KAKGROUND NA KOMPLAINTU

1. Ovu je pritužbu u njezino ime podnio lokalni agent koji radi za Delegaciju Komisije u Buenos Airesu u Argentini, kao i tri druga lokalna agenta zaposlena u delegacijama Komisije u Maliju, Burkini Faso i Alžiru. Sva četiri zaposlenika građani su EU-a.

2. Nakon temeljite analize dostavljenih materijala ombudsmanica je smatrala da je dopuštena samo pritužba lokalnog službenika koji radi za delegaciju Komisije u Argentini (podnositelj pritužbe u ovom predmetu) jer ostale tri osobe nisu dokazale da su propisno iscrpile sve mogućnosti podnošenja internih žalbi prije nego što su mu se obratile. Budući da se činilo da ta tri lokalna službenika stoga nisu ispunila zahtjeve utvrđene u članku 2. stavku 8. Statuta Europskog ombudsmana, Europski ombudsman smatrao je da bi pritužbu podnesenu u njihovo ime trebalo odbiti.

3. Podnositelj pritužbe želio je sudjelovati u EPSO-ovu postupku odabira ugovornog osoblja (EPSO/CAST 27), koji je organiziran samo u ispitnim centrima u EU-u. Istaknula je da su, u skladu s Obaviješću Glavne uprave Komisije za kadrovske i administrativne poslove (GU ADMIN) od 17. svibnja 2007.(1) (dalje u tekstu "Obavijest Komisije od 17. svibnja 2007."), određeni financijski doprinosi stavljeni na raspolaganje ugovornim djelatnicima u delegacijama koji žele sudjelovati u EPSO-ovim postupcima odabira. Iznos tog doprinosa razlikovao se ovisno o udaljenosti mjesta rada ugovornog djelatnika od ispitnog centra. Najveći iznos koji je trebalo dodijeliti bio je 450 EUR. Podnositeljica pritužbe poslala je e-poruku GU-u ADMIN u kojoj je zatražila doprinos za troškove povezane sa svojim sudjelovanjem u navedenom EPSO-ovu natječaju. Navela je da bi, iako je bila zaposlena kao lokalni djelatnik, a ne kao ugovorni djelatnik, bilo diskriminirajuće dodijeliti korist jednoj kategoriji osoblja Komisije i uskratiti je drugoj. Komisija je odbila njezin zahtjev uz obrazloženje da je korist bila dostupna samo ugovornim djelatnicima u delegacijama i da stoga zahtjevi lokalnih djelatnika nisu bili prihvatljivi. Podnositelj pritužbe smatrao je da je navedena odluka diskriminirajuća.

PODODJELJAK-MATTER INQUIRY

4. U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe podnio je sljedeću tvrdnju i zahtjev:

Bilješka Komisije od 17. svibnja 2007. diskriminirajuća je jer se odnosi samo na ugovorne djelatnike. Podnositeljica pritužbe smatrala je da je odluka Komisije da odbije njezin zahtjev za financijski doprinos predviđen u bilješci pogrešna. Tvrdila je da bi financijsku korist koja je dostupna jednoj kategoriji osoblja Komisije trebalo pružiti i drugim članovima osoblja.

Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi joj Komisija trebala dodijeliti financijsku korist predviđenu u bilješci Komisije od 17. svibnja 2007. u pogledu ugovornog osoblja.

5. Čini se da je podnositelj pritužbe u svojim očitovanjima o mišljenju Komisije iznio dodatnu tvrdnju prema kojoj Komisija na temelju bilješke Komisije od 17. svibnja 2007. nije imala pravnu osnovu ni za pružanje financijskog doprinosa ugovornom osoblju ni lokalnom osoblju. Konkretnije, tvrdila je da određene odredbe Priloga X. Pravilniku o osoblju za dužnosnike Europskih zajednica (u daljnjem tekstu: Pravilnik o osoblju), koje se primjenjuju na ugovorno osoblje na temelju članka 118. Općih uvjeta zaposlenja ostalih službenika (u daljnjem tekstu: Uvjeti zaposlenja), predviđaju godišnje putne karte i tečajeve osposobljavanja u Europi. Međutim, podnositelj pritužbe smatra da ta pravila ne daju ugovornom osoblju pravo na naknadu putnih troškova povezanih s njegovim sudjelovanjem u EPSO-ovim postupcima odabira. Financijski doprinos koji dodjeljuje Komisija stoga nije među pravima predviđenima Pravilnikom o osoblju. Stoga se činilo da podnositelj pritužbe zapravo tvrdi da Komisijina bilješka od 17. svibnja 2007. nema pravnu osnovu u pogledu relevantne koristi.

6. Ombudsmanica napominje da ta nova tvrdnja nije prethodno podnesena Komisiji. Stoga smatra da se trenutačno ne može nositi s tom dodatnom tvrdnjom. Podnositelj pritužbe i dalje može obnoviti tu tvrdnju nakon što je Komisiji iznio odgovarajuće pristupe.

7. Radi cjelovitosti treba napomenuti da podnositelj pritužbe tvrdi da bi joj Komisija trebala dodijeliti financijsku korist, što je bilo predviđeno u bilješci Komisije od 17. svibnja 2007. u pogledu ugovornog osoblja. Čini se očitim da bi ta tvrdnja nužno bila neuspješna da je navedena korist dodijeljena bez pravne osnove.

INQUIRY

8. Dopisom od 21. studenoga 2007. Ombudsman je pokrenuo istragu o izvornom navodu i zahtjevu podnositelja pritužbe, tražeći od Komisije da dostavi mišljenje do 28. veljače 2008. Mišljenje koje je dala Komisija proslijeđeno je podnositelju pritužbe s pozivom na očitovanje, koji je ona predstavila 13. ožujka 2008.

OMBUDSMAN-ova ANALIZA I ZAKLJUČCI

A. Što se tiče navodno diskriminatorne naravi Komisijine bilješke od 17. svibnja 2007.
Argumenti
predstavljeni Ombudsmanu

9. U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe iznio je sljedeće argumente:

10. EPSO/CAST 27 natječaj je koji je bio otvoren za građane svih 27 država članica, bez ikakvih drugih uvjeta osim da su državljani EU-a i da ispunjavaju određene obrazovne standarde. Stoga se ugovorno osoblje zaposleno u Komisiji nalazilo u istoj situaciji kao i bilo koji drugi kandidat za potrebe ovog postupka odabira. Ugovorno osoblje koje radi za Komisiju postiglo je svoju trenutačnu ugovornu situaciju ispitivanjem kojim se ni u kojem slučaju nije preuzeo ili obećao dugoročni ugovorni odnos s Komisijom. Slijedom toga, nemaju prethodno stečeno pravo zadržati svoj trenutačni položaj ugovornog osoblja u Komisiji. Ako je Komisija željela da ostanu dulje na svojem radnom mjestu, trebala je uspostaviti test isključivo za ugovorno osoblje ili je trebala izravno izmijeniti njihov ugovor na određeno vrijeme u dugoročni ugovor. Komisija je odlučila da to neće učiniti.

11. Ako Komisija ugovornim djelatnicima ponudi ad hoc plaćanje kako bi im pomogla u ispitivanju, Komisija prigovara rezultatu ispitivanja. Čini se da je Komisija službeno otvorila natječaj svima i time poštovala načela transparentnosti, jednakih mogućnosti i poštenog tržišnog natjecanja. Međutim, korištenjem proračuna EU-a kako bi se olakšao pristup ispitivanju za određenu kategoriju ljudi, Komisija je prekršila ta načela. Podnositeljica pritužbe pojasnila je da upućuje na „dodatni” financijski doprinos koji Komisija nudi za pokrivanje troškova kao što su hoteli, taksiji, obroci itd., a ne na godišnje plaćeno putovanje koje je bilo dio ugovornih prava ugovornih djelatnika.

12. Za razliku od ugovornog osoblja, lokalno osoblje nema pravo na karte za godišnji odmor u EU-u i prima znatno niže plaće. Stoga putovanje u Europu predstavlja mnogo veće opterećenje za lokalno osoblje nego za ugovorno osoblje. Stoga se čini opravdanijim financijski poduprijeti prvu kategoriju, a ne potonju.

13. Ako Komisija donese odluku da bi njezini zaposlenici koji žive i rade u inozemstvu trebali imati priliku proći EPSO-ov postupak odabira, koji se može održati samo u Europi, trebala bi ponuditi tu mogućnost svima koji ispunjavaju uvjete CAST 27, tj. svim građanima EU-a koji imaju potrebnu razinu obrazovanja.

14. Stajalište Komisije može se sažeti kako slijedi. Kandidati na EPSO-ovim predselekcijskim testovima ne ispunjavaju uvjete za sudjelovanje u troškovima putovanja. Međutim, u kasnijoj fazi, ako su kandidati pozvani na pismene ili usmene testove koji se održavaju izvan njihovih država članica, obično ispunjavaju uvjete za financijske doprinose u skladu s pravilima koja je utvrdio EPSO. Kad je riječ o CAST-u 27, EPSO je istodobno organizirao predodabir i testove kompetencija. To je značilo da kandidati obično ne bi primali nikakve financijske doprinose. Komisija je od ugovornog osoblja u delegacijama, koje je moralo proći te testove kako bi imalo ugovor na razdoblje dulje od tri godine, zatražila da iskoristi svoje godišnje plaćeno putovanje u Europu kako bi sudjelovalo u predmetnom postupku odabira. Nadalje, Komisija im je odlučila dodijeliti financijski doprinos u iznosu do 450 EUR, namijenjen pokrivanju povezanih troškova, kao što su troškovi hotela, taksija i obroka.

15. Komisija je istaknula da zapošljava nekoliko tisuća lokalnih djelatnika diljem svijeta u skladu s nacionalnim zakonima delegacija u kojima djeluje. Većina lokalnih službenika ima državljanstvo zemlje u kojoj delegacija ima sjedište i obavlja ručne ili uslužne poslove. Mali broj lokalnih službenika ima državljanstvo EU-a. Osim toga, Komisija zapošljava oko 800 ugovornih djelatnika u delegacijama diljem svijeta. Svi ugovorni djelatnici državljani su EU-a. Većina takvih ugovornih djelatnika obavlja poslove na sveučilišnoj razini.

16. Dvije su vrste osoblja, odnosno lokalno osoblje i ugovorno osoblje, različite. U Pravilniku o osoblju i Uvjetima zaposlenja te se dvije kategorije tretiraju zasebno. Ugovorni djelatnici koji rade u delegacijama su osoblje u inozemstvu i uživaju diplomatski imunitet te odredbe Priloga X. Pravilniku o osoblju kojima se utvrđuju uvjeti za osoblje u inozemstvu koje radi izvan EU-a. Lokalno osoblje nije izaslano osoblje i podliježe nacionalnim zakonima i uvjetima o radu.

17. Komisija je objasnila da je, s obzirom na to da je poslala ugovorno osoblje na rad izvan EU-a nudeći mu ugovor u inozemstvu, također bila odgovorna vratiti ga u EU kako bi mu se omogućilo sudjelovanje u EPSO-ovim postupcima odabira. Tvrdio je, međutim, da nema istu obvezu u odnosu na lokalne službenike koji su zaposleni lokalno, tj. izvan EU-a. Ako bi Komisija ponudila spornu korist i lokalnim agentima, to bi zapravo postavilo presedan, što bi moglo dovesti do toga da lokalni agenti tvrde da bi i njima trebalo ponuditi redovito osposobljavanje u Bruxellesu i plaćene letove za EU.

18. Kad je riječ o ponovljenim navodima podnositelja pritužbe da je prethodno navedena praksa diskriminirajuća, Komisija je smatrala da nije bilo diskriminacije. Pritom se pozvao na sudsku praksu sudova Zajednice u tom području i istaknuo da, iako je načelo jednakog postupanja opće pravilo koje čini dio prava primjenjivog na zaposlenike Europskih zajednica, diskriminacija se događa samo ako se s istovjetnim ili usporedivim situacijama postupa na nejednak način ili ako takvo nejednako postupanje nije objektivno opravdano. Budući da se ugovorno osoblje i lokalno osoblje ne nalaze u istovjetnoj ili usporedivoj situaciji, Komisija nije smatrala da je došlo do takve diskriminacije.

19. Kao odgovor na tvrdnju podnositelja pritužbe da bi Komisija, time što bi relevantnu korist dodijelila samo ugovornom osoblju, utjecala na ishod postupka odabira, potonji je napomenuo da, kad je riječ o testovima ugovornog osoblja (za razliku od natječaja za dužnosnike), ne postoji ograničenje broja kandidata koji bi mogli biti uspješni. Kandidati na takvom testu moraju jednostavno dosegnuti određeni prag točnih odgovora. Iznad tog praga svi se kandidati smatraju uspješnima. Stoga činjenica je li dodatni broj kandidata polagao te testove zbog toga što je Komisija isplatila financijski doprinos ne bi imala nikakav utjecaj na izglede bilo kojeg pojedinca da prođe te testove.

20. S obzirom na prethodno navedeno Komisija je smatrala da podnositelj pritužbe nije ispunjavao uvjete za predmetni financijski doprinos. Njezina se tvrdnja stoga nije mogla podnijeti.

21. Podnositeljica pritužbe u svojim je očitovanjima iznijela sljedeće argumente:

22. Činjenica da većina lokalnih agenata nisu bili građani EU-a nije relevantna u njezinu slučaju jer ona ima građanstvo EU-a.

23. Postoji šest skupina lokalnog osoblja koje su razvrstane na temelju obavljenih dužnosti. Lokalni službenici u skupini 1 (administrativna, savjetodavna i nadzorna radna mjesta) moraju imati sveučilišnu diplomu. U Delegaciji Komisije u Argentini lokalni djelatnici obavljaju iste zadaće kao i ugovorni djelatnici u sektoru suradnje.

24. Prema Priručniku vanjske službe, postoji pet skupova odredbi koje se primjenjuju na lokalno osoblje: (i) Uvjeti zaposlenja; ii. okvirna pravila kojima se utvrđuju uvjeti zapošljavanja lokalnog osoblja Komisije koje radi u državama nečlanicama („okvirna pravila”); iii. Posebni uvjeti zapošljavanja lokalnog osoblja koje radi u delegacijama Komisije, koji se sastavljaju za svako mjesto rada; iv. lokalno zakonodavstvo i v. pojedinačni ugovori o radu. Stoga Komisijino upućivanje na pravila koja se primjenjuju na ugovorno osoblje nije bilo potpuno točno.

25. Kad je riječ o argumentu Komisije da bi, ako se lokalnom osoblju dodijeli predmetni financijski doprinos, to moglo predstavljati presedan koji bi mogao dovesti do toga da se lokalnom osoblju ponudi redovito osposobljavanje u Bruxellesu, podnositelj pritužbe tvrdio je da, u skladu s postojećim pravilima, lokalno osoblje zapravo ima pravo na redovito osposobljavanje u Bruxellesu. U tom je kontekstu uputila na Komunikaciju Komisije C (2003) 4334 o osposobljavanju vanjskog osoblja, u kojoj se navodi da „načela smjernica za osposobljavanje osoblja stoga ostaju ista za sve osoblje zaposleno u Komisiji bez obzira na to gdje su geografski utemeljena”. Nadalje je napomenula da, u skladu s Posebnim uvjetima zapošljavanja koji se primjenjuju u njezinu slučaju, lokalni službenici također imaju pravo na povrat troškova za službena putovanja te se po analogiji primjenjuju odgovarajuća pravila za dužnosnike. Prema njezinu mišljenju, ako se po analogiji primijene pravila o tečajevima osposobljavanja i službenim putovanjima u Bruxelles, tada bi obje skupine također trebale imati pravo na predmetni financijski doprinos.

26. Kad je riječ o argumentu Komisije da ne postoji diskriminacija zbog različite prirode ugovora lokalnog osoblja i ugovornog osoblja, podnositelj pritužbe napomenuo je da su pravna osnova ugovora lokalnog osoblja i njihovih funkcija usporedivi s pravnom osnovom ugovora ugovornog osoblja. Nadalje, načela koja se odnose na njihov razvoj karijere su ista.

27. Naposljetku, uskraćivanje potpore građaninu Unije koji je zaposlen u Komisiji, uz istodobno pružanje potpore drugim zaposlenicima, jasno smanjuje njegove izglede za pristup postupku odabira na ravnopravnoj osnovi.

28. S obzirom na prethodno navedeno podnositelj pritužbe zaključio je da se u usporedivim situacijama postupalo na nejednak način.

Procjena Europskog ombudsmana

29. Načelo nediskriminacije i jednakog postupanja jedno je od temeljnih načela prava Zajednice. U skladu s ustaljenom sudskom praksom sudova Zajednice, njome se zahtijeva da se u usporedivim situacijama ne postupa na različit način i da se u različitim situacijama ne postupa na jednak način, osim ako je takvo postupanje objektivno opravdano (2). Europski ombudsman stoga nastoji provjeriti je li Komisija pružila objektivno opravdanje za svoju odluku o uskraćivanju sporne koristi koju je zatražio podnositelj pritužbe.

30. Kad je riječ o pravnom statusu dviju kategorija osoblja (ugovorno osoblje i lokalno osoblje), Ombudsman podsjeća da je obradio pritužbu u kojoj je podnositelj pritužbe tvrdio da je sustav zdravstvenog osiguranja za lokalno osoblje koje radi u delegacijama Komisije diskriminirajući (pritužba 735/2005/BU)(3). U toj je odluci Ombudsman zaključio da se različite kategorije osoblja Zajednice ne nalaze u usporedivim pravnim situacijama te da su prava i obveze lokalnog osoblja i drugih kategorija osoblja različito uređeni relevantnim primjenjivim pravnim odredbama.

31. Međutim, u ovom je slučaju podnositelj pritužbe tvrdio da je, bez obzira na različita pravila koja se primjenjuju na ugovorno osoblje i lokalno osoblje, EPSO-ov natječaj CAST 27 bio otvoren za „svakog građanina EU-a” koji ispunjava određene obrazovne standarde te da se ugovorno osoblje koje zapošljava Komisija stoga nalazi u istoj situaciji kao i lokalno osoblje i, zapravo, kao i svi drugi kandidati. Budući da sudjelovanje u ovom postupku odabira nije bilo povezano sa zapošljavanjem kandidata u trenutku podnošenja prijave, Ombudsman smatra da su se svi kandidati doista nalazili u usporedivoj situaciji za potrebe navedenog EPSO-ova natječaja.

32. Ombudsmanica, međutim, napominje da korist povezana s putnim troškovima nije pružena svim ugovornim djelatnicima koje zapošljava Komisija, već samo „ugovornim djelatnicima u delegacijama”. Obrazloženje Komisije temelji se na statusu iseljenika te skupine ugovornih djelatnika i činjenici da su napustili EU radi zapošljavanja u Komisiji. Slijedom toga, potonji je smatrao prikladnim nadoknaditi im povratak u Europu kako bi sudjelovali u predmetnom EPSO-ovu natječaju. S druge strane, lokalni djelatnici zapošljavaju se lokalno, na lokacijama delegacija Komisije u zemljama izvan EU-a. Komisija je stoga smatrala da nije imala istu obvezu pomoći im da putuju u EU.

33. S obzirom na činjenicu da su se samo ugovorni djelatnici koji rade za delegacije Komisije preselili izvan EU-a zbog svojeg radnog odnosa s Komisijom, čini se da nisu bili u usporedivoj situaciji s lokalnim osobljem. Ombudsmanica stoga smatra da se odluka Komisije da ugovornom osoblju ponudi određene pogodnosti povezane s putnim troškovima ne čini nerazumnom i da je objektivno opravdana.

34. Argument podnositelja pritužbe da se s lokalnim osobljem može postupati na sličan ili jednak način kao s ugovornim osobljem i dužnosnicima u pogledu osposobljavanja i službenih putovanja te bi ga stoga trebalo jednako postupati u pogledu predmetne naknade ne čini se relevantnim u tom kontekstu jer pružena naknada nije bila povezana s radnim učinkom ili profesionalnim dužnostima članova osoblja, nego s promjenom njihova boravišta.

35. Kad je riječ o argumentu podnositelja pritužbe da Komisija, time što predmetnu korist nudi isključivo jednoj kategoriji svojeg osoblja, a uskraćuje je drugoj, zapravo utječe na rezultate testova, Ombudsman smatra da bi financijski doprinos Komisije doista mogao olakšati sudjelovanje ugovornog osoblja u EPSO-ovu natječaju. Međutim, s obzirom na to da nije bilo ograničenja broja uspješnih kandidata (vidjeti točku 10.6. ovog mišljenja), dodatna potpora koju je pružila Komisija u konačnici nije utjecala na rezultate testiranja. Argument podnositelja pritužbe u tom smislu stoga se ne može potkrijepiti.

36. U svjetlu gore navedenih nalaza, Ombudsmanica smatra da se Komisijina bilješka od 17. svibnja 2007. ne čini diskriminatornom. Stoga se Komisiji ne može prigovoriti da podnositelju pritužbe nije osigurala predmetnu financijsku korist. Stoga se povezana tvrdnja podnositelja pritužbe ne može potkrijepiti.

B. Zaključci

Na temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s tom pritužbom čini se da nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije.

Podnositelj pritužbe i Komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

Sastavljeno u Strasbourgu 9. listopada 2008.

---

(1) ADMIN.A1/MM/TCs/ts/D(2007)10318.

(2) U tom je pogledu Komisija uputila na predmet T-66/95, Hedwig Kuchlenz protiv Komisije, presudu od 16. travnja 1997., točke 54.–5.7., ECR [1997.]; i spojeni predmeti 198-201/81, Micheli i drugi protiv Komisije, presuda od 2. prosinca 1982., ECR [1982.].

(3) Dostupno na internetskim stranicama Europskog ombudsmana, http://www.ombudsman.europa.eu.