositelja pritužbe s Komisijom:

97. Dopisom od 20. svibnja 2005. Komisija je obavijestila podnositelje pritužbe da je došlo do kršenja članaka 12. i 16. Direktive. Međutim, koristeći se svojim diskrecijskim pravom, Komisija ne bi nastavila s tim kršenjem. To je zato što nije imao dovoljno informacija da dokaže da je do kršenja navedenih članaka došlo u odlučujućem trenutku, naime, kada su započeli radovi na iskapanju na mjestu.

98. U odgovoru na dopis Komisije od 20. svibnja 2005. podnositelji pritužbe Komisiji su u svojem dopisu od 6. lipnja 2005. skrenuli pozornost na određene „nove činjenice”. Tvrdili su da se, s obzirom na inspekciju hrčakovih jazbina 2003., činilo vjerodostojnim da su hrčakove jazbine uništene odmah nakon izdavanja dozvole. Tim je uništavanjem prekršeno pravo Zajednice. Stoga su zatražili od Komisije da njihov slučaj učini zvjezdanim i da pokrene postupak zbog povrede protiv Njemačke.

99. Komisija je u svojoj replici ponovila svoje obrazloženje iz dopisa od 20. svibnja 2005. Nadalje je objasnila da nema dokaza da su jazbine hrčka uništene odmah nakon izdavanja dozvole. Prema istraživanjima dostupnima Komisiji, na početku radova iskopavanja na predviđenoj lokaciji nije bilo pronađenih hrčaka.

100. U dopisu od 16. lipnja 2005. podnositelji pritužbe naveli su da su određene „mjere izbjegavanja i kompenzacijske mjere” koje su predvidjela nadležna tijela ograničene na zone u kojima još nisu započete aktivnosti iskopavanja. Prema mišljenju podnositelja pritužbe, to je značilo da će se jazbine hrčka u tim zonama namjerno uništiti, što nije bilo u skladu s Direktivom.

101. U svojem odgovoru od 1. srpnja 2005. Komisija je u biti primijetila da dopis podnositelja pritužbe nije sadržavao nikakve nove elemente koji bi upućivali na povredu prava Zajednice.

102. U dopisu od 3. kolovoza 2005. podnositelji pritužbe detaljno su objasnili što smatraju kršenjem Direktive. U njima su navedeni i razlozi zbog kojih bi Komisija trebala pokrenuti postupak zbog povrede.

103. U svojem odgovoru od 8. rujna 2005. Komisija je primijetila da podnositelji pritužbe nisu iznijeli nikakve nove argumente koji bi upućivali na povredu prava Zajednice.

104. U dopisu od 6. listopada 2005. podnositelji pritužbe ponovili su svoje stajalište da su nadležna nacionalna tijela pristala na uništavanje hrčaka. Također su zatražili obrazloženiji odgovor povjerenika Dimasa i istaknuli da, unatoč činjenici da je Komisija priznala kršenje Direktive, nadležna tijela nisu ispravila posljedice tog kršenja. Podnositelji pritužbe također su postavili pitanje zašto je uništavanje hrčaka u drugim državama članicama dovelo do postupka koji je pokrenula Komisija, dok je ono ostalo neaktivno u odnosu na Njemačku. Naposljetku su doveli u pitanje utemeljenost stajališta Komisije da od njih zahtijeva da podnesu nove argumente u prilog povredi zakonodavstva Zajednice, s obzirom na to da je Komisija već prihvatila da je došlo do povrede.

105. Pravo na prekid korespondencije s podnositeljem pritužbe pretpostavlja da se korespondencija podnositelja pritužbe može "razumno" smatrati "nepravilnom". Stoga nije dovoljno da se dopis ponavlja u smislu da se njime samo ponavljaju argumenti koji su već ranije izneseni. Ombudsmanica istodobno smatra da ponavljajuća korespondencija doista može postati neprimjerena. To je, na primjer, slučaj kada podnositelj pritužbe opetovano odbija prihvatiti odluku Komisije o zatvaranju predmeta, ali ne iznosi nikakve činjenične elemente osim onih koje je Komisija već razmotrila.

106. Kao iznimka od opće obveze Komisije da komunicira s građanima, pravilo o prestanku korespondencije mora se usko tumačiti. S obzirom na iznimnu važnost dopisivanja s građanima, prekid dopisivanja stoga se mora smatrati krajnjom mjerom. Čini se korisnim dodati da u slučajevima korespondencije koja se ponavlja Komisija može jednostavno odgovoriti upućivanjem na svoje stajalište objašnjeno u prethodnim dopisima.

107. Ombudsman smatra da nije potrebno da on zauzme konačno stajalište o pitanju može li se korespondencija podnositelja pritužbe smatrati nepravilnom. Komisija bi u svakom slučaju bila dužna obavijestiti podnositelje pritužbe o svojoj namjeri da prestane odgovarati njima prije nego što to stvarno učini. Ta je obveza svojstvena pravu Komisije na prekid korespondencije. Ako to ne bi bio slučaj, podnositelji pritužbe ne bi imali priliku znati da Komisija nije odgovorila na to zbog namjernog prekida korespondencije. Ombudsmanica napominje da se čini da Komisija nije obavijestila podnositelje pritužbi o svojoj namjeri da prestane odgovarati njima.

108. Ombudsman istodobno smatra da ne mora zauzeti konačno stajalište o pitanju je li Komisija s pravom prekinula svoju korespondenciju s podnositeljima pritužbi. U danom kontekstu važno je napomenuti da je Komisija podnositeljima pritužbe poslala niz odgovora u kojima je objasnila svoju odluku da neće pokrenuti postupak zbog povrede protiv Njemačke i obrazložila je. Nadalje, Komisija je u potpunosti surađivala u istrazi Europskog ombudsmana i dostavila dodatne informacije o svojem stajalištu. Ombudsmanica stoga zaključuje da su podnositelji pritužbe imali koristi od potpunog objašnjenja stajališta Komisije, iako se i dalje ne slažu s tim stajalištem. S obzirom na te okolnosti Ombudsman smatra da daljnje istrage nisu opravdane u pogledu tog aspekta pritužbe.

E. Zaključci

Na temelju svojih istraga u vezi s tom pritužbom Ombudsman smatra da nije bilo nepravilnosti u postupanju u vezi s prvim i drugim navodima podnositelja pritužbe i njihovim tvrdnjama. Kad je riječ o navodnom propustu Komisije da odgovori i njezinoj navodno pogrešnoj odluci da prestane odgovarati podnositeljima pritužbe, nema potrebe za daljnjim djelovanjem Ombudsmana. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

Podnositelji pritužbe i predsjednik Komisije bit će obaviješteni o toj odluci.

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

Sastavljeno u Strasbourgu 4. prosinca 2008.

---

(1) Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore, SL 1992., L 206, str. 7.

(2) Prema shvaćanju Ombudsmana, sporna jama nalazi se na lokaciji „Finie”.

(3) Vidjeti stavak 6. u nastavku.

(4) Vidjeti točku 33. ove presude.

(5) Vidjeti točku 36. ove presude.

(6) Prijevod Ombudsmana s njemačkog izvornika.