Strasbourg, 4. lipnja 2008.

Poštovani gospodine X.,

Dana 16. travnja 2007. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu protiv Europske komisije.

Dana 30. svibnja 2007. proslijedio sam Vašu pritužbu predsjedniku Komisije.

Komisija je 28. rujna i 13. studenoga 2007. od mene zatražila produljenje roka za odgovor na vašu pritužbu, koji sam odobrila 5. listopada odnosno 4. prosinca 2007. Obavijestio sam vas u skladu s tim.

Komisija je u međuvremenu 4. prosinca 2007. poslala svoje mišljenje, koje sam Vam proslijedila s pozivom na očitovanje.

Dana 31. siječnja te 7. i 15. veljače 2008. poslali ste svoja očitovanja.

Nakon zahtjeva mojih službi, 20. veljače 2008. pojasnili ste jednu točku svojih primjedbi.

Europski nadzornik za zaštitu podataka (EDPS) preuzeo je 26. veljače 2008. inicijativu da mi pošalje dopis u vezi s vašom pritužbom.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

Pritužba je bila složena i potkrijepljena opsežnim dokazima. Može se sažeti kako slijedi:

Komisija je prihvatila podnositelja pritužbe kao mlađeg stručnjaka u delegaciji („JED”) za program osposobljavanja za razdoblje 2006. – 2008. Njegovo prihvaćanje dogovoreno je s Ministarstvom vanjskih poslova jedne od država članica. Podnositelj pritužbe obavijestio je Komisiju da nije voljan biti upućen u regiju W i zatražio je da mu se ponude drugi izbori.

Međutim, Komisija ga je dodijelila Odjelu za proračun i financije Delegacije Komisije u Y („Delegacija”). Podnositelj pritužbe napomenuo je da su se poštovale preferencije drugih ZED-ova u pogledu mjesta njihova ustupanja. Osim toga, podnositelj pritužbe smatrao je da, s obzirom na svoju obrazovnu i profesionalnu pozadinu, nije trebao biti raspoređen u Odjel za proračun i financije delegacije.

Podnositelj pritužbe obratio se Komisijinoj Glavnoj upravi za vanjske odnose („GU RELEX”) u nekoliko navrata i zatražio od nje da promijeni mjesto svojeg zadatka. Također se obratio izaslanstvu i predložio da njegov zadatak u Odjelu za proračun i financije ne odgovara njegovim sposobnostima. Delegacija se nije složila s njegovim zahtjevima, ali mu je neposredno prije odlaska u Y ponuđen trodnevni tečaj o proračunskim pitanjima u sjedištu Komisije.

Podnositelj pritužbe potpisao je 2. listopada 2006. ugovor o radu („ugovor”) s Komisijom. Prema ugovoru, probni rad mu je trajao tri mjeseca.

Podnositelj pritužbe započeo je 27. listopada 2006. probni rad u Delegaciji. Njegov je neposredni nadzornik prvog radnog dana obavijestio podnositelja pritužbe da mišljenje GU-a RELEX o njemu nije dobro. Podnositelj pritužbe također je saznao za uvjete svojeg smještaja u Y-u te je utvrdio da oni nisu bili tako dobri kao smještaj ponuđen JED-ovima koji su radili u Delegaciji prije njegova dolaska.

Tijekom obavljanja svojih dužnosti podnositelj pritužbe naišao je na probleme sa svojim nadzornikom. Nije dobio upute o tome kako obavljati svoje zadaće (iako je bio na programu osposobljavanja) niti su mu dane proturječne upute. Njegov nadzornik zanemario je njegove zahtjeve za pojašnjenjem u pogledu svojih zadaća.

Početkom prosinca 2006. nadređeni podnositelja pritužbe zatražili su od njega da dostavi potvrde o svojim stručnim i akademskim kvalifikacijama i postignućima, što je i učinio.

Dana 21. prosinca 2006. primio je informaciju da će biti otpušten.

Podnositelj pritužbe primio je 22. prosinca 2006. primjerak izvješća o ocjeni svojeg napretka od 19. prosinca 2006. Izvješće je izdao njegov nadzornik, a potpisao ga je voditelj izaslanstva 19. prosinca 2006. Uspješnost podnositelja pritužbe ocijenjena je negativno u pogledu svih zadaća koje su mu dodijeljene. Zaključno, voditelj delegacije zatražio je od Glavne uprave RELEX da raskine ugovor podnositelja pritužbe prije isteka probnog roka.

Istog dana, odnosno 22. prosinca 2006., podnositelj pritužbe primio je i dopis o otkazu, koji je trebao stupiti na snagu 30. prosinca 2006., odnosno nakon jednotjednog otkaznog roka. Međutim, prema navodima podnositelja pritužbe zapravo nije bilo obavijesti s obzirom na to da je 22. prosinca 2006. bio posljednji radni dan u Delegaciji 2006.

U veljači 2007. podnositelj pritužbe dobio je pristup svojem osobnom dosjeu u sjedištu Komisije u Bruxellesu i napomenuo da je došlo do razmjene komunikacija između delegacije i njegovih prethodnih poslodavaca. Također je napomenuo da ga je Delegacija u svojoj korespondenciji s Glavnom upravom RELEX optužila da je uspostavio internetsku stranicu na kojoj je uvrijedio svojeg nadzornika i voditelja uprave.

Podnositelj pritužbe sastao se s načelnikom odjela GU RELEX-a koji se bavio ZED-ovima, ali nije prihvatila njegov prijedlog da ga se pošalje drugoj delegaciji. Prema podnositelju pritužbe, nadležni načelnik odjela obavijestio ga je da je „čula o namjerama [podnositelja pritužbe](...) da podnese pritužbu [Europskom ombudsmanu] i da je pisala glavnom tajniku Europske komisije i drugim osobama kako bi [osigurala da][Europski ombudsman] ignorira pritužbu (...) [podnositelja pritužbe ].”

Podnositelj pritužbe također je poslao nekoliko e-poruka GU-u RELEX i Delegaciji u vezi s njegovim predmetom. Naposljetku, podnositelj pritužbe obratio se Komisijinu posredniku i Glavnoj upravi za administraciju. Potonji ga je obavijestio da kao JED nema pravo podnijeti žalbu na temelju članka 90. Pravilnika o osoblju.

Nakon toga podnositelj pritužbe obratio se pučkom pravobranitelju. Njegovi navodi i tvrdnje mogu se sažeti na sljedeći način:

1. Podnositelj pritužbe tvrdio je da se prema njemu nije postupalo na isti način kao prema drugim ZUD-ovima jer Komisija nije uzela u obzir njegove zahtjeve koji se odnose na njegovo upućivanje.
2. Podnositelj pritužbe također je tvrdio da ga Komisija nije pravilno i pravedno tretirala tijekom njegova programa osposobljavanja u Delegaciji.
3. Osim toga, podnositelj pritužbe tvrdio je da ga Komisija nije saslušala prije njegova otpuštanja i da ga nije pravilno obavijestila o razlozima njegova otpuštanja.
4. Naposljetku, podnositelj pritužbe tvrdio je da je Komisija postupila pogrešno time što je (i) stupila u kontakt sa svojim prethodnim poslodavcima a da ga prethodno nije obavijestila i (ii) optužila ga da je na svojoj internetskoj stranici vrijeđao članove osoblja delegacije bez provjere činjenica.
5. Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi ga Komisija trebala ponovno uključiti u program osposobljavanja „Viši stručnjaci u delegaciji” u bilo kojoj od delegacija Komisije ili mu, alternativno, dodijeliti odgovarajuću financijsku naknadu.

INQUIRY

U svojem dopisu o pokretanju istrage ombudsmanica je zatražila od Komisije da dostavi mišljenje o navedenim navodima i tvrdnjama. Ombudsmanica je također zatražila od institucije da se očituje o pitanju koje je podnositelj pritužbe iznio u svojoj pritužbi da ga je nadležni načelnik odjela obavijestio da je „” čula o namjerama [podnositelja pritužbe](...) da podnese pritužbu [Europskom ombudsmanu] i da je pisala glavnom tajniku Europske komisije i drugim osobama kako bi [osigurala da][Europski ombudsman] zanemari pritužbu (...) [podnositelja pritužbe].”

Mišljenje Komisije

Prvo, Komisija je istaknula da je ova pritužba Ombudsmanu jedna od mnogih pritužbi i drugih radnji koje je podnositelj pritužbe podnio unutar i izvan Komisije (kao što je njegova pritužba Europskom nadzorniku za zaštitu podataka (EDPS) i nekoliko zastupnika u Europskom parlamentu) u vezi s njegovim razrješenjem dužnosti u Delegaciji. Komisija je u tom pogledu navela da „pritužba sadržava dva odlomka u kojima se iznose pitanja koja su već iznesena Europskom nadzorniku za zaštitu podataka”.

Komisija je navela i da se člankom 2. ugovora o ZED-u predviđa da se ugovor „ sklapa s probnim razdobljem od tri mjeseca. (...) Tijekom probnog roka svaka stranka može raskinuti ugovor uz otkazni rok od sedam dana (...).”

Što se tiče navoda o njegovu nejednakom postupanju u odnosu na druge JED-ove, Komisija je ukratko navela da je krajem lipnja 2006. odabrala 116 kandidata iz ukupne rezerve od 500 kandidata za 120 raspoloživih radnih mjesta. Zatim je utvrdio najprikladnije slobodno radno mjesto „junior expert” za svakog kandidata na temelju naznaka koje su kandidati dali o sebi u svojim prijavama. Komisija je stoga istaknula da se kandidati za radna mjesta u JED-u ne prijavljuju za određeno radno mjesto u određenoj delegaciji, nego se prijavljuju za sudjelovanje u programu osposobljavanja. Ako budu uspješni, smještaju se u izaslanstvo koje ima odgovarajuće slobodno radno mjesto. Pozivaju se da navedu svoje preferencije u pogledu mjesta ustupanja, ali ih Komisija može uzeti u obzir samo u mjeri u kojoj je to moguće.

Komisija daje ponudu, a kandidat je može prihvatiti ili odbiti. U slučaju da kandidat nije zadovoljan ponudom, Komisija nastoji pronaći alternativno rješenje. Nadalje, ne može se isključiti da odabrani kandidati koji su a priori jednako kompetentni mogu imati iste preferencije. U takvoj situaciji Komisija može nekim kandidatima ponuditi upućivanje koje nije među njihovim preferencijama.

Ukratko, Komisija je navela da se postupak odabira kandidata za ZED temelji na usklađivanju želja kandidata i objektivnih potreba institucije, bez obzira na državljanstvo ili spol kandidata´. Navela je i da se postupak provodi u dobroj vjeri i pošteno, na temelju objektivne analize izjava kandidata u njihovim prijavama i razgovorima za odabir. Ne postoji politika izdvajanja određenih radnih mjesta za određene kandidate ili za određenu državu članicu.

Nakon što se za određenog kandidata utvrdi slobodno radno mjesto, Stalnom predstavništvu njegove države članice šalje se službena ponuda u skladu s odlukom Upravljačkog odbora vanjske službe. Komisija je objasnila da vanjska služba postoji od 1994. i da su njezini članovi glavni direktori svake od šest glavnih uprava „obitelji RELEX”, kao i glavni tajnik i glavni direktor GU-a ADMIN.

Prilikom odabira ZED-ova na koje se odnosi ovaj predmet Komisija je obavijestila stalna predstavništva država članica (uključujući predstavništvo predmetne države članice u bilješci od 27. srpnja 2006.) o kriterijima koji se primjenjuju na ponude radnih mjesta prema sljedećem redoslijedu: „kvaliteta podudarnosti” između opisa radnog mjesta i profila pojedinačnog kandidata; obrazovnu pozadinu kandidata; radno iskustvo općenito s naglaskom na iskustvo u trećoj zemlji i/ili u upravljanju projektima; i praktične jezične vještine. Komisija je u bilješci dodala sljedeće:

„U obzir su uzeti i drugi čimbenici, među kojima su preferencije države članice u okviru bilateralnog financiranja [mlađeg stručnjaka] i preferencije koje su kandidati izrazili [u obrascu za prijavu i tijekom razgovora] za funkciju i/ili područje upućivanja.”

Komisija je zaključila da se s podnositeljem pritužbe postupalo na isti način kao i s ostalim kandidatima u postupku odabira u listopadu 2006./2008., u potpunosti u skladu s pravilima koja su državama članicama i kandidatima službeno objašnjena u pisanom obliku. Komisija je smatrala da je podnositelj pritužbe pogrešno shvatio kako sustav funkcionira i da je njegova prva tvrdnja neosnovana.

Kad je riječ o navodnoj nepoštenosti tijekom programa osposobljavanja podnositelja pritužbe, Komisija je zauzela stajalište da podnositelj pritužbe nije razumio radni život i okoliš u delegaciji. Prema Komisiji, s podnositeljem pritužbe postupalo se na isti način kao i s bilo kojim drugim ZED-om.

U tom je pogledu Komisija ponovno uputila na navedenu napomenu Stalnom predstavništvu predmetne države članice od 27. srpnja 2006. i istaknula da se tom napomenom predviđa da će se „detaljan opis funkcija i zadaća za predloženu dežurnu postaju koje će biti dodijeljene ZED-u dostaviti kada preuzmu dužnost u delegaciji.”

Nadalje, člankom 5. ugovora podnositelja pritužbe predviđeno je da „Komisija ipak može prilagoditi svoju unutarnju organizaciju i dodijeliti ga drugim zadaćama koje su u skladu s njegovim stručnim kvalifikacijama i iskustvom.”

Na temelju prethodno navedenog Komisija je zaključila da ima pravo izmijeniti svoju unutarnju organizaciju te da bi ZED trebao pokazati fleksibilnost i prilagodljivost. Komisija smatra da fleksibilnost i prilagodljivost kandidata predstavljaju pozitivan element programa osposobljavanja te im omogućuju stjecanje širokog raspona iskustva.

Komisija je naglasila da je podnositelju pritužbe prije odlaska u Y odobren boravak u Bruxellesu još jedan tjedan kako bi pohađao poseban tečaj osposobljavanja o proračunskoj potpori i tako bolje razumio rad u koji bi bio uključen.

Od njegova dolaska u Delegaciju činilo se „najboljim” kako bi se olakšalo njegovo naseljavanje u pogledu njegovih dužnosti. Na primjer, primio je paket dobrodošlice sa svim relevantnim dokumentima o operacijama proračunske potpore, a jedan od njegovih voditelja zadaća imenovan je i njegovim mentorom. Osim toga, izaslanstvo mu je odobrilo neplanirani dopust za polaganje ispita u Bruxellesu, samo nekoliko dana nakon njegova dolaska.

Kad je riječ o argumentu podnositelja pritužbe o nepostojanju uputa, Komisija je navela da je, osim prethodno navedenog paketa dobrodošlice, njegov mentor uvijek bio na raspolaganju kako bi razjasnio sve sumnje koje je mogao imati i mogao se, osim toga i u bilo kojem trenutku, obratiti voditelju odjela. Podnositelj pritužbe nije ostvario napredak u čitanju dokumenata u paketu dobrodošlice i nikada nije imao pitanja povezana s makroekonomskim pitanjima ili pitanjima u vezi s proračunskom potporom.

Kad je riječ o argumentu o nepostojanju usmene komunikacije s nadzornikom podnositelja pritužbe, Komisija je navela da je podnositelj pritužbe bio pozvan na sve dvotjedne ili tjedne sastanke stručnih skupina te da su njegov nadzornik i drugi voditelj zadataka svakodnevno bili dostupni za savjetovanje.

Kad je riječ o argumentu da dužnosti podnositelja pritužbe nisu odgovarale njegovim sposobnostima, Komisija je istaknula da, prema zahtjevu podnositelja pritužbe za program JED, podnositelj pritužbe ima preddiplomski studij prava, preddiplomski studij političkih znanosti i diplomski studij ekonomije iz Z. Radno mjesto dodijeljeno podnositelju pritužbe u odjeljku koji se odnosi na makroekonomska pitanja, proračun i institucionalnu potporu odgovaralo je profilu podnositelja pritužbe. Osim toga, podnositelj pritužbe pohađao je jednotjedni program osposobljavanja o proračunskoj potpori prije dolaska u Delegaciju.

Što se tiče argumenta koji se odnosi na mogućnost poboljšanja, Komisija je navela da mu je prilika za poboljšanje pružena u Delegaciji, ali, iako je znao da njegova uspješnost nije zadovoljavajuća, nije uložio nikakav napor kako bi to poboljšao niti je pokazao interes za to.

Što se tiče navoda o nesaslušanju podnositelja pritužbe i o razlozima njegova otkaza, Komisija je opovrgnula taj navod. U tom je pogledu Komisija uputila na tri sastanka („neposredno nakon njegova dolaska u Delegaciju” te 1. i 21. prosinca 2006.) tijekom kojih je podnositelj pritužbe saslušan prije nego što je službeno obaviješten o prijevremenom raskidu njegova ugovora o JEC-u.

Osim tih sastanaka, podnositelj pritužbe vodio je nekoliko razgovora sa svojim voditeljem odjela, u kojima mu je potonji objasnio da se njegov ugovor može raskinuti ako se njegovo izvršenje ne poboljša. Voditelj uprave također je obavijestio podnositelja pritužbe o tome što je učinio pogrešno tijekom pregovora sa svojim stanodavcima o uvjetima njegova smještaja.

Podnositelj pritužbe primio je krajem probnog razdoblja, odnosno 19. prosinca 2006. izvješće o negativnoj ocjeni, u kojem su jasno objašnjeni nedostaci uočeni u ponašanju podnositelja pritužbe.

Nakon toga je 22. prosinca 2006. tužitelj službenim dopisom obaviješten o raskidu svojeg ugovora. Međutim, podnositelj pritužbe odbio je potpisati taj dopis.

Komisija je također istaknula da je prije odlaska iz Bruxellesa Komisija obavijestila podnositelja pritužbe o njegovim obvezama u pogledu njegova kasnijeg rada u Delegaciji. Zapravo, tijekom trotjednog razdoblja osposobljavanja u sjedištu u Bruxellesu podnositelj pritužbe već je bio uključen u nesuglasice. Nadalje, načelnik relevantnog odjela u GU-u RELEX morao ga je dvaput pozvati u svoj ured kako bi ga podsjetio na to što može, a što ne može učiniti.

Naposljetku, Komisija je navela da je 27. veljače 2007. podnositelja pritužbe saslušao Komisijin posrednik kojem se obratio nakon što je napustio delegaciju. Tom je prigodom podnositelju pritužbe ponovno rečeno zašto je ugovor raskinut.

Kad je riječ o navodima o kontaktima Komisije s prethodnim poslodavcima podnositelja pritužbe, Komisija je navela sljedeće. Na temelju članka 5. točke (c), članka 6. i članka 20. stavka 1. točaka (a) i (b) Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (1) („Uredba 45/2001”) te s obzirom na članak 29. ugovora podnositelja pritužbe, Delegacija je imala pravo kontaktirati s prethodnim poslodavcima podnositelja pritužbe jer:

1. smatrao je da je potrebno provjeriti izjave koje je [podnositelj pritužbe] dao u svojem zahtjevu iz svibnja 2006., a koje su dovele do njegova odabira za program „Mladi stručnjaci” i
2. također je bio svjestan da postoje razlozi za sumnju u čestitost podnositelja pritužbe jer se činilo da je [on] bio u kontaktu s agencijom za nekretnine u glavnom gradu Y kako bi pokušao izbjeći plaćanje određenih troškova u vezi sa svojim stanovanjem koje je u načelu mogao podmiriti.

Posrednik Komisije zaključio je, u vezi s pritužbom podnositelja pritužbe koja mu je podnesena, da „mogu postojati opravdane sumnje u pogledu nekih danih izjava i nekih dokumenata koje je dostavio [podnositelj pritužbe].”

Kad je riječ o navodima o optužbama za uvredu osoblja delegacije na njegovim internetskim stranicama, Komisija je navela da je voditelj delegacije doista prijavio svoje sumnje o podnositelju pritužbe u tom pogledu u povjerljivom internom dopisu sjedištu, čiji je sadržaj također priopćen Europskom nadzorniku za zaštitu podataka. U tom je pismu voditelj delegacije izjavio „naizgled čuvanim riječima” da je podnositelj pritužbe „naizgled organizirao forum kako bi oštro kritizirao svojeg voditelja odjela i voditelja administracije”. Prema navodima Komisije, tijekom sastanka s voditeljem delegacije 20. prosinca 2006. podnositelj pritužbe priznao je „postojanje tog foruma i da se koristio za kritiziranje osoblja delegacije”. Komisija je u tom pogledu navela da se njezina odluka o raskidu ugovora s podnositeljem pritužbe temeljila isključivo na negativnom izvješću o njegovu izvršenju.

Naposljetku, Komisija je odbacila primjedbu podnositelja pritužbe u vezi s postupkom pred Europskim ombudsmanom na koji je Ombudsman uputio u svojem dopisu Komisiji te je izrazila „veliko žaljenje”. Utvrdila je da ta primjedba prima facie predstavlja „klevetu” dužnosnika Zajednice. Komisija je stoga navela da zadržava pravo poduzimanja svih mjera koje se u tom smislu mogu činiti primjerenima.

Nadalje, Komisija je zauzela stajalište da dokumenti koje je podnositelj pritužbe dostavio Ombudsmanu sadržavaju i niz neutemeljenih optužbi protiv osoblja Komisije, posebno protiv njezina osoblja u Delegaciji. Komisija je namjeravala obavijestiti zainteresirane osobe o tim navodima jer je smatrala da imaju pravo na te informacije i trebala bi imati priliku iznijeti svoja stajališta u tom pogledu. Osim toga, Komisija je navela da zadržava svoje stajalište o tome koje bi mjere mogle biti prikladne nakon što zainteresirane osobe iznesu svoja stajališta.

Komisija je u pogledu tvrdnje podnositelja pritužbe zaključila da ne postoji osnova za ponovno uvođenje zahtjeva podnositelja pritužbe u program JED´s ili za dodjelu odgovarajuće administrativne naknade.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Primjedbe podnositelja pritužbe mogu se sažeti kako slijedi.

Podnositelj pritužbe naveo je, kao prvo, da je pokušao postići sporazumno rješenje unutar Komisije prije podnošenja svoje pritužbe Ombudsmanu, ali da su svi njegovi pokušaji bili uzaludni.

Podnositelj pritužbe također je utvrdio relevantne odlomke u svojoj pritužbi koje je Komisija poslala Europskom nadzorniku za zaštitu podataka, ali koji su, prema njegovu mišljenju, još uvijek obuhvaćeni mandatom Europskog ombudsmana. Ti su se stavci odnosili na internetske stranice podnositelja pritužbe i kontakt Komisije s prethodnim poslodavcima podnositelja pritužbe.

Podnositelj pritužbe nadalje je istaknuo da su njegove preferencije u pogledu upućivanja na ZUD zapravo bile „iznimno skromne”: želio je biti upućen samo u bilo koju zemlju na svijetu osim onih u regiji W. Unatoč obavijestima podnositelja pritužbe Komisiji, u kojima je izrazio svoje neslaganje s upućivanjem koje mu je predložila Komisija, Komisija nije iznijela nikakav alternativni prijedlog.

Podnositelj pritužbe nadalje je istaknuo da je 11 ZED-ova dobilo priliku promijeniti svoje izvorno upućivanje na zahtjev, što podnositelju pritužbe nije bilo dopušteno učiniti.

Nadalje, podnositelj pritužbe izjavio je da je Komisija trebala znati da u trenutku kada je počeo raditi za Delegaciju i. nije diplomirao ekonomiju i/ili javne financije jer je tek završio drugu godinu studija na daljinu; i ii. nije imao profesionalno iskustvo u tom području. Podnositelj pritužbe stoga je tvrdio da njegove sposobnosti jednostavno ne ispunjavaju osnovne zahtjeve jedinog radnog mjesta koje mu je ponuđeno, to jest radnog mjesta u Y-u. Osim toga, trodnevni tečaj o proračunskim pitanjima koji je organiziran prije njegova odlaska iz Bruxellesa nije ga mogao razumno kvalificirati za predmetno radno mjesto.

Podnositelj pritužbe naveo je da u Delegaciji zapravo nema mentora ili mentora jer, prema njegovu mišljenju, takva funkcija nije predviđena u programu ZED-a. Podnositelj pritužbe ponovio je da g. A. nema vremena za njega i „kada je g. A.-u (načelniku odjela) (...) g. A.-u postavio neka pitanja povezana s poslom, a da nije pogledao u oči [podnositelja pritužbe] zatražio je od njega da pretražuje odgovore u Googleu jer je g. A. tvrdio da nema vremena, kao što je to učinio i drugi put.”

Podnositelj pritužbe istaknuo je i da mu je u početku njegov nadzornik spomenuo mogućnost pohađanja tečaja u Excelu, ali nakon toga nije odgovorio na pitanja podnositelja pritužbe kada je pokazao interes za takav tečaj.

Općenito, podnositelj pritužbe smatrao je da Komisija nije dostavila dokaze o svojim izjavama da je podnositelj pritužbe iznio klevetničke i lažne primjedbe o zaposlenicima Komisije i da svoje zadaće nije ispunio na zadovoljavajući način.

Podnositelj pritužbe također je zauzeo stajalište da je delegacija prema njemu negativno raspolagala od prvog dana njegova rada u toj zemlji.

Podnositelj pritužbe istaknuo je da je svoje negativno izvješće o ocjeni primio tek 22. prosinca 2007., istog dana kada je primio i dopis o otkazu. Na taj konkretni datum podnositelj pritužbe nije mogao poduzeti nijedan korak kako bi osporio izvješće o negativnoj ocjeni te bi, osim toga, bilo beskorisno osporiti to izvješće, s obzirom na to da je dopis o otkazivanju odmah uslijedio nakon izvješća o ocjeni.

Podnositelj pritužbe također se pitao zašto je Delegacija tri mjeseca kasnije osporila njegove diplome i svjedodžbe koje je Komisija u prvom stupnju odobrila u okviru njegova prihvaćanja programa ZED, kada je odlučila stupiti u kontakt sa svojim prethodnim poslodavcima.

Naposljetku, podnositelj pritužbe opovrgnuo je da je ikad stvorio forum na internetskim stranicama koji se „koristio za kritiziranje osoblja Delegacije”. U tom je pogledu podnositelj pritužbe izjavio da je doista stvorio forum internetskih stranica „kako bi JED-ovi mogli komunicirati i pomagati jedni drugima, ali ga nisu upotrebljavali za vrijeđanje bilo koga (...) ni za kritiziranje bilo koga.”

Podnositelj pritužbe zatim se pozvao na povjerljivo pismo koje je potpisao voditelj delegacije i koje je upućeno direktoru GU-a RELEX K, a koje je imao priliku vidjeti kad je pristupio svojem osobnom dosjeu. U tom je dopisu optužen za „uspostavu internetske stranice čiji je jedini cilj vrijeđanje njegova nadzornika – voditelja odjela i voditelja uprave.” Podnositelj pritužbe smatrao je da se negativno izvješće direktora GU-a RELEX K temelji na tom dopisu.

Zatim je podnositelj pritužbe uputio na svoje negativno izvješće o ocjeni i izjavio da u njemu sadržana optužba da mu nedostaje "odanost instituciji" nije potkrijepljena nikakvim dokazima, već predstavlja lažnu optužbu. Podnositelj pritužbe također je smatrao klevetničkom izjavu Komisije o njegovim kontaktima s agencijom za nekretnine u glavnom gradu Y "s ciljem pokušaja plaćanja [sic] određenih troškova u vezi s njegovim stanovanjem ".

Podnositelj pritužbe zaključio je svoja očitovanja podnošenjem novih zahtjeva: (i) da ima pristup preslici povjerljivog dopisa „u kojem je [on] optužen da je uvrijedio svojeg nadređenog i voditelja uprave” i (ii) „preslici izvješća koje je o njemu sastavila organizacija koju je [on] dobrovoljno napustio i (iii) organizacija koju je [on] uspješno tužio.”

Podnositelj pritužbe je 15. veljače 2008. svojim primjedbama dodao da Ombudsman može od Delegacije zatražiti „zapis o [sic] satima [podnositelja pritužbe] koji je ondje radio svaki dan i vremenu [on] koje je proveo istražujući na internetu za zadaće povezane s [njegovim] radnim funkcijama.”

Podnositelj pritužbe odgovorio je 20. veljače 2008. na zahtjev službi Ombudsmana za slanje preslika razmjene komunikacija koju je imao s Komisijom u vezi s pristupom dokumentima. U tom je pogledu podnositelj pritužbe dopunio svoja očitovanja i. navodeći da je, nakon što mu je dopušten uvid u njegov spis u Bruxellesu, zatražio cjelovitu presliku svojeg dosjea i da mu se nakon „mnogog zahtjeva da svi dokumenti budu dio njegova dosjea [još uvijek] uskraćuje preslika dokumenata”. Podnositelj pritužbe priložio je svojim očitovanjima i primjerke dviju poruka elektroničke pošte. U prvom od njih, od 6. ožujka 2007., koji je uputio Komisiji, naveo je da bi „zahvalan/zahvalan/hvalan/hvalan/hvalan/hvalan/hvalan/hvalan/hvalan/hvalan/hvalan/hvalan/hvalan/hvalan/hvalan/hvalan/hvalan/hvalan/hvalan/hvalan/hvalan/hvalan/hvalan/hvalan/hvalan/hvalan/hvalan/hvalan/hvalan/hvalan/hvalan/h Druga poruka e-pošte bio je odgovor Komisije od 21. ožujka 2007., koji glasi „Vaš osobni dosje stoji Vam na raspolaganju u Delegaciji u Y. Također možete imati pristup svojem spisu u Upravi RELEX K u Bruxellesu”.

Pismo Europskog nadzornika za zaštitu podataka Europskom ombudsmanu od 26. veljače 2008.

Pomoćnik nadzornika u svojem je pismu obavijestio Ombudsmana da je 25. veljače 2007. primio pritužbu podnositelja pritužbe "o RELEX-u K 6 i Delegaciji Europske komisije u Y". Pomoćnik nadzornika također je izjavio da je tijekom istrage EDPS-a o toj pritužbi saznao da je podnositelj pritužbe također podnio pritužbu Ombudsmanu "o istim ili povezanim pitanjima".

Pomoćnik nadzornika također je naveo da je Europski nadzornik za zaštitu podataka 7. studenoga 2007. poslao svoju odluku o pritužbi podnositelja pritužbe, a 5. veljače 2008. podnositelj pritužbe izrazio je nezadovoljstvo rezultatima istrage Europskog nadzornika za zaštitu podataka i doveo u pitanje nadležnost Europskog nadzornika za zaštitu podataka za rješavanje njegove pritužbe. Budući da podnositelj pritužbe nije izrazio prigovor u tom smislu, pomoćnik nadzornika odlučio je Ombudsmanu poslati presliku svoje odluke o pritužbi podnositelja pritužbe i dopisa podnositelja pritužbe od 5. veljače 2008.

Odluka Europskog nadzornika za zaštitu podataka o pritužbi podnositelja pritužbe od 6. studenoga 2007.

EDPS se u svojoj odluci pozvao na svako od pitanja koja mu je podnositelj pritužbe postavio u svojoj pritužbi.

Kad je riječ o pitanju pristupa dokumentima, Europski nadzornik za zaštitu podataka uputio je na zahtjev podnositelja pritužbe za pristup informacijama koje su dostavili njegovi prethodni poslodavci i na „bilješku za osoblje” voditelja delegacije.

EDPS je utvrdio da, iako je podnositelju pritužbe bilo dopušteno vidjeti njegov spis u uredima RELEX-a K6 u veljači 2007., RELEX mu nije bio dužan dostaviti presliku konkretnih informacija. U tom je pogledu EDPS objasnio da su te informacije izuzete od otkrivanja „u skladu s člankom 20. stavkom 1. točkom (c) [Uredbe 45/2001] jer je ograničenje prava podnositelja pritužbe na pristup nužna mjera za zaštitu povjerenja [njegovih] prethodnih poslodavaca.”

Osim toga, Europski nadzornik za zaštitu podataka naveo je da je kopija „obavijesti o osoblju”(2) koju je izradio šef delegacije također obuhvaćena istim izuzećem jer se odnosila na prethodno navedene poslodavce.

Kad je riječ o pitanju stupanja u kontakt s prethodnim poslodavcima podnositelja pritužbe bez obavješćivanja podnositelja pritužbe, Europski nadzornik za zaštitu podataka uputio je na članak 12. stavak 1. točku (f) podtočku iv. Uredbe 45/2001, kojim se predviđa da voditelj obrade podataka mora obavijestiti dotičnu osobu o izvoru svih podataka „koje [ta osoba] ne dostavi”. Međutim, u ovom je slučaju sam podnositelj pritužbe u svojem zahtjevu za radna mjesta u JED-u naveo „sve pojedinosti” o svojim prethodnim poslodavcima. Stoga je razumno da se Komisija mogla obratiti prethodnim poslodavcima podnositelja pritužbe kako bi potvrdila izjave koje je on dao u svojem zahtjevu. Osim toga, tijekom uvida u njegov osobni dosje u veljači 2007. podnositelj pritužbe obaviješten je da je Komisija kontaktirala njegove stalne poslodavce u vezi s njegovim radnim iskustvom.

Kad je riječ o pitanju „podnošenja zahtjeva podnositelja pritužbe za [] program ZED-a od strane RELEX-a K6 delegaciji”, Europski nadzornik za zaštitu podataka zaključio je, ukratko, da je to opravdano kako bi se osiguralo „legitimno obavljanje [podnositelja pritužbe] zadaća obuhvaćenih [delegacijom] te da je u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. Uredbe 45/2001.”

Kad je riječ o izjavi podnositelja pritužbe da RELEX K6 nije poštovao svoje pravo na ispravak netočnih podataka, EDPS je u sažetku utvrdio da RELEX K 6 nije povrijedio članak 14. Uredbe 45/2001 jer je, s obzirom na proturječna izvješća koja su, s jedne strane, dostavili prethodni poslodavci podnositelja pritužbe i, s druge strane, sam podnositelj pritužbe u svojem zahtjevu, RELEX K6 imao pravo zadržati oba izvješća.

Kad je riječ o optužbama da je podnositelj pritužbe uspostavio internetsku stranicu s ciljem vrijeđanja svojeg nadzornika i voditelja uprave u delegaciji, EDPS je naveo sljedeće: Europski nadzornik za zaštitu podataka imao je „priliku pregledati dokumentaciju” te je na temelju toga utvrdio da je izjava na koju se odnose zabrinutosti podnositelja pritužbe zapravo drugačija, odnosno da je podnositelj pritužbe „naizgled organizirao forum s drugim ZED-ovima samo kako bi oštro kritizirao voditelja sektora i voditelja uprave”. Stoga EDPS´ smatra da „činjenice nisu one koje je [podnositelj pritužbe] iznio i o kojima je zatražio da se ostvari pravo na ispravak izjave koja ne postoji.”

Naposljetku, Europski nadzornik za zaštitu podataka u svojoj je odluci napomenuo da se, s obzirom na odgovor Glavne uprave RELEX Europskom nadzorniku za zaštitu podataka, čini da je podnositelj pritužbe podnio pritužbu Europskom ombudsmanu „koja se može baviti sličnim pitanjima”. Stoga je Europski nadzornik za zaštitu podataka u svojoj odluci obavijestio podnositelja pritužbe da namjerava „rezultate [njegove] istrage proslijediti Europskom ombudsmanu kako bi se izbjeglo ponavljanje u njihovim istragama. Međutim, [] Europski nadzornik za zaštitu podataka razmotrit će sve podneske [podnositelja pritužbe] o tome zašto se taj odgovor ne bi trebao proslijediti Europskom ombudsmanu”. Europski nadzornik za zaštitu podataka također je zatražio od podnositelja pritužbe da mu se u tom pogledu obrati u roku od mjesec dana. Europski nadzornik za zaštitu podataka svojoj je odluci priložio i Memorandum o razumijevanju između njega i Europskog ombudsmana radi informiranja podnositelja pritužbe.

Dopis podnositelja pritužbe Europskom nadzorniku za zaštitu podataka od 5. veljače 2008.

U tom je dopisu podnositelj pritužbe ukratko naveo da nije zadovoljan rezultatima istrage Europskog nadzornika za zaštitu podataka te da smatra da je „Europski ombudsman, a ne Europski nadzornik za zaštitu podataka, nadležan za rješavanje njegove pritužbe 2007-127-D-1713”. Izjavio je stoga da je razmotrio Memorandum o razumijevanju između Europskog ombudsmana i Europskog nadzornika za zaštitu podataka i napomenuo da su „predmeti koji se odnose na pristup podnositelja pritužbe informacijama (...) koji se ne temelje na Uredbi 45/2001 (na primjer, slučajevi nakon odbijanja zahtjeva u skladu s Uredbom br. 1049/2001) u nadležnosti Europskog ombudsmana”.

ODLUKA

1 Uvodne napomene
Navodi obuhvaćeni istragom Europskog nadzornika za zaštitu podataka

1.1 Europski ombudsman pokrenuo je 30. svibnja 2007. istragu o, među ostalim, navodima podnositelja pritužbe da je Komisija postupila pogrešno i. stupanjem u kontakt s prethodnim poslodavcima podnositelja pritužbe, a da ga prethodno nije obavijestila, i ii. optužujući ga, bez provjere činjenica, da je na svojoj internetskoj stranici vrijeđao članove osoblja delegacije Komisije u Y-u („Delegacija”).

1.2 Međutim, iz mišljenja Komisije o pritužbi, koje je Europski nadzornik za zaštitu podataka dodatno potvrdio u svojem dopisu Ombudsmanu od 26. veljače 2008., proizlazi da se Europski nadzornik za zaštitu podataka već bavio činjenicama na koje se prethodno navedeni navodi odnose.

1.3 Stoga Ombudsman na temelju Memoranduma o razumijevanju između Europskog ombudsmana i EDPS-a "Radni aranžmani za konstruktivnu suradnju"(3) (dalje u tekstu "Memorandum o razumijevanju") odlučuje da se neće baviti navedenim navodima u svojoj odluci o ovoj pritužbi.

Nove tvrdnje

1.4 Ombudsman također napominje da se čini da je podnositelj pritužbe u svojim očitovanjima podnio nove zahtjeve u vezi s pristupom sljedećim dokumentima iz svojeg osobnog dosjea:

1. presliku „izvješća koje je o njemu sastavila organizacija koju je dobrovoljno napustio i organizacija koju je uspješno tužio”(„izvješća poslodavaca”);
2. presliku povjerljivog pisma „u kojem je optužen da je uvrijedio svojeg nadređenog i voditelja uprave”(„povjerljivo pismo”), i
3. evidenciju radnog vremena podnositelja pritužbe kako je evidentirana u Delegaciji („evidencija”).

Izvješća poslodavaca i povjerljivo pismo

Kad je riječ o izvješćima poslodavaca, Ombudsman razumije da se podnositelj pritužbe pozivao na komunikacije koje je Komisija primila od njegovih prethodnih poslodavaca u vezi s njegovim radnim iskustvom, a koje su dostavljene Komisiji kao odgovor na njezine zahtjeve u tom pogledu.

Kad je riječ o povjerljivom dopisu, Ombudsman razumije da se podnositelj pritužbe pozvao na bilješku/pismo koje je voditelj delegacije poslao GU-u RELEX u vezi s internetskim stranicama koje je on uspostavio i koje se odnose na njegovo iskustvo stečeno u okviru ZUD-a.

1.5 Ponovno, na temelju gore navedenog dopisa Europskog nadzornika za zaštitu podataka od 26. veljače 2008., Europski ombudsman shvaća da je Europski nadzornik za zaštitu podataka već obradio tvrdnje podnositelja pritužbe da mu je Komisija uskratila pristup dokumentima "Izvješća poslodavaca" i "Povjerljivo pismo".

Stoga Ombudsman na temelju Memoranduma o razumijevanju u svojoj odluci o pritužbi ne odlučuje o tvrdnji koja se odnosi na izvješća poslodavaca i povjerljivi dopis.

1.6 Osim toga, Ombudsman smatra da je u tom pogledu korisno uputiti na tvrdnju podnositelja pritužbe da, u skladu s Memorandumom o razumijevanju,

„ predmeti koji se odnose na pristup podnositelja pritužbe informacijama ili dokumentima koji se odnose na njega, a koji se ne temelje na Uredbi br. 45/2001 (na primjer slučajevi nakon odbijanja zahtjeva u skladu s Uredbom 1049/2001) u nadležnosti su [Europskog ombudsmana].”

Ombudsmanica stoga napominje da na temelju dokaza koje je dostavio podnositelj pritužbe nije jasno jesu li zahtjevi podnositelja pritužbe za pristup podneseni na temelju Uredbe (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (4) ("Uredba 1049/2001"9. Osim toga, čak i da je podnositelj pritužbe podnio takav zahtjev na temelju Uredbe 1049/2001 i da je pristup odbijen, ne čini se da je nakon toga primijenio žalbeni postupak predviđen Uredbom 1049/0001 (5). Ombudsman stoga ističe da, neovisno o tome je li mu se podnositelj pritužbe obratio pitanjem pristupa dokumentima u pritužbama, on nema pravo rješavati takve zahtjeve prije nego što se ne postupi u skladu sa žalbenim postupkom propisanim Uredbom 1049/2001.

Zapisi

1.7 Kad je riječ o zahtjevu podnositelja pritužbe za pristup evidenciji, Ombudsman napominje da mu podnositelj pritužbe nije dostavio dokaze kojima bi dokazao da je prethodno Komisiji podnio sličnu tvrdnju. Člankom 2. stavkom 4. Statuta Europskog ombudsmana od podnositelja pritužbe zahtijeva se da prije nego što mu se obrate poduzmu odgovarajuće administrativne korake. Kad je riječ o javnom pristupu dokumentima, podnošenje ponovnog zahtjeva na temelju Uredbe 1049/2001 predstavlja te odgovarajuće prethodne pristupe. Strogo govoreći, Ombudsman stoga ne bi bio u mogućnosti obraditi zahtjev podnositelja pritužbe dok njegov zahtjev za pristup ne bude odbijen.

Ombudsman stoga odlučuje da se ni u ovoj odluci neće baviti tvrdnjom podnositelja pritužbe o pristupu evidenciji o njegovu radnom vremenu u Delegaciji. Međutim, podnositelj pritužbe i dalje može podnijeti novu pritužbu Ombudsmanu u tom pogledu nakon što Komisiji dovrši potrebne prethodne administrativne pristupe.

Posebna primjedba podnositelja pritužbe

1.8 Naposljetku, Ombudsmanica napominje da je, prema njezinu mišljenju, Komisija odgovorila na pitanje Ombudsmana u vezi s posebnom primjedbom podnositelja pritužbe, iznesenom u njegovoj pritužbi, da ga je nadležni načelnik odjela obavijestio da je ""čula za [namjere podnositelja pritužbe] (...) da podnese pritužbu [Europskom ombudsmanu] i da je pisala glavnom tajniku Europske komisije i drugim osobama kako bi [osigurala da][Europski ombudsman] ignorira pritužbu (...) [podnositelja pritužbe ]."

Komisija je kategorički odbacila i „veliko žalila” zbog te primjedbe te je također utvrdila da ta primjedba „prima facie predstavlja klevetu dužnosnika Zajednice”.

Nadalje, Komisija je zauzela stajalište da dokumenti koje je podnositelj pritužbe dostavio Ombudsmanu sadržavaju i niz neutemeljenih optužbi protiv osoblja Komisije, posebno njezina osoblja u Delegaciji.

1.9 Ombudsman zahvaljuje Komisiji i prima na znanje odgovor Komisije na njegovo pitanje. Izražava žaljenje zbog toga što je tijekom istrage Ombudsmana došlo do takve nepotrebne razmjene mišljenja između Komisije i podnositelja pritužbe.

Ombudsmanica smatra da nije potrebno dalje upućivati na pitanje takvih navodnih primjedbi.

Opseg istraga Europskog ombudsmana u ugovornim predmetima

1.10 Naposljetku, Ombudsman ističe da se ovaj predmet odnosi, u pogledu određenih aspekata, na ugovorna prava i obveze koje proizlaze iz ugovora o radu sklopljenog 2. listopada 2006. na temelju privatnog prava između podnositelja pritužbe i Komisije.

U skladu s člankom 195. Ugovora o EZ-u Europski ombudsman ovlašten je primati pritužbe „u vezi s nepravilnostima u postupanju institucija ili tijela Zajednice”. Ombudsman smatra da do nepravilnosti u postupanju dolazi kada javno tijelo ne postupa u skladu s pravilom ili načelom koje je za njega obvezujuće (6). Nepravilnost se stoga može utvrditi i kada je riječ o ispunjavanju obveza koje proizlaze iz ugovora koje su sklopile institucije ili tijela Zajednice.

Međutim, Ombudsman smatra da je opseg nadzora koji može provesti u takvim slučajevima nužno ograničen. Konkretno, Europski ombudsman smatra da ne bi trebao nastojati utvrditi je li bilo koja od stranaka prekršila ugovor ako je to sporno. To bi pitanje mogao učinkovito riješiti samo nadležni sud, koji bi imao mogućnost saslušati argumente stranaka u vezi s relevantnim nacionalnim pravom i ocijeniti proturječne dokaze o svim spornim činjeničnim pitanjima.

Ombudsman stoga smatra da je u predmetima koji se odnose na ugovorne sporove opravdano ograničiti svoju istragu na ispitivanje je li mu institucija ili tijelo Zajednice pružilo dosljedan i razuman prikaz pravne osnove za svoje djelovanje i zašto smatra da je njegovo stajalište o ugovornom položaju opravdano. Ako je to slučaj, Europski ombudsman zaključit će da njegovom istragom nije otkriven slučaj nepravilnosti u postupanju. Taj zaključak neće utjecati na pravo stranaka da njihov ugovorni spor ispita i mjerodavno riješi nadležni sud.

2 Navodno nejednako postupanje

2.1 Podnositelj pritužbe tvrdio je da se prema njemu nije postupalo na isti način kao prema drugim ZED-ovima jer Komisija nije uzela u obzir njegove zahtjeve koji se odnose na njegovo upućivanje.

Podnositelj pritužbe u tom je pogledu naveo da pri prijavi za program osposobljavanja u okviru ZED-a kandidati mogu izraziti svoje preferencije u pogledu zemljopisnog položaja radnih mjesta na koja bi željeli biti raspoređeni ili u pogledu svojih funkcija, ako budu odabrani. Podnositelj pritužbe „samo” nije želio biti smješten u regiju WA W. Međutim, upućen je u Y.

2.2 Prema Komisijinu mišljenju, ona jednako postupa prema svim kandidatima i provodi postupak odabira za radna mjesta u JED-u u dobroj vjeri i pošteno. U tom je pogledu Komisija detaljno objasnila prethodno navedeni postupak odabira u kojem je sudjelovao podnositelj pritužbe, a posebno njegove kriterije odabira. Komisija je naglasila da se kandidati ne prijavljuju za određeno radno mjesto u određenoj delegaciji, već se prijavljuju za sudjelovanje u programu osposobljavanja, koji se općenito razmatra. Ukratko je naveo da čini sve što je u njegovoj moći kako bi se sklonosti kandidata uskladile s njegovim objektivnim potrebama, što, međutim, nije uvijek moguće. Međutim, kandidati nisu obvezni prihvatiti ponudu Komisije.

2.3 Ombudsmanica je na početku ispitala obavijest od 27. srpnja 2006. koju je Komisija poslala Stalnom predstavništvu predmetne države članice (dalje u tekstu "diplomatska nota"), a koja je priložena mišljenju Komisije. U toj su bilješci navedeni kandidati iz te zemlje koji su odabrani za program ZED-a te su navedena radna mjesta koja su im pojedinačno ponuđena.

2.4 Prema diplomatskoj obavijesti, podnositelj pritužbe bio je jedan od deset kandidata koje je Komisija odabrala među 12 kandidata koje je predmetna država članica predložila za sudjelovanje u programu JED u razdoblju 2006. - 2008. To su sudjelovanje zajednički financirali Komisija i predmetna država članica na temelju bilateralnog sporazuma.

U skladu s diplomatskom notom, Komisija je ponovno odabrala kandidate za ta radna mjesta na temelju općih kriterija kao što su obrazovanje, profesionalno iskustvo i znanje jezika.

Osim toga, „u obzir su uzete preferencije država članica u okviru bilateralnog financiranja ZED-ova” i preferencije samih ZED-ova (u pogledu funkcija i zemljopisnog položaja radnih mjesta).

2.5 S obzirom na prethodno navedeno, Ombudsman smatra da je tvrdnja podnositelja pritužbe sljedeća: Pod pretpostavkom da kandidati s kojima se uspoređivao imaju sličnu obrazovnu i profesionalnu pozadinu kao i jezično znanje, Komisija ga je uputila u regiju W A Wagainst protiv njegove preferencije, dok su drugim kandidatima dodijeljena radna mjesta koja odgovaraju njihovim zemljopisnim preferencijama. Tvrdnja podnositelja pritužbe stoga se u biti odnosi na načelo jednakog postupanja.

2.6 Ombudsman stoga podsjeća na ustaljenu sudsku praksu sudova Zajednice prema kojoj je načelo jednakog postupanja povrijeđeno ako se različito postupa prema dvjema kategorijama osoba čije pravne i činjenične okolnosti ne ukazuju na bitnu razliku (7).

2.7 Što se tiče ovog predmeta, Ombudsman ističe da se, u skladu s gore navedenom diplomatskom notom, čini da je Komisija uzela u obzir preferencije kandidata uz preferencije države članice koja je sufinancirala osposobljavanje kandidata´. U tom pogledu, na temelju diplomatske note, Ombudsman napominje da su dva od deset odabranih kandidata te države članice, uključujući podnositelja pritužbe, primila upućivanje u regiju W i da je pet od njih primilo upućivanje u regiju T kao svoju prvu ponudu.

2.8 U tom pogledu, međutim, Ombudsman primjećuje da, uspoređujući se s drugim kandidatima koji su, prema njegovu shvaćanju, imali iste kvalifikacije, podnositelj pritužbe nije pružio nikakve informacije o tome koja je država članica sklona tim kandidatima i sebi. Stoga nije sigurno jesu li činjenične okolnosti tih kandidata i podnositelja pritužbe zapravo bile iste.

2.9 Međutim, Ombudsmanica napominje da je Komisija u biti priznala da nije mogla udovoljiti zahtjevima svih kandidata, ali je uložila "napor" da pronađe alternativno upućivanje i da se obvezala da će u najvećoj mogućoj mjeri uzeti u obzir preferencije kandidata ".

2.10 Ombudsmanica iz prethodno navedenog shvaća da je Komisija uputila na svoju prvotnu ponudu za radno mjesto određenom kandidatu (kao što su ponude navedene u gore navedenoj diplomatskoj noti) i na svoju potencijalnu drugu ponudu ako taj kandidat nije bio zadovoljan prvom. Ombudsman stoga ističe da je podnositelj pritužbe u svojim očitovanjima naveo da postoji nekoliko kandidata kojima je Komisija dala takvu drugu ponudu, ali ne i njemu.

2.11 Ombudsman stoga napominje da je, prema Komisijinu mišljenju, u predmetnom odabiru bilo 116 kandidata za 120 raspoloživih radnih mjesta. Stoga se čini da je postojala mogućnost da Komisija nekim kandidatima ponudi drugi izbor ako nisu bili zadovoljni prvim, čak i ako su bili prilično mali. Međutim, Ombudsman u tom pogledu napominje da je Komisija, kako bi odgovorila na ovu tvrdnju, uputila na situaciju u kojoj bi kandidati s, u načelu, jednakim kvalifikacijama mogli biti zainteresirani za isto upućivanje. Komisija je stoga tvrdila da je razumno morala odlučiti kome će ponuditi takvo upućivanje.

2.12 Ombudsman stoga smatra da podnositelj pritužbe nije iznio argumente kojima bi dokazao da je Komisija, time što je nekim kandidatima ponudila radna mjesta u skladu s njihovim preferencijama i odbila ih drugima, suprotno njihovim (identičnim) preferencijama, izašla izvan granica svoje diskrecijske ovlasti.

2.13 U svjetlu svojih zaključaka iz točaka 2.8. i 2.12., Ombudsmanica smatra da podnositelj pritužbe nije uspio dokazati da je Komisija povrijedila načelo jednakog postupanja. Podnositelj pritužbe također nije iznio argumente koji dokazuju da je Komisija prema njemu postupala nepravedno u tom pogledu. Ombudsman stoga ne smatra da je došlo do nepravilnosti u postupanju u pogledu tog aspekta pritužbe.

3 Navodno nepravilno i nepravedno postupanje

3.1 Podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija tijekom njegova programa osposobljavanja u Delegaciji prema njemu nije postupala pravilno i pošteno.

3.2 Komisija je u svojem mišljenju ukratko navela da se prema podnositelju pritužbe postupalo na isti način kao i prema bilo kojem drugom ZED-u te mu je Delegacija posvetila "svu dužnu pozornost uzimajući u obzir ostale odgovornosti osoblja Delegacije ".

3.3 Ombudsman će se pozabaviti ovom tvrdnjom pozivajući se na svaki od argumenata podnositelja pritužbe u prilog toj tvrdnji (8) i odgovorima Komisije na njih.

(i) Upute

3.4 Prema navodima podnositelja pritužbe, njegovi nadređeni nisu mu dali nikakve upute o tome kako nastaviti sa svojim zadaćama. Taj je propust bio osobito izražen jer, prema njegovu mišljenju, njegove dužnosti nisu odgovarale njegovoj obrazovnoj i profesionalnoj pozadini te su stoga bile potpuno nove.

Komisija je u svojem mišljenju tvrdila da je podnositelj pritužbe po dolasku u delegaciju i. primio „pribor dobrodošlice” sa svim relevantnim izvješćima o uzorku i smjernicama o tome kako ih upotrebljavati te ii. da su voditelj zadaće i voditelj odjela uvijek bili dostupni za odgovor na pitanja podnositelja pritužbe. Komisija je zauzela stajalište da podnositelj pritužbe nije postavio relevantna pitanja „u vezi s makroekonomskim pitanjima ili pitanjima proračunske potpore”, što je podnositelj pritužbe naknadno osporio u svojim očitovanjima.

3.5 Međutim, Ombudsman ne smatra da bi daljnja istraga s njegove strane o gore navedenim pitanjima mogla pružiti uvjerljive dokaze o tome je li podnositelj pritužbe primio upute ili nije.

Međutim, na temelju objašnjenja Komisije čini se da Komisija općenito smatra i. da skup dobrodošle informacije čini dostatnu uputu i ii. da se daju objašnjenja ako ih pripravnici zatraže. Ombudsmanica stoga ističe da programi osposobljavanja, kako bi bili uspješni, nužno zahtijevaju proaktivan stav predavača, a ne samo pripravnika. Ombudsmanica će stoga u nastavku iznijeti dodatnu primjedbu.

ii. Usmena komunikacija

3.6 Prema mišljenju podnositelja pritužbe, pristup njegovim nadređenima bio je u njegovu slučaju ograničen na komunikaciju elektroničkom poštom, dok je smatrao da je za njegovo osposobljavanje potrebno imati izravnu usmenu komunikaciju s njima. Komisija nije kategorički proturječila tom argumentu, ali je u tom pogledu navela i. da je podnositelj pritužbe pozvan na interne sastanke i ii. da je osoblje delegacije „na dnevnoj osnovi bilo dostupno za svako savjetovanje”.

3.7 Što se tiče ovog argumenta, Ombudsman ne smatra ponovno da bi njegova daljnja istraga mogla otkriti jesu li dužnosnici delegacije zanemarili takve usmene komunikacije, ako ih je vodio podnositelj pritužbe.

Nadalje, pisana komunikacija, za razliku od usmene komunikacije, u kontekstu radnog odnosa podnositelja pritužbe u Delegaciji, ne podupire nužno navod o nepoštenom ili nepravilnom postupanju na radnom mjestu. Osim toga, o načinu na koji Komisija organizira svoj unutarnji rad odlučuje samo ona.

3.8 Međutim, Ombudsman smatra da ovaj argument podnositelja pritužbe ilustrira način na koji mlađi stručnjaci koji prolaze probni rad mogu percipirati interni način komunikacije Komisije, koji bi, kako bi bili uspješni, trebali imati dojam da daju važan doprinos cijeloj organizaciji i da nisu nužne neugodnosti. Ombudsman u tom pogledu primjećuje posebnu primjedbu koju je podnositelj pritužbe iznio u svojim primjedbama da je „kada je g. A.-u (načelniku odjela) postavio neka pitanja povezana s poslom (...) g. A. bez gledanja u oči [podnositelja pritužbe] zatražio [on] da pretražuje odgovore u Googleu jer je g. A. tvrdio da nema vremena, kao što je to učinio i u drugim slučajevima.”

Na temelju dostupnih dokaza Ombudsman razumije da je, u slučaju da je zadaća podučavanja ili nadzora podnositelja pritužbe dodijeljena određenom članu osoblja delegacije, takva zadaća predstavljala samo dodatnu zadaću; to je bilo točno bez obzira na to je li se taj zastupnik zvao mentorom podnositelja pritužbe ili ne. Bez zauzimanja stajališta o takvoj organizacijskoj mjeri ombudsmanica predlaže da bi Komisija mogla i. senzibilizirati svoje osoblje u delegacijama o važnosti njihovih zadaća osposobljavanja u odnosu na ZED-ove i ii. kako bi se izbjegli nesporazumi, u svoje ponude radnih mjesta za osposobljavanje upućene odabranim kandidatima uključiti smjernice o tome kako se njihovo osposobljavanje u okviru ZED-a treba tumačiti u smislu nadzora i mentorstva. Ombudsman će takav prijedlog iznijeti u svojoj daljnjoj napomeni u nastavku.

iii. Odnos između dužnosti i pozadine

3.9 Podnositelj pritužbe tvrdio je da njegova obrazovna (diplome u području prava i političkih znanosti) i stručna pozadina ne odgovaraju dužnostima njegova radnog mjesta u Delegaciji (pitanja proračunske potpore). Podnositelj pritužbe tvrdio je i da je Komisija znala za tu činjenicu prije svoje odluke o ustupanju podnositelja pritužbe. Podnositelj pritužbe tvrdio je, među ostalim, da pri podnošenju zahtjeva za program JED još nije završio preddiplomski studij ekonomije te da iz njegove prijave proizlazi da nikada nije radio ni na jednom radnom mjestu povezanom s proračunskim područjem.

Komisija je u tom pogledu navela i. da je podnositelj pritužbe prije pristupanja Delegaciji imao „jedan tjedan” osposobljavanja u sjedištu Komisije za proračunska pitanja i ii. da je na temelju zahtjeva podnositelja pritužbe za program ZED utvrdio da ima diplomu iz prava, diplomu iz političkih znanosti i diplomu iz ekonomije te da stoga njegove diplome odgovaraju njegovu radnom mjestu u Odjelu za makroekonomiju, proračun i institucijsku potporu Delegacije. Komisija je također naglasila da joj je, na temelju članka 5. njezina ugovora s podnositeljem pritužbe, Komisija mogla dodijeliti nove zadaće koje su u skladu s njegovim stručnim kvalifikacijama i iskustvom. Komisija je objasnila i da se od kandidata očekuje da pokažu „fleksibilnost” i „prilagodljivost”.

3.10 Ombudsman je ispitao zahtjev podnositelja pritužbe od 17. svibnja 2006. za predmetni program osposobljavanja u okviru ZED-a, čiji je primjerak podnesen uz pritužbu.

Kao prvo, podnositelj pritužbe u tom je zahtjevu kao svoje preferirano područje rada naveo: „dobro upravljanje, izgradnja institucija, trgovinska pitanja, upravljanje ugovorima, ljudska prava i razvojna suradnja.”

Nadalje, u odjeljku 9.B. („Visoko obrazovanje”) tog zahtjeva podnositelj pritužbe dostavio je sljedeće informacije u pododjeljku „Diplome i stečene diplome – glavni predmeti i stečeni razredi”: "BA Law", "BA Political Science" i "BSc Economics (nepuno radno vrijeme, vanjski program)". U pogledu potonjeg naveo je datume „od 2004. do 2007.”.

Naposljetku, kad je riječ o njegovu profesionalnom iskustvu, podnositelj pritužbe naveo je da je obavljao i. godinu dana rada i da se u biti bavio komunikacijama unutar gospodarske komore; ii. više od jedne godine rada, koji se u biti bavi i komunikacijskim dužnostima u privatnom obiteljskom poduzeću; iii. desetomjesečno stažiranje u "Programu za formiranje sveučilišnih vođa jačanjem civilnog društva", koje je provelo lokalno tijelo u Y-u i drugoj zemlji ; i iv. petomjesečno stažiranje u Komisiji, odnosno u Glavnoj upravi za tržišno natjecanje.

3.11 Nadalje, Ombudsman primjećuje da je u diplomatskoj noti od 27. srpnja 2006. objavljeno da je podnositelj pritužbe dodijeljen "Poste n° A Section PXT - Political, Eco.. & Trgovina, Presse & informacije Fonction: politički eko. & trgovinska pitanja, W Regional coop./ press &komunikacija."

3.12 Stoga se čini da je Komisijina ponuda od 27. srpnja 2006. odgovarala preferiranom području rada podnositelja pritužbe i njegovim diplomama, kako je navedeno u njegovoj prijavi.

3.13 Međutim, Ombudsman primjećuje da je Komisija naknadno odlučila promijeniti funkcije podnositelja pritužbe u Delegaciji s navedenih funkcija za medije i komunikaciju na one proračunske (broj radnih mjesta ostao je isti) te mu je ponudila brzi smjer u vezi s proračunskim pitanjima neposredno prije odlaska za Y.

U tom pogledu, prema opisu radnog mjesta podnositelja pritužbe s takvim (novim) funkcijama u Y (čiji je primjerak podnesen uz pritužbu), nositelj tog radnog mjesta trebao bi imati „sveučilišnu diplomu, po mogućnosti na razini magisterija, iz ekonomije i/ili javnih financija” i „profesionalno iskustvo relevantno za poslove koje treba obavljati u trajanju od najmanje jedne godine.”

3.14 S obzirom na prethodno navedeno, nije nerazumno smatrati da (nove) funkcije podnositelja pritužbe na njegovu radnom mjestu u Y-u nisu u potpunosti odgovarale njegovim kvalifikacijama.

3.15 U tom pogledu Komisija smatra da je na temelju članka 5. ugovora s podnositeljem pritužbe imala pravo promijeniti svoje dužnosti u Delegaciji. Ombudsmanica smatra da se prethodno navedeno odnosi na promjenu iz početne ponude, koja se odnosila na određene funkcije koje treba izvršiti, u konačnu ponudu, koja se odnosila na različite funkcije.

Međutim, člankom 5. ugovora predviđeno je da „Komisija može (…) prilagoditi svoju unutarnju organizaciju i dodijeliti [podnositelja pritužbe] drugim zadaćama koje su u skladu s njegovim stručnim kvalifikacijama i iskustvom.”(naknadno istaknuto).

3.16 Međutim, Ombudsman razumije da je u takvim okolnostima odluka Komisije da podnositelju pritužbe dodijeli proračunske zadaće u Delegaciji bila motivirana činjenicom da je riječ o programu osposobljavanja. Bez obzira na kvalifikacije podnositelja pritužbe i činjenicu da je imao samo brzi tečaj o proračunskim pitanjima (koji je, prema podnositelju pritužbe, trajao tri dana, a prema Komisiji tjedan dana), Komisija je mogla razumno očekivati da bi podnositelj pritužbe u okviru programa osposobljavanja mogao naučiti nove zadaće, a zatim pravilno obavljati svoje dužnosti. Kao što je Komisija s pravom istaknula u svojem mišljenju u pogledu mogućnosti na koju se upućuje u navedenom članku 5., „to je pozitivan element programa osposobljavanja jer se njime kandidatima omogućuje da se suoče s izazovima stvarnog rada u delegaciji i da im se pruži širok raspon iskustava”.

Ombudsman stoga ne smatra da takva odluka pokazuje da Komisija nije pravilno i pravedno postupala s podnositeljem pritužbe te u tom pogledu ne nalazi slučaj nepravilnosti u postupanju.

3.17 Međutim, Ombudsman smatra da je sposobnost podnositelja pritužbe da uspješno obavlja takve nove dužnosti ovisila o tome je li prošao odgovarajuće osposobljavanje u Delegaciji i o tome je li sudjelovao u pravilnom učenju/nastavnom radu.

Osim toga, Ombudsman napominje da, kada je preuzeo svoje dužnosti u delegaciji, podnositelj pritužbe očito nije bio zadovoljan Komisijinom odlukom o njegovim dužnostima. S druge strane, tijekom prvog sastanka s podnositeljem pritužbe, voditelj delegacije "istaknuo je probleme koji su s njim već postojali u Bruxellesu i objasnio što se od njega očekivalo tijekom probnog rada." Stoga se čini da je u takvom okruženju vjerojatnost da će podnositelj pritužbe moći uspješno obavljati nove dužnosti koje su mu dodijeljene, a koje su se razlikovale od onih sadržanih u početnoj ponudi, još manje sigurna.

Navedeni nalazi potvrđuju uvjerenje Europskog ombudsmana u pogledu važnosti pravilne organizacije osposobljavanja, a njegova daljnja napomena u nastavku također razrađuje to uvjerenje.

iv. Mogućnost poboljšanja

3.18 Ombudsman razumije ovaj argument podnositelja pritužbe da tijekom vrlo kratkog probnog rada, koji je zapravo trajao manje od dva mjeseca, podnositelj pritužbe nije mogao pokazati svoje znanje i poboljšanje, a Komisija mu nije dala priliku da to učini, nego ga je umjesto toga otpustila.

3.19 Komisija je u tom pogledu uputila na članak 2. ugovora s podnositeljem pritužbe kojim se predviđa da se ugovor " sklapa s probnim razdobljem od tri mjeseca (..) Tijekom probnog razdoblja svaka strana može raskinuti ugovor (…)."

Nadalje, Komisija je izjavila da je (i) podnositelj pritužbe dobio priliku za poboljšanje „od samog početka svojeg zadatka u Delegaciji”; ii. „podnositelj pritužbe bio je svjestan da se njegovi rezultati ne smatraju zadovoljavajućima”; i iii. „Delegacija nije primijetila nikakav napor ili interes podnositelja pritužbe za poboljšanje.”

Podnositelj pritužbe u svojim se očitovanjima nije složio s navedenim izjavama Komisije.

3.20 Na temelju dostupnih dokaza Ombudsman ne smatra da bi sa sigurnošću mogao odlučiti o navedenom razilaženju. Stoga se ne čini da je bilo kakva dodatna istraga korisna u pogledu tog aspekta pritužbe.

Osim toga, ovaj se argument u biti odnosi na raskid privatnopravnog ugovora o radnom odnosu sklopljenog između podnositelja pritužbe i Komisije. Osim toga, člankom 30. ugovora predviđa se sljedeće:

„(...) U slučaju spora ili zahtjeva, ugovorne stranke obvezuju se postići sporazumno rješenje što je prije moguće. U suprotnom, sudovi u Bruxellesu nadležni su za ispitivanje svakog spora ugovorne prirode između Komisije i stručnjaka.”

S obzirom na navedeno, sud koji je nadležan za ovaj ugovor (odnosno sud u Bruxellesu) u boljem je položaju za rješavanje tog pitanja od pučkog pravobranitelja.

4 Navodni propust da se sasluša podnositelj pritužbe prije donošenja odluke i obrazloženje

4.1 Podnositelj pritužbe tvrdio je: i. da ga Komisija nije saslušala prije njegova otpuštanja i ii. da ga je pravilno obavijestila o razlozima njegova otpuštanja.

Podnositelj pritužbe tvrdio je da je 21. prosinca 2006. primio poruku e-pošte od GU-a RELEX u kojoj se navodi da će njegov ugovor s njim biti raskinut (prema podnositelju pritužbe, pod „nejasnim i hermetičkim” uvjetima). Također je tvrdio da je 22. prosinca 2006. primio svoje izvješće o ocjeni u kojem je zaključeno da će ugovor podnositelja pritužbe biti raskinut prije isteka probnog roka te je istog dana primio dopis o otkazu koji je stupio na snagu posljednjeg dana prosinca. Stoga se podnositelj pritužbe nije mogao braniti u pogledu izjava iz izvješća o ocjeni te posljedične i neposredne odluke o otkazu. Osim toga, božićno/novogodišnje razdoblje tijekom kojeg su se dogodili navodni događaji učinilo je takvu obranu još neizvedivijom jer je delegacija jednostavno bila zatvorena.

4.2 Komisija je navela da je izvješće o ocjeni od 19. prosinca 2006. dostavljeno podnositelju pritužbe istog dana. Komisija je tvrdila da mu je pismo o otkazu dostavljeno 22. prosinca 2006. te je stoga, prema Komisijinu mišljenju, "imao priliku osporiti sadržaj izvješća (…) prije donošenja odluke ".

Komisija je izjavila i da je voditelj delegacije saslušao podnositelja pritužbe „najmanje tri puta”:

Prvo, "neposredno nakon njegova dolaska" (tj. 26. listopada 2006.), kada ga je voditelj Delegacije obavijestio o " problemima koji su već postojali s njim u Bruxellesu i objasnio što se od njega očekivalo tijekom probnog razdoblja" (sic!).

Drugo, 1. prosinca 2006., kada ga je voditelj delegacije obavijestio da su „njegova izvedba i ponašanje smatrani nezadovoljavajućima”.

Treće, 21. prosinca 2006., kada je podnositelj pritužbe zatražio „novu priliku da ostane na tom položaju jer je već bio obaviješten o namjeri Komisije da raskine njegov ugovor s JED-om.”

Osim toga, prema Komisijinu mišljenju, podnositelj pritužbe vodio je nekoliko razgovora s voditeljem svojeg odjela tijekom kojih ga je on obavijestio da se njegov ugovor može raskinuti ako se ne poboljša. Štoviše, voditelj uprave obavijestio je podnositelja pritužbe "o njegovim prijestupima kada je [on] pokušao pregovarati s najmodavcima o uvjetima njegova stalnog smještaja".

Naposljetku, Komisija je uputila na trotjedno osposobljavanje podnositelja pritužbe u Bruxellesu prije odlaska u Y tijekom kojeg je, prema Komisiji, bio uključen u sukobe i da je u to vrijeme bio obaviješten da će „njegovo buduće neponašanje na očekivani način vjerojatno dovesti do poduzimanja mjera protiv njega.”

Komisija je zaključila da je u izvješću o evaluaciji podnositelja pritužbe objašnjeno zašto je njegova uspješnost ocijenjena negativno. Osim toga, navela je da je 27. veljače 2007. podnositelja pritužbe saslušao unutarnji posrednik Komisije, na koji je podnositelj pritužbe uložio žalbu. Posrednik ga je obavijestio o razlozima njegova otpuštanja.

4.3 U vezi s navedenim navodom, Ombudsman iznosi sljedeće točke.

4.4 U skladu s člankom 2.2. ugovora potpisanog 2. listopada 2006. između podnositelja pritužbe i Komisije,

Tijekom probnog roka svaka stranka može raskinuti ugovor uz otkazni rok od sedam dana. Odredbe belgijskog prava koje se odnose na ugovore o radu primjenjuju se u slučaju raskida ugovora tijekom prvog mjeseca.

Osim toga, člankom 30. predmetnog ugovora predviđa se da sporove koji proizlaze iz ugovora, ako sporazumno rješenje nije moguće, rješavaju sudovi u Bruxellesu te da se prava i obveze stranaka uređuju odredbama ugovora i belgijskim pravom o ugovorima o radu.

4.5 S obzirom na navedeno, Ombudsman upućuje na svoju uvodnu primjedbu u točki 1.10. Budući da se navodi odnose na primjenu ugovora u pogledu kojeg je nadležan nacionalni sud, Ombudsman će se ograničiti na ispitivanje je li Komisija u svojem mišljenju o pritužbi i u priloženim dokazima na odgovarajući i razuman način obrazložila svoje stajalište.

Pravo na saslušanje

4.6 U tom pogledu Ombudsman najprije ističe da se, prema njegovu shvaćanju, razdoblje probnog rada o kojem je riječ odnosilo na upućivanje podnositelja pritužbe u Delegaciju od 26. listopada 2006., a ne na razdoblje njegove misije prije upućivanja u sjedište Komisije u Bruxellesu. Kako je navedeno u informativnoj napomeni o programu osposobljavanja u okviru ZED-a (priloženoj diplomatskoj noti), koja čini smjernice za tumačenje ugovora o ZED-u podnositelja pritužbe, „prva tri mjeseca zaposlenja u Delegaciji smatraju se probnim razdobljem.”

Ombudsmanica stoga vidi zašto je Komisija smatrala korisnim uputiti na trotjedno osposobljavanje podnositelja pritužbe u Bruxellesu kako bi odgovorila na navode koji se u biti odnose na odluku o skraćivanju probnog rada i razrješenju podnositelja pritužbe ako se čini da se to probno razdoblje odnosi samo na uspješnost podnositelja pritužbe u Delegaciji.

4.7 Nadalje, Ombudsman primjećuje razliku između podnositelja pritužbe i Komisije u pogledu datuma na koji je podnositelj pritužbe primio izvješće o ocjeni od 19. prosinca 2006. Prema navodima podnositelja pritužbe, to je bilo 22. prosinca 2006., odnosno istog dana kada je primio dopis o otkazu. Prema Komisijinu mišljenju, izvješće o ocjeni primio je 19. prosinca 2006.

Ombudsmanica u tom pogledu napominje da je u dopisu od 22. prosinca 2006. koji je DG RELEX (RELEX K6 D(2006) 524380) poslao podnositelju pritužbe elektroničkom poštom, a čiji je primjerak podnositelj pritužbe dostavio zajedno sa svojom pritužbom, Komisija navela: „Je demande à Mme [voditelj delegacije] de vous remettre, contre accusé de reception, une copie de [votre] rapport d´évaluation (...).”

Osim toga, Ombudsmanica napominje da je u izvješću o evaluaciji voditelj delegacije jasno zaključio sljedeće: „Službeno tražim raskid ugovora [podnositelja pritužbe] prije isteka probnog roka”(moje isticanje), dok je, prema mišljenju Komisije, tijekom razgovora s voditeljem delegacije od 21. prosinca 2006. podnositelj pritužbe izjavio da je obaviješten o namjeri Komisije da raskine njegov ugovor JED-a.

S obzirom na navedeno, Ombudsman nije siguran koliko je dana, ako ih ima, podnositelj pritužbe imao na raspolaganju za osporavanje svojeg izvješća o evaluaciji.

4.8 Nadalje, Ombudsmanica primjećuje da je, prema njezinu mišljenju, Komisija podsjetila na tri datuma kada je voditelj delegacije i/ili voditelj administracije "čuo" podnositelja pritužbe.

Jedan datum bio je "neposredno nakon njegova dolaska", a drugi je bio 1. prosinca 2006. Stoga su se oba ta „saslušanja” zasigurno održala prije nego što je podnositelj pritužbe mogao dobiti izvješće o ocjeni od 19. prosinca 2006.

Kad je riječ o trećem datumu (21. prosinca 2006.), Komisija u svojem mišljenju nije navela da podnositelj pritužbe može osporiti svoje izvješće o ocjeni tijekom sastanka.

U mišljenju je Komisija također uputila (bez navođenja datuma) na „razgovore” podnositelja pritužbe sa svojim voditeljem odjela tijekom kojih je, prema mišljenju Komisije, Komisija upozorila podnositelja pritužbe da bi do njegova otpuštanja moglo doći ako se njegov rad ne poboljša. Slično tome, Komisija nije navela da je tijekom tih razgovora podnositelj pritužbe imao priliku raspravljati o svojem izvješću o evaluaciji.

4.10 Naposljetku, Ombudsman napominje da u predmetnom izvješću o evaluaciji nije naveden nikakav žalbeni postupak i da nije osiguran nikakav prostor rezerviran za primjedbe ili potpis podnositelja pritužbe.

4.11 Međutim, pravo na saslušanje temeljno je postupovno pravo. U kontekstu ove tvrdnje, to pravo treba shvatiti na način da uključuje pitanje je li podnositelju pritužbe dana mogućnost da se brani u pogledu ocjene njegove uspješnosti sadržane u njegovu izvješću o napretku prije nego što je otpušten, a ne prije izdavanja izvješća. U tom je pogledu sama Komisija navela da se njezina odluka o raskidu ugovora s podnositeljem pritužbe temelji isključivo na negativnom izvješću o njegovu izvršenju.

Ombudsmanica je stoga izrazito zabrinuta zbog toga što Komisija nije objasnila na koji se način, prema njezinu mišljenju, podnositelj pritužbe mogao braniti nakon što mu je dostavljeno negativno izvješće o njegovu probnom radu i prije donošenja odluke o otkazu.

Osim toga, Ombudsman ne razumije zašto je Komisija navela da je podnositelj pritužbe imao priliku biti saslušan pred Komisijinim posrednikom 27. veljače 2007., odnosno nakon njegova otkaza na temelju njegova izvješća o ocjeni, ako bi pravo na saslušanje trebalo biti dodijeljeno prije, a ne nakon donošenja odluke koja ima negativne učinke.

4.12 S obzirom na navedeno, Ombudsmanica ne smatra da je Komisija pravilno objasnila svoje stajalište u pogledu navoda o pravu na saslušanje te će u tom pogledu iznijeti kritičnu primjedbu.

Ombudsman odlučuje da neće slijediti mogućnost prijateljskog rješenja predviđenu njegovim Statutom jer su se činjenice na koje se odnosi tvrdnja odnosile u prošlosti, a u međuvremenu je podnositelj pritužbe podnio žalbu na odluku o otkazu na različitim razinama.

Obveza obrazlaganja

4.13 Kao prvo, kao što su to sudovi Zajednice u više navrata utvrdili (9), obveza obrazlaganja iz članka 253. Ugovora o EZ-u, na kojoj se temelji odluka koja negativno utječe, ima za cilj, s jedne strane, pružiti zainteresiranoj osobi dovoljno informacija kako bi se utvrdilo je li odluka osnovana ili, s druge strane, u slučaju njezina nedostatka, omogućiti toj osobi osporavanje njezine zakonitosti, a sudu Zajednice nadzor te zakonitosti.

4.14 S obzirom na navedeno, Ombudsmanica je ispitala evaluacijsko izvješće priloženo mišljenju Komisije. Smatra da se u izvješću jasno objašnjavaju razlozi kao što su nedostatak kvalitete i analitičkih nalaza ili nedostatak motivacije, zbog čega se razdoblje probnog rada podnositelja pritužbe smatralo „neuspješnim”. Pozivajući se na konkretne situacije u kojima je osporena uspješnost podnositelja pritužbe, među ostalim, u pogledu „Excel” i najma stana, čini se da je izvješće dovoljno detaljno kako bi podnositelj pritužbe mogao razumjeti opseg mjere donesene u odnosu na njega.

Stoga Ombudsmanica smatra da je objašnjenje Komisije o tome zašto je podnositelj pritužbe odbačen dovoljno i stoga ne smatra da je došlo do nepravilnosti u postupanju u tom pogledu.

5 Potraživanja

5.1 Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi ga Komisija trebala ponovno uključiti u program osposobljavanja "Viši stručnjaci u delegaciji" u bilo kojoj od delegacija Komisije ili mu, alternativno, dodijeliti odgovarajuću financijsku naknadu.

U prilog svojim tvrdnjama podnositelj pritužbe naveo je da je prihvaćanjem sudjelovanja u programu JED morao odustati od svojeg „osobnog života” i drugih ponuda za zapošljavanje u Europi.

5.2 Komisija je zauzela stajalište da nema osnove za tvrdnje podnositelja pritužbe te ih je odbila.

5.3 Ombudsman razumije da je podnositelj pritužbe svoje tvrdnje povezao sa svojim razrješenjem iz Delegacije koje, prema njegovu mišljenju, nije bilo opravdano. Ombudsman ističe da njegova istraga o ovoj pritužbi nije uključivala meritum odbijanja podnositelja pritužbe, odnosno je li ono bilo objektivno opravdano ili ne. Osim toga, kao što je to navedeno u točki 3.21. ovog mišljenja, nadležni nacionalni sud u boljem je položaju da se bavi meritumom otkaza i, prema tome, povezanim zahtjevima. Osim toga, Ombudsman ističe da se njegovo jedino utvrđenje nepravilnosti u postupanju u ovom predmetu odnosi na postupovni nedostatak koji se odnosi na rok za osporavanje izvješća koje prethodi otkazu podnositelja pritužbe, a ne na meritum odluke o njegovu otkazu. Stoga se čini da je uzročna veza između slučaja nepravilnosti u postupanju, kako je utvrđeno u točki 4.12. ove Odluke, i eventualnog financijskog ili moralnog gubitka koji je podnositelj pritužbe pretrpio nakon odluke Komisije o njegovu otkazu previše oslabljena da bi dovela do izvanugovorne odgovornosti Zajednice.

Stoga Ombudsman ne smatra da je bilo kakva daljnja istraga opravdana u pogledu tvrdnji.

Zaključak

Što se tiče navoda o nejednakom postupanju i obrazloženja, Ombudsman nije utvrdio nepravilnosti u postupanju zbog razloga objašnjenih u točkama 2.14. i 4.14. ovog mišljenja.

Što se tiče navoda o nepravilnom i nepoštenom postupanju, daljnja istraga nije opravdana u pogledu sljedećih aspekata tog navoda: upute (točka 3.5.); usmena komunikacija (točka 3.7.); i mogućnost poboljšanja (točka 3.20.). Kad je riječ o aspektu te tvrdnje koji se odnosi na odnos između dužnosti i konteksta, Ombudsman nije utvrdio nepravilnosti u postupanju (točka 3.16. ovog mišljenja).

Kad je riječ o tvrdnjama, ombudsmanica je utvrdila da daljnja istraga nije opravdana.

U pogledu navoda o pravu na saslušanje Ombudsman iznosi sljedeću kritičku napomenu:

Komisija nije objasnila zašto podnositelju pritužbe nije dala priliku da ospori svoje izvješće o ocjeni prije njegova otpuštanja. Ovo je primjer nepravilnosti u postupanju.

Ombudsmanica odlučuje da neće slijediti mogućnost prijateljskog rješenja u pogledu prethodno navedenog slučaja nepravilnosti u postupanju jer su se činjenice na koje se odnosi tvrdnja odnosile u prošlosti, a u međuvremenu je podnositelj pritužbe podnio žalbu na odluku o odbacivanju na različitim razinama.

Ombudsman stoga zaključuje predmet. O toj će odluci biti obaviješteni i predsjednik Komisije i Europski nadzornik za zaštitu podataka.

DRUGO PODRUČJE

Ombudsmanica predlaže da bi Komisija u svojim delegacijama mogla senzibilizirati svoje osoblje o važnosti njihovih zadaća osposobljavanja u odnosu na ZED-ove te da, kako bi se izbjegli nesporazumi, u svoje ponude radnih mjesta za osposobljavanje upućene odabranim kandidatima uključi informacije o tome kako treba tumačiti njihovo osposobljavanje u okviru ZED-a u smislu nadzora i podučavanja.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) SL 2001., L 8, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 2., str.

(2) Ombudsmanica smatra da je „bilješka za osoblje” povjerljivo pismo voditelja delegacije u Glavnoj upravi RELEX u vezi s podnositeljem pritužbe.

(3) SL 2007., C 27, str. 21.

(4) SL 2001., L 145, str. 43.

(5) U skladu s Uredbom (EZ) br. 1049/2001, u slučaju potpunog ili djelomičnog odbijanja pristupa dokumentima, podnositelj zahtjeva može u roku od 15 radnih dana od primitka odgovora institucije podnijeti ponovni zahtjev kojim od institucije traži da ponovno razmotri svoje stajalište.

(6) Vidjeti Godišnje izvješće za 1997., str. 22. i sljedeće.

(7) Predmet T-211/95 Petit-Laurent protiv Komisije [1997.] ECR-SC I-A-21 i II-57, stavak 56.

(8) U svojoj prvotnoj pritužbi podnositelj pritužbe iznio je brojne argumente u prilog toj tvrdnji. Prilikom odlučivanja o pokretanju istrage Ombudsman je utvrdio određeni broj njih koje treba obraditi u okviru njegove istrage te je o tome obavijestio podnositelja pritužbe i Komisiju. Podnositelj pritužbe nije osporio djelovanje Ombudsmana u vezi s tim pitanjem.

(9) Predmet 195/80 Michel protiv Parlamenta [1981.] ECR 2861, stavak 22.; Predmet T-351/99 Brumter protiv Komisije [2001.] ECR-SC I-A-165 i II-757, stavak 28.