Strasbourg, 31. srpnja 2007.

Poštovani gospodine X.,

Dana 9. travnja 2006. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu u vezi s načinom na koji je Europski parlament obradio vaše višestruke zahtjeve za informacije povezane s ugovorom „Usluge prevođenja na češki” (Obavijest o nadmetanju 2004/S 50-042463). U skladu s Vašim zahtjevom, s Vašom pritužbom postupa se povjerljivo.

Dana 19. lipnja 2006. proslijedio sam Vašu pritužbu predsjedniku Parlamenta i zatražio od Parlamenta da podnese mišljenje. Parlament je svoje mišljenje poslao 7. rujna 2006. Proslijedila sam vam ga s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 18. rujna 2006.

Dopisom od 19. veljače 2007. obavijestio sam Vas da se nakon preliminarnog ispitivanja spisa koji se odnosi na Vašu pritužbu čini da nisu potrebni daljnji upiti te da ćete u najkraćem mogućem roku biti obaviješteni o odluci o Vašoj pritužbi.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

Podnositelj pritužbe profesionalni je prevoditelj i član Saveza usmenih i pismenih prevoditelja (jednota tlumočníků a překladatelů). Dana 5. listopada 2005. sudjelovao je na seminaru koji je u Pragu organizirala navedena Unija, a koji je uključivao izlaganje dr. H., načelnika Odjela za češki jezik u Upravi B – Prevođenje Glavne uprave Parlamenta za pismeno prevođenje i izdavaštvo. U raspravi nakon prezentacije podnositelj pritužbe pitao je dr. H. zašto su uvjeti Obavijesti o nadmetanju 2004/S 50-042463 kojom se najavljuje postupak nabave čiji je cilj odabir vanjskog pružatelja usluga prevođenja na češki jezik u Parlamentu („Obavijest o nadmetanju”) i povezani nacrt dokumenta o nadmetanju toliko nepovoljni za pružatelja usluga. Dr. H. odgovorio je da je za Parlament radio samo kratko vrijeme i da stoga nije znao te uvjete, ali smatra da je, naprotiv, ugovor koji je stvarno potpisan bio nepovoljan za Parlament.

Podnositelj pritužbe, iznenađen navedenom izjavom, poslao je 22. studenoga 2005. dopis dr. H.-u (kao prilog e-poruci) u kojem je od dr. H.-a zatražio da objasni zašto smatra da je ugovor nepovoljan za Parlament. Podnositelj pritužbe ponovio je i svoje stajalište da obavijest o nadmetanju i povezani nacrt dokumenta o nadmetanju sadržavaju uvjete koji su potpuno nepovoljni za pružatelja usluga te je uz svoje primjedbe naveo nekoliko primjera. Na primjer, podnositelj pritužbe uputio je na točku 2.10. nacrta ugovornog dokumenta (1), prema kojoj u slučaju kašnjenja u isporuci prijevoda pružatelj usluga plaća Parlamentu kaznu u iznosu od 30 % dogovorene cijene prijevoda za svaki dan kašnjenja. Podnositelj pritužbe istaknuo je da je ta kazna lažna i da u slučaju četverodnevnog kašnjenja i naknadne dostave prijevoda vrhunske kvalitete pružatelj usluga ne prima nikakvu naknadu, nego, naprotiv, mora Parlamentu platiti 20 % dogovorene cijene. Podnositelj pritužbe zaključio je da, prema njegovu mišljenju, nijedan poduzetnik ne bi potpisao takav ugovor ako se ne izmijene određene njegove odredbe. Međutim, smatra da bi takve izmjene bile nezakonite i da bi trebale biti predmet unutarnje revizije Parlamenta i, potencijalno, tužbe pred Sudom Europskih zajednica.

U svojem odgovoru podnositelju pritužbe od 30. studenoga 2005. dr. H. naveo je da se cijeli postupak javne nabave, kao i sastavljanje ugovora, odvijao mnogo prije nego što je počeo raditi za Parlament i da taj dnevni red nije dio rada voditelja jezičnih odjela, već ga obrađuje nadležno osoblje Službe za vanjsko prevođenje. Dr. H. nadalje je izjavio da "subjektivno tumačenje" podnositelja pritužbe o njegovom "subjektivnom osjećaju" teško može predstavljati pravno relevantnu polazišnu točku za pokretanje bilo kojeg pravnog postupka koji je zatražio podnositelj pritužbe. Dr. H. zaključio je navodeći da bi mu, ako bi mogao biti od dodatne pomoći podnositelju pritužbe, mogao dalje izravno pisati na svoju e-adresu.

U poruci e-pošte od 15. prosinca 2005. upućenoj dr. H.-u podnositelj pritužbe proturječio je svojoj izjavi koja se odnosi na njegovo "subjektivno tumačenje" njegova "subjektivnog osjećaja" te je izrazio uvjerenje da je dr. Stoga je podnositelj pritužbe ponovno zatražio da ga dr. H. obavijesti o tome na koji je način ugovor nepovoljan za Parlament. Također ga je zamolio da proslijedi svoj upit Pravnoj službi Parlamenta sa zahtjevom za mišljenje.

U svojem odgovoru od 16. prosinca 2005. dr. H. obavijestio je podnositelja pritužbe da će postupiti u skladu sa svojim zahtjevima.

Podnositelj pritužbe poslao je 4. veljače 2007. e-poruku dr. H.-u u kojoj je naveo da još uvijek nije primio odgovor Pravne službe Parlamenta kojoj je proslijedio svoj upit te ga je zamolio da podsjeti osoblje Pravne službe da čeka njihov odgovor. Porukom elektroničke pošte od 1. ožujka 2006. upućenom dr. H. podnositelj pritužbe ponovio je svoj zahtjev za mišljenje Pravne službe.

Porukom elektroničke pošte od 1. ožujka 2006. dr. H. odgovorio je da je zabrinut zbog profesionalnog odgovora na pitanja podnositelja pritužbe te da njegov odjel nema ni resurse ni ovlasti za rješavanje takvih složenih zahtjeva. Stoga je preporučio da se podnositelj pritužbe ubuduće obrati Odjelu za korespondenciju Parlamenta s građanima, koji bi mu mogao bolje pomoći.

Podnositelj pritužbe podnio je 3. ožujka 2006. zahtjev Odjelu za korespondenciju s građanima. U zahtjevu se ukratko osvrnuo na svoju prethodnu korespondenciju s dr. H. Nadalje, naveo je da je riječ o složenijem problemu koji bi želio podnijeti Pravnoj službi Parlamenta te je u tu svrhu zatražio njezinu adresu elektroničke pošte. Podnositelj pritužbe ponovio je svoj zahtjev elektroničkom poštom od 22. ožujka 2006., u kojoj je naveo da očekuje odgovor na svoj vrlo jednostavan zahtjev najkasnije u roku od tjedan dana.

Iako je isti dan automatskim porukama elektroničke pošte potvrđen primitak zahtjeva podnositelja pritužbe od 3. ožujka 2006. i 22. ožujka 2006., podnositelj pritužbe do datuma podnošenja pritužbe Ombudsmanu nije primio e-adresu Pravne službe zatraženu od Odjela za korespondenciju s građanima. Također nije primio materijalni odgovor koji je ranije obećao dr. H. u vezi s razlozima zbog kojih je smatrao da je ugovor nepovoljan za Parlament.

U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe tvrdio je da mu Glavna uprava Parlamenta za pismeno prevođenje i izdavaštvo, kao i Glavna uprava za informiranje, nisu dostavile tražene informacije.

Tvrdio je da bi mu službe Parlamenta trebale i. pružiti tražene informacije i ii. obavijestiti ga o rokovima u kojima bi Odjel za korespondenciju s građanima trebao odgovoriti na zahtjeve građana (2).

Podnositelj pritužbe uputio je i na svoje primjedbe iz dopisa od 22. studenoga 2005. upućenog dr. H.-u u vezi s određenim uvjetima obavijesti o nadmetanju i nacrtom dokumenta o nadmetanju koje je smatrao diskriminirajućima ili nezakonitima. Podnositelj pritužbe ponovio je svoju sumnju da su u ugovoru koji je stvarno potpisan neki od tih uvjeta možda izmijenjeni. Stoga je zatražio od Ombudsmana da ispita jesu li prethodno navedeni uvjeti zadržani u ugovoru koji je stvarno potpisan. Naposljetku, smatrao je da bi obavijesti o nadmetanju za buduće postupke javne nabave trebalo izmijeniti kako bi se izbjegla diskriminacija jedne od ugovornih stranaka.

Ombudsman ga je u svojem dopisu od 19. lipnja 2006. upućenom podnositelju pritužbe obavijestio da je na temelju članka 195. Ugovora o EZ-u (3) odlučio da ne postoje dostatni razlozi za provođenje istraga o njegovim izjavama i zahtjevima koji se odnose na određene odredbe obavijesti o nadmetanju i nacrta dokumenta o nadmetanju ili na moguće odstupanje između nacrta dokumenta o nadmetanju i stvarno potpisanog ugovora. Međutim, Ombudsman je obavijestio podnositelja pritužbe o njegovu pravu da zatraži pristup navedenom ugovoru u skladu s Uredbom (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (4) („Uredba 1049/2001”).

INQUIRY

Mišljenje Parlamenta

Parlament je iznio sljedeće mišljenje:

Kao odgovor na tvrdnju podnositelja pritužbe da mu nije dostavio tražene informacije, Parlament se najprije osvrnuo na razliku u upravljanju vanjskim i unutarnjim prevođenjem. Točnije, Parlament je objasnio da su pozivi na podnošenje ponuda i upravljanje ugovorima za vanjsko prevođenje u nadležnosti Službe za vanjsko prevođenje, koja je dio Odjela za planiranje, a prevoditeljski odjeli odgovorni za unutarnje prevođenje ne sudjeluju u organizaciji postupaka javne nabave ni u izradi ugovora za vanjsko prevođenje.

Kad je riječ o komunikaciji podnositelja pritužbe s dr. H., voditeljem češkog odjela za prevođenje, Parlament je napomenuo da, iako dr. H. nije bio odgovoran u području nabave vanjskog pružatelja usluga prevođenja na češki jezik te stoga nije posjedovao sve potrebne informacije u tom pogledu, činio je sve što je u njegovoj moći kako bi bio pristojan, prijateljski i koristan prema podnositelju pritužbe. Osim toga, u to je vrijeme dr. H. bio relativno nov na svojem radnom mjestu, što je također naglasio u svojoj korespondenciji s podnositeljem pritužbe. Nažalost, iako je dr. H. preporučio da se podnositelj pritužbe obrati Službi za vanjsko prevođenje, koja bi bila nadležna služba u tom području, on to nikada nije učinio.

U odgovoru na tvrdnju podnositelja pritužbe da mu službe Parlamenta pružaju tražene informacije, Parlament je istaknuo da je Odjel za registar elektroničkom poštom od 10. kolovoza 2006. podnositelju pritužbe poslao primjerak dodijeljenog ugovora.

Naposljetku, u odgovoru na tvrdnju podnositelja pritužbe da bi ga službe Parlamenta trebale obavijestiti o rokovima u kojima bi Odjel za korespondenciju s građanima trebao odgovoriti na zahtjeve građana, Parlament je naveo da je elektroničkom poštom od 12. svibnja 2006. Odjel za korespondenciju s građanima odgovorio na zahtjev podnositelja pritužbe poslan istom odjelu 3. ožujka 2006. te je dostavio presliku francuskog prijevoda odgovora.

U odgovoru od 12. svibnja 2006. na podnositelja pritužbe Parlament mu je dostavio e-adresu svoje Pravne službe, ali je istaknuo da, s obzirom na njezinu ulogu pružanja pravne pomoći političkim tijelima Parlamenta i Glavnom tajništvu, ali ne i građanima, Pravna služba zasigurno neće moći pomoći podnositelju pritužbe. Parlament je također obavijestio podnositelja pritužbe o mogućnosti i uvjetima podnošenja pritužbe Europskom ombudsmanu i podnošenja tužbe Sudu Europske unije.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Kad je riječ o navodnom propustu službi Parlamenta da mu dostave tražene informacije, podnositelj pritužbe izrazio je žaljenje što je član osoblja Parlamenta koji je pripremio mišljenje pokušao opravdati propust Parlamenta da pruži konkretne odgovore na njegova konkretna pitanja pozivajući se na službeni izostanak njegova zahtjeva za informacije, s obzirom na to da je poslao zahtjev dr. H.-u, ali ne i Službi za vanjsko prevođenje, kako je navodno preporučio dr. H. Prema podnositelju pritužbe, izjava Parlamenta da „(…) iako je g. [H.] preporučio [podnositelju pritužbe] da se obrati Službi za vanjsko prevođenje, koja bi bila nadležna služba u tom području, [on] to nikada nije učinio” nije istinita. Podnositelj pritužbe istaknuo je da, iako ga je dr. H. u svojoj poruci e-pošte od 30. studenoga 2005. obavijestio da „na dnevnom redu koji je podnositelj pritužbe obradio nadležno osoblje Službe za vanjsko prevođenje (…)”, u istoj je poruci e-pošte napisao da „(…) ako vam mogu biti od dodatne pomoći, možete mi dalje pisati izravno na navedenu adresu.” U tom kontekstu podnositelj pritužbe potvrdio je pozitivnu ocjenu, iznesenu u mišljenju Parlamenta, stava dr. H.-a prema njemu i podsjetio da, u odgovoru na njegov zahtjev od 15. prosinca 2005., u kojem je napisao „možete li me obavijestiti o tome na koji je način ugovor nepovoljan za EP? Također bi bilo zanimljivo mišljenje osoblja Pravne službe EP-a (…). "Dr. H. je 16. prosinca 2005. odgovorio: "(…) postupit ću u skladu s vašim zahtjevima."Podnositelj pritužbe zauzeo je stajalište da stoga ima pravo vjerovati da su njegova pitanja proslijeđena Pravnoj službi Parlamenta. Podnositelj pritužbe također je napomenuo da je, nakon podsjetnika od 4. veljače 2006., dr. H. preporučio da se u budućnosti obrati Odjelu za korespondenciju Parlamenta s građanima, a ne Službi za vanjsko prevođenje.

Što se tiče komentara Parlamenta, iznesenog u odgovoru na njegovu tvrdnju da bi mu njegove službe trebale pružiti tražene informacije, da mu je njegov Odjel za registar poslao primjerak dodijeljenog ugovora, podnositelj pritužbe naveo je da je zatražio pristup ugovoru tek nakon savjeta sadržanog u pismu Ombudsmana od 19. lipnja 2006., s obzirom na to da nije znao da je riječ o javno dostupnom dokumentu. Međutim, smatrao je da je davanje preslike ugovora pozitivan odgovor samo na jedno od njegovih nekoliko pitanja, odnosno na pitanje odgovaraju li odredbe ugovora koji su potpisali Parlament i pružatelj prevoditeljskih usluga odredbama obavijesti o nadmetanju i nacrtu dokumenta o nadmetanju. Podnositelj pritužbe istaknuo je da mišljenje Parlamenta ne sadržava primjedbe o prednosti ili nepovoljnosti ugovora za njegove stranke ni o povezanom pitanju diskriminirajućih i/ili nezakonitih uvjeta ugovora.

Kad je riječ o adresi elektroničke pošte Pravne službe Parlamenta, podnositelj pritužbe napomenuo je da ga dr. H. nije obavijestio da Pravna služba ima potpuno različit opseg aktivnosti. Nadalje, podnositelj pritužbe istaknuo je da je svoj zahtjev za navedenu adresu elektroničke pošte poslao Odjelu za korespondenciju s građanima 3. ožujka 2006. i ponovio ga 22. ožujka 2006., ali je odgovor dobio tek 12. svibnja 2006., odnosno više od dva mjeseca nakon podnošenja zahtjeva i tek nakon što je Ombudsman pokrenuo istragu o svojoj pritužbi. U tom je kontekstu podnositelj pritužbe naglasio da je u svojoj pritužbi tvrdio da bi trebalo odrediti rok u kojem bi Odjel za korespondenciju s građanima trebao odgovoriti na zahtjeve građana te da ta tvrdnja nije obrađena u mišljenju Parlamenta. Podnositelj pritužbe smatra da bi informacije o rokovima za davanje odgovora trebale biti sadržane u elektroničkom obrascu zahtjeva koji je dostupan na internetskim stranicama Odjela za građane.

Podnositelj pritužbe zaključio je izjavljujući da mišljenje Parlamenta smatra nedovoljnim i da traži konkretne odgovore na svoja konkretna pitanja u vezi s diskriminatornim uvjetima iz obavijesti o nadmetanju u vezi s postupkom javne nabave za pružanje prevoditeljskih usluga Parlamentu na češki jezik. U tom je pogledu uputio na prilog svojim očitovanjima, u kojem je naveo svoje primjedbe, koji je dr. H.-u već poslan 23. studenoga 2005., kao i na svoju korespondenciju s dr. H. Podnositelj pritužbe naglasio je da je glavni zahtjev iz njegove pritužbe bio da se u pozivima na nadmetanje za buduće postupke javne nabave izbjegnu te diskriminirajuće odredbe.

ODLUKA

1 Uvodne napomene

1.1 Ombudsman je primio na znanje izjave podnositelja pritužbe iz njegove pritužbe o prednosti obavijesti o nadmetanju i nacrta dokumenta o nadmetanju za Parlament te njegovoj nepovoljnosti za pružatelja prevoditeljskih usluga, kao i njegove primjedbe o diskriminirajućem i/ili nezakonitom karakteru određenih uvjeta navedenih dokumenata. Ombudsman je u svojem dopisu od 19. lipnja 2006. obavijestio podnositelja pritužbe da je na temelju članka 195. Ugovora o EZ-u odlučio da ne postoje dostatni razlozi za provođenje istraga o navedenim pitanjima ili povezanim izjavama podnositelja pritužbe u pogledu mogućeg razilaženja između nacrta ugovornog dokumenta i ugovora koji su Parlament i pružatelj usluga prevođenja stvarno potpisali. Stoga ta pitanja kao takva nisu bila dio ove istrage. Stoga se odluka Ombudsmana o ovoj pritužbi ne odnosi na ta pitanja, iako ih je podnositelj pritužbe ponovno uputio u svojim očitovanjima.

1.2 Osim toga, Ombudsman napominje da procjenu navodno nezakonitog karaktera određenih uvjeta nacrta ugovornog dokumenta i/ili stvarno potpisanog ugovora mogu provesti samo nadležni sudovi u skladu s pravom koje se primjenjuje na ugovor.

1.3 Naposljetku, što se tiče navodne diskriminatornosti određenih odredbi nacrta dokumenta o ugovoru i/ili stvarno potpisanog ugovora, Ombudsman podsjeća da je, u skladu s ustaljenom sudskom praksom sudova Zajednice (5), načelo jednakog postupanja ili nediskriminacije povrijeđeno samo ako se u usporedivim situacijama postupa na različit način ili se u različitim situacijama postupa na jednak način, osim ako je takvo različito postupanje objektivno opravdano. Međutim, u ovom je slučaju Parlament svim potencijalnim pružateljima usluga prevođenja na češki jezik predložio istu obavijest o nadmetanju i isti nacrt ugovora te stoga nije mogao diskriminirati nijednog od njih.

2 Navodni propust Glavne uprave za pismeno prevođenje i objavljivanje da podnositelju pritužbe dostavi tražene informacije i povezane tvrdnje

2.1 Porukom elektroničke pošte od 22. studenoga 2005. podnositelj pritužbe zatražio je od dr. H., načelnika Odjela za češki jezik u Upravi B - Prevođenje Glavne uprave Parlamenta za pismeno prevođenje i izdavaštvo, da mu objasni zašto smatra da je ugovor o pružanju usluga prevođenja na češki jezik, koji su sklopili Parlament i vanjski pružatelj usluga, nepovoljan za Parlament.

U svojem odgovoru podnositelju pritužbe od 30. studenoga 2005. dr. H. naveo je da taj dnevni red nije dio rada nijednog voditelja jezičnih odjela, već da njime upravlja nadležno osoblje Službe za vanjsko prevođenje. Također se osvrnuo na "subjektivno tumačenje" podnositelja pritužbe o njegovom "subjektivnom osjećaju", ali je pozvao podnositelja pritužbe da mu ponovno napiše, na e-mail adresu, ako bi mu mogao biti od daljnje pomoći.

U svojoj poruci e-pošte od 15. prosinca 2005. upućenoj dr. H., podnositelj pritužbe proturječio je svojoj izjavi koja se odnosi na njegovo "subjektivno tumačenje" njegova "subjektivnog osjećaja" te je ponovno zatražio da ga dr. H. obavijesti o tome na koji je način ugovor nepovoljan za Parlament. Također ga je zamolio da proslijedi svoj upit Pravnoj službi Parlamenta sa zahtjevom za mišljenje.

U svojem odgovoru od 16. prosinca 2005. dr. H. obavijestio je podnositelja pritužbe da će postupiti u skladu sa svojim zahtjevima.

Nakon podsjetnika podnositelja pritužbe od 4. veljače 2006. i 1. ožujka 2006., dr. H. preporučio je podnositelju pritužbe, elektroničkom poštom od 1. ožujka 2006., da se ubuduće obrati Odjelu za korespondenciju Parlamenta s građanima, koji bi mu mogao bolje pomoći.

U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe tvrdio je da mu Glavna uprava Parlamenta za pismeno prevođenje i izdavaštvo nije dostavila tražene informacije, odnosno i. odgovor na pitanje o razlozima zbog kojih je dr. H. smatrao da je potpisani ugovor o pružanju usluga prevođenja na češki jezik nepovoljan za Parlament i ii. mišljenje Pravne službe Parlamenta o određenim uvjetima obavijesti o nadmetanju i nacrtu dokumenta o nadmetanju.

Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi mu Parlament trebao dostaviti tražene informacije.

2.2 U svojem mišljenju o pritužbi Parlament je objasnio da prevoditeljski odjeli zaduženi za interno prevođenje, uključujući češki jezični odjel kojem pripada dr. Parlament je napomenuo da, iako je dr. H. preporučio podnositelju pritužbe da se obrati Službi za vanjsko prevođenje, koja bi bila nadležna služba u tom području, on to nikada nije učinio. Parlament je također uputio na svoj odgovor od 12. svibnja 2006. na zahtjev podnositelja pritužbe od 3. ožujka 2006., u kojem je Odjel za korespondenciju s građanima istaknuo da Pravna služba Parlamenta zasigurno neće moći pomoći podnositelju pritužbe jer je njezina uloga pružanje pravne pomoći političkim tijelima Parlamenta i Glavnom tajništvu, ali ne i građanima.

Prvo pitanje podnositelja pritužbe

2.3 Ombudsman prima na znanje primjedbu podnositelja pritužbe da mu je Parlament, nakon njegova zahtjeva za javni pristup, dostavio primjerak ugovora potpisanog s vanjskim pružateljem prijevoda na češki jezik. Također napominje da je, prema podnositelju pritužbe, to bio pozitivan odgovor na njegovo pitanje odgovaraju li stvarno potpisani uvjeti ugovora uvjetima obavijesti o nadmetanju i nacrtu dokumenta o nadmetanju koje je smatrao nepovoljnima za pružatelja usluga. Ombudsman nadalje prima na znanje primjedbe Parlamenta da dr. H. nije imao nikakvu odgovornost u području nabave usluga vanjskog prevođenja na češki jezik te stoga nije imao sve potrebne informacije o takvim pitanjima. Parlament je dodao da je dr. H. relativno nov na svojem radnom mjestu i da je to istaknuo u svojoj korespondenciji s podnositeljem pritužbe. Naposljetku, ombudsmanica primjećuje referencu dr. H.-a, koju je u svojoj poruci e-pošte od 30. studenoga 2005. uputio podnositelju pritužbe, u vezi s "subjektivnim tumačenjem" podnositelja pritužbe " o njegovom "subjektivnom osjećaju" o ugovoru.

S obzirom na navedeno, ombudsmanica smatra da nije primjereno dalje nastaviti s tvrdnjom podnositelja pritužbe da bi mu Parlament trebao pružiti informacije o tome zašto je dr. H. smatrao da je ugovor nepovoljan za Parlament.

2.4 Ombudsman je primio na znanje primjedbu Parlamenta da, iako je dr. H. preporučio podnositelju pritužbe da se obrati Službi za vanjsko prevođenje, koja bi bila nadležna služba u tom području, on to nikada nije učinio.

Ombudsman podsjeća da je u svojoj e-poruci od 30. studenoga 2005. dr. H. obavijestio podnositelja pritužbe da „na dnevnom redu kojim se bavi podnositelj pritužbe postupa nadležno osoblje Službe za vanjsko prevođenje (…)”.

Ombudsmanica smatra da Služba za vanjsko prevođenje teško može biti nadležna obavijestiti podnositelja pritužbe o tome zašto dr. H. smatra da je ugovor između Parlamenta i vanjskog pružatelja usluga prevođenja na češki jezik nepovoljan za Parlament. Međutim, Služba za vanjsko prevođenje mogla je biti nadležna reagirati na primjedbe podnositelja pritužbe iznesene u njegovu dopisu od 23. studenoga 2005. upućenom dr. H. o određenim odredbama obavijesti o nadmetanju i nacrtu dokumenta o nadmetanju.

2.5 U svakom slučaju, Parlament je u svojem mišljenju priznao da je njegova Služba za vanjsko prevođenje bila nadležna pružiti podnositelju pritužbe određene informacije koje su mu zanimljive te je opravdao nepružanje takvih informacija činjenicom da nikada nije stupio u kontakt s tom službom, nego s drugom službom Parlamenta, odnosno Glavnom upravom za pismeno prevođenje i objavljivanje: „Nažalost, iako je g. [H.] preporučio [podnositelju pritužbe] da se obrati Službi za vanjsko prevođenje, koja bi bila nadležna služba u tom području, on to nikada nije učinio.”

U tom pogledu Ombudsman podsjeća da se člankom 15. stavkom 1. Europskog kodeksa dobrog upravnog ponašanja (6) propisuje sljedeće:

„Ako je pismo ili pritužba instituciji upućena ili proslijeđena glavnoj upravi, upravi ili odjelu koji nisu nadležni za postupanje s njom, njezine službe osiguravaju da se spis bez odgode proslijedi nadležnoj službi institucije.”

Stoga izjava Parlamenta, dana u odgovoru na zahtjev Ombudsmana za mišljenje o ovoj pritužbi, kojom se opravdava nepružanje informacija podnositelju pritužbe činjenicom da je stupio u kontakt sa službom Parlamenta koja nije nadležna za pružanje tih informacija, predstavlja nepravilnost u postupanju.

Ombudsmanica napominje da se čini da se navedena izjava Parlamenta, iako je iznesena u njezinu službenom mišljenju o ovoj pritužbi, primjenjuje samo na ovaj konkretni slučaj te se stoga ne čini da ima opće posljedice. Ombudsman stoga smatra da nije primjereno postići prijateljsko rješenje tog pitanja. Međutim, u nastavku će se iznijeti kritična primjedba.

Drugo pitanje podnositelja pritužbe

2.6 Što se tiče toga da Parlament podnositelju pritužbe nije dostavio mišljenje svoje Pravne službe o određenim uvjetima obavijesti o nadmetanju i nacrtu dokumenta o nadmetanju ,, Ombudsman napominje da je Parlament u svojem odgovoru od 12. svibnja 2006. podnositelju pritužbe objasnio da mu Pravna služba zasigurno neće moći pomoći jer je njezina uloga pružanje pravne pomoći političkim tijelima Parlamenta i Glavnom tajništvu, ali ne i građanima.

Na temelju navedenog objašnjenja Ombudsman smatra da se ne može prihvatiti tvrdnja podnositelja pritužbe da bi mu Parlament trebao dostaviti mišljenje svoje pravne službe o određenim uvjetima obavijesti o nadmetanju i nacrtu dokumenta o nadmetanju.

2.7 Međutim, Ombudsman primjećuje da gore navedeno objašnjenje u vezi s ulogom Pravne službe Parlamenta tužitelju nije izravno pružio dr.H. tijekom njegove korespondencije s podnositeljem pritužbe, već tek mnogo kasnije Odjel za korespondenciju s građanima ,, kada je istraga Ombudsmana već bila u tijeku.

U tom je pogledu ombudsmanica primila na znanje primjedbe Parlamenta da je u vrijeme relevantne razmjene dr. H. bio relativno nov na svojem radnom mjestu, što je istaknuo i u svojoj korespondenciji s podnositeljem pritužbe. Međutim, kao što je podnositelj pritužbe priznao u svojim očitovanjima, dr. H. ipak je učinio sve što je mogao kako bi bio pristojan, prijateljski raspoložen i koristan prema podnositelju pritužbe.

Stoga Ombudsman smatra da nije primjereno dalje rješavati to pitanje.

3 Navodni propust Glavne uprave za informacije da podnositelju pritužbe dostavi tražene informacije i povezane tvrdnje

3.1 Podnositelj pritužbe podnio je 3. ožujka 2006. zahtjev Odjelu za korespondenciju s građanima tražeći e-adresu Pravne službe Parlamenta. Podnositelj pritužbe ponovio je zahtjev elektroničkom poštom od 22. ožujka 2006. Iako je isti dan automatskim porukama elektroničke pošte potvrđen primitak zahtjeva podnositelja pritužbe od 3. ožujka 2006. i 22. ožujka 2006., podnositelj pritužbe nije primio traženu adresu elektroničke pošte Pravne službe do datuma podnošenja pritužbe pučkom pravobranitelju.

Stoga je podnositelj pritužbe tvrdio da mu Glavna uprava Parlamenta za informiranje nije dostavila tražene informacije, odnosno e-adresu Pravne službe Parlamenta.

Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi mu Parlament trebao i. dostaviti tražene informacije i ii. obavijestiti ga o rokovima u kojima bi Odjel za korespondenciju s građanima trebao odgovoriti na zahtjeve građana (7).

3.2 U svojem mišljenju Parlament je naveo da je Odjel za korespondenciju s građanima elektroničkom poštom od 12. svibnja 2006. odgovorio na zahtjev podnositelja pritužbe od 3. ožujka 2006.

Treće pitanje podnositelja pritužbe

3.3 Ombudsmanica napominje da je Odjel za korespondenciju s građanima 12. svibnja 2006. podnositelju pritužbe dostavio traženu adresu elektroničke pošte Pravne službe Parlamenta, čime je zadovoljio meritum njegova zahtjeva.

3.4 Međutim, Ombudsman također napominje da je podnositelj pritužbe zatražio gore navedenu adresu e-pošte 3. ožujka 2006. i ponovio zahtjev 22. ožujka 2006., no Parlament je na njega odgovorio tek 12. svibnja 2006., što je više od dva mjeseca nakon njegova zahtjeva.

U tom pogledu Europski ombudsman podsjeća da, u skladu s člankom 14. stavkom 1. Europskog kodeksa dobrog upravnog ponašanja, „svako pismo ili pritužba instituciji prima potvrdu o primitku u roku od dva tjedna, osim ako se u tom roku može poslati suštinski odgovor.”

U skladu s člankom 17. stavkom 1. Europskog kodeksa dobrog upravnog ponašanja,

„Službenik osigurava da se odluka o svakom zahtjevu ili pritužbi upućenoj instituciji donese u razumnom roku, bez odgode, a u svakom slučaju najkasnije dva mjeseca od datuma primitka. Isto se pravilo primjenjuje na odgovaranje na dopise građana (…)".

Ombudsman ističe da je u svojem zahtjevu od 3. ožujka 2006. podnositelj pritužbe zatražio samo da ga se obavijesti o adresi elektroničke pošte Pravne službe Parlamenta, što je vrlo jednostavna informacija koja se svakako može dostaviti u prethodno navedenom roku od dva tjedna predviđenom u članku 14. stavku 1. Europskog kodeksa dobrog upravnog ponašanja. Ombudsman u tom pogledu napominje da u svojem odgovoru podnositelju pritužbe od 12. svibnja 2006. ili u svojem mišljenju o ovoj pritužbi Parlament nije tvrdio da nije mogao odgovoriti na zahtjev podnositelja pritužbe u tom roku. Iz prethodno navedenog proizlazi da je Parlament u odgovoru na zahtjev podnositelja pritužbe od 3. ožujka 2006. neopravdano kasnio više od mjesec i pol dana.

3.5 Nadalje, Ombudsman podsjeća da je člankom 12. stavkom 3. Europskog kodeksa dobrog upravnog ponašanja predviđeno da "[i]ako dođe do pogreške koja negativno utječe na prava ili interese pripadnika javnosti, dužnosnik se za nju ispričava (…)".

Stoga Ombudsman smatra da se Parlament u svojem odgovoru podnositelju pritužbe od 12. svibnja 2006. mogao ispričati zbog nepotrebnog kašnjenja u kojem je taj odgovor poslan. Ombudsmanica također smatra da se Parlament mogao ispričati zbog tog kašnjenja tijekom ove istrage.

Stoga će se u nastavku iznijeti daljnja napomena u tom pogledu.

Četvrto pitanje podnositelja pritužbe

3.6 Ombudsmanica napominje da u mišljenju Parlamenta nije obrađena povezana tvrdnja podnositelja pritužbe da bi trebalo odrediti rok unutar kojeg bi Odjel za korespondenciju s građanima trebao odgovoriti na zahtjeve građana.

U točki 3.4. Ombudsman je dokazao i stoga obavijestio podnositelja pritužbe da su rokovi za korespondenciju s odgovorima Odjela za građane na zahtjeve građana utvrđeni u članku 14. stavku 1. i članku 17. stavku 1. Europskog kodeksa dobrog upravnog ponašanja. Stoga Ombudsman ne smatra korisnim dalje nastaviti s tvrdnjom podnositelja pritužbe da bi takve rokove trebalo odrediti ili da bi o njima trebao biti obaviješten.

3.7 Međutim, Ombudsmanica je primila na znanje mišljenje podnositelja pritužbe da bi informacije o rokovima za odgovor trebale biti sadržane u elektroničkom obrascu zahtjeva koji je dostupan na internetskoj stranici Odjela za korespondenciju s građanima.

Ombudsmanica je napomenula i da se u trenutačnoj verziji internetske stranice Odjela za korespondenciju s građanima (8), na kojoj se nalazi poveznica na elektronički poštanski sandučić za pitanja građana, zahtjeve za informacije i prijedloge upućene Parlamentu, navodi sljedeće: „Odgovori će biti poslani u razumnom roku.”

Stoga će se u nastavku iznijeti daljnja napomena u tom pogledu.

4 Zaključak

Na temelju istrage Europskog ombudsmana o ovom predmetu potrebno je iznijeti sljedeću kritičku napomenu:

U skladu s člankom 15. stavkom 1. Europskog kodeksa dobrog upravnog ponašanja,

„Ako je pismo ili pritužba instituciji upućena ili proslijeđena glavnoj upravi, upravi ili odjelu koji nisu nadležni za postupanje s njom, njezine službe osiguravaju da se spis bez odgode proslijedi nadležnoj službi institucije.”

U svojem mišljenju o ovoj pritužbi Parlament je potvrdio da bi njegova Služba za vanjsko prevođenje bila nadležna podnositelju pritužbe pružiti određene informacije koje su mu zanimljive. Međutim, u istom je mišljenju Parlament opravdao nepružanje takvih informacija podnositelju pritužbe činjenicom da se nije obratio Službi za vanjsko prevođenje, nego drugoj službi Parlamenta koja nije bila nadležna u tom području .. To je opravdanje bio slučaj nepravilnosti u postupanju.

Predsjednik Parlamenta bit će obaviješten o toj odluci.

Dodatne napomene

U skladu s člankom 12. stavkom 3. Europskog kodeksa dobrog upravnog ponašanja „ako dođe do pogreške koja negativno utječe na prava ili interese pripadnika javnosti, dužnosnik se za nju ispričava (…)”. Stoga bi Parlament mogao razmotriti mogućnost da podnositelju pritužbe ponudi ispriku zbog nepotrebnog kašnjenja u kojem je Odjel za korespondenciju s građanima odgovorio na njegov zahtjev od 3. ožujka 2006.

Neopravdana odgoda odgovora Parlamenta na zahtjev podnositelja pritužbe od 3. ožujka 2006. navela je podnositelja pritužbe da vjeruje da ne postoje rokovi unutar kojih bi Odjel za korespondenciju s građanima trebao odgovoriti na zahtjeve građana , i tvrditi da bi takvi rokovi trebali biti određeni. Ombudsmanica stoga predlaže da bi Parlament mogao korisno ispitati može li detaljnije informirati građane o rokovima u kojima imaju pravo očekivati odgovor na njihove zahtjeve podnesene Odjelu za korespondenciju s građanima. Parlament bi, na primjer, mogao razmotriti mogu li takve informacije dopuniti izjavu, koja se trenutačno nalazi na internetskoj stranici Odjela za građane, prema kojoj će „odgovori biti poslani u razumnom roku.”

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) U skladu s točkom IV.3.2. Obavijesti o nadmetanju u vezi s točkom 1.3. Priloga A toj obavijesti, ponuditelji su na zahtjev mogli od Parlamenta dobiti nacrt dokumenta o nadmetanju. Ombudsman stoga ne posjeduje presliku nacrta dokumenta o ugovoru.

(2) Stvarni tekst tvrdnje podnositelja pritužbe bio je „utvrđen rok u kojem bi Odjel za korespondenciju s građanima (EP) trebao reagirati na zahtjev građanina EU-a.” S obzirom na to da su, kako je navedeno u točki 3.4. u nastavku, takvi rokovi već utvrđeni, Ombudsman je zatražio od Parlamenta da dostavi mišljenje o tvrdnji kako je formulirano u točki ii.

(3) „U skladu sa svojim dužnostima Europski ombudsman provodi istrage za koje smatra da su osnovane (...)”.

(4) SL 2001., L 145, str. 43.

(5) Na primjer, predmet C-76/06 P Britannia Alloys & Chemicals protiv Komisije, presuda od 7. lipnja 2007., još nije objavljena, točka 40.; Spojeni predmeti C-154/04 i C-155/04 Alliance for Natural Health i drugi [2005.] ECR I-6451, str. 115.

(6) Kodeks je dostupan na internetskoj stranici Europskog ombudsmana (http://www.ombudsman.europa.eu/code/en/default.htm).

(7) Stvarni tekst tvrdnje podnositelja pritužbe bio je „utvrđen rok u kojem bi Odjel za korespondenciju s građanima (EP) trebao reagirati na zahtjev građanina EU-a.” S obzirom na to da su, kako je navedeno u točki 3.4. u nastavku, takvi rokovi već utvrđeni, Ombudsman je zatražio od Parlamenta da dostavi mišljenje o tvrdnji kako je formulirano u točki 3.1. podtočki ii.

(8) „Korespondencija s građanima” dostupna je na internetskim stranicama Parlamenta (http://www.europarl.europa.eu/toolbox/contact.do?language=en).