Strasbourg, 20. ožujka 2007.

Poštovani gospodine M.,

Dopisom od 26. siječnja 2006., koji je 31. siječnja 2006. proslijedila regionalna vlada Kantabrije (Španjolska), u ime španjolske susjedske udruge („Coordinadora Vecinal contra la Autovía por Penagos”) podnijeli ste pritužbu protiv Europske komisije Europskom ombudsmanu zbog toga što Komisija nije odgovorila na vašu korespondenciju.

Dana 21. ožujka 2006. obavijestio sam predsjednika Komisije o Vašoj pritužbi i zatražio od njega da dostavi mišljenje do 30. lipnja 2006.

Dana 27. ožujka 2006. moje su službe od vas primile dodatne informacije od 20. ožujka 2006., što sam priznao 25. travnja 2006. Te su informacije istog dana proslijeđene Komisiji.

Komisija je 27. lipnja 2006. dostavila svoje mišljenje na engleskom jeziku. Komisija je 3. srpnja 2006. poslala prijevod tog mišljenja na španjolski, koji vam je proslijeđen 6. srpnja 2006. s pozivom na očitovanje.

Dana 8. kolovoza 2006. poslali ste svoja očitovanja. Ponovno ste ih proslijedili 29. rujna i 6. listopada 2006. Priznao sam te informacije 26. listopada 2006.

Dopisom od 7. veljače 2007. obavijestio sam Vas o tijeku predmeta kao odgovor na Vaš zahtjev za informacije od 4. veljače 2007.

Dana 19. veljače 2007. poslali ste dodatne primjedbe, a 26. veljače 2007. dodatne informacije.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

Izvorna pritužba

Podnositelj pritužbe član je španjolske susjedske udruge („Coordinadora Vecinal contra la Autovía por Penagos”, dalje u tekstu „Udruga”). Dopisom od 26. siječnja 2006., koji je 31. siječnja 2006. proslijedila lokalna vlada Kantabrije (Španjolska), žalio se Europskom ombudsmanu zbog toga što ni Europska komisija ni Europski parlament nisu odgovorili na dvije pritužbe koje je njegova udruga podnijela tim institucijama 11. listopada 2005.

Budući da je njegova pritužba Ombudsmanu upućena dvjema različitim institucijama Europske unije („EU”), Ombudsman ju je registrirao pod dvama zasebnim referentnim brojevima. Pritužba koja se odnosi na Parlament registrirana je pod referentnim brojem 748/2006/BM, a pritužba koja se odnosi na Komisiju pod referentnim brojem 363/2006/BM.

Kad je riječ o pritužbi protiv Parlamenta (referentna oznaka 748/2006/BM), Ombudsman je zaključio predmet 4. travnja 2006. jer je zaključio da ju je riješio Parlament, koji je Udruzi odgovorio 16. prosinca 2005. U svojem odgovoru Udruzi Parlament ga je obavijestio da je njegova korespondencija zabilježena kao predstavka (1003/2005). Na temelju dostupnih informacija čini se da Parlament trenutačno razmatra predstavku i da je od Komisije zatražio da pokrene istragu o tom slučaju.

U vezi s pritužbom protiv Komisije (referentna oznaka 363/2006/BM), koja je predmet ove odluke, činjenično stanje predmeta ukratko glasi kako slijedi:

Udruženje je 11. listopada 2005. Komisiji podnijelo pritužbu. U svojoj pritužbi tvrdila je da su informacije uključene u procjenu utjecaja na okoliš za razvoj dionice autoceste između Solaresa i Zurite u Španjolskoj („projekt”), koju je španjolska vlada odobrila 1993., nedostatne. Prema pritužbi u procjeni nije uzet u obzir trenutačni pravni, okolišni i socioekonomski učinak projekta te stoga nisu ispunjeni standardi utvrđeni u relevantnom zakonodavstvu EZ-a (1). Udruženje je od Komisije zatražilo da istraži pritužbu, uputi to pitanje Sudu Europske unije i zatraži obustavu projekta. Pritužba je uključivala nekoliko dokumenata kojima se potkrepljuju navodi Udruge, kao što su studija o okolišu i mišljenja regionalnih vlasti, kao i razni novinski članci. U svojem dopisu Komisiji Udruženje je zatražilo da se daljnja korespondencija povezana s pritužbom pošalje na adresu jednog od potpisnika koji je djelovao u ime drugih članova Udruženja.

Budući da Komisija nije potvrdila primitak pritužbe, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu.

Podnositelj pritužbe u svojoj je pritužbi Ombudsmanu ukratko naveo da Komisija nije odgovorila na pritužbu podnesenu njegovim službama 11. listopada 2005.

Dodatne informacije koje je dostavio podnositelj pritužbe

Dopisom od 20. ožujka 2006. podnositelj pritužbe obavijestio je Ombudsmana da je Komisija 26. siječnja 2006. odgovorila na pritužbu koju je Udruga podnijela 11. listopada 2005. i priložila presliku odgovora Komisije. Komisija je u svojem dopisu objasnila da je nakon preliminarne analize dostavljenih informacija napomenula da je dionica autoceste Solares-Zurita bila podvrgnuta potrebnoj procjeni utjecaja na okoliš i da su španjolska tijela 28. lipnja 1993. odobrila rezultate te procjene. Komisija nije smatrala da su projektom, koji je ocijenjen i odobren prije trinaest godina, prekršena primjenjiva pravila EZ-a o okolišu. Stoga je zaključila da korespondencija koju je poslalo Udruženje ne bi trebala biti evidentirana kao pritužba.

Podnositelj pritužbe svojem je dopisu priložio presliku dopisa od 10. ožujka 2006. koji je Udruženje poslalo Komisiji kao odgovor na njezin dopis od 26. siječnja 2006. i u kojem se usprotivilo zaključcima Komisije. Udruženje je tvrdilo da je procjena utjecaja na okoliš bila nepotpuna. Konkretno, procjena utjecaja na okoliš nije uključivala postupak javnog savjetovanja, čime bi se olakšalo podnošenje primjedbi zainteresiranih strana i građana. Udruženje je ponovilo svoj zahtjev da Komisija istraži njegovu pritužbu. Dostavila je i nove dokaze prema kojima bi projekt ozbiljno utjecao na područje od značaja za Zajednicu registrirano pod referentnim brojem ES 1300010 i prekršio Direktivu 92/43 jer španjolska tijela nisu provela odgovarajuću procjenu utjecaja na okoliš. Udruga je također uključila opis navedenog SIC-a i priopćenje za medije o odluci o projektu.

INQUIRY

Mišljenje Komisije

Komisija je u svojem mišljenju najprije opisala činjenice predmeta. Objasnila je da je dopis Udruge registriran 17. listopada 2005. Budući da je u dopisu navedena adresa jednog od članova u svrhu daljnje korespondencije, Komisija je, nakon detaljnog razmatranja pitanja iznesenih u dopisu, 26. siječnja 2006. obavijestila tog člana o razlozima za neregistraciju dopisa Udruge kao pritužbe.

Komisija je objasnila i da je 21. ožujka 2006. zaprimila dodatni dopis Udruženja od 10. ožujka 2006. u kojem je potvrdila primitak odgovora Komisije i dostavila dodatne informacije kako bi se omogućilo preispitivanje pitanja istaknutih u njezinu prethodnom dopisu od 11. listopada 2005. Komisija je objasnila da trenutačno provodi preliminarnu istragu u vezi s navodnim činjenicama i da će u skladu s time obavijestiti potpisnika o dopisu.

Što se tiče navoda podnositelja pritužbe, Komisija je smatrala da, s obzirom na to da je 26. siječnja 2006. odgovorila na potpisnika dopisa Udruženja u svojstvu predstavnika drugih supotpisnika u svrhu obavješćivanja, ona nije propustila odgovoriti na dopis upućen njegovim službama 11. listopada 2005. Komisija se u svojem odgovoru pozvala na zaključke o ocjeni činjenica iznesene u ovoj korespondenciji. Komisija je istaknula da je u svojem naknadnom dopisu od 10. ožujka 2006. potpisnik potvrdio primitak Komisijina dopisa od 26. siječnja 2006. Komisija se ispričala zbog kašnjenja u odgovoru koje je, kako je objasnila, uzrokovano potrebom za procjenom predmeta i velikim radnim opterećenjem njezinih službi.

Komisija je pojasnila da nije primila nikakvu daljnju obavijest od podnositelja pritužbe ili bilo kojeg drugog člana Udruženja. Prema njegovu mišljenju, tvrdnja podnositelja pritužbe postala je bespredmetna s obzirom na to da je u ožujku 2006. Ombudsman od podnositelja pritužbe već primio primjerak odgovora koji je Komisija poslala njegovoj Udruzi.

Primjedbe podnositelja pritužbe

U svojim očitovanjima od 8. kolovoza 2006. podnositelj pritužbe nije se složio s Komisijinim argumentima u pogledu merituma predmeta. Podnositelj pritužbe tvrdio je da procjena utjecaja na okoliš provedena 1993. nije bila u skladu sa zahtjevima relevantnih direktiva EZ-a. Naveo je nepravilnosti u postupanju Komisije i tvrdio da bi ona trebala istražiti slučaj.

Podnositelj pritužbe izjavio je da je odgovor Komisije od 26. siječnja 2006. poslan gotovo četiri mjeseca nakon što je Udruga podnijela pritužbu, kao rezultat intervencije Ombudsmana. Tvrdio je da je Komisija odbacila pritužbu bez obrazloženja i bez odgovarajućeg razmatranja argumenata koji su u njoj sadržani, osobito u pogledu uništavanja krajolika od velike vrijednosti za okoliš.

Podnositelj pritužbe nadalje je obavijestio Ombudsmana da je Komisija 7. lipnja 2006. odgovorila na dopis koji je njegovo udruženje poslalo 10. ožujka 2006. Komisija je u svojoj replici smatrala da dokumenti koji su joj podneseni nisu pokazali da su španjolska tijela povrijedila Direktivu 92/43 u pogledu SCI ES 1300010. Stoga je Komisija obavijestila Udruženje da se njegov dopis ne može registrirati kao pritužba. Komisija je nadalje zatražila od Udruženja da ispuni i podnese standardni obrazac pritužbe za kršenje prava EZ-a, kao i dopunsku izjavu, kako bi se utvrdila navodna kršenja prava EZ-a u području okoliša. Podnositelj pritužbe nije razumio razloge zbog kojih je Komisija poslala složeni obrazac pritužbe i zatražila od građana da dovrše opterećujući postupak nakon što je Komisija odbila pritužbu koju mu je podnijelo Udruženje. Podnositelj pritužbe sumnjao je da je Komisija, djelujući na taj način, španjolskoj upravi olakšala početak građevinskih radova.

Podnositelj pritužbe obavijestio je Ombudsmana da je pritužba koju je Udruga podnijela Parlamentu registrirana kao predstavka i da ta institucija provodi istragu o tom pitanju. Dopisom od 24. ožujka 2006., čiji je primjerak priložen primjedbama podnositelja pritužbe, Parlament je obavijestio Udrugu da je zatražio od Komisije da pokrene preliminarnu istragu o različitim aspektima problema.

Dopisom od 19. veljače 2007. podnositelj pritužbe podnio je dodatna očitovanja. U tom je pismu podnositelj pritužbe potvrdio da se Parlament bavi navedenom predstavkom. Objasnio je da je Komisija 10. studenoga 2006. Parlamentu dostavila informacije o meritumu predmeta. Na temelju tih informacija i kako bi pravilno obradio svoju predstavku, Parlament ga je 11. siječnja 2007. zatražio dodatne informacije o projektu, koje je dostavio 29. siječnja 2007. Podnositelj pritužbe doveo je u pitanje preliminarnu istragu Komisije o različitim aspektima problema i ponovio svoje navode o nepravilnostima u postupanju protiv te institucije. Podnositelj pritužbe podnio je 26. veljače 2007. dodatne dokaze o negativnom utjecaju projekta na okoliš na nekoliko lokacija u prilog svojim navodima.

ODLUKA

1 Uvodne napomene

1.1 U svojoj pritužbi od 26. siječnja 2006. upućenoj Europskom ombudsmanu, koju je 31. siječnja 2006. proslijedila lokalna vlada Kantabrije (Španjolska), podnositelj pritužbe tvrdio je da Europska komisija nije odgovorila na pritužbu koju je 11. listopada 2005. svojim službama podnijela španjolska susjedska udruga čiji je član ("Coordinadora Vecinal contra la Autovía por Penagos", dalje u tekstu "Udruga").

1.2 Nakon toga se pokazalo da je Komisija 26. siječnja 2006. odgovorila na pritužbu Udruženja. Komisija je u svojoj replici smatrala da ne postoji povreda prava Zajednice. U svojim očitovanjima od 8. kolovoza 2006. podnositelj pritužbe iznio je novu tvrdnju o meritumu odluke Komisije od 26. siječnja 2006., odnosno o tome da je Komisija odbacila pritužbu Udruženja bez obrazloženja i bez pravilnog razmatranja argumenata sadržanih u njoj, posebno u pogledu uništavanja krajolika od važne vrijednosti za okoliš.

1.3 Stoga se čini da podnositelj pritužbe želi iznijeti daljnje tvrdnje o meritumu odluke Komisije od 26. siječnja 2006. Podnositelj pritužbe ponovio je tu tvrdnju u svojem daljnjem dopisu od 19. veljače 2007.

1.4 Međutim, Ombudsman primjećuje da je također primio još jednu pritužbu protiv Europskog parlamenta jer nije odgovorio na pritužbu koju je Udruga podnijela Parlamentu 11. listopada 2005. (referentna oznaka 748/2006/BM). Predmet pritužbe podnesene Parlamentu bio je istovjetan predmetu pritužbe podnesene Komisiji, koja je dovela do ove istrage. Oba prigovora osporavala su primjerenost informacija uključenih u procjenu utjecaja na okoliš koju su provela španjolska tijela u pogledu projekta izgradnje dionice autoceste u Španjolskoj.

Ombudsman je 4. travnja 2006. zaključio predmet protiv Parlamenta jer je zaključio da ga je riješila ta institucija, koja je Udruzi odgovorila 16. prosinca 2005. U svojem odgovoru Udruzi Parlament ga je obavijestio da je njegovo pismo registrirano kao predstavka. Na temelju dostupnih informacija čini se da Parlament trenutačno razmatra predstavku i da je od Komisije zatražio da pokrene istragu o tom problemu. U pismu od 19. veljače 2007. podnositelj pritužbe potvrdio je da se Parlament aktivno bavi tom predstavkom.

1.5 S obzirom na činjenicu da Parlament istražuje predstavku koja se odnosi na isti predmet kao i nova tvrdnja podnositelja pritužbe, nema razloga da Ombudsman ispita tu novu tvrdnju. Ako podnositelj pritužbe ima pitanja ili upite u vezi s podnescima koje je Komisija podnijela Parlamentu, može ih uputiti Odboru za predstavke.

2 Navodni izostanak odgovora Komisije

2.1 Podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije odgovorila na pritužbu koju je njegovo udruženje 11. listopada 2005. podnijelo njegovim službama. U toj pritužbi Udruženje se žalilo na navodno nedostatne informacije uključene u procjenu utjecaja projekta autoceste na okoliš koju su 1993. odobrila španjolska tijela. Prema mišljenju Udruge, taj nedostatak informacija predstavljao je nepoštovanje relevantnog zakonodavstva EZ-a.

2.2 Komisija je u svojem mišljenju tvrdila da je 17. listopada 2005. registrirala dopis Udruženja i da je, nakon detaljnog ispitivanja pitanja iznesenih u toj korespondenciji, 26. siječnja 2006. obavijestila Udruženje o razlozima za neregistraciju dopisa kao pritužbe. Komisija se ispričala zbog kašnjenja u odgovoru, do kojeg je došlo zbog potrebe za procjenom slučaja i velikog radnog opterećenja nadležnih službi.

2.3 Tužitelj je u svojim očitovanjima zadržao svoju pritužbu. Istaknuo je da je odgovor Komisije od 26. siječnja 2006. poslan gotovo četiri mjeseca nakon što je Udruženje podnijelo svoju pritužbu.

2.4 Ombudsmanica napominje da je Komisija 26. siječnja 2006. odgovorila na dopis Udruženja od 11. listopada 2005. Stoga Ombudsman razumije da bi se tvrdnja podnositelja pritužbe sada trebala tumačiti kao kritiziranje navodnog propusta Komisije da odgovori na dopis Udruge u razumnom roku.

2.5 Europski ombudsman podsjeća da Europski kodeks dobrog administrativnog postupanja u svojem članku 14. stavku 1. predviđa:

„Svaki dopis ili pritužba instituciji prima potvrdu o primitku u roku od dva tjedna, osim ako se u tom roku može poslati suštinski odgovor.”

Ombudsman nadalje podsjeća da, u skladu sa stavkom 1. točkom 4. ("Potvrda o primitku") Komunikacije Komisije Europskom parlamentu i Europskom ombudsmanu o odnosima s podnositeljem pritužbe u pogledu kršenja prava Zajednice (2) ("Komunikacija"),

„Glavno tajništvo Komisije izdaje početnu potvrdu o svakoj korespondenciji u roku od 15 radnih dana od primitka”.

2.6 Ombudsmanica primjećuje da Komisija očito nije ispunila svoju dužnost da potvrdi primitak pritužbe Udruge od 11. listopada 2005. Prema njegovu mišljenju, ni potreba za ocjenom predmeta ni veliko radno opterećenje na koje upućuje Komisija ne mogu opravdati taj propust.

2.7 Stoga preostaje ispitati je li barem Komisijin sadržajni odgovor na pritužbu Udruženja poslan u razumnom roku. Treba napomenuti da je taj odgovor poslan tek 26. siječnja 2006., odnosno više od tri mjeseca nakon što je Komisija primila pritužbu Udruženja.

2.8 Međutim, Ombudsman primjećuje da se Komisija u svojem odgovoru od 26. siječnja 2006. ispričala zbog kašnjenja svojeg odgovora. U tim okolnostima Ombudsman smatra da nije potrebno provoditi daljnje istrage o navodima podnositelja pritužbe.

2.9 Ombudsman primjećuje da se Udruženje u svojem dopisu od 11. listopada 2005. žalilo na navodno kršenje prava Zajednice od strane nacionalnih tijela. Nadalje napominje da se u skladu sa stavkom 1. točkom 3. („Upis pritužbi”) Komunikacije , sva korespondencija koja će se vjerojatno istražiti kao pritužba evidentira u središnjem registru pritužbi koji vodi Glavno tajništvo Komisije. U Komunikaciji se pritužba definira kao svaki pisani pristup Komisiji koji upućuje na mjere ili prakse koje su u suprotnosti s pravom Zajednice. U točki 3. Komunikacije utvrđeno je šest slučajeva u kojima dopise upućene Komisiji nije potrebno ispitivati kao pritužbe te ih stoga evidentirati u središnjem registru pritužbi. Nije jasno je li Komisija u ovom slučaju poštovala ta postupovna jamstva. Međutim, s obzirom na to da podnositelj pritužbe nije iznio nikakve tvrdnje u tom kontekstu, Ombudsman ne mora razmatrati ta pitanja u ovoj odluci.

Zaključak

Na temelju svojih istraga o navodima podnositelja pritužbe, Ombudsman smatra da daljnje istrage nisu potrebne. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

Ombudsman će poslati presliku te odluke predsjedniku Komisije.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) Direktiva Vijeća 85/337/EEZ od 27. lipnja 1985. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš („Direktiva 85/337”), SL 1985., L 175, str. 40.; Direktiva Vijeća 90/313/EEZ od 7. lipnja 1990. o slobodi pristupa informacijama o okolišu („Direktiva 90/337”), SL 1990., L 158, str. 56.; i Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore („Direktiva 92/43”), SL 1992., L 206, str. 7.

(2) SL 2002., C 244, str. 5.