Strasbourg, 24. listopada 2007.

Poštovani gospodine L.,

Dana 29. prosinca 2005. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu protiv Europske komisije zbog toga što vas nije zaposlila kao ugovornog djelatnika.

Pritužbu sam 23. siječnja 2006. proslijedio predsjedniku Komisije. Komisija je svoje mišljenje poslala 12. svibnja 2006. Proslijedila sam vam ga s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 30. lipnja 2006.

Dana 12. prosinca 2006. poslao sam Komisiji dopis o daljnjim istragama i obavijestio Vas u dopisu od istog dana. Komisija je 16. veljače 2007. poslala svoj odgovor na moj zahtjev za dodatne informacije, koji sam Vam proslijedio s pozivom na očitovanje. Svoje ste primjedbe poslali 16. ožujka 2007.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

Podnositelj pritužbe smatra da su relevantne činjenice ukratko sljedeće:

U srpnju 2005. podnositelj pritužbe, koristeći se internetskim stranicama Europskog ureda za odabir osoblja („EPSO”), prijavio se za radno mjesto ugovornog djelatnika „Function Group IV”. Dana 21. listopada 2005. pozvan je na razgovor u Predstavništvo Europske komisije u Tallinnu (Estonija) (u daljnjem tekstu: Predstavništvo), koji je održan 27. listopada 2005.

Voditelj Predstavništva obavijestio je 2. studenoga 2005. podnositelja pritužbe telefonom da je uspješno prošao razgovor i da će, kao najprikladniji kandidat, morati poduzeti potrebne korake kako bi se zaposlio od sredine prosinca 2005. Podnositelj pritužbe pristao je započeti s radom 15. prosinca 2005. Dana 8. studenoga 2005. primio je poziv da se podvrgne potrebnim liječničkim pregledima u Bruxellesu, što je učinio 15. studenoga 2005. Budući da je podnositelj pritužbe s dužnosnicima Predstavništva raspravljao o tome da će se zaposliti od 15. prosinca 2005., obavijestio je svojeg poslodavca 24. studenoga 2005.

Međutim, 25. studenoga 2005. voditelj Predstavništva telefonski ga je obavijestio da je Glavna uprava Komisije za kadrovske poslove i upravu (u daljnjem tekstu: GU ADMIN) odlučila da ga ne može zaposliti zbog nedovoljnog radnog iskustva koje je stekao nakon što je diplomirao na sveučilištu. Dopisom od 28. studenoga 2005. podnositelj pritužbe zatražio je od Komisije da iznese svoje argumente i pravnu osnovu za svoju odluku da ga ne zaposli. Nakon toga je podnositelj pritužbe telefonski kontaktirao voditelja Predstavništva koji je izjavio da su dužnosnici i odvjetnici Komisijine Glavne uprave za tisak i komunikaciju (u daljnjem tekstu: GU COMM) izrazili suosjećanje s argumentima koje je iznio u svojem dopisu od 28. studenoga 2005.

Načelnik odjela zadužen za opća horizontalna pitanja te politiku i zapošljavanje vanjskog osoblja GU-a ADMIN potvrdio je 19. prosinca 2005. podnositelju pritužbe da ne može biti zaposlen zbog nedostatka odgovarajućeg radnog iskustva.

Podnositelj pritužbe podnio je 29. prosinca 2005. ovu pritužbu Europskom ombudsmanu, u kojoj je tvrdio da je Komisija povrijedila njegova prava svojom odlukom da ga ne zaposli kao ugovornog djelatnika „funkcijske skupine IV”.

Podnositelj pritužbe u svojoj je pritužbi posebno istaknuo sljedeće:

1. Uvjeti zaposlenja ostalih službenika Europskih zajednica (1) ("Uvjeti zaposlenja ostalih službenika") nisu sadržavali pravnu definiciju "odgovarajućeg radnog iskustva";
2. u vezi s izjavom Komisije iz njezina dopisa od 19. prosinca 2005. da se „odgovarajuće” radno iskustvo (...) definira kao (...)”, u dopisu Komisije nije pojašnjeno gdje se ta definicija nalazi;
3. Komisija pogrešno nije smatrala da njegov rad u punom radnom vremenu kao savjetnika Ustavnog odbora u estonskom parlamentu predstavlja „stručno iskustvo”;
4. budući da je imao radno mjesto u estonskom parlamentu koje je zahtijevalo sveučilišnu diplomu, doista je imao radno iskustvo na diplomskoj razini; i to
5. argument Komisije da „odgovarajuće radno iskustvo” počinje dodjelom sveučilišne diplome nije potkrijepljen odredbama Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije.

Podnositelj pritužbe zatražio je od Ombudsmana (a) da preispita je li Komisija neopravdano usko protumačila pravila relevantna za njegov slučaj; i (b) ocijeniti kako ocijeniti štetu koju mu je uzrokovala Komisija zbog toga što ga je ona pravodobno obavijestila o tome da ne ispunjava uvjete za sporno radno mjesto.

INQUIRY

Mišljenje Komisije

Komisija je u svojem mišljenju ukratko iznijela sljedeće primjedbe:

Komisija je uputila na kontekst i događaje koje je podnositelj pritužbe naveo u svojoj pritužbi Ombudsmanu. Navela je da je DG COMM obavijestio podnositelja pritužbe da se ugovor može ponuditi tek nakon dovršetka administrativnog postupka, koji je uključivao provjeru kvalifikacija i radnog iskustva kandidata kako bi se utvrdilo imaju li pristup određenoj funkcijskoj skupini. S obzirom na činjenicu da je podnositelj pritužbe bio upoznat s činjenicom da je ponuda Komisije bila podložna provjeri njegovih osobnih podataka, nije trebao obavijestiti svojeg poslodavca prije dovršetka upravnog postupka i prije nego što mu je ponuđen službeni ugovor. Komisija je napomenula da je sljedeće upozorenje objavljeno na internetskim stranicama EPSO-a: „Ako se u bilo kojoj fazi postupka utvrdi da su podaci u vašem elektroničkom obrascu za prijavu netočni ili da ne ispunjavate sve uvjete za sudjelovanje u postupku odabira, bit ćete diskvalificirani.” Podnositelj pritužbe stoga nije imao razloga obavijestiti svojeg poslodavca.

Što se tiče telefonskih razgovora između podnositelja pritužbe i voditelja predstavništva, Komisija je naglasila da je voditelj predstavništva vjerojatno izrazio svoje osobno suosjećanje s argumentima koje je podnositelj pritužbe iznio u svojem dopisu od 28. studenoga 2005. Međutim, voditelj Predstavništva zasigurno je obavijestio podnositelja pritužbe da nije ovlašten donijeti odluku o tom pitanju. Nije mogao obavijestiti podnositelja pritužbe o suosjećanju koje su odvjetnici DG COMM-a izrazili sa situacijom podnositelja pritužbe jer to nije bio slučaj.

Komisija je izjavila da se u Uvjetima zaposlenja ostalih službenika Europske unije ne navodi definicija „odgovarajućeg” profesionalnog iskustva, ali da Komisija smatra da je radno iskustvo, kako bi se ispunili uvjeti za pristup „funkcijskoj skupini IV.”, moralo biti stečeno nakon stjecanja sveučilišne diplome u trajanju od najmanje tri godine. Komisija je pri utvrđivanju tog pravila namjeravala osigurati da osobe sa sveučilišnom diplomom već imaju radno iskustvo na diplomskoj razini prije preuzimanja traženih radnih mjesta.

Izjava podnositelja pritužbe da Komisija njegovo iskustvo u estonskom parlamentu nije smatrala „stručnim iskustvom” bila je netočna. Komisija je to iskustvo prepoznala kao „stručno iskustvo”, ali ne i kao „iskustvo na razini studija” jer je stečeno prije dodjele sveučilišne diplome podnositelja pritužbe. U to vrijeme podnositelj pritužbe još nije imao diplomu te se njegovo iskustvo u estonskom parlamentu stoga nije moglo smatrati iskustvom na razini diplome. Komisija je dodala da kriteriji koje je primijenio estonski parlament prilikom zapošljavanja osoblja, odnosno činjenica da je podnositelj pritužbe bio na radnom mjestu za koje je bila potrebna sveučilišna diploma prije nego što je stvarno stekao sveučilišnu diplomu, nisu bili relevantni u pogledu pravila Komisije.

Komisija je podsjetila da je u sličnim predmetima Prvostupanjski sud potvrdio odluku Komisije da se iskustvo mora steći na odgovarajućoj razini. U predmetu T-2/90 Ferreira de Freitas protiv Komisije (2) Opći sud naveo je, među ostalim, da Komisija ima pravo utvrditi da se iskustvo može uzeti u obzir samo ako je stečeno nakon dodjele diplome.

Komisija je zaključila svoje mišljenje navodeći da je njezino tumačenje relevantnog zakonodavstva Zajednice bilo pošteno i točno. Komisija je izrazila žaljenje zbog činjenice da je podnositelj pritužbe tek u relativno kasnoj fazi postupka zapošljavanja obaviješten da ne ispunjava uvjete. Međutim, na internetskim stranicama EPSO-a izdano je upozorenje, a Predstavništvo je podnositelja pritužbe obavijestilo i o postojanju administrativnih postupaka koje je trebalo slijediti. Podnositelj pritužbe stoga nije trebao obavijestiti svojeg poslodavca prije nego što je od Komisije primio službenu ponudu za sklapanje ugovora.

Komisija je dodala da nije u interesu ni kandidata ni Komisije da se takvi problemi pojave u relativno kasnoj fazi postupka zapošljavanja. Komisija je istaknula da je glavni direktor GU-a ADMIN stoga poslao obavijest GU-u COMM kako bi preporučio da se posebna pozornost posveti profesionalnom iskustvu kandidata. Tom se mjerom nastojalo izbjeći ponovno pojavljivanje te vrste nesretnih događaja u budućnosti.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima zadržao svoju pritužbu i ukratko iznio sljedeće napomene:

Podnositelj pritužbe najprije se pozvao na izjavu Komisije da ima pravo odlučiti tko je imao „odgovarajuće stručno iskustvo” čak i ako se u Uvjetima zaposlenja ostalih službenika ne navodi da se radno iskustvo može smatrati primjerenim samo ako je stečeno nakon dodjele diplome. U tom je pogledu istaknuo da je opće pravno pravilo da se proizvoljno tumačenje pravila ne može opravdati i mora se proglasiti nezakonitim ili se barem pravo ne može tumačiti protiv osobe na koju se primjenjuje to pravo. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je odluka Komisije da ga ne zaposli stoga pogrešno, nezakonito i proizvoljno tumačenje pravila.

Podnositelj pritužbe naveo je da predmet T-2/90 Ferreira de Freitas protiv Komisije, naveden u mišljenju Komisije, nije relevantan u ovom predmetu jer se odnosio na pitanje kako odrediti datum dodjele sveučilišne diplome i moguće načine izračuna radnog staža kandidata koji je radio samo za Komisiju.

Podnositelj pritužbe potvrdio je da su kandidati doista upozoreni da u svojim prijavama ne iznose netočne informacije i da bi mogli biti diskvalificirani ako ne ispunjavaju sve uvjete za sudjelovanje u postupku odabira. Podnositelj pritužbe priznao je i da mu Komisija nikad nije izravno naložila da o tome obavijesti svojeg bivšeg poslodavca. Međutim, snažno mu je savjetovano da što prije započne s radom u Komisiji te je stoga pristao započeti s radom 15. prosinca 2005. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je, s obzirom na to da se pravom u većini država članica EU-a zahtijeva obavješćivanje najmanje mjesec dana prije očekivanog datuma odlaska, Komisija, kao profesionalni poslodavac, morala biti upoznata s tim zahtjevom. Podnositelj pritužbe postupao je u dobroj vjeri kada je obavijestio svojeg bivšeg poslodavca kako bi što prije mogao započeti s radom u Komisiji. Podnositelj pritužbe dodao je da je činjenica da je obavijestio svojeg bivšeg poslodavca jasno smanjila njegove izglede za bilo kakvu buduću karijeru u estonskom parlamentu.

Daljnja istraga
Zahtjev Europskog ombudsmana za dodatne informacije od Komisije

Na temelju informacija dostavljenih u mišljenju Komisije od 12. svibnja 2006., kao i u očitovanjima podnositelja pritužbe od 28. lipnja 2006., činilo se potrebnim od Komisije zatražiti dodatna pojašnjenja. Ombudsman je stoga u svojem dopisu od 12. prosinca 2006. od Komisije zatražio da objasni:

1. zašto se u pozivu na iskaz interesa u ovom slučaju samo upućivalo na „odgovarajuće radno iskustvo” i nije sadržavalo nikakvo pojašnjenje u pogledu potrebnog radnog iskustva, kao što je primjerice „poslijediplomsko” radno iskustvo ili „stečeno u području obuhvaćenom diplomom”;
2. konkretnu osnovu za svoje stajalište da je, unatoč nepostojanju bilo kakvih informacija u tom smislu u pozivu na iskaz interesa, mogao zahtijevati da se radno iskustvo mora steći nakon dodjele relevantne diplome?;
3. zašto je podnositelj pritužbe 8. studenoga 2005. pozvan na liječnički pregled kada još nije dovršen administrativni postupak provjere njegovih kvalifikacija i stručnog iskustva?

Odgovor Komisije

U svojem odgovoru od 6. veljače 2007. Komisija je ukratko iznijela sljedeće primjedbe:

Što se tiče pitanja i., Komisija je objasnila da je EPSO u lipnju 2005. pokrenuo odgovarajući poziv na iskaz interesa u ime institucija Europskih zajednica kako bi stvorio bazu podataka kandidata koji će biti zaposleni kao ugovorno osoblje za obavljanje različitih zadaća u institucijama. Poziv na iskaz interesa stoga je morao sadržavati informacije koje su se primjenjivale na sve institucije, bez obzira na to koji drugi dodatni zahtjevi mogu postojati u svakoj instituciji. Svaka institucija donosi vlastite opće provedbene odredbe kako bi primijenila članke Uvjeta zaposlenja ostalih službenika. Općim provedbenim odredbama Komisije o postupcima za zapošljavanje i korištenje ugovornog osoblja u Komisiji (3) predviđa se da godina radnog iskustva potrebna za pristup funkcijskoj skupini IV. mora biti na odgovarajućoj razini te bi se stoga trebala steći nakon diplome na sveučilištu. Budući da druge institucije primjenjuju različite provedbene odredbe ili ih uopće ne primjenjuju, EPSO je mogao objaviti samo uvjete koji se primjenjuju na sve institucije.

Komisija je dodala da će, kako bi se izbjegle nejasnoće, od EPSO-a zatražiti i. da skrene pozornost kandidata na činjenicu da neke institucije mogu imati strože zahtjeve u pogledu odgovarajućeg radnog iskustva od onih koje je utvrdio EPSO i ii. da uključi poveznicu na internetsku stranicu Komisije kako bi se osiguralo da su kandidati zainteresirani za radna mjesta ugovornog osoblja upoznati s posebnim zahtjevima Komisije, a posebno s činjenicom da se odgovarajuće radno iskustvo mora steći nakon dodjele potrebne diplome.

Kad je riječ o pitanju ii., Komisija je istaknula da se člankom 2. točkom (d) njezinih općih provedbenih odredbi, kako je prethodno navedeno, predviđa da se „za preraspodjelu u svojstvu člana ugovornog osoblja zahtijeva najmanje sljedeće: (...) u funkcijskoj skupini IV.: završen sveučilišni studij u trajanju od najmanje tri godine potvrđen diplomom i odgovarajuće radno iskustvo u trajanju od najmanje jedne godine.„Iz tog razloga Komisija može uzeti u obzir radno iskustvo stečeno tek nakon stjecanja sveučilišne diplome. Komisija je smatrala da se radno iskustvo može smatrati primjerenim samo ako je stečeno nakon dodjele sveučilišne kvalifikacije.

Kad je riječ o pitanju iii., Komisija je objasnila da bi postupak zapošljavanja mogao trajati do dva mjeseca nakon odabira osobe i da se znatan dio tog vremena provodi na liječničkim pregledima. Rezultati liječničkih pregleda obično stižu nekoliko tjedana nakon obavljenog pregleda. Zbog toga Komisija što je prije moguće u postupku zapošljavanja zakaže liječnička imenovanja kandidata. Istodobno se od kandidata traži i da dostave potpunu dokumentaciju o svojim potvrdama, dokumentima i upućivanjima na GU ADMIN. Komisija je dodala da je cilj organizacije liječničkih posjeta usporedno s drugim administrativnim postupcima ubrzati postupak zapošljavanja.

Odgovor podnositelja pritužbe

Podnositelj pritužbe u svojim je dodatnim očitovanjima zadržao svoju pritužbu i naveo da nema daljnjih primjedbi na mišljenje Komisije o svojoj pritužbi.

ODLUKA

1 Navodno kršenje prava podnositelja pritužbe od strane Komisije

1.1 U srpnju 2005. podnositelj pritužbe, koristeći se internetskim stranicama Europskog ureda za odabir osoblja ("EPSO"), poslao je svoju prijavu za radno mjesto ugovornog osoblja "Function Group IV" u delegaciji Europske komisije u Tallinnu, Estonija ("predstavništvo"). Dana 21. listopada 2005. pozvan je na razgovor u Predstavništvo, koji je održan 27. listopada 2005. Voditelj predstavništva obavijestio ga je 2. studenoga 2005. telefonom da je uspješno prošao razgovor te je stoga pozvan na nužne liječničke preglede u Bruxellesu, što je učinio 15. studenoga 2005. Tužitelj je 24. studenoga 2005. obavijestio svojeg bivšeg poslodavca. Međutim, 25. studenoga 2005. voditelj Predstavništva obavijestio ga je da je Glavna uprava Komisije za osoblje i upravu („GU ADMIN”) odlučila da ga ne može zaposliti. Podnositelj pritužbe zatražio je 28. studenoga 2005. da Komisija iznese svoje argumente i pravnu osnovu za svoju odluku. Načelnik odjela zadužen za opća horizontalna pitanja te politiku i zapošljavanje vanjskog osoblja GU-a ADMIN 19. prosinca 2005. obavijestio je podnositelja pritužbe da ga Komisija ne može zaposliti zbog nedostatka odgovarajućeg radnog iskustva. Podnositelj pritužbe podnio je 29. prosinca 2005. ovu pritužbu Europskom ombudsmanu i tvrdio da je Komisija povrijedila njegova prava svojom odlukom da ga ne zaposli kao ugovornog djelatnika „funkcijske skupine IV”. Podnositelj pritužbe u svojoj je pritužbi posebno istaknuo sljedeće:

1. Uvjeti zaposlenja ostalih službenika Europskih zajednica (4) ("Uvjeti zaposlenja ostalih službenika") nisu sadržavali pravnu definiciju "odgovarajućeg radnog iskustva";
2. u vezi s izjavom Komisije iz njezina dopisa od 19. prosinca 2005. da se „odgovarajuće” radno iskustvo (...) definira kao (...)”, u dopisu Komisije nije pojašnjeno gdje je „definirano”;
3. Komisija pogrešno nije smatrala da njegov rad u punom radnom vremenu kao savjetnika Ustavnog odbora u estonskom parlamentu predstavlja „stručno iskustvo”;
4. budući da je imao radno mjesto u estonskom parlamentu koje je zahtijevalo sveučilišnu diplomu, doista je imao radno iskustvo na diplomskoj razini; i
5. argument Komisije da „odgovarajuće radno iskustvo” počinje dodjelom sveučilišne diplome nije potkrijepljen odredbama Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije.

1.2 Komisija je u svojem mišljenju navela da je Glavna uprava Komisije za tisak i komunikaciju („GU COMM”) obavijestila podnositelja pritužbe da se ugovor može ponuditi tek nakon završetka administrativnog postupka, koji je uključivao provjeru kvalifikacija i radnog iskustva kandidata. S obzirom na činjenicu da je podnositelj pritužbe bio upoznat s činjenicom da je ponuda Komisije bila podložna provjeri njegovih osobnih podataka, nije trebao obavijestiti svojeg bivšeg poslodavca prije završetka upravnog postupka i prije nego što mu je ponuđen službeni ugovor. Komisija je istaknula da je na internetskim stranicama EPSO-a objavljeno izričito upozorenje da će kandidati biti diskvalificirani ako ne ispune sve uvjete za sudjelovanje. Podnositelj pritužbe stoga nije trebao dati obavijest prije nego što je primio službenu ponudu za ugovor.

Komisija je tvrdila da je, unatoč činjenici da se u Uvjetima zaposlenja ostalih službenika Europske unije ne navodi definicija „odgovarajućeg” profesionalnog iskustva, smatrala da je, kako bi se ispunili uvjeti pristupa za „funkcijsku skupinu IV.”, radno iskustvo moralo biti stečeno nakon dodjele sveučilišne diplome u trajanju od najmanje tri godine. Time se osigurava da osobe sa sveučilišnom diplomom već imaju radno iskustvo na diplomskoj razini prije zapošljavanja u „Funkcijskoj skupini IV.”. Nadalje, Komisija je doista priznala radno iskustvo podnositelja pritužbe u estonskom parlamentu kao „stručno iskustvo”, ali ne kao „iskustvo na razini studija” jer je stečeno prije nego što je stekao sveučilišnu diplomu. Nadalje, činjenica da je podnositelj pritužbe obnašao dužnost u estonskom parlamentu koja je zahtijevala sveučilišnu diplomu prije nego što mu je dodijeljena sveučilišna diploma nije bila relevantna u pogledu pravila Komisije.

Komisija je podsjetila da je u predmetu T-2/90 Ferreira de Freitas protiv Komisije (5) Opći sud potvrdio odluku Komisije da se iskustvo mora steći na odgovarajućoj razini. Komisija je također navela, među ostalim, da ima pravo utvrditi da se iskustvo može uzeti u obzir samo ako je stečeno nakon stjecanja diplome.

Komisija je zaključila navodeći da je njezino tumačenje relevantnog zakonodavstva Zajednice bilo pošteno i točno. Komisija je izrazila žaljenje zbog činjenice da je podnositelj pritužbe tek u relativno kasnoj fazi postupka zapošljavanja obaviješten da ne ispunjava uvjete. Komisija je istaknula da je glavni direktor GU-a ADMIN preporučio GU-u COMM da posebnu pozornost posveti profesionalnom iskustvu kandidata kako bi se izbjegla ponovna pojava te vrste nesretnog događaja u budućnosti.

1.3 U svojim očitovanjima podnositelj pritužbe istaknuo je da je opće pravno pravilo da se proizvoljno tumačenje pravila ne može opravdati i mora se proglasiti nezakonitim ili se barem pravo ne može tumačiti protiv osobe na koju se primjenjuje to pravo. Budući da UZOS nije precizirao da se profesionalno iskustvo može smatrati prikladnim samo ako je stečeno nakon dodjele diplome, odluka Komisije da ga ne zaposli bila je pogrešno, nezakonito i proizvoljno tumačenje pravila. Podnositelj pritužbe nadalje je primijetio da sudska praksa navedena u mišljenju Komisije nije relevantna u ovom predmetu.

Podnositelj pritužbe potvrdio je da je kandidatima savjetovano da u svojim prijavama ne navode netočne informacije te da bi mogli biti diskvalificirani ako ne ispunjavaju sve uvjete za sudjelovanje u postupku odabira. Podnositelj pritužbe naveo je da ga Komisija nikada nije izravno pozvala da o tome obavijesti svojeg bivšeg poslodavca. Međutim, naveo je da mu je savjetovano da što prije započne s radom u Komisiji te je stoga pristao započeti s radom 15. prosinca 2005.

Podnositelj pritužbe tvrdio je da je Komisija trebala biti svjesna činjenice da se u većini država članica EU-a zakonom zahtijeva obavješćivanje poslodavca najmanje mjesec dana prije željenog vremena polaska. Podnositelj pritužbe naglasio je da je postupao u dobroj vjeri kada je obavijestio svojeg poslodavca kako bi što prije mogao započeti s radom u Komisiji. Podnositelj pritužbe zaključio je da je činjenica da je dao otkaz jasno smanjila njegove izglede za bilo kakvu buduću karijeru u estonskom parlamentu.

1.4 Ombudsmanica napominje da je točkom 3. (Kriteriji prihvatljivosti i opći uvjeti) odjeljka A (Uvjeti i prihvatljivost) poziva na iskaz interesa - EU 25 (Poziv)(6) predviđeno sljedeće:

„Prijaviti se za radno mjesto ugovornog djelatnika kandidati moraju ispunjavati sljedeće kriterije prihvatljivosti (...) Za funkcijsku skupinu IV.: stupanj obrazovanja koji odgovara završenom sveučilišnom studiju u trajanju od najmanje tri godine potvrđen diplomom i odgovarajuće radno iskustvo od najmanje jedne godine”(moje isticanje).

U pozivu nije naveden zahtjev za „odgovarajuće radno iskustvo” (najmanje godinu dana). Isto vrijedi i za Uvjete zaposlenja ostalih službenika (članak 82.) i Komisijine Opće provedbene odredbe o postupcima kojima se upravlja angažiranjem i korištenjem ugovornog osoblja u Komisiji (7). U tim je okolnostima Komisija raspolagala širokom diskrecijskom ovlašću pri procjeni toga imaju li kandidati potrebno „odgovarajuće” radno iskustvo od najmanje jedne godine. Ombudsmanica smatra da Komisija nije prekoračila granice svoje navedene diskrecijske ovlasti smatrajući da je određeno radno iskustvo bilo primjereno, u smislu točke 3. odjeljka A poziva, samo ako je stečeno nakon stjecanja sveučilišne diplome koja se također zahtijeva pozivom. Stoga Komisija nije prekoračila granice svoje gornje diskrecijske ovlasti kada je odlučila da radno iskustvo koje je podnositelj pritužbe stekao u estonskom parlamentu prije nego što je stekao sveučilišnu diplomu neće kvalificirati kao „odgovarajuće”. Činjenica da je to radno iskustvo možda stečeno na radnom mjestu za koje je potrebna sveučilišna diploma, kao što to tvrdi podnositelj pritužbe, ne utječe na Komisijino ispitivanje prethodno navedenog pitanja. Stoga ombudsmanica smatra da prethodna odluka Komisije o radnom iskustvu podnositelja pritužbe nije predstavljala nepravilnost u postupanju.

1.5 Što se tiče zahtjeva podnositelja pritužbe za ocjenu načina procjene štete koju mu je uzrokovala Komisija, s obzirom na to da ga je on nepravodobno obavijestio o tome da ne ispunjava uvjete za sporno radno mjesto, Ombudsman primjećuje sljedeće. Načela dobre uprave zahtijevaju da informacije koje uprava Zajednice daje građanima, na zahtjev ili na vlastitu inicijativu, budu točne i dovoljno jasne te da njezino ponašanje bude dosljedno. To je posebno važno u kontekstu kao što je ovaj, u kojem se ponašanje uprave i informacije koje ona pruža odnose na sklapanje ugovora o radu između Zajednice i sudionika u postupku zapošljavanja. Doista, u tim slučajevima ponašanje uprave i sadržaj takvih informacija vjerojatno će predstavljati važan, pa čak i ključan čimbenik koji građanin treba uzeti u obzir pri odlučivanju o tome hoće li promijeniti svoju postojeću radnu situaciju, a možda i svoje životne uvjete i način života (8). Nedosljednost ponašanja uprave ili davanje obmanjujućih informacija kandidatu može se, u određenim okolnostima, smatrati krivnjom koja može dovesti do odgovornosti Zajednice, pod uvjetom da su ispunjeni i drugi uvjeti za priznavanje izvanugovorne odgovornosti Zajednica (9).

U skladu s ustaljenom sudskom praksom sudova Zajednice, izvanugovorna odgovornost Zajednice za akte njezinih institucija ili tijela ovisi o ispunjenju niza uvjeta, odnosno, i. nezakonitosti navodnog postupanja dotične institucije; ii. nastanak štete; i iii. postojanje uzročno-posljedične veze između tog postupanja i štete na koju se poziva (10). Ako jedan od tih uvjeta nije ispunjen, zahtjev za naknadu štete odbija se u cijelosti bez potrebe za ispitivanjem ostalih uvjeta (11). Kad je riječ o prethodno navedenim uvjetima, treba napomenuti i da podnositelj zahtjeva mora navesti činjenične okolnosti navodne štete (12) te snositi teret utvrđivanja činjenice štete i njezina opsega (13). Konkretno, ako podnositelj zahtjeva traži naknadu za emocionalnu bol ili neku drugu vrstu neimovinske štete, on mora dokazati da navodno nezakonito postupanje dotične institucije može, s obzirom na njezinu ozbiljnost, uzrokovati stvarnu i izvjesnu štetu u tom pogledu (14).

U ovom predmetu podnositelj pritužbe samo je nejasno naveo štetu koja mu je prouzročena Komisijinim ponašanjem, a da nije iznio nikakve konkretne argumente i popratne dokaze o prirodi, činjenici i opsegu navodne štete. Stoga Ombudsman ne može smisleno provesti procjenu koju je zatražio podnositelj pritužbe.

1.6 Naposljetku, Ombudsman pozdravlja izjavu Komisije da je glavni direktor DG ADMIN-a poslao obavijest DG COMM-u u kojoj preporučuje da se posebna pozornost posveti profesionalnom iskustvu kandidata kako bi se izbjeglo ponavljanje sličnih problema u relativno kasnoj fazi postupka zapošljavanja. S tim u vezi Ombudsman će u nastavku iznijeti dodatnu primjedbu.

Zaključak

Na temelju istraga Ombudsmana u vezi s tom pritužbom čini se da odluka Komisije da smatra da podnositelj pritužbe nije ispunio uvjet prihvatljivosti za „odgovarajuće” radno iskustvo utvrđen u odgovarajućem pozivu nije predstavljala nepravilnost u postupanju.

Ombudsman stoga zaključuje predmet.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Komisije.

DRUGO PODRUČJE

Načela dobre uprave zahtijevaju da informacije koje uprava Zajednice daje građanima, na zahtjev ili na vlastitu inicijativu, budu točne i dovoljno jasne te da njezino ponašanje bude dosljedno. To je posebno važno u situacijama poput ove u kojoj se ponašanje uprave i informacije koje ona pruža odnose na sklapanje ugovora o radu između Zajednice i sudionika u postupku zapošljavanja. Naime, u takvim slučajevima ponašanje uprave i sadržaj takvih informacija vjerojatno će predstavljati važan, pa čak i ključan čimbenik koji građanin treba uzeti u obzir pri odlučivanju o tome hoće li promijeniti svoju postojeću radnu situaciju, a možda i svoje životne uvjete i način života. Nedosljednost ponašanja uprave ili davanje obmanjujućih informacija kandidatu može se, u određenim okolnostima, smatrati krivnjom koja može dovesti do odgovornosti Zajednice, pod uvjetom da su ispunjeni i drugi uvjeti za priznavanje izvanugovorne odgovornosti Zajednica.

U skladu s predmetnim pozivom na iskaz interesa, i. uvjeti prihvatljivosti koji su u njemu navedeni ispitali bi se (samo na temelju prijave i bez upotrebe relevantnih popratnih dokumenata) u prvoj fazi postupka odabira; dok je ii. poziv na razgovor bio dio završne faze tog postupka (u okviru kojeg bi se od ispitanih kandidata tražilo da dostave sve relevantne popratne dokumente). Takvi aranžmani u skladu su s temeljnim načelima dobrog upravljanja postupkom zapošljavanja. Tim se načelima dobre uprave zahtijeva da se uvjeti prihvatljivosti propisno ispitaju prije poziva na razgovor, čak i na temelju informacija koje su kandidati dostavili u svojim prijavama i bez upotrebe relevantnih popratnih dokumenata. Ista načela zahtijevaju da nadležno tijelo ili tijela dotične institucije donesu konačnu odluku o odabiru kandidata, uključujući o ispunjavanju ili neispunjavanju uvjeta za sudjelovanje, prije nego što institucija kandidatu, makar i neformalno, navede svoju namjeru da ga zaposli, počne s njim raspravljati o mogućem datumu zapošljavanja i pozove ga na liječnički pregled.

Komisija se poziva da to na odgovarajući način uzme u obzir u okviru svojih postupaka zapošljavanja.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) Dostupno na internetskim stranicama Komisije (http://ec.europa.eu/dgs/personnel_administration/statut/tocen100.pdf).

(2) Predmet T-2/90 Ferreira de Freitas protiv Komisije [1991.] ECR II-103.

(3) Odluka Komisije C(2004)1313 od 7. travnja 2004. stupila je na snagu 1. svibnja 2004. (vidjeti Administrativnu obavijest br. 49-2004/01.06.2004), kako je izmijenjena Odlukom Komisije C(2004) 2862 od 27. srpnja 2004.

(4) Dostupno na internetskim stranicama Komisije (http://ec.europa.eu/dgs/personnel_administration/statut/tocen100.pdf).

(5) Predmet T-2/90 Ferreira de Freitas protiv Komisije [1991.] ECR II-103.

(6) Poziv na iskaz interesa za uspostavu baze podataka kandidata koji će biti zaposleni kao ugovorno osoblje koje obavlja različite zadaće u europskim institucijama. Poziv je dostupan na internetskim stranicama EPSO-a (http://europa.eu/epso/contract-agents/call-eu25_en.pdf).

(7) Odluka Komisije C(2004)1313 od 7. travnja 2004. kako je izmijenjena Odlukom Komisije C(2004) 2862 od 27. srpnja 2004.

(8) Usp. odluku Ombudsmana o pritužbi 272/2005/DK, točka 1.4.

(9) Vidjeti odluku Ombudsmana o pritužbi 3321/2004/DK, točku 2.6.

(10) Vidjeti predmet 26/81 Oleifici Mediterranei protiv EEZ-a [1982.] ECR 3057, stavak 16.; Predmet T-175/94 International Procurement Services protiv Komisije [1996.] ECR II-729, stavak 44.; Predmet T-336/94 Efisol protiv Komisije [1996.] ECR II-1343, stavak 30.; i predmet T-267/94 Oleifici Italiani protiv Komisije [1997.] ECR II-1239, stavak 20.

(11) Predmet T-170/00 Förde-Reederei protiv Vijeća i Komisije [2002.] ECR II-515, stavak 37.

(12) Vidjeti predmet T-195/00 Travelex Global and Financial Services and Interpayment Services protiv Komisije, [2003.] ECR II-1677, stavak 26.-27.

(13) Vidjeti predmet T-285/03 Agraz i drugi protiv Komisije [2005.] ECR II-01063, točke od 70. do 71.

(14) Vidjeti predmet T-230/95 BAI protiv Komisije [1999.] ECR II-00123, točke 38.–39.