PODRUČJE PODRUČJA KOMPLAINTA

1. Podnositelj pritužbe, njemački odvjetnik, obratio se Ombudsmanu 23. lipnja 2006. i prigovorio da Komisija nije pravilno postupila s pritužbom zbog povrede obveze koja mu je podnesena na temelju članka 226. Ugovora o EZ-u. Ta se pritužba odnosila na navodni propust Njemačke da prilagodi pravne troškove za rad odvjetnika i javnih bilježnika povećanim troškovima. Podnositelj pritužbe žalio se da su zakonske pristojbe, koje su postojale samo u Njemačkoj u tako strogom obliku, narušile tržišno natjecanje između odvjetnika i javnih bilježnika i otežale slobodu poslovnog nastana. Podnositelj pritužbe smatrao je i da bi odvjetnike i javne bilježnike trebalo isključiti iz sustava PDV-a. U svojoj pritužbi Ombudsmanu (pritužba 2183/2006/WP) podnositelj pritužbe žalio se da Komisija nije na odgovarajući način ispitala ta pitanja.

2. Dokumenti koje je priložio podnositelj pritužbe pokazali su da se Komisija bavila tim pitanjem 2002. Budući da je stoga istekao rok od dvije godine za podnošenje pritužbi Ombudsmanu na temelju članka 2. stavka 4. Pravilnika o osoblju, zaključio je predmet kao nedopušten.

3. U novom dopisu od 6. rujna 2006. podnositelj pritužbe obavijestio je Ombudsmana da je 31. srpnja 2006. ponovno kontaktirao Komisiju u pisanom obliku kako bi ažurirao svoju pritužbu jer se, prema njegovu mišljenju, situacija pogoršala. Komisija mu je 25. kolovoza 2006. odgovorila i obavijestila ga o svojim nedavnim djelatnostima u području slobodnih zanimanja. Međutim, naveo je da ostaje pri svojem stajalištu koje je iznio tužitelju 2002. jer nije iznio nove relevantne činjenice o predmetnim činjenicama. To znači da nema razloga za pokretanje postupka zbog povrede.

4. Podnositelj pritužbe naveo je da nije zadovoljan odgovorom Komisije i da ne može potvrditi njegovo stajalište. Zatražio je od pučkog pravobranitelja da poduzme mjere. Stoga je dopis podnositelja pritužbe od 6. rujna 2006. evidentiran kao nova pritužba (pritužba 2914/2006/WP).

PODODJELJAK INVESTIGACIJE

5. Ombudsmanica je od Komisije zatražila mišljenje o tvrdnji podnositelja pritužbe da nije na odgovarajući način postupila u skladu s njegovim dopisom od 31. srpnja 2006.

6. Ombudsman je u svojem dopisu Komisiji skrenuo pozornost na činjenicu da je podnositelj pritužbe u svojem dopisu od 31. srpnja 2006. zatražio od Komisije da pokrene postupak zbog povrede protiv Njemačke i da se stoga Komunikacija Komisije o odnosima s podnositeljem pritužbe u slučaju povrede prava Zajednice (1) ("Komunikacija") može primijeniti na postupanje s dopisom.

7. Tijekom istrage podnositelj pritužbe iznio je niz novih navoda i tvrdnji. U mjeri u kojoj su se te nove točke odnosile na aktivnosti nacionalnih tijela u Njemačkoj, Ombudsman je istaknuo da, u skladu s člankom 2. stavkom 1. Pravilnika o osoblju, nije ovlašten istraživati te točke jer se one ne odnose na ponašanje institucije Unije ili institucije Unije. Podnositelj pritužbe također je zatražio da Komisija istraži navodne povrede prava Zajednice od strane njemačkog pravosuđa. U tom je pogledu Ombudsman podsjetio podnositelja pritužbe da, u skladu s člankom 2. stavkom 4. Pravilnika o osoblju, pritužbi „mora prethoditi odgovarajući administrativni koraci s dotičnom institucijom ili tijelom”. Budući da se čini da podnositelj pritužbe nije kontaktirao s Komisijom u vezi s tim zahtjevom, Ombudsman nije bio ovlašten za rješavanje tog zahtjeva.

Ulaganje

8. Nakon što je zaprimio mišljenje Komisije o navodima podnositelja pritužbe i primjedbama podnositelja pritužbe, Ombudsman nije bio uvjeren da je Komisija na odgovarajući način odgovorila na navode podnositelja pritužbe. Stoga je Komisiji podnio prijedlog sporazumnog rješenja i zatražio od nje da preispita dopis podnositelja pritužbe od 31. srpnja 2006.

9. Komisija je u svojem odgovoru navela da ne može postupiti u skladu s prijedlogom Ombudsmana. Međutim, dodala je da je njezina Glavna uprava za tržišno natjecanje, kao gestu dobre suradnje, poslala dopis podnositelju pritužbe u kojem je detaljnije objasnila stajalište koje je Komisija zauzela 2002. i 2006.

10. Podnositelj pritužbe u svojim je primjedbama izrazio nezadovoljstvo novim dopisom Komisije.

ANALIZA I ZAKLJUČCI GRAĐENOG

Uvodne napomene

11. Ombudsman smatra prikladnim ponoviti, kao što je to učinio u svojem prijedlogu sporazumnog rješenja, da se njegova razmatranja o ovom predmetu ne odnose na Komisijino postupanje s pritužbom koju je podnositelj pritužbe podnio 2002. Podsjeća se da je rok za podnošenje pritužbe Ombudsmanu o tom pitanju istekao kada ga je podnositelj pritužbe kontaktirao. Stoga će se Ombudsman baviti samo postupanjem Komisije s dopisom podnositelja pritužbe od 31. srpnja 2006.

A. Tvrdnja o neodgovarajućem postupanju s dopisom o pritužbi
Argumenti podneseni Ombudsmanu

12. Komisija je u svojim primjedbama navela da dopis podnositelja pritužbe nije evidentiran kao službena pritužba jer nije izrazio zabrinutost u pogledu mogućeg neispunjenja obveza na temelju članka 226. Ugovora o EZ-u. Nakon pažljivog razmatranja argumenata koje je iznio podnositelj pritužbe, Komisija je podnositelju pritužbe poslala odgovor u kojem je navela da ostaje pri svojem stajalištu o pritužbi iz veljače 2002. Ne vidi razlog za pokretanje daljnjih mjera i smatra da je njegovo iznošenje činjenica relevantna informacija o tržištu. Naglasila je da je odgovor Komisije izdan u roku od petnaest radnih dana od primitka dopisa podnositelja pritužbe, u skladu s Kodeksom dobrog administrativnog postupanja. Što se tiče sadržaja replike, Komisija je navela da je podnositelju pritužbe dostavila dodatne informacije o svojim aktivnostima u predmetnom području te mu je skrenula pozornost na druge izvore informacija o toj temi. Naravno, ako podnositelj pritužbe dostavi dodatne naznake o povredi obveze, Komisija će ponovno ispitati činjenice s obzirom na te naznake.

13. Podnositelj pritužbe nije dostavio primjedbe na te primjedbe Komisije.

Preliminarno ispitivanje Europskog ombudsmana koje je dovelo do prijedloga sporazumnog rješenja

U članku 226. Ugovora o EZ-u navodi se sljedeće:

„Ako Komisija smatra da država članica nije ispunila neku obvezu iz ovog Ugovora, o tome izdaje obrazloženo mišljenje; Njime se državi daje mogućnost da unaprijed izrazi svoja stajališta. Ako država ne postupi u skladu s tim mišljenjem u roku koji je odredila Komisija, Komisija može uputiti predmet Sudu.”

15. Komisija je u svojoj komunikaciji objavila pravila koja se primjenjuju na njezine odnose s osobama koje joj se žale na povrede prava Zajednice.

Prvi stavak točke 3. (Registracija pritužbe) ove Komunikacije glasi kako slijedi:

„Svi dopisi koji se mogu smatrati pritužbama upisuju se u središnji registar pritužbi Glavnog tajništva Komisije.”

Drugi stavak točke 3. sadržava iscrpan popis razloga zbog kojih:

„nije uzeto u obzir i stoga nije registrirano: (...)
– dopisima u kojima nisu izneseni razlozi za žalbu;
dopise u kojima se navode razlozi za pritužbu o kojima je Komisija već zauzela jasno stajalište, koji su objavljeni i nisu se promijenili; to se stajalište priopćuje podnositelju pritužbe;
- Dopisi u kojima se navode žalbeni razlozi koji očito nisu obuhvaćeni pravom Zajednice.”

U četvrtom stavku točke 4. (Potvrda o primitku) komunikacije navodi se:

„Ako službe Komisije odluče da neće registrirati pismo kao pritužbu, o tome pisanim putem obavješćuju autora navodeći na kojim se osnovama iz drugog stavka točke 3. temelji ova odluka.”

16. Ombudsmanica je istaknula da se u dopisu podnositelja pritužbe od 31. srpnja 2006. već navodilo da Njemačka nije poštovala pravo Zajednice. U glavnom dijelu dopisa podnositelj pritužbe uputio je na svoju pritužbu iz veljače 2002. Izrazio je mišljenje da se situacija otad pogoršala i pozvao na pokretanje postupka zbog povrede protiv Njemačke („Zahtjev za pokretanje postupka zbog povrede protiv Njemačke ”). Stoga je Ombudsman smatrao da Komisiji mora biti jasno da podnositelj pritužbe želi da se njegov dopis smatra pritužbom zbog povrede, tako da ga je Komisija trebala obraditi u skladu s Komunikacijom. Međutim, iako iz njezina odgovora od 25. kolovoza 2006. proizlazi da dopis nije zaprimila kao pritužbu, Komisija se nije pozvala ni na jedan od razloga predviđenih u točki 3. Komunikacije, koji bi bio potreban u točki 4.

17. Ombudsmanica je napomenula da se Komisija u svojem odgovoru podnositelju pritužbe pozvala na stajalište koje je zauzela u svojem odgovoru podnositelju pritužbe od 20. ožujka 2002. Međutim, Ombudsman je smatrao da za taj aspekt pritužbe nije relevantno je li Komisija u tom trenutku pravilno postupala s dopisom podnositelja pritužbe jer je u njegovu novom dopisu jasno navedeno da bi to trebala biti (nova) pritužba zbog povrede.

18. Kad je riječ o rješavanju te druge pritužbe, Ombudsman je podsjetio da je u svojem dopisu na početku istrage obavijestio Komisiju da se Komunikacija može primijeniti. Stoga nije mogla shvatiti da Komisija u svojem mišljenju nije uputila na Komunikaciju. Umjesto toga, smatrala je da dopis podnositelja pritužbe od 31. srpnja 2006. „ne izaziva nikakvu zabrinutost u pogledu moguće povrede obveze na temelju članka 226. Ugovora o EZ-u”. Prema mišljenju Europskog ombudsmana, tom se izjavom ne uzima u obzir činjenica da je podnositelj pritužbe jasno uputio na ono što smatra kršenjem prava Zajednice. Nadalje, čini se da je to stajalište na prvi pogled proturječno stajalištu Komisije u njezinu dopisu podnositelju pritužbe od 20. ožujka 2002. Komisija se u tom dopisu osvrnula na pitanje moguće povrede slobode poslovnog nastana, iako je zatim zaključila da se takva povreda ne može utvrditi.

19. Na temelju tih razmatranja ombudsmanica je privremeno zaključila da Komisija nije postupila po dopisu podnositelja pritužbe od 31. srpnja 2006. u skladu sa svojom Komunikacijom te da bi taj propust mogao predstavljati nepravilnost u postupanju.

20. Podnijela je Komisiji sljedeći prijedlog uzajamno dogovorenog rješenja:

„Komisija bi mogla razmotriti preispitivanje dopisa podnositelja pritužbe od 31. srpnja 2006. i ili ga registrirati kao pritužbu u skladu sa svojom Komunikacijom o odnosima s podnositeljem pritužbe u slučaju kršenja prava Zajednice ili obavijestiti podnositelja pritužbe o razlozima zbog kojih se dopis ne može ispitati kao pritužba Komisije.”

Argumenti podneseni Ombudsmanu nakon njegova prijedloga za sporazumno rješenje

21. U svojem odgovoru na prijedlog Ombudsmana Komisija je naglasila da su joj sudovi Zajednice dali široku diskrecijsku ovlast u rješavanju pritužbi. Iz ustaljene sudske prakse proizlazi da Komisija „nije dužna pokrenuti postupak na temelju te odredbe [članak 226.], nego u tom pogledu raspolaže diskrecijskom ovlašću koja isključuje pravo pojedinaca da od nje zahtijevaju podnošenje očitovanja u određenom smislu ”(2). Također je podsjetio na to da je u svojoj komunikaciji naveo da mjere koje su u njoj predviđene ne mijenjaju bilateralnu prirodu postupka zbog povrede obveze i da je odluka o pokretanju postupka prepuštena njegovoj diskrecijskoj ovlasti.

Komisija je također napomenula da su, nakon pažljivog ispitivanja argumenata iznesenih u dopisu podnositelja pritužbe od 31. srpnja 2006., njezine službe odlučile da neće registrirati tu korespondenciju kao službenu pritužbu jer su nepravilnosti koje su u njoj opisane očito izvan područja primjene prava Zajednice. Dopisom od 25. kolovoza 2006. Komisija je u propisanom roku obavijestila podnositelja pritužbe o toj činjenici i razlozima za tu odluku. Iz toga slijedi, prema Komisijinu mišljenju, da ona ne može postupiti u skladu s Ombudsmanovim prijedlogom da ponovno ispita dopis od 31. srpnja 2006.

Međutim, Komisija je dodala da je, nakon što je Ombudsman predložio sporazumno rješenje i kao gestu dobre suradnje, Glavna uprava za tržišno natjecanje poslala dopis podnositelju pritužbe u kojem je detaljnije objasnila svoje stajalište 2002. i 2006. U tom dopisu, koji je Komisija priložila svojim očitovanjima, objasnila je da se europska pravila tržišnog natjecanja odnose samo na ponašanje poduzetnika. Kad je riječ o pitanjima koja je iznio podnositelj pritužbe, ne postoji ni sporazum među poduzetnicima kojim se ograničava tržišno natjecanje ni zlouporaba vladajućeg položaja. Pri određivanju nagrada za rad odvjetnika i javnih bilježnika njemačka država djeluje samo kao zakonodavac. Osim toga, navodna neprilagodba pristojbi ne predstavlja povredu prava poslovnog nastana ili slobode pružanja usluga niti diskriminaciju na temelju državljanstva. Osim toga, odvjetnici i javni bilježnici nedvojbeno pružaju usluge i stoga, u skladu sa sudskom praksom sudova Zajednice, obavljaju gospodarsku djelatnost. One su stoga oporezive, što znači da primjena PDV-a na naknade ne predstavlja povredu Šeste direktive o PDV-u (3). Komisija je dodala da se na temelju novih informacija koje je podnositelj pritužbe dostavio u svojem dopisu od 31. srpnja 2006. ne mogu donijeti drugi zaključci. Budući da njegova pritužba još uvijek nije bila pritužba zbog povrede, njegov dopis nije bio evidentiran kao službena pritužba.

22. Podnositelj pritužbe u svojim je primjedbama naveo da sumnja u tehničku stručnost nadležnih dužnosnika Komisije. Nije zatražio od Komisije da prisili Njemačku da poveća naknade za odvjetnike i javne bilježnike na temelju pravila tržišnog natjecanja, nego da zabrani oduzimanje, tj. izvlaštenje, poreza na promet. Prema podnositelju pritužbe, učinak poreznog sustava koji je na snazi u Njemačkoj jest taj da zakonske pristojbe više ne pokrivaju nastale troškove i stoga više nisu u skladu s jamstvom za prijenos, koje je također implicitno predviđeno pravom Zajednice. Podnositelj pritužbe smatrao je da bi članak 1. Prvog protokola uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima (EKLJP) trebalo uzeti u obzir u tom kontekstu (4). Budući da je EKLJP sastavni dio prava Zajednice i nacionalnog prava, Šestu direktivu o PDV-u treba tumačiti na temelju njezinih odredbi. Komisijina ocjena činjenica stoga predstavlja očito nepoštovanje članka 1. Prvog protokola EKLJP-a i načela jedinstva pravnog poretka Europske zajednice.

Ocjenjivanje prijedloga Europskog ombudsmana za sporazumno rješenje

23. Ombudsmanica napominje da je Komisija izričito odbila njegov prijedlog za preispitivanje dopisa podnositelja pritužbe od 31. srpnja 2006., ali je poduzela dodatnu mjeru kao „gestu dobre suradnje”. Također napominje da podnositelj pritužbe nije zadovoljan odgovorom Komisije. Ombudsman iz toga mora zaključiti da nije postigao sporazumno rješenje za ovu pritužbu.

24. Ombudsman stoga mora ispitati sadržava li Komisijin odgovor na njegov prijedlog sporazumnog rješenja argumente koji bi ga mogli navesti na preispitivanje njegova prethodnog utvrđenja nepravilnosti u postupanju ili, ako to nije slučaj i ako se potvrdi njegovo utvrđenje nepravilnosti u postupanju, je li dodatnom mjerom koju je poduzela Komisija ispravljena ta nepravilnost u postupanju.

25. Europski ombudsman najprije će se baviti postupovnim aspektima, a zatim materijalnim aspektima pritužbe.

Postupovna pitanja

26. Kad je riječ o postupovnim aspektima, Ombudsman napominje da se čini da je Komisija u svojem odgovoru na njegov prijedlog sporazumnog rješenja iznijela novi argument prema kojem raspolaže marginom prosudbe u rješavanju pritužbi zbog povrede. U tom pogledu Ombudsman može ponoviti samo ono što je više puta naveo, odnosno da se ta diskrecijska ovlast izvršava samo ako je Komisija utvrdila povredu obveze, što pretpostavlja da je, s jedne strane, zabilježila pritužbu kao povredu obveze i, s druge strane, dovršila svoju ocjenu činjenica koje su u njoj navedene. Što se tiče tih prvih dvaju koraka, čini se da ne postoji margina prosudbe. Ombudsmanica stoga smatra da taj novi argument nije uvjerljiv.

27. Ombudsman sa žaljenjem primjećuje da Komisija nije izričito komentirala primjenjivost svoje komunikacije na predmet podnositelja pritužbe, na koji se Ombudsman oslonio u svojem preliminarnom nalazu o nepravilnostima u postupanju. Međutim, također ističe da je Komisija navela tu komunikaciju kako bi potkrijepila svoj argument prema kojem raspolaže marginom prosudbe u rješavanju pritužbi zbog povrede. Također je naveo da su njegove službe odlučile da neće registrirati dopis podnositelja pritužbe od 31. srpnja 2006. kao formalnu pritužbu „budući da su nepravilnosti u postupanju koje su u njemu opisane očito izvan područja primjene prava Zajednice”. To je točno u skladu s tekstom jednog od razloga navedenih u članku 3. stavku 2. Obavijesti zbog neregistriranja dopisa kao pritužbe zbog povrede. Međutim, Komisija nije navela taj dio teksta kao citat. Europski ombudsman razočaran je nedostatkom jasnoće u ovom dijelu odgovora Komisije na njega. Međutim, ona pretpostavlja da sama Komisija sada smatra da je njezina komunikacija bila primjenjiva na postupanje s dopisom podnositelja pritužbe od 31. srpnja 2006. i da je članak 3. stavak 2. posljednja alineja te komunikacije relevantan za predmet podnositelja pritužbe.

28. S obzirom na navedeno, Ombudsman ponavlja svoje stajalište da činjenica da Komisija nije odgovorila na dopis podnositelja pritužbe od 31. srpnja 2006. u skladu sa svojom Komunikacijom predstavlja nepravilnost u postupanju.

29. Ombudsman pozdravlja činjenicu da je Komisija ponovno napisala podnositelju pritužbe kako bi detaljno objasnila svoje stajalište o činjenicama koje je opisao. Napominje da je Komisija u tom novom dopisu navela da je njezina Glavna uprava za tržišno natjecanje u svojem dopisu od 20. ožujka 2002. obavijestila podnositelja pritužbe da njegova pritužba „očito nije obuhvaćena područjem primjene prava Zajednice” te da stoga nije registrirana kao službena pritužba (5). Što se tiče njezina dopisa od 31. srpnja 2006., Komisija je navela da je obaviještena da nijedan od novih elemenata koje je navela u svojem dopisu nije dovoljan za izmjenu njezine početne ocjene. Nastavila je: „Pritužba koju ste podnijeli još uvijek očito ne predstavlja povredu prava Zajednice te se Vaš dopis stoga neće registrirati kao službena pritužba. ”

30. Ombudsmanica ističe da, suprotno izjavi Komisije, njezin dopis od 20. ožujka 2002. nije sadržavao tekst koji sada upotrebljava. U tom dopisu nije ni spomenuo da je dopis podnositelja pritužbe pritužba. Međutim, ono što je važnije za potrebe istrage Ombudsmana jest činjenica da je Ombudsman u svojem prijedlogu sporazumnog rješenja jasno naveo da je dopis podnositelja pritužbe od 31. srpnja 2006. trebalo smatrati (novom) pritužbom zbog povrede. Stoga smatra da je Komisija dio svojeg novog dopisa podnositelju pritužbe koji se odnosi na njegov dopis od 31. srpnja 2006. trebala temeljiti na odredbama sadržanima u njegovoj komunikaciji.

31. Budući da se Komisija, barem implicitno, u svojim očitovanjima Ombudsmanu o članku 3. stavku 2. svoje komunikacije oslonila na dopis podnositelja pritužbe od 31. srpnja 2006., Ombudsman ne razumije zašto to nije učinio u svojem novom dopisu podnositelju pritužbe.

32. S obzirom na te okolnosti Ombudsman mora zaključiti da Komisija nije ispravila nepravilnosti u postupanju koje je utvrdio.

33. Ombudsmanica je svjesna da je formalno ispravna registracija dopisa koji je građanin poslao instituciji EU-a, kako je predviđeno u Komunikaciji, relativno neznatna stvar u usporedbi s pravilnim postupanjem sa sadržajem takvog dopisa. Međutim, podsjeća i na to da je Komisija 2002. objavila svoju komunikaciju kao odgovor na kritike Ombudsmana, koji je u nizu slučajeva utvrdio nedostatke u administrativnom upravljanju postupcima zbog povrede. Ombudsmanica je pozdravila tu komunikaciju te i dalje smatra da je ona važno postignuće za građane. Stoga smatra da bi trebala nastaviti pomno pratiti kako Komisija primjenjuje Komunikaciju kako bi osigurala da Komisija ispunjava svoje obveze. Stoga će u ovom slučaju u nastavku iznijeti kritičku primjedbu o Komisijinu neprimjenjivanju odredaba sadržanih u Komunikaciji.

Materijalna pitanja

34. Kad je riječ o načinu na koji Komisija postupa sa sadržajem pritužbe podnositelja pritužbe, Ombudsman podsjeća da je podnositelj pritužbe izrazio tri zabrinutosti Komisiji, odnosno 1. navodnu povredu pravila tržišnog natjecanja od strane Njemačke, 2. navodnu povredu slobode poslovnog nastana i 3. navodnu nepravilnu primjenu PDV-a na djelatnosti odvjetnika i javnih bilježnika.

35. Što se tiče prvih dvaju aspekata, čini se da podnositelj pritužbe ne dovodi u pitanje objašnjenja koja mu je pružila Komisija, osobito u svojem novom dopisu. U svojim primjedbama, činilo se da se čak distancira od prvog od tih aspekata.

36. Kad je riječ o primjeni PDV-a, Ombudsman napominje da je Komisija podnositelju pritužbe objasnila da odvjetnici i javni bilježnici nedvojbeno pružaju usluge i stoga obavljaju gospodarsku djelatnost u skladu sa sudskom praksom sudova Zajednice. Stoga primjena PDV-a na njihove naknade ne predstavlja povredu Šeste direktive o PDV-u. Ombudsmanica smatra da je stajalište Komisije u tom pogledu uvjerljivo.

Čini se da je podnositelj pritužbe u svojim očitovanjima ustrajao na svojem stajalištu da se PDV ne bi trebao primjenjivati. Dodao je da je PDV oduzet, tj. da se njime izvlašćuje, čime se krši pravo vlasništva sadržano u protokolu uz EKLJP. Ombudsman podsjeća da se obrazloženje Komisije u tom pogledu temeljilo na direktivi EU-a. Stoga dvoji o tome može li pokrenuti postupak zbog povrede na temelju argumenta podnositelja pritužbe. U svakom slučaju, čini se da podnositelj pritužbe nije poduzeo odgovarajuće prethodne administrativne korake s Komisijom prije nego što je Ombudsmanu podnio svoj novi argument. Ombudsman stoga ne može uključiti taj argument u svoju istragu.

37. S obzirom na navedeno Ombudsman zaključuje da podnositelj pritužbe nije u dovoljnoj mjeri potkrijepio sadržaj svoje tvrdnje. Ne može utvrditi nepravilnosti u postupanju u tom pogledu.

B. Zaključci

Na temelju istraga provedenih u vezi s tom pritužbom Ombudsman iznosi sljedeću kritičku napomenu:

Podnositelj pritužbe poslao je 31. srpnja 2006. dopis Komisiji kojim je obnovio pritužbu koju je jasno naveo kao pritužbu zbog povrede na temelju članka 226. Ugovora o EZ-u. Komisija se nije bavila ovim dopisom u skladu sa svojom Komunikacijom o odnosima s podnositeljem pritužbe u slučaju kršenja prava Zajednice. To je nepravilnost u postupanju.

Budući da Ombudsman nije mogao utvrditi nepravilnosti u postupanju Komisije u pogledu postupanja sa sadržajem dopisa podnositelja pritužbe od 31. srpnja 2006., smatra da daljnji koraci s njegove strane u vezi s ovom pritužbom ne bi bili opravdani. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

Podnositelj pritužbe i Komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

 

Profesor Dr. P. Nikiforos DIAMANDOUROS

Sastavljeno u Strasbourgu 26. rujna 2008.

---

(1) COM(2002) 141 final (SL 2002., C 244, str. 5.)

(2) Predmet C-247/87 Star Fruit Company protiv Komisije [1991.] ECR I-291, stavak 11.

(3) Direktiva Vijeća 77/388/EEZ od 17. svibnja 1977. o usklađivanju zakonodavstava država članica koja se odnose na poreze na promet (SL L 145, 1977., str. 1.).

(4) U ovom članku riječ je o zaštiti imovine.

(5) „Nakon temeljite istrage Glavna uprava za tržišno natjecanje Vas je dopisom od 20. ožujka 2002. obavijestila da pritužba koju ste podnijeli očito nije obuhvaćena područjem primjene prava Zajednice te da stoga Vaš dopis neće biti evidentiran kao službena pritužba.”