Strasbourg, 3. lipnja 2008.

Poštovani gospodine S.,

Dana 21. travnja 2006. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu protiv Europske komisije u vezi s (a) njezinim navodnim propustom da vam nadoknadi dio neopravdano visokih doprinosa koje ste uplatili Centru Europske unije „Centar Polyvalent de l'Enfance”(„CPE”) u Luxembourgu i (b) načinom na koji je obradila pritužbu u skladu s člankom 90. stavkom 2. Pravilnika o osoblju.

Pritužbu sam 29. svibnja 2006. proslijedio predsjedniku Komisije. Komisija je svoje mišljenje poslala 31. kolovoza 2006. Proslijedila sam vam ga s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 21. rujna 2006.

Zbog posebnih okolnosti povezanih s ovim i drugim pritužbama koje ste podnijeli, istraga je obustavljena za razdoblje od 14. svibnja do 6. rujna 2007., kada sam vam poslao odgovor Komisije na moje daljnje istrage u ovom predmetu. Ti si poslao svoje primjedbe na taj isti datum.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

Osnovne informacije

Podnositelj pritužbe dužnosnik je Europske komisije koji je umirovljen zbog invalidnosti s učinkom od 1. travnja 2005. Njegove dvije kćeri pohađale su "Garderie" i "Study Centre" "Centra Europske unije Polyvalent de l'Enfance"("CPE") u Luksemburgu.

Dopisom od 14. travnja 2005. Komisijin „Ured za infrastrukturu i logistiku” („OIL”), koji upravlja CPE-om, obavijestio je podnositelja pritužbe da je primijetio da više nije moguće odbiti njegove doprinose CPE-u od njegove plaće i zatražio od njega da se obrati njegovim službama. Podnositelj pritužbe telefonski se obratio OIL-u 26. travnja 2005. Obavijestio ga je da je promijenio status i zatražio da se njegovi doprinosi prilagode njegovim novim prihodima. Podnositelj pritužbe također je tom prilikom obavijestio OIL da još nije primio nikakvu informaciju o stvarnom iznosu svoje mirovine, ali da će je proslijediti OIL-u čim je primi. Podnositelj pritužbe naveo je da je te informacije primio tek 31. svibnja 2005., nakon nekoliko podsjetnika, te ih je odmah proslijedio OIL-u.

Porukom elektroničke pošte od 31. svibnja 2005. uprava CPE-a obavijestila je podnositelja pritužbe da je, s obzirom na to da od veljače 2005. nije bilo moguće odbiti njegove doprinose od njegove plaće, potrebno uspostaviti sustav bankovnih transfera za doprinose. Zamolili su ga da ga brzo kontaktira. Porukom elektroničke pošte od 2. lipnja 2005. podnositelj pritužbe odgovorio je da su, u skladu s njegovim izjavama o mirovini koje je sada primio, doprinosi CPE-u odbijeni od njegove mirovine za travanj i svibanj 2005. Osim toga, doprinos je odbijen od njegove plaće za ožujak 2005. Pitao je koji su mjeseci plaćanja povezana i jesu li ostali neplaćeni troškovi. Nadalje, pitao je treba li ponovno izračunati doprinose na temelju njegova znatno nižeg dohotka nakon umirovljenja. CPE je porukom elektroničke pošte od 6. lipnja 2005. obavijestio podnositelja pritužbe da je ponovno izračunao svoje doprinose i da će se smanjeni iznos primjenjivati od lipnja 2005. nadalje. CPE je naveo da ne može primijeniti sniženje na prethodne mjesece, odnosno na travanj i svibanj, jer se relevantna pravila moraju strogo primjenjivati. Čini se da se u toj izjavi CPE poziva na točku 4.3. „Pravila o prihvatu u poslovne jedinice CPE-a i njihovu radu” („Pravila”), u kojoj se navodi:

„Roditelji moraju pisanim putem obavijestiti nadležni upravni odjel o svakoj promjeni obiteljskih, financijskih ili profesionalnih okolnosti što je prije moguće, a najkasnije u roku od dva tjedna. (...) U obzir će se uzeti svaka promjena od mjeseca u kojem je zahtjev zaprimljen."(1)

Podnositelj pritužbe nije pisanim putem obavijestio CPE o promjeni svojeg statusa.

Porukom elektroničke pošte od 8. lipnja 2005. podnositelj pritužbe zatražio je detaljan „račun” u kojem se navode točni iznosi koje treba platiti mjesečno i po djetetu. Osim toga, formalno je zatražio da se smanjenje primijeni na njegove doprinose od travnja 2005. nadalje. Tvrdio je da je relevantne informacije proslijedio Komisiji čim ih je primio i da, bez obzira na primjenjiva pravila, ne može biti točno da je Komisija (a) trebala gotovo dva mjeseca da ga obavijesti o iznosu njegove mirovine i (b) istodobno odbila retroaktivnu primjenu prilagodbe doprinosa za to razdoblje jer nije dostavio relevantne informacije.

U naknadnoj poruci elektroničke pošte od 5. kolovoza 2005. podnositelj pritužbe naveo je da još nije primio odgovor na svoju poruku elektroničke pošte od 8. lipnja 2005. Osim toga, primijetio je da je (nesmanjeni) iznos njegova doprinosa ponovno odbijen od njegove mirovine za srpanj 2005., što je protivno informacijama koje je primio.

U dopisu od 7. rujna 2005. OIL je uputio na prethodno navedenu točku 4.3. Pravilnika i naveo da ga je Komisija „Bureau des Salaires” (a ne podnositelj pritužbe) u travnju 2005. obavijestila o novom statusu podnositelja pritužbe. Osim toga, njezine su službe od Komisijina odjela za mirovine zatražile njegovo izvješće o mirovini kako bi utvrdile iznos njegovih doprinosa. Podnositelj pritužbe primio je taj dokument tek 2. lipnja 2005. Na temelju tih razmatranja OIL nije smatrao opravdanim retroaktivno prilagoditi doprinose.

Žalba na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju

Podnositelj pritužbe podnio je 11. rujna 2005. Komisiji pritužbu na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju. Ukratko je naveo sljedeće tvrdnje (2):

1. odluku o odbitku doprinosa CPE-a treba poništiti;
2. odbijene iznose, uvećane za kamate (4,5 %), trebalo bi prenijeti na njegov račun;
3. odluku da se prilagodba doprinosa CPE-a ne primijeni retroaktivno od travnja 2005. treba poništiti;
4. gore navedena retroaktivna prilagodba trebala bi se izvršiti odgovarajućim plaćanjem na njegov račun;
5. trebao bi dobiti detaljan pregled mjesečnih troškova i troškova za dijete, uključujući informacije o tome jesu li potrebna plaćanja već izvršena;
6. budući odbici trebali bi se provoditi samo ako su zakoniti i točno određeni;
7. Komisija bi se trebala ispričati za svoje postupovne pogreške; i
8. Komisija bi mu trebala nadoknaditi moralnu štetu koju je pretrpio.

Komisija je 22. prosinca 2005. podnositelju pritužbe proslijedila dopis OIL-a u kojem ga je pitala hoće li povući svoju pritužbu s obzirom na predmetni dopis. U tom je dopisu OIL naveo da će podnositelju pritužbe vratiti iznos od 60,76 eura. Taj je iznos činio razliku između smanjenih i nesmanjenih doprinosa za travanj i svibanj 2005.

Komisija je 11. siječnja 2006. donijela odluku o pritužbi na temelju članka 90. stavka 2. Komisija je u svojoj odluci navela da je, s obzirom na to da je podnositelj pritužbe u odgovoru na dopis OIL-a od 22. prosinca 2005. naveo da se mjerom najavljenom u tom dopisu djelomično ispravljaju pitanja, ali nije naveo koje dijelove ima na umu, u cijelosti obradila pritužbu. Navela je da je prilagodba doprinosa iz travnja 2005. najavljena u dopisu OIL-a od 22. prosinca 2005., tako da je taj aspekt pritužbe sada neosnovan. Što se tiče zahtjeva za kamate i naknadu štete, Komisija se pozvala na poseban upravni postupak koji se primjenjivao u takvim okolnostima. Pojasnio je da zahtjevu za naknadu štete u vezi s navodnom pogreškom koja nije uzrokovana aktom čije se poništenje traži, nego različitim pogreškama i propustima uprave, mora prethoditi upravni postupak u dvije faze koji započinje zahtjevom na temelju članka 90. stavka 1. Pravilnika o osoblju. Stoga taj aspekt pritužbe nije bio dopušten. Međutim, ako bi se pritužba smatrala takvim administrativnim korakom, Komisija ne bi mogla pozitivno odgovoriti na zahtjev jer podnositelj pritužbe nije dokazao da je došlo do zanemarivanja dužnosti i stvarne štete. Kad je riječ o posebnom zahtjevu podnositelja pritužbe za kamate (za koje se stopa koju je predložio podnositelj pritužbe temeljila na stopi koju je platio za hipoteku), Komisija je navela da je to jednostavno bez osnove.

Osim toga, Komisija je navela da se od srpnja 2005. doprinosi više ne odbijaju od njezine mirovine, tako da je zahtjev za određivanje odbitaka također neosnovan.

Naposljetku, kad je riječ o zahtjevu podnositelja pritužbe za ispriku, njegove su tvrdnje u potpunosti ispunjene uklanjanjem pritužbe.

Pritužba 828/2006/WP

Podnositelj pritužbe podnio je 9. ožujka 2006. pritužbu Ombudsmanu protiv odluke Komisije o njegovoj pritužbi na temelju članka 90. stavka 2. Dodao je da još nije primio uplatu od 60,76 eura navedenu u dopisu OIL-a od 22. prosinca 2005. Nadalje, žalio se da je Komisija, umjesto da ispravi očito osnovanu pritužbu prihvaćanjem zlouporabe i isprikom, poslavši mu dopis od 22. prosinca 2005. pribjegla „neslužbenom dijelu rješenja” kako bi potom mogla odbiti njegovu pritužbu. Podnositelj pritužbe smatrao je da je to u suprotnosti s člankom 90. stavkom 2. Pravilnika o osoblju i da je doprinijelo Komisijinu „psihološkom teroru” protiv njega.

Ombudsman je 11. travnja 2006. odbio pritužbu, uglavnom zato što nije vidio dovoljno razloga za pokretanje istrage u skladu s člankom 195. Ugovora o EZ-u, s obzirom na to da podnositelj pritužbe nije točno objasnio na koji način smatra da je odluka Komisije manjkava ili koje drugo postupanje s njezine strane predstavlja nepravilnost u postupanju.

Ovaj prigovor

U poruci elektroničke pošte od 21. travnja 2006. podnositelj pritužbe detaljnije je objasnio različite aspekte svoje pritužbe. Stoga je ta e-poruka evidentirana kao nova pritužba pod referentnim brojem 1213/2006/WP.

Kad je riječ o odluci Komisije o njegovoj pritužbi na temelju članka 90. stavka 2., podnositelj pritužbe tvrdio je da članak 90. treba tumačiti na način da Komisija mora donijeti obrazloženu odluku o zahtjevu dužnosnika, čime se isključuje mogućnost nedonošenja takve odluke. Nadalje, smatrao je da osnovanost njegove pritužbe nije riješena mjerom predloženom u dopisu OIL-a od 22. prosinca 2005. jer su svi razlozi za pritužbu i dalje postojali u trenutku donošenja odluke Komisije. Prema mišljenju podnositelja pritužbe, članak 90. stavak 2. imao je funkciju rješavanja sporova na upravnoj razini prije njihova podnošenja sudovima. Kad je riječ o neispravnim upravnim mjerama (u njegovu slučaju o oduzimanju netočnog doprinosa od njegovih prihoda), to je značilo da je uprava, osim donošenja ispravne odluke o meritumu, morala vratiti podnositelja pritužbe na prethodno stanje i ponuditi mu ispunjenje. Stoga je uprava morala izričito poništiti svoj akt i, u skladu s općim pravilima dobre uprave, ispričati se. U njegovu slučaju Komisija ga nije vratila u prijašnje stanje i nije mu ponudila ispunjenje jer je donijela novu odluku o meritumu a da nije stvarno izvršila neplaćeni iznos i formalno poništila svoj prethodni akt. S obzirom na druge predmete koje je podnio Ombudsmanu i sudovima Zajednice, podnositelj pritužbe tvrdio je da je Komisija namjerno postupala na taj način samo kako bi nastavila svoju „taktiku demoralizacije” prema njemu.

Kad je riječ o njegovu zahtjevu za kamate i naknadu štete iz pritužbe na temelju članka 90. stavka 2., podnositelj pritužbe tvrdio je da se, u skladu s ustaljenom sudskom praksom sudova Zajednice, od njega ne može očekivati da provede drugi upravni postupak. Budući da su kamate koje je tražio bile niže od onih koje je redovito odobravao prvostupanjski sud, smatrao je da nije potrebno dokazati iznos dospjelih kamata. Međutim, naveo je da će moći podnijeti relevantne dokaze. Kad je riječ o naknadi štete, podnositelj pritužbe dodao je da je njegova nematerijalna šteta prouzročena Komisijinom taktikom demoralizacije i gubitkom povjerenja u njezinu iskrenost i pravednost, posebno u pogledu potpune i redovite isplate njegove mirovine.

Podnositelj pritužbe istaknuo je da je zadržao zahtjeve navedene u njegovu prigovoru iz članka 90. stavka 2., odnosno zahtjeve od 1 do 8 koji su prethodno navedeni, ali osobito zahtjeve 2., 7. i 8. koji se odnose na kamate, ispriku i naknadu štete.

Ombudsmanica je pokrenula istragu o sljedećim navodima i tvrdnjama:

1. Komisija nije pravilno riješila njegovu pritužbu na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju; i
2. Komisija nije isplatila iznos od 60,76 EUR koji je njezin Ured za infrastrukturu i logistiku („OIL”) obećao platiti u svojem dopisu od 22. prosinca 2005.

Podnositelj pritužbe iznio je sljedeće tvrdnje:

1. Komisija bi trebala isplatiti iznos od 60,76 EUR;
2. Treba mu platiti kamate za razdoblje tijekom kojeg su od njegove mirovine odbijeni neopravdano visoki doprinosi;
3. Treba mu nadoknaditi nematerijalnu ili moralnu štetu koju je pretrpio; i
4. Komisija bi se trebala ispričati zbog postupovnih pogrešaka koje je počinila u rješavanju tog pitanja.

INQUIRY

Mišljenje Komisije

U odjeljku „Činjenice” svojeg mišljenja Komisija je navela da je u telefonskom razgovoru od 26. travnja 2005. povodom ponovnog upisa njegove djece za razdoblje 2005./2006. podnositelj pritužbe obavijestio upravu CPE-a da je otišao u mirovinu s učinkom od 1. travnja 2005. Od njega je zatraženo da dostavi dokaz o svojem novom mjesečnom dohotku. Međutim, budući da CPE nije primio odgovor, zatražio je od Komisijina odjela za mirovine presliku izvješća podnositelja pritužbe o mirovini. Te su informacije primljene 2. lipnja 2005. U svojoj pritužbi na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju podnositelj pritužbe priznao je da je uprava CPE-a saznala za iznos njegovih novih prihoda tek tog dana.

Kad je riječ o osnovanosti navoda i tvrdnji podnositelja pritužbe, Komisija je smatrala da je, kad je riječ o njegovoj drugoj tvrdnji i prvoj tvrdnji, pritužba neutemeljena jer je iznos od 60,76 EUR vraćen bankovnim prijenosom od 5. travnja 2006. Komisija je izjavila da je to plaćanje izvršeno u „interesu postizanja sporazumnog rješenja”.

Što se tiče ostalih aspekata pritužbe, Komisija se pozvala na svoju odluku o njezinoj pritužbi na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju, u kojoj su navedeni razlozi za odbijanje tužiteljeve prijave. Komisija je zauzela stajalište da, suprotno navodima podnositelja pritužbe, odbijanje njegova zahtjeva nije „psihološki teror”. Pristao je platiti iznos koji je podnositelj pritužbe tražio iako to nije bio dužan učiniti jer nije propisno obavijestio upravu CPE-a o svojoj promjeni statusa, kako se zahtijeva točkom 4.3. Pravilnika. U svojoj odluci o pritužbi na temelju članka 90. stavka 2. Komisija nije inzistirala na tim okolnostima, a time ni na činjenici da je pritužba zapravo neutemeljena. Prema mišljenju Komisije, taj je pristup bio suprotan "psihološkom teroru".

Na temelju tih razmatranja Komisija je smatrala da je pritužba neutemeljena.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima zadržao svoje stajalište te je iznio nekoliko točaka u pogledu pisane i usmene korespondencije o predmetnom sporu.

Podnositelj pritužbe priznao je da je njegov prvi zahtjev sada riješen nakon što je izvršen prethodno navedeni povrat od 60,76 EUR. Međutim, tvrdio je da ima pravo na kamate u iznosu od 1,85 eura. Podnositelj pritužbe naglasio je da smatra da je moralna šteta koju je pretrpio mnogo ozbiljnija. Ustrajao je u tome da bi Komisija trebala priznati pravu pravnu situaciju i ispričati mu se.

Daljnje istrage

Ombudsman je dopisom od 15. veljače 2007. zatražio od Komisije da mu dostavi dodatne informacije o određenim aspektima predmeta.

U svojem odgovoru na daljnje istrage Europskog ombudsmana Komisija je tvrdila da je spor između nje i podnositelja pritužbe nastao zbog toga što podnositelj pritužbe nije poštovao uvjete iz prethodno navedene točke 4.3. Pravilnika.

Međutim, Komisija je napomenula i sljedeće: Tužitelj je 1. travnja 2005. stekao status invalida, odnosno njegova se osobna situacija promijenila. Prethodni program plaća Komisije ne bi omogućio da se relevantni doprinosi oduzmu od invalidske mirovine podnositelja pritužbe tijekom razdoblja u kojem su utvrđena njegova nova prava. Komisija je stoga o tome obavijestila podnositelja pritužbe. Međutim, program plaća Komisije zapravo se poboljšao od 2004. i kontinuirano prilagođavao novom Pravilniku o osoblju. Jedno od poboljšanja bilo je to što je odbitak doprinosa bio moguć čak i kada se osobna situacija promijenila. To objašnjava zašto je, suprotno pretpostavci relevantne službe, stvarno bilo moguće provesti odgovarajuće odbitke u razdoblju od veljače do svibnja 2005. Komisija se ispričala zbog tog nesporazuma.

Kad je riječ o predmetnom plaćanju, koje je obećano 22. prosinca 2005. i izvršeno 5. travnja 2006., Komisija je navela da je u obradi ovog spisa i prijenosu informacija različitim uključenim osobama i službama došlo do kašnjenja. Komisija se ispričala zbog tih kašnjenja.

Komisija je naposljetku tvrdila da je postupila primjereno i zakonito u svojoj odluci o pritužbi podnositelja pritužbe na temelju članka 90. stavka 2.

Primjedbe podnositelja pritužbe na odgovor Komisije

Tužitelj je u svojim očitovanjima zadržao svoje stajalište.

ODLUKA

1 Tvrdnja da Komisija nije pravilno postupila s pritužbom na temelju članka 90. stavka 2.
Pravilnika o osoblju i povezanim zahtjevima

1.1 Podnositelj pritužbe dužnosnik je Europske komisije koji je umirovljen s učinkom od 1. travnja 2005. zbog invalidnosti. Njegove dvije kćeri pohađale su "Garderie" i "Study Centre" "Centra Europske unije Polyvalent de l'Enfance"("CPE") u Luksemburgu. Novi status podnositelja pritužbe u pogledu invalidnosti podrazumijevao je da bi zbog nižih prihoda plaćao manji doprinos CPE-u. Doprinosi su se do tada automatski odbijali od plaće podnositelja pritužbe.

Navodno ga je zbog novog statusa podnositelja pritužbe Komisijin „Ured za infrastrukturu i logistiku” („OIL”) prvotno obavijestio da više nije moguće odbiti njegove doprinose CPE-u od njegove plaće. OIL je stoga od podnositelja pritužbe zatražio informacije o njegovu novom statusu. Podnositelj pritužbe očito je usmeno dostavio informacije o činjenici da se njegov status promijenio. Ostale predmetne službe Komisije dostavile su pisani relevantni dokaz o novom statusu podnositelja pritužbe tek krajem svibnja 2005., a OIL ga je primio 2. lipnja 2005.

U travnju i svibnju 2005. OIL je na podnositelja pritužbe primijenio stopu doprinosa CPE-u koja se temeljila na njegovoj plaći, a ne na njegovoj invalidskoj mirovini. Budući da se status podnositelja pritužbe promijenio od travnja 2005., podnositelj pritužbe zatražio je primjenu novih (nižih) stopa od tog mjeseca. Komisija je to odbila, u osnovi na temelju točke 4.3. „Pravila o prihvatu i radu objekata CPE-a” („Pravila”):

„Roditelji moraju pisanim putem obavijestiti nadležni upravni odjel o svakoj promjeni obiteljskih, financijskih ili profesionalnih okolnosti što je prije moguće, a najkasnije u roku od dva tjedna. (...) U obzir će se uzeti svaka promjena od mjeseca u kojem je zahtjev zaprimljen.”(3)

Podnositelj pritužbe nije sâm dostavio relevantnoj službi Komisije pisani dokaz o promjeni svojeg statusa. Zbog toga je Komisija odlučila da se promijenjene, niže stope ne mogu primijeniti na travanj i svibanj 2005., odnosno dva mjeseca za koja predmetna služba nije primila, u pisanom obliku i od samog podnositelja pritužbe, informacije o svojem promijenjenom statusu. Podnositelj pritužbe istaknuo je da je sam primio službene dokumente kojima se dokazuje njegov promijenjeni status tek krajem svibnja 2005. te stoga nije mogao ranije obavijestiti mjerodavnu službu Komisije o svojem novom statusu. Komisija je zadržala svoje stajalište.

1.2 Podnositelj pritužbe zatim je podnio pritužbu na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju, tvrdeći, među ostalim, da ima pravo na "retroaktivno" usklađivanje naniže svojih doprinosa CPE-u, odnosno za travanj i svibanj 2005. U svojoj pritužbi na temelju članka 90. stavka 2. ukratko je naveo sljedeće tvrdnje (4):

1. odluku o odbitku doprinosa CPE-a treba poništiti;
2. odbijene iznose, uvećane za kamate (4,5 %), trebalo bi prenijeti na njegov račun (predložio je navedenu kamatnu stopu s obzirom na stopu hipoteke koju je otplaćivao);
3. odluku da se prilagodba doprinosa CPE-a ne primijeni retroaktivno od travnja 2005. treba poništiti;
4. gore navedena retroaktivna prilagodba trebala bi se izvršiti odgovarajućim plaćanjem na njegov račun;
5. trebao bi dobiti detaljan pregled mjesečnih troškova i troškova za dijete, uključujući informacije o tome jesu li potrebna plaćanja već izvršena;
6. budući odbici trebali bi se provoditi samo ako su zakoniti i točno određeni;
7. Komisija bi se trebala ispričati za svoje postupovne pogreške; i
8. Komisija bi mu trebala nadoknaditi moralnu štetu koju je pretrpio.

1.3 Komisija je 22. prosinca 2005. podnositelju pritužbe proslijedila dopis OIL-a u kojem ga je pitala hoće li povući svoju pritužbu s obzirom na sadržaj tog dopisa. U dopisu je OIL naveo da će podnositelju pritužbe vratiti iznos od 60,76 EUR što je prije moguće. Taj je iznos činio razliku između smanjenih i nesmanjenih doprinosa za travanj i svibanj 2005.

1.4 Komisija nije smatrala dovoljno jasnim relevantan odgovor podnositelja pritužbe, koji je potom 11. siječnja 2006. donio odluku o pritužbi na temelju članka 90. stavka 2. To je učinio pod sljedećim uvjetima:

U njemu je navedeno da je prilagodba doprinosa iz travnja 2005. najavljena u dopisu OIL-a od 22. prosinca 2005., u kojem je pobijani akt („ l'acte faisant tuga”/ „beschwerende Massnahme”) opozvan („relevé”/ „aufgehoben”) dopisom OIL-a od 22. prosinca 2005.(5). Stoga je taj aspekt prigovora iz članka 90. stavka 2. sada neosnovan.

Kad je riječ o zahtjevu podnositelja pritužbe za kamate i naknadu štete, Komisija je uputila na poseban upravni postupak koji se primjenjivao u takvim okolnostima. Pojasnila je da zahtjevu za naknadu štete zbog navodne pogreške koja nije uzrokovana aktom čije se poništenje traži, nego različitim pogreškama i propustima uprave, mora prethoditi upravni postupak u dvije faze koji započinje zahtjevom na temelju članka 90. stavka 1. Pravilnika o osoblju (6). Stoga taj aspekt pritužbe nije bio dopušten. Međutim, ako bi se pritužba smatrala takvim upravnim korakom, Komisija ni u kojem slučaju ne bi mogla prihvatiti zahtjev jer podnositelj pritužbe nije dokazao da je došlo do zanemarivanja obveze i stvarne štete. Kad je riječ o posebnom zahtjevu podnositelja pritužbe za kamate (za koje se stopa koju je predložio podnositelj pritužbe temeljila na stopi koju je platio za hipoteku), Komisija je navela da je to jednostavno bez osnove.

Osim toga, Komisija je navela da od srpnja 2005. predmetni doprinosi više nisu bili odbijeni od njezine mirovine, tako da je zahtjev za određivanje odbitaka također neosnovan.

Naposljetku, kad je riječ o zahtjevu podnositelja pritužbe za ispriku, njegove su tvrdnje u potpunosti ispunjene uklanjanjem pritužbe.

1.5 U svojoj sadašnjoj pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe naveo je da je, prema njegovu mišljenju, Komisija bila pravno obvezna formalno poništiti njegov pobijani akt, što je obveza koju nije mogla izbjeći jednostavnom odlukom o isplati spornog iznosa. Također je smatrao da je Komisija pogrešno donijela odluku o njegovoj pritužbi a da nije stvarno izvršila prethodno navedeno plaćanje. Nadalje, osporavao je stajalište Komisije da su njegovi zahtjevi za kamate i naknadu štete nedopušteni. Kad je riječ o naknadi štete, podnositelj pritužbe dodao je da je nematerijalna šteta prouzročena Komisijinom općom taktikom demoralizacije prema njemu i gubitkom povjerenja u njegovu iskrenost i pravednost, posebno u pogledu potpune i redovite isplate njegove mirovine. Podnositelj pritužbe naveo je da ostaje pri tvrdnjama koje je iznio u svojoj pritužbi Komisiji na temelju članka 90. stavka 2., a osobito zahtjevima 2., 7. i 8. koji se odnose na kamate, ispriku i naknadu štete.

1.6 U svojem mišljenju o ovoj pritužbi Ombudsmanu Komisija je navela da je navedeni iznos od 60,76 EUR plaćen bankovnim prijenosom 5. travnja 2006. Nadalje, u biti je potvrdila svoje prethodno stajalište u pogledu pritužbe na temelju članka 90. stavka 2. Komisija je dostavila i dodatne informacije kao odgovor na daljnje istrage koje je Ombudsman naknadno proveo. Relevantne informacije i primjedbe u mišljenju i prethodno navedenom odgovoru, prema potrebi, navode se i uzimaju u obzir tijekom razmatranja Europskog ombudsmana u nastavku.

1.7 Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima naveo da je Komisija plaćanjem prethodno navedenog iznosa od 60,76 EUR riješila njegov prvi zahtjev. Međutim, tvrdio je da ima pravo na kamate u iznosu od 1,85 eura. Također je naglasio da smatra da je moralna šteta koju je pretrpio mnogo ozbiljnija. Ustrajao je u tome da bi Komisija trebala priznati pravu pravnu situaciju i ispričati mu se.

Navodni propust da se formalno poništi akt koji je osporio podnositelj pritužbe i navodni izostanak isplate predmetnog iznosa u trenutku donošenja odluke

1.8 Kad je riječ o dijelu pritužbe iz članka 90. stavka 2. kojim se osporava odluka o odbitku doprinosa od mirovine podnositelja pritužbe i povezana odluka o neretroaktivnosti prilagodbe njegovih doprinosa (od travnja 2005.), Ombudsman iznosi sljedeće primjedbe. Napominje da se odluka Komisije o tom dijelu pritužbe temeljila na činjenici da je Komisija u biti već opozvala relevantne pobijane akte. U tim okolnostima tvrdnja podnositelja pritužbe nije potkrijepljena u pogledu posebnog aspekta odluke Komisije o njegovoj pritužbi na temelju članka 90. stavka 2. Naime, s obzirom na to da su pobijani akti u biti zamijenjeni odlukom kojom se prihvaća retroaktivna prilagodba na nižu vrijednost doprinosa podnositelja pritužbe koje je zatražio, institucija je mogla pravilno riješiti taj dio pritužbe iz članka 90. stavka 2. priznavanjem i upućivanjem na navedenu znatnu promjenu pravnog položaja podnositelja pritužbe. Sama činjenica da odluka o retroaktivnoj prilagodbi još nije izvršena stvarnim povratom relevantnog novčanog iznosa podnositelju pritužbe ne upućuje na suprotno. To je zato što se, barem za potrebe odluke o pritužbi podnositelja pritužbe na temelju članka 90. stavka 2., rješavanje spora u vezi s pitanjem odbitka i retroaktivne prilagodbe razlikovalo i bilo neovisno o pitanju stvarnog poduzimanja materijalnih mjera kojima se izvršava odluka kojom se rješava to pitanje.

1.9 S obzirom na prethodno navedeno, Europski ombudsman ne smatra da je taj dio pritužbe opravdan.

Navodni neuspjeh u pravilnom rješavanju zahtjeva za kamate

1.10 Komisija je, kao prvo, tvrdila da je zahtjev za kamate nedopušten jer se ne odnosi na akt čije je poništenje zatraženo, nego samo na različite "pogreške i propuste" uprave.

1.11 U prilog svojem stajalištu Komisija je uputila na odluku Suda u predmetu T-500/93 (7). U tom je predmetu Sud presudio da se na zahtjeve za naknadu štete primjenjuje autonoman postupak i da im mora prethoditi iscrpljenje odgovarajućih pravnih sredstava na temelju Pravilnika o osoblju. Sud je razlikovao situaciju koja se odnosi na akt kojim se nanosi šteta (na francuskom jeziku izraz „ne acte faisant tuga”) od situacije koja ne uključuje „akt” u tom smislu („ un comportement de l’administration dépourvu de caractère décisionnel”). Prva se situacija može riješiti izravno i odmah u okviru žalbenog postupka predviđenog člankom 90. stavkom 2. Pravilnika o osoblju. Međutim, u drugom slučaju zahtjev za naknadu štete najprije treba podnijeti na temelju članka 90. stavka 1. Pravilnika o osoblju.

1.12 Kao prvo, uzimajući u obzir činjenice ovog predmeta, a osobito sadržaj odluke Komisije o predmetnoj pritužbi na temelju članka 90. stavka 2., Ombudsman ne smatra da je stajalište Komisije uvjerljivo. To je uglavnom zato što je u odluci Komisije izričito navedeno da je pobijani akt " acte faisant tuga "/ "beschwerende Massnahme", koji je opozvan ("relevé" / "aufgehoben"). Ombudsman razumije da se zahtjev podnositelja pritužbe za kamate odnosi upravo na taj pobijani akt te je stoga zahtjev za kamate bio izravno povezan s tim aktom (8). Nadalje, činjenica da je Komisija odlučila ispuniti zahtjev podnositelja pritužbe za retroaktivnu prilagodbu na nižu vrijednost predmetnih doprinosa prije donošenja odluke o njegovoj pritužbi na temelju članka 90. stavka 2. nije učinila zahtjev podnositelja pritužbe ništavim.

1.13 Kao drugo, Komisija je smatrala da, čak i u slučaju da je zahtjev za kamate dopušten, on se ni u kojem slučaju ne može prihvatiti jer podnositelj pritužbe nije dokazao da je došlo do zanemarivanja pristojbe i da je stopa koju je predložio (na temelju njegove hipotekarne stope) jednostavno neutemeljena. Ombudsman smatra da je Komisija u biti smatrala da je dužna platiti kamate, iako ne po posebnoj stopi koju je predložio podnositelj pritužbe, u slučaju da je on zanemario svoju obvezu. Komisija je smatrala da ne postoji takav nedostatak s njezine strane jer je podnositelj pritužbe odgovoran, u skladu s točkom 4.3. Pravilnika, dostaviti nadležnom upravnom odjelu informacije o promjeni njegove situacije. Međutim, u tom pogledu valja istaknuti da je Komisija te informacije imala na raspolaganju jer je upravo ona odlučila (a) o relevantnoj promjeni statusa podnositelja pritužbe i (b) o njegovim pojedinostima, kao što su datum njegova umirovljenja zbog invalidnosti i točan iznos mirovine koju će primati. U tim bi se okolnostima mogla smatrati da se opća dužnost Komisije u pogledu uslužnosti i administrativne učinkovitosti primjenjuje te bi se njome moglo zahtijevati da Komisija na vlastitu inicijativu i s voljom ažurira podatke o profesionalnom i financijskom statusu podnositelja pritužbe u svrhu utvrđivanja njegovih doprinosa CPE-u. Naime, iako je Komisija postupala s dužnom pažnjom time što je od 2004. uvela poboljšani program plaća koji je omogućio odbitak doprinosa čak i u slučaju promjene radnog statusa dotičnog dužnosnika, očito nije pokazala usporediv stupanj pažnje u pogledu prethodno navedenog pitanja.

Ombudsman nadalje napominje da je (a) podnositelj pritužbe izjavio da su potraživane kamate iznosile 1,85 EUR, odnosno neznatan iznos novca; (b) Komisija je odbila kamatnu stopu koju je donio podnositelj pritužbe, a da nije ispitala koja bi se primjenjivala; i (c) Komisija je naposljetku podnositelju pritužbe isplatila glavni iznos koji je zatražio. Ombudsman također ističe interes za ekonomičnost postupka u vezi s korištenjem njegovih resursa. Uzimajući u obzir prethodno navedene elemente, Europski ombudsman ne smatra opravdanim daljnje postupanje u vezi s tim pitanjem. Međutim, na kraju ove odluke iznijet će relevantnu dodatnu primjedbu.

Navodni neuspjeh u pravilnom rješavanju zahtjeva za naknadu štete

1.14 Što se tiče Komisijina argumenta o nedopuštenosti te tvrdnje, Ombudsman upućuje, mutatis mutandis, na svoje primjedbe iz točke 1.12. ovog mišljenja. On, dakle, ne prihvaća taj argument. Kad je riječ o Komisijinu argumentu o nepostojanju njezina zanemarivanja obveze, on upućuje na svoja očitovanja iz točke 1.13. ovog mišljenja i na svoju relevantnu dodatnu napomenu na kraju ove odluke. Komisija je odbila i zahtjev za naknadu štete jer podnositelj pritužbe nije dokazao stvarnu štetu. Podnositelj pritužbe u svojoj je pritužbi na temelju članka 90. stavka 2. naveo moralnu štetu koju je pretrpio zbog Komisijina ponašanja u ovom predmetu. U svojoj pritužbi Ombudsmanu tvrdio je da ga je Komisija namjerno namjeravala demoralizirati. Međutim, taj argument nije valjano potkrijepljen. U vezi s time, Ombudsman primjećuje da je tijekom istrage slučaja Komisija nastojala "postići sporazumno rješenje"pritužbe podnositelja pritužbe. U tom je pogledu tužitelju isplatio iznos koji odgovara traženoj razlici između doprinosa koji su stvarno odbijeni od njegove mirovine i onih koji su posljedica njihove prilagodbe naniže zbog njegove nove profesionalne i financijske situacije. Također se ispričala zbog određenih nedostataka u postupanju s predmetom podnositelja pritužbe. Ombudsmanica pozdravlja navedene mjere Komisije kojima se obično opovrgava optužba podnositelja pritužbe da je usvojila „taktiku demoralizacije”. Uzimajući u obzir prethodno navedena razmatranja, Ombudsman smatra da nije opravdano dodatno istražiti i razmotriti pitanje zahtjeva podnositelja pritužbe za naknadu štete.

Navodni propust Komisije da se ispriča zbog svojih postupovnih pogrešaka

1.15 Ombudsman prima na znanje svoje primjedbe i zaključke iz točaka 1.13. i 1.14. Posebno napominje da se Komisija ispričala zbog određenih nedostataka u postupanju s predmetom podnositelja pritužbe te mu je isplatila iznos koji odgovara traženoj razlici između vraćenih doprinosa i nesmanjenih doprinosa za travanj i svibanj 2005. S obzirom na prethodna razmatranja, Ombudsmanica smatra da nije opravdano dalje ispitivati i razmatrati taj aspekt pritužbe.

2 Tvrdnja da Komisija nije isplatila iznos od 60,76 eura koji je OIL obećao platiti u svojem dopisu od 22. prosinca 2005.

2.1 Druga tvrdnja podnositelja pritužbe bila je da Komisija nije isplatila iznos od 60,76 eura koji je OIL obećao platiti u svojem dopisu od 22. prosinca 2005.

2.2 Kao što je prethodno istaknuto, (a) navedeni iznos isplaćen je 5. travnja 2006., nakon službenog opoziva pobijanog akta, kako je Komisija navela u svojoj odluci o pritužbi podnositelja pritužbe na temelju članka 90. stavka 2.; (b) Komisija je priznala da je došlo do kašnjenja u izvršenju tog plaćanja te je u tom pogledu podnositelju pritužbe uputila izričitu ispriku i (c) podnositelj pritužbe naveo je da to plaćanje odgovara povezanom zahtjevu, odnosno prvom zahtjevu podnesenom radi istrage u okviru ove istrage.

2.3 S obzirom na prethodno navedeno, Europski ombudsman ne smatra opravdanim dodatno istražiti taj aspekt predmeta.

Zaključak

S obzirom na njegove primjedbe i zaključke iz točaka 1.8., 1.9., 1.13., 1.14., 1.15. i točke 2. Europski ombudsman smatra da nije opravdano dalje ispitivati i razmatrati navode i povezane tvrdnje podnositelja pritužbe. Ombudsman će stoga zaključiti predmet.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Komisije.

DRUGO PODRUČJE

Ombudsmanica prima na znanje izjavu Komisije da je od 2004. uvela poboljšani program plaća kojim se omogućuje odbitak doprinosa čak i ako se promijeni status službe dotičnog dužnosnika. Pozdravlja taj korak, koji, kako se čini, unapređuje važan interes Zajednice za učinkovito financijsko upravljanje. Uzimajući u obzir i opću dužnost Komisije u pogledu uslužnosti i administrativne učinkovitosti, Ombudsman snažno potiče Komisiju da poduzme slične korake kako bi u slučajevima poput predmetnog ažurirala podatke o službi i financijskom stanju svojih dužnosnika radi utvrđivanja njihovih doprinosa, kao što su doprinosi CPE-u.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) Komisija je citirala francusku verziju te odredbe, koja je jedina obvezujuća i koja glasi: „Tout changement dans la situation familiale, financière ou professionnelle des parents doit obligatoirement et immédiatement être porté à la connaissance du service gestionnaire concerné par écrit dans un délai maximum de 15 jours. (...). Le changement sera pris en compte à partir du mois de réception de la demande."

(2) Prema potrebi, argumenti podnositelja pritužbe u prilog tim tvrdnjama navedeni su i dalje obrađeni u nastavku.

(3) Vidjeti bilješku 1.

(4) Prema potrebi, argumenti podnositelja pritužbe u prilog tim tvrdnjama navedeni su i obrađeni u nastavku.

(5) Komisija nije izričito opisala niti definirala tu „acte faisant tugu”, ali mora se tumačiti kao upućivanje na odluku Komisije o oduzimanju relevantnih doprinosa i njezino odbijanje retroaktivne primjene relevantne stope.

(6) Komisija je uputila na predmet T-500/93 Y protiv Suda [1996.] ECR II-977.

(7) Vidjeti bilješku 6.

(8) Usp., primjerice, spojene predmete T-17/90, T-28/91 i T-17/92 Camara Alloisio protiv Komisije [1993.] ECR II-841 (točke 45.–47.).