Strasbourg, 2. srpnja 2008.

Poštovani gospodine X.,

Dana 2. ožujka 2006., djelujući u ime g. P.-a, podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu protiv Europskog parlamenta u vezi s navodno neprimjerenim načinom na koji je ta institucija postupala s g. P.-om.

Žalbu sam 31. ožujka 2006. proslijedio predsjedniku Parlamenta. Parlament je svoje mišljenje poslao 6. lipnja 2006. Proslijedila sam vam ga s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 7. lipnja 2006.

Dana 22. studenoga 2006. poslao sam Parlamentu pismo daljnjih upita i obavijestio vas u pismu od istog dana. Parlament je svoje dodatno mišljenje poslao 30. siječnja 2007. Proslijedila sam vam ga s pozivom na podnošenje dodatnih primjedbi, koji ste poslali 2. svibnja 2007.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene. Molim vas, primite moju ispriku zbog kašnjenja u zatvaranju ovog slučaja.

COMPLAINT

Osnovne informacije

P. je bio dužnosnik Europskog parlamenta od 16. studenoga 1989. do 1. lipnja 1999. Porukom elektroničke pošte od 31. svibnja 2002. M. je, djelujući u ime P.-a, podnio zahtjev za dodjelu naknade za preseljenje s obrazloženjem da je P. nastanio svoj novi dom u Ujedinjenoj Kraljevini i prestao živjeti na svojoj prethodnoj adresi u Luksemburgu. U svojoj odluci od 3. lipnja 2002. Parlament je obavijestio P.-a da je njegov zahtjev za naknadu za preseljenje odbijen.

P. je 4. rujna 2002. podnio službenu pritužbu (u smislu članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europskih zajednica) zbog toga što je Parlament odbio njegov zahtjev za naknadu za preseljenje. U svojem odgovoru od 19. studenoga 2002. Parlament je objasnio da je njegov zahtjev za naknadu za preseljenje odbijen jer je i. bio pod zakonskim skrbništvom i njegov skrbnik nije bio obaviješten o njegovu navodnom smještaju u Ujedinjenu Kraljevinu te stoga njegov zahtjev nije bio valjan; ii. ugovor o najmu koji je podnio Parlamentu pokazao je da plaćanje najamnine treba početi dva dana nakon isteka roka za utvrđivanje novog boravišta, odnosno 31. svibnja 2002.; i iii. prijevoznim kartama, kako su podnesene uz njegov zahtjev, nije dokazano da je stvarno promijenio svoje mjesto boravišta. Parlament je ipak pozvao P.-a da dostavi sve potrebne dokumente kojima se može učinkovito dokazati da je doista prestao živjeti u svojem luksemburškom domu i da je prije 31. svibnja 2002. uspostavio novu adresu u Ujedinjenoj Kraljevini.

Dana 19. i 20. listopada 2002., djelujući u ime g. P.-a, g. D. (dalje u tekstu „podnositelj pritužbe”) napisao je dva pisma glavnom tajniku Parlamenta. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je K., dužnosnik Parlamenta, u više navrata lagao ili davao lažne izjave u vezi s P.-om. Ti su se incidenti navodno dogodili kada je P. pokušao predočiti dokumente K.-u kako bi dokazao da je doista promijenio svoje boravište iz Luksemburga u Ujedinjenu Kraljevinu. Podnositelj pritužbe stoga je zatražio poduzimanje stegovnih mjera protiv K.-a zbog navodno neprimjerenog ponašanja.

Podnositelj pritužbe uputio je 25. listopada 2002. pismo g. Coxu, tadašnjem predsjedniku Europskog parlamenta, o istom pitanju.

U svojem odgovoru od 21. studenoga 2002. glavni tajnik obavijestio je podnositelja pritužbe da je ranije agresivno ponašanje P.-a prema drugim dužnosnicima u suprotnosti s obvezama koje obvezuju dužnosnike i umirovljene dužnosnike te da se stoga ograničenja koja su već nametnuta u pogledu pristupa P.-a zgradama Parlamenta neće ukinuti.

Tužitelj je 29. studenoga 2002. glavnom tajniku uputio novi dopis kao odgovor na njegov dopis od 21. studenoga 2002. u kojem je naveo da P. nikada nije fizički napao K.-a i da je stoga optužba da je bio agresivan lažna.

P. je 28. veljače 2003. pokrenuo postupak pred Prvostupanjskim sudom protiv odluke Parlamenta da mu ne dodijeli naknadu za preseljenje. Međutim, Sud je u svojoj presudi od 25. svibnja 2004. odbio tužbu jer dokazi koje je podnio P. nisu bili dovoljni da bi se dokazalo da je stvarno preselio svoje mjesto boravišta u Ujedinjenu Kraljevinu.

Podnositelj pritužbe poslao je 7. prosinca 2005. dopis glavnom tajniku(1) u kojem je naveo da Parlament nije ispunio svoje obveze i nije pružio pomoć P.-u, umirovljenom dužnosniku u nevolji. Ponovio je svoj zahtjev za poduzimanje stegovnih mjera protiv K.-a i drugih dužnosnika uključenih u to pitanje.

Podnositelj pritužbe poslao je 27. prosinca 2005. glavnom tajniku još jedno pismo u kojem je ponovio svoje navode i tvrdnje kako su izneseni u njegovim prethodnim dopisima. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je K. pogrešno odbio zadržati sastanak s P.-om, što je bilo predviđeno kako bi se P.-u omogućilo da podnese dokumente kojima se dokazuje da je imao sjedište u Ujedinjenoj Kraljevini. Podnositelj pritužbe nadalje je tvrdio da je K. pogrešno optužio P.-a za agresivan stav i uporabu fizičkog nasilja prema njemu. Podnositelj pritužbe ponovio je svoj zahtjev za poduzimanje stegovnih mjera protiv K.-a i drugih dužnosnika uključenih u predmet.

Podnositelj pritužbe podnio je 2. ožujka 2006. ovu pritužbu Ombudsmanu tvrdeći da je istekao razuman rok u kojem Parlament mora odgovoriti na njegov dopis od 27. prosinca 2005. Stoga je zatražio od Ombudsmana da započne istragu o tom pitanju(2).

Podnositelj pritužbe u svojoj je pritužbi tvrdio sljedeće:

1. Europski parlament pogrešno je odbio zadržati sastanak s g. P.-om te ga je stoga spriječio da podnese dokumente kojima bi se moglo dokazati da je uspostavio novi dom u Ujedinjenoj Kraljevini;
2. P. je neopravdano optužen za agresivan stav i fizičko nasilje prema dužnosniku Europskog parlamenta;
3. Europski parlament nije odgovorio na njegovo pismo od 27. prosinca 2005. o tom pitanju.

Podnositelj pritužbe tvrdio je sljedeće:

1. P. bi se trebao u potpunosti rehabilitirati;
2. g. P. trebao bi primiti ispriku;
3. Europski parlament trebao bi g. P.-u isplatiti iznos od 7 110 EUR, zajedno s kamatama.

INQUIRY

Mišljenje Parlamenta

U svojem je mišljenju Parlament ukratko iznio sljedeće primjedbe:

Parlament je najprije podsjetio da je P. umirovljeni dužnosnik. Dodijeljena mu je naknada za invalidnost s učinkom od 1. lipnja 1999. i bio je pod zakonskim skrbništvom. Načelnik Odjela za kadrovske poslove Parlamenta, koji je uključivao Službu za individualna prava, poslao je 1. kolovoza 2002. obavijest direktoru za sigurnost u Glavnoj upravi („GU”) za predsjedništvo u kojoj je opisao sljedeći incident koji je bio uzrok ponovljenih pritužbi podnositelja pritužbe:

P. je 31. srpnja 2002. otišao u ured K.-a, tadašnjeg voditelja Službe za individualna prava, kako bi se raspitao o napretku njegova spisa u vezi s njegovim preseljenjem u Ujedinjenu Kraljevinu. Podnositelj pritužbe, koji je pratio P.-a, ostao je izvan ureda K.-a, dok je P. ostao u uredu K.-a sam s njim i bez svjedoka pola sata. K. je izjavio da se osjećao ugroženim agresivnim ponašanjem P.-a, koji ga je zloupotrijebio osobito grubim jezikom i napravio prijeteće geste s vrećicom koju je imao na krilu, a čiji sadržaj nije bio poznat K.-u. Kada je P. napustio svoj ured, K. je odmah obavijestio sigurnosnu službu i P.-u je stoga odbijen pristup zgradi na zahtjev voditelja Odjela za osoblje. Nakon tog incidenta u svojem uredu, K. je zatražio psihološku pomoć u Centru Hospitalier de Luxembourg (u daljnjem tekstu: CHL). Izvješće koje je sastavio liječnik u CHL-u nalazi se u osobnoj medicinskoj dokumentaciji K.-a.

P. je 4. rujna 2002. podnio žalbu na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju protiv odluke načelnika Odjela za osoblje od 3. lipnja 2002. kojom je odbio njegov zahtjev za isplatu naknade za preseljenje i produljenje zakonskog roka za preseljenje u Ujedinjenu Kraljevinu. Ta je pritužba odbijena dopisom od 19. studenoga 2002.

P. je 28. veljače 2003. pokrenuo postupak pred Prvostupanjskim sudom, koji se uglavnom odnosio na zahtjev Parlamentu da opozove gore navedenu odluku od 3. lipnja 2002. U presudi od 25. svibnja 2004. Sud je odbio predmet i naložio P.-u snošenje vlastitih troškova.

U listopadu 2005. osoba K., osoba K., koja je bila bivša asistentica Odjela za individualna prava, i osoba N., tadašnja načelnica Odjela za osoblje, primile su dopise koje je podnositelj pritužbe poslao na svoje kućne adrese. Načelnik Odjela za kadrovske poslove 8. studenoga 2005. pisao je glavnom tajniku kako bi se žalio na ta pisma.

Na zahtjev nadležnog direktora u Glavnoj upravi za kadrovske poslove, njezina asistentica, gđa F., susrela se s podnositeljem pritužbe 23. siječnja 2006. Podnositelj pritužbe rekao je F.-u da je 15. siječnja 2006. podnio pritužbu Ombudsmanu i da čeka odgovor u pogledu dopuštenosti njegove pritužbe.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima zadržao svoju pritužbu i ukratko iznio sljedeća očitovanja:

Iako P. nije bez nedostataka, on svakako nije agresivan, suprotno optužbama K.-a, voditelja Odjela za kadrovske poslove ili glavnog tajnika Parlamenta.

Činjenica da je K. smatrao da mu je potrebna psihološka pomoć u Centru Hospitalier de Luxembourg nakon incidenta s P.-om dokazala je da on nije i da i dalje ne može razumjeti i cijeniti svoju stvarnu ulogu u predmetnoj situaciji. Zapravo, podnositelj pritužbe stajao je samo jedan metar od otvorenih uredskih vrata g. K.-a i nije čuo ni posebno grub jezik, prijetnje ni uvrede.

Kad je riječ o dopisima upućenima K.-u, K.-u i M.-u, tadašnjem voditelju Odjela za osoblje na njihovim kućnim adresama, podnositelj pritužbe pitao se postoji li u Pravilniku o osoblju odredba kojom se zabranjuje takvo postupanje.

Podnositelj pritužbe istaknuo je da mu je glavni tajnik u jednom od svojih dopisa(3) pisao da postoji nekoliko svjedoka incidenta između P.-a i K.-a koji su potvrdili optužbe protiv P.-a. Međutim, prema njegovu mišljenju, Parlament je naveo da nema svjedoka.

Daljnje istrage

Nakon pažljivog razmatranja mišljenja Parlamenta i primjedbi podnositelja pritužbe na njega, činilo se da su potrebne daljnje istrage jer Parlament nije dostavio mišljenje o prvim i trećim navodima podnositelja pritužbe i njegovim trima tvrdnjama. Nadalje, podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima iznio dvije nove tvrdnje, a to su: i. sigurnosno osoblje Parlamenta prekoračilo je svoje ovlasti time što nije dopustilo P.-u da izradi preslike dokumenata sadržanih u njegovu osobnom dosjeu; i ii. nedostaju dva dokumenta iz osobnog dosjea g. P.-a.

Zahtjev Europskog ombudsmana za dodatne informacije od Parlamenta

Ombudsman je 27. studenoga 2006. pisao Parlamentu tražeći od njega da dostavi mišljenje o prvim i trećim navodima podnositelja pritužbe i njegovim trima tvrdnjama. Ombudsmanica je nadalje zatražila od Parlamenta da dostavi dodatno mišljenje o novim navodima podnositelja pritužbe.

Odgovor Parlamenta

U svojem odgovoru od 30. siječnja 2007. Parlament je ukratko iznio sljedeće primjedbe:

Kad je riječ o prvoj tvrdnji podnositelja pritužbe, odnosno o tome da je Parlament odbio zadržati sastanak s P.-om i time ga spriječio da podnese dokumente kojima bi se moglo dokazati da je uspostavio novi dom u Ujedinjenoj Kraljevini, Parlament je istaknuo sljedeće. Nije znao da je zakazano imenovanje kod P.-a, ali je ipak imao mogućnost nadležnim službama Parlamenta u bilo kojem trenutku dostaviti dokumente kojima se dokazuje njegovo preseljenje u Ujedinjenu Kraljevinu. Zapravo, Parlament je uvijek bio spreman primiti relevantne dokumentarne dokaze u tom pogledu. Nadležne službe dokazale su taj kooperativni stav od početka postupka u vezi s naknadom za preseljenje P.-a, odnosno od njegova telefonskog poziva od 7. ožujka 2002. kojim je zatražio informacije do javne rasprave pred Prvostupanjskim sudom 12. ožujka 2004. Čak su i tijekom tog saslušanja dužnosnici Parlamenta izrazili spremnost Parlamenta da s retroaktivnim učinkom uzme u obzir moguće dokumentirane dokaze podnesene nakon saslušanja. S druge strane, također valja istaknuti da P.-ov odvjetnik nije spomenuo navodno zakazano imenovanje ni tijekom rasprave pred Sudom ni u bilo kojem drugom slučaju. Naposljetku, Parlament je također istaknuo da ga je u svojem dopisu od 19. studenoga 2002., kojim je odbio pritužbu P.-a na temelju članka 90., glavni tajnik Parlamenta, P. Priestly, pozvao da dostavi sve pisane dokaze kojima raspolaže i kojima se dokazuje da se nastanio u Ujedinjenoj Kraljevini. Parlament je dodao da, unatoč pozivu glavnog tajnika, Parlament još uvijek nije primio takve dokaze.

Kad je riječ o trećem prigovoru podnositelja pritužbe, odnosno o tome da Parlament nije odgovorio na njegov dopis od 27. prosinca 2005., Parlament je istaknuo da su se, kao odgovor na taj dopis i kao odgovor na zahtjev direktora Glavne uprave za kadrovske poslove, gđa P., njezina asistentica, gđa F., 23. siječnja 2006. susrele s podnositeljem pritužbe kako bi dokazale da je institucija postupala s dužnom pažnjom. Podnositelj pritužbe zatim je obavijestio P. da je 15. siječnja 2006. podnio pritužbu Ombudsmanu.

Kad je riječ o tvrdnjama podnositelja pritužbe, odnosno o tome da P.-a treba sanirati, da mu treba isprika i da mu treba isplatiti iznos od 7 110 eura, Parlament je smatrao da one, s obzirom na prethodno navedeno i odluku Prvostupanjskog suda od 25. svibnja 2004., nisu osnovane.

Kad je riječ o prvoj novoj tvrdnji podnositelja pritužbe, odnosno o tome da je sigurnosno osoblje Parlamenta prekoračilo svoje ovlasti time što mu nije dopustilo da izradi preslike dokumenata sadržanih u njegovu osobnom dosjeu, Parlament je istaknuo da se dopisom od 28. srpnja 2006.(4) glavni direktor Glavne uprave za kadrovske poslove, g. Wilson, već osvrnuo na to pitanje. Na temelju informacija dobivenih od Odjela za sigurnost Glavne uprave Predsjedništva, sigurnosne službe ni na koji način nisu prekinule g. P.-a dok je fotokopirao njegove administrativne dokumente niti su ga spriječile da to učini. P. fotokopirao je te dokumente u stalnoj prisutnosti nadležnog dužnosnika H.

Kad je riječ o drugoj novoj tvrdnji podnositelja pritužbe, odnosno o tome da u osobnom dosjeu g. P.-a nedostaju dva dokumenta, Parlament je istaknuo sljedeće. Incident između P.-a i K.-a od 31. srpnja 2002. doveo je, s jedne strane, do obavijesti od 1. kolovoza 2002. tadašnjeg načelnika Odjela za osoblje, N.-a direktorici bivšeg GU-a I – smjer A, R., i, s druge strane, do obavijesti od 3. rujna 2002. tadašnjeg načelnika Službe za individualna prava, K.-a, glavnom tajniku, g. Priestlyju. Te dvije bilješke, zajedno s dnevnim izvješćem („report journalier”) sigurnosnih službi o incidentu od 31. srpnja 2002., nikada nisu bile dio osobnog dosjea g. P.-a jer je riječ o internim bilješkama, a ne o odlukama tijela za imenovanje, koje se obično unose u osobni dosje dotične osobe.

Dodatne primjedbe podnositelja pritužbe

U svojim očitovanjima od 28. travnja 2007. o dodatnom mišljenju Parlamenta podnositelj pritužbe zadržao je svoju pritužbu.

ODLUKA(5)

1 Navodni propust Parlamenta da zadrži sastanak s P.-om, zbog čega ne može predočiti određene dokumente

1.1 Podnositelj pritužbe u svojoj je pritužbi tvrdio da je Europski parlament pogrešno odbio zadržati sastanak s P.-om te ga je stoga spriječio da podnese dokumente kojima bi se moglo dokazati da je uspostavio novi dom u Ujedinjenoj Kraljevini.

1.2 U svojem dodatnom mišljenju Parlament je istaknuo da nije znao da je imenovanje zakazano za g. P. Međutim, Parlament je uvijek pokazivao svoj suradnički stav prema g. P.-u svojom spremnošću da od njega primi relevantne dokumentarne dokaze kojima bi se dokazalo da se nastanio u Ujedinjenoj Kraljevini. Naime, u svojem dopisu od 19. studenoga 2002., kojim je odbio žalbu P.-a na temelju članka 90., glavni tajnik Parlamenta ponovno ga je pozvao da to učini. Osim toga, tijekom javnog saslušanja pred Prvostupanjskim sudom 12. ožujka 2004. dužnosnici Parlamenta izrazili su spremnost Parlamenta da s retroaktivnim učinkom uzme u obzir moguće dokumentarne dokaze koje je P. podnio nakon saslušanja. S druge strane, Parlament je napomenuo da P.-ov odvjetnik nije spomenuo navodno zakazano imenovanje tijekom rasprave pred Sudom niti je to učinio u bilo kojem drugom slučaju. Nadalje, Parlament do danas još uvijek nije primio takve dokumentarne dokaze.

1.3 Ombudsmanica prvo napominje da podnositelj pritužbe nije dostavio nikakve konkretne dokaze koji pokazuju da je imenovanje između g. P.-a i dužnosnika Parlamenta g. K.-a bilo zakazano za određeni datum i da ga g. K. nije poštovao.

1.4 Što se tiče drugog aspekta navoda podnositelja pritužbe, valja napomenuti da se podnošenje Parlamentu dokumenata kojima se dokazuje uspostava novog mjesta boravišta očito može provesti na način koji nije imenovanje kod nadležnog dužnosnika (na primjer, poštom). U tom pogledu Ombudsman prima na znanje podnesak Parlamenta da je uvijek bio spreman primiti te dokumente od g. P.-a te da je ponovio tu spremnost u kontekstu saslušanja Suda o relevantnom predmetu. Čini se da podnositelj pritužbe nije osporio navedeno stajalište Parlamenta. S obzirom na navedeno ombudsmanica smatra da drugi aspekt tvrdnje podnositelja pritužbe nije potkrijepljen.

1.5 Ombudsman stoga ne utvrđuje nepravilnosti u postupanju koje odgovaraju prvoj tvrdnji podnositelja pritužbe.

2 Tvrdnja da je P. protupravno optužen za agresivan stav i uporabu fizičkog nasilja prema dužnosniku Parlamenta

2.1 Podnositelj pritužbe u svojoj je pritužbi naveo da je P. pogrešno optužen za agresivno ponašanje i fizičko nasilje prema dužnosniku Parlamenta, odnosno K.-u.

2.2 U svojem mišljenju Parlament je objasnio da je 31. srpnja 2002. P., u društvu podnositelja pritužbe, otišao u ured K.-a, tadašnjeg voditelja Službe za individualna prava, kako bi se raspitao o napretku njegova spisa u vezi s njegovim preseljenjem u Ujedinjenu Kraljevinu. Podnositelj pritužbe ostao je izvan ureda g. K.-a, dok je g. P. bio sam s njim, bez svjedoka, pola sata. Nakon što je P. napustio svoj ured, K. je odmah obavijestio sigurnosnu službu jer se osjećao ugroženim ponašanjem P.-a. Prema K.-ovu mišljenju, P. ga je navodno zlostavljao osobito grubim jezikom i činio prijeteće geste. P.-u je stoga odbijen pristup zgradi na zahtjev voditelja Odjela za osoblje. Nakon tog incidenta u svojem uredu K. je morao zatražiti psihološku pomoć u Centru Hospitalier de Luxembourg. Podnositelj pritužbe u svojim očitovanjima nije bio zadovoljan navedenim objašnjenjima te je ustrajao na svojoj tvrdnji.

2.3 Ombudsman, kao prvo, primjećuje da se ne čini da je K. optužio P.-a za fizičko nasilje nad njim; Radije je govorio o određenim gestama koje je smatrao prijetećima. Kao drugo, Ombudsman također napominje da se čini da ni Parlament nije iznio takvu optužbu. Stoga je ta tvrdnja u relevantnom dijelu neosnovana.

2.4 Što se tiče dijela navoda da je P. zauzeo agresivan stav tijekom sastanka s K.-om, Ombudsman podsjeća da na tom sastanku nisu sudjelovale druge osobe koje bi mogle pružiti pouzdane informacije o tome što se dogodilo. Stoga je riječ o P.-ovoj riječi protiv riječi K.-a. Također napominje da je u vrijeme tog sastanka P. očito bio pod zakonskim skrbništvom. Uzimajući u obzir prethodno navedeno, ombudsmanica smatra da ta tvrdnja u relevantnom dijelu nije potkrijepljena.

2.5 Ombudsman stoga ne utvrđuje nepravilnosti u postupanju koje odgovaraju drugoj tvrdnji.

3 Tvrdnja da Parlament nije odgovorio na pismo podnositelja pritužbe od 27. prosinca 2005.

3.1 Podnositelj pritužbe tvrdio je da Parlament nije odgovorio na njegov dopis od 27. prosinca 2005.

3.2 U svojem mišljenju Parlament je objasnio da se, kao odgovor na pismo podnositelja pritužbe i na zahtjev direktorice Glavne uprave za kadrovske poslove, gđe P., 23. siječnja 2006., njezina asistentica gđa F. sastala s podnositeljem pritužbe kako bi demonstrirala njegov brižljiv pristup. Podnositelj pritužbe nije osporio činjeničnu točnost te izjave.

3.3 Budući da se čini da je Parlament obradio pismo podnositelja pritužbe od 27. prosinca 2005. u kontekstu gore navedenog sastanka, Ombudsman ne nalazi nepravilnosti u postupanju u vezi s gore navedenim aspektom predmeta.

4 Tvrdnja da je sigurnosno osoblje Parlamenta prekoračilo svoje ovlasti ne dopuštajući P.-u da izradi preslike dokumenata sadržanih u njegovu osobnom dosjeu

4.1 U svojim primjedbama na mišljenje Parlamenta podnositelj pritužbe tvrdio je da je sigurnosno osoblje Parlamenta prekoračilo svoje ovlasti time što nije dopustilo P.-u da izradi preslike dokumenata sadržanih u njegovu osobnom dosjeu.

4.2 U svojem dodatnom mišljenju Parlament je objasnio da sigurnosne službe ni na koji način ne sprečavaju P.-a da izradi preslike njegovih administrativnih dokumenata. Naprotiv, dopustili su mu da to učini u stalnoj prisutnosti nadležnog dužnosnika, H.-a, a zatim ga je jednostavno otpratio do izlaza.

4.3 Ombudsmanica napominje da je objašnjenje Parlamenta da njegove sigurnosne službe nisu prekinule P.-a prilikom izrade preslika određenih dokumenata u skladu s njegovom izjavom iz dopisa od 28. srpnja 2006. upućenog podnositelju pritužbe. Ombudsmanica napominje da je Parlament napisao:

„Sigurnosneslužbe ni u kojem trenutku nisu ni na koji način prekinule P.-a prilikom izrade preslika njegovih administrativnih dokumenata niti su ga na drugi način spriječile u izradi tih preslika. Naime, nakon savjetovanja s relevantnim službama, čini se da je, na temelju zakazanog imenovanja 22. svibnja 2006. u 15:30, P. najprije stigao na recepciju zgrade KAD, a zatim u ured A.-a, dužnosnika Odjela za upravljanje osobljem i karijerom, kako bi pregledao svoj osobni dosje. U 15:40 g. A. obavijestio je prijem da je g. P., koji nije ovlašten pristupiti zgradama Parlamenta ili se kretati unutar njih bez pratnje, nestao iz svojeg ureda dok je ona otišla po njegov osobni dosje. U 16:30 službe sigurnosti pronašle su P.-a na trećem katu zgrade kako izrađuje preslike, u nazočnosti H.-a, dužnosnika službe za mirovinsko osiguranje. Valja istaknuti da je g. P. uvijek bio u pratnji g. H.-a prilikom izrade fotokopija. P.-a je zatim na recepciju otpratio agent osiguranja. Napustio je zgradu u 16:50."(6)

4.4 Ombudsman također napominje da podnositelj pritužbe nije iznio nikakve konkretne argumente ili dokumentirane dokaze kojima bi propisno potkrijepio činjeničnu osnovu svoje tvrdnje. S obzirom na navedeno, Ombudsmanica ne utvrđuje nepravilnosti u postupanju koje odgovaraju četvrtoj tvrdnji.

5 Tvrdnja da određeni dokumenti nedostaju u osobnom dosjeu g.

5.1 U svojim očitovanjima podnositelj pritužbe tvrdio je da u osobnom spisu P.-a nedostaju određeni klevetnički dokumenti. Podnositelj pritužbe nije identificirao predmetne dokumente.

5.2 U relevantnom dijelu svojeg dodatnog mišljenja Parlament je uputio na sljedeće dokumente: (i) obavijest od 1. kolovoza 2002. tadašnjeg načelnika Odjela za kadrovske poslove, gđe N., direktorici bivšeg GU-a I – smjer A, gđi R., i (ii) obavijest od 3. rujna 2002. tadašnjeg načelnika Službe za individualna prava, g. K., glavnom tajniku, g. Priestlyju. Osim toga, Parlament je iznio sljedeće primjedbe. Navedeni dokumenti odnose se na incident koji se dogodio između osobe P. i osobe K. u njezinu uredu 31. srpnja 2002. Te dvije bilješke, zajedno s dnevnim izvješćem („report journalier”) sigurnosnih službi o incidentu od 31. srpnja 2002., nikada nisu postale dio osobnog dosjea g. P.-a jer je riječ o internim bilješkama, a ne o odlukama tijela za imenovanje koje se obično unose u osobni dosje dotične osobe. U svojim primjedbama na dodatno mišljenje Parlamenta podnositelj pritužbe sažeo je posljednju izjavu Parlamenta, bez posebnih primjedbi na taj dio dodatnog mišljenja institucije.

5.3 Europski ombudsman najprije podsjeća da, u skladu s člankom 26. Pravilnika o osoblju na snazi, "osobni dosje dužnosnika sadrži (...) sve dokumente koji se odnose na njegov administrativni status i sva izvješća koja se odnose na njegovu sposobnost, učinkovitost i ponašanje." Stoga bi, suprotno onomu što se čini da je predložio Parlament, osobni dosje dužnosnika trebao uključivati ne samo odluke tijela za imenovanje o dužnosniku nego i druge dokumente koji predstavljaju "izvješća koja se odnose, među ostalim, na ponašanje dužnosnika. To potvrđuje sudska praksa sudova Zajednice koja se odnosi na istovjetnu odredbu članka 26. bivšeg Pravilnika o osoblju. U skladu s tom sudskom praksom, svaki dokument koji bi mogao utjecati na upravni status dužnosnika mora se upisati u njegov osobni dosje(7). Izraz „administrativni status” ne odnosi se samo na glavne događaje u karijeri dužnosnika, nego i na druge događaje povezane s pravima koja uživa kao dužnosnik(8).

Čini se da se navedeni dokumenti koje je spomenuo Parlament odnose na ponašanje g. P.-a u kontekstu njegova sastanka s g. K. S obzirom na predmet tih dokumenata (koji nisu priopćeni Ombudsmanu u kontekstu ove istrage), ne može se isključiti da bi mogli utjecati (ili utjecati) na administrativni status g. P.-a, posebno na njegovo pravo na pristup prostorima Parlamenta kao (umirovljenog) dužnosnika.

5.4 S obzirom na navedeno, Ombudsmanica smatra da objašnjenja Parlamenta o tome zašto navedeni dokumenti nisu bili uključeni u osobni dosje g. P.-a nisu zadovoljavajuća. Međutim, također treba napomenuti da P. očito nije iscrpio mogućnosti internih zahtjeva i pritužbi u vezi s tim pitanjem, kao što se to zahtijeva člankom 2. stavkom 8. Statuta Europskog ombudsmana. Iz tog razloga Ombudsman smatra da nije opravdano dodatno istražiti to pitanje. Međutim, u nastavku će se iznijeti relevantna daljnja napomena.

6 Tvrdnje podnositelja pritužbe

6.1 Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi Parlament trebao u potpunosti rehabilitirati P.-a, ispričati mu se i isplatiti mu iznos od 7 110 eura, uvećan za kamate.

6.2 U svojem mišljenju Parlament je naveo da je, s obzirom na prethodno navedeno i odluku Prvostupanjskog suda u relevantnom predmetu, smatrao da zahtjevi podnositelja pritužbe nisu osnovani.

6.3 Europski ombudsman smatra da, s obzirom na njegove zaključke iz točaka 1.5., 2.5., 3.3. i 4.4., ne postoje dostatni razlozi za prihvaćanje tvrdnji podnositelja pritužbe.

Zaključak

Na temelju istraga koje je Ombudsman proveo u vezi s tom pritužbom, Ombudsman nije utvrdio nepravilnosti u postupanju koje odgovaraju prvim, drugim, trećim i četvrtim navodima podnositelja pritužbe. Nadalje, smatra da nije opravdano dodatno ispitati petu tvrdnju podnositelja pritužbe. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Parlamenta.

DRUGO PODRUČJE

U skladu s člankom 26. Pravilnika o osoblju koji je na snazi, „osobnidosje dužnosnika sadrži (...) sve dokumente koji se odnose na njegov administrativni status i sva izvješća koja se odnose na njegovu sposobnost, učinkovitost i ponašanje.” U svojem dodatnom mišljenju o ovoj pritužbi Parlament je u tom pogledu napravio razliku između internih bilješki i odluka koje je donijelo tijelo za imenovanje, što upućuje na to da prvonavedeni ne postaju dio osobnog dosjea dužnosnika, dok drugonavedeni obično čine. Parlament se poziva da ponovno razmotri primjerenost tog razlikovanja i pristupa koji iz njega proizlazi, s obzirom na napomene Europskog ombudsmana iz točke 5.3.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) Ombudsmanica napominje da nema dostupnih informacija o tome što se dogodilo između 2002. i 2005. u vezi s tim pitanjem.

(2) Treba istaknuti da su neki od izvornih navoda i tvrdnji podnositelja pritužbe bili usmjereni protiv dužnosnika Parlamenta. Međutim, s obzirom na to da Ombudsman ne može rješavati pritužbe protiv pojedinačnih dužnosnika kao takvih, smatrao je da je pritužba usmjerena protiv Parlamenta.

(3) Ombudsmanica napominje da podnositelj pritužbe upućuje na dopis glavnog tajnika od 21. studenoga 2002.

(4) Primjerak kojeg je Parlament priložio svojem dodatnom mišljenju.

(5) Ombudsmanica najprije napominje sljedeće: ovaj prigovor podnesen je u ime osobe P. Na temelju određenih informacija sadržanih u dokumentaciji koja je dio spisa predmeta, čini se da je osoba P. bila, barem tijekom određenog razdoblja u prošlosti, pod zakonskim skrbništvom. Takav pravni status, ako još postoji u trenutku podnošenja ove pritužbe i ovisno o njezinim pojedinostima, mogao bi utjecati na dopušteno ostvarivanje prava na podnošenje pritužbe Ombudsmanu. Uzimajući u obzir da Parlament u svojim mišljenjima nije istaknuo takvo pitanje, Ombudsman smatra da nije opravdano provoditi posebne istrage o tom pitanju.

Á aucun moment, les services de sécurité n'ont interrompu ou empêché de quelque façon que ce soit M. P. de faire des copies de documents administratifs le concernant. En effet, renseignements pris auprès des services compétents, il s'avère que, le 22 mai 2006 à 15h30, M. P., suite au rendez-vous pris, s'est présenté d'abord à la réception du bâtiment KAD et ensuite au Bureau de M. [A.], fonctionnaire auprès de l'Unité de la Gestion du staff et des carrières, [(...)], afin de consulter son file staff. A 15h40, M. [A.] prévient la réception que M. P. - qui n'est pas autorisé à accéder ou à se déplacer dans les bâtiments du Parlement sans être accompagné - a disparu de son Bureau pendent qu'il s'est absenté pour aller cher le dossier staff de l'intéressé. A 16h30, les agents de sécurité localisent M. P. au troisième étage du bâtiment, occupé à copier des documents, en compagnie de M. [H.], fonctionnaire du service des pensions. Il y a lieu de préciser que M. P. privjesak sin activité de prise de copys a toujours été accompagné par M. [H.]. Leur travail terminé, M. P. est raccompagné par un gardien à la réception. Il prestati le bâtiment à 16h50." (Prijevod iz francuskog izvornika od strane službi pučkog pravobranitelja.)

(7) Vidjeti predmet 140/86 Strack protiv Komisije [1987.] ECR I-3939, stavak 8.; Predmet T-77/99 Ojha protiv Komisije [2001.] ECR SC-I-A-61 i II-293, stavak 57.

(8) Usp. prethodno navedeni predmet T-77/99 Ojha protiv Komisije, točka 58.