Strasbourg, 14. srpnja 2008.

Poštovani gospodine V.,

Dana 24. studenoga 2005. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu u vezi s odbijanjem Europskog parlamenta vašeg zahtjeva za pristup podacima o naknadama dodijeljenima malteškim zastupnicima u Parlamentu.

Žalbu sam 4. siječnja 2006. proslijedio predsjedniku Parlamenta. Parlament je svoje mišljenje poslao 15. ožujka 2006. Dana 23. ožujka 2006. proslijedio sam vam ga s pozivom na očitovanje, ako želite, do 30. travnja 2006. Do tog datuma od vas nisu zaprimljene nikakve primjedbe.

Dana 9. kolovoza 2006. obavijestio sam vas da je vaš slučaj proslijeđen drugom pravnom službeniku.

Dana 28. rujna 2006. zatražio sam od Parlamenta da dopusti mojim službama da pregledaju dokumente ili informacije na koje se odnosi vaša pritužba. O tome ste obaviješteni istog dana.

Moje su službe 14. prosinca 2006. provele pregled triju baza podataka koje sadržavaju podatke kojima ste zatražili pristup.

Dana 10. siječnja 2007. poslao sam Vama i Parlamentu primjerak izvješća o toj inspekciji i pozvao Vas da iznesete primjedbe koje ste poslali 15. siječnja 2007.

Dopisom od 24. travnja 2007. savjetovao sam se s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka o pitanjima zaštite podataka koja su istaknuta u Vašoj pritužbi. O tome sam istog dana obavijestio Vas i Parlament.

Europski nadzornik za zaštitu podataka poslao je svoj odgovor 4. lipnja 2007. Dana 13. lipnja 2007. proslijedio sam ga Parlamentu s pozivom na iznošenje primjedbi. O tome sam vas istoga dana obavijestio.

Parlament je 19. srpnja 2007. poslao svoje primjedbe. Proslijedila sam vam ih 3. kolovoza 2007. s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 9. kolovoza 2007.

Dana 24. rujna 2007. uputio sam nacrt preporuke Parlamentu tražeći od njega da ponovno razmotri vaš zahtjev za pristup predmetnim podacima. Od Parlamenta je zatraženo da dostavi svoje detaljno mišljenje do 31. prosinca 2007. O tome sam vas istoga dana obavijestio.

Parlament me 18. prosinca 2007. zatražio produljenje roka za podnošenje detaljnog mišljenja do 29. veljače 2008., navodeći da određeno istraživanje koje je njegovo Predsjedništvo provelo kako bi pružilo potpun i detaljan odgovor na moj prijedlog još nije dovršeno. Dana 20. prosinca 2008. odobrila sam zatraženo produljenje i o tome Vas obavijestila.

Parlament je 29. veljače 2008. poslao detaljno mišljenje o mojem nacrtu preporuke. Podrobno mišljenje Parlamenta zaprimio sam 7. ožujka 2008. i proslijedio Vam ga istog dana, pozivajući Vas da iznesete primjedbe, ako to želite, do 30. travnja 2008.

Porukom e-pošte od 28. travnja 2008. zatražili ste produljenje tog roka. Dao sam ti produženje do 31. svibnja 2008. Dana 31. svibnja 2008. poslali ste svoja očitovanja.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

Osnovne informacije

Podnositelj pritužbe novinar je koji radi za malteške tjedne novine MaltaToday. U kolovozu 2005. zatražio je od Europskog parlamenta pristup „objavljenim financijskim izvještajima” njegovih pet malteških zastupnika. Nakon razmjene elektroničke pošte s registrom Parlamenta, tijekom koje je pojasnio da se njegov zahtjev odnosi na podatke o plaćanjima Parlamenta navedenim zastupnicima u Europskom parlamentu, podnositelj pritužbe podnio je službeni zahtjev za pristup u skladu s Uredbom (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (1) („Uredba 1049/2001”). Parlament je 15. rujna 2005. odbio taj zahtjev tvrdeći da predmetni dokumenti sadržavaju informacije koje se smatraju osobnim podacima u skladu s člankom 2. Uredbe (EZ) 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (2) ("Uredba 45/2001"). Prema mišljenju Parlamenta, otkrivanje predmetnih dokumenata moralo se odbiti jer bi se time povrijedili interesi privatnosti treće strane u smislu članka 4. stavka 1. točke (b) Uredbe 1049/2001.

U ponovljenom zahtjevu za pristup podnositelj pritužbe u biti je tvrdio da otkrivanje dokumenata ne bi ugrozilo zaštitu privatnih interesa zainteresiranih osoba i da je njihovo objavljivanje u javnom interesu jer bi zastupnici u Europskom parlamentu trebali biti otvoreni za nadzor svojih birača.

U svojoj odluci o ponovnom zahtjevu od 13. listopada 2005. Parlament je objasnio da se zahtjev za pristup odnosi na dokumente koji se odnose na financijske poslove različitih osoba, odnosno zastupnika u Europskom parlamentu i parlamentarnih asistenata. Obrada takvih podataka bila je nužna za financijsko upravljanje Parlamenta, a time i za izvršavanje zadaće od javnog interesa u skladu s člankom 5. točkom (a) Uredbe 45/2001. Međutim, pružanje tih informacija javnosti nadilazilo je ono što je bilo potrebno za dobro funkcioniranje uprave Parlamenta. Stoga pružanje takvih informacija nije bilo obuhvaćeno člankom 5. točkom (a) Uredbe 45/2001. Parlament je dodao da su iznimke od općeg načela pristupa dokumentima iz stavka 4. točke 1. Uredbe 1049/2001 sastavljene na obvezujući način, tako da je bio dužan odbiti pristup ako je smatrao da bi otkrivanje dokumenata ugrozilo interese koji su u njemu navedeni. Kad je riječ o argumentu podnositelja pritužbe o potrebi za javnim nadzorom, Parlament je tvrdio da je odgovarajuća upotreba javnih sredstava zajamčena relevantnim unutarnjim i vanjskim provjerama. U skladu s člankom 74. Poslovnika Parlamenta naknade koje su primili zastupnici u Europskom parlamentu bile su podvrgnute provjerama u okviru postupka davanja razrješnice. Odbor za proračunski nadzor i Revizorski sud provodili su primjenjiva pravila u ime javnosti.

Parlament je također tvrdio da se člankom 5. stavkom 3. Poslovnika Parlamenta propisuje da zastupnici u Europskom parlamentu nemaju pravo pregledavati osobne spise i račune drugih zastupnika u Europskom parlamentu. Budući da je takav pristup čak uskraćen zastupnicima u Europskom parlamentu, bilo je još više razloga da bi ga trebalo uskratiti osobama izvan Parlamenta.

Nadalje, Parlament je istaknuo da Uredba 1049/2001 ni na koji način ne obvezuje institucije da izrade dokumente kako bi odgovorile na zahtjev. Ako zatražene informacije nisu bile dostupne u jednom ili više postojećih dokumenata, ali su uključivale prikupljanje podataka iz baze podataka, zahtjev je bio izvan područja primjene Uredbe. Baze podataka zapravo nisu bile zbirke dokumenata, već skupovi podataka koji se stalno mijenjaju. To se odnosilo na informacije koje je podnositelj pritužbe zatražio jer su te informacije bile sadržane u sustavu za upravljanje računovodstvenim podacima, a ne u jedinstvenom dokumentu. Stoga njegov zahtjev, stricto sensu, nije obuhvaćen područjem primjene Uredbe 1049/2001. Međutim, Parlament je dodao da je, u skladu sa svojom politikom transparentnosti, ispitao zahtjev s obzirom na odredbe Uredbe.

Na temelju tih razmatranja Parlament je odbio zahtjev podnositelja pritužbe.

Pritužba Europskom ombudsmanu

U svojoj pritužbi Europskom ombudsmanu podnositelj pritužbe tvrdio je da je zastupnik u Europskom parlamentu javna osoba koju plaćaju i nacionalne vlade i europski fondovi, a time i neizravno europski porezni obveznici. Porezni obveznici stoga bi trebali imati pravo nadzirati korištenje svojih doprinosa tako da imaju pristup računima zastupnika u Europskom parlamentu. Također je smatrao da je u nacionalnom interesu malteških poreznih obveznika da ih nacionalne novine obavijeste o tim pitanjima. Spomenuo je članak 6. Ugovora o EU-u i Povelju o temeljnim pravima. Podnositelj pritužbe naglasio je da je otvorenost ojačala načela demokracije i temeljnih prava te pomogla građanima Unije da sudjeluju u poslovima EU-a.

Podnositelj pritužbe u biti je tvrdio da mu je Parlament pogrešno odbio odobriti pristup podacima o naknadama dodijeljenima malteškim zastupnicima u Europskom parlamentu. Zatražio je da mu se odobri takav pristup. Podnositelj pritužbe naveo je da bi podaci trebali prikazivati iznose koje su zastupnici u Europskom parlamentu primili od Parlamenta, kao i način na koji su ti iznosi upotrijebljeni za rad njihovih ureda i za financiranje njihovih mirovina u okviru mirovinskog sustava Parlamenta.

INQUIRY

Opseg istrage

Ombudsmanica je od Parlamenta zatražila mišljenje o navodima i tvrdnjama podnositelja pritužbe.

Međutim, naveo je da je opseg njegove istrage ograničen na dokumente ili informacije koji su postojali na dan kada je Parlament odbio ponovni zahtjev podnositelja pritužbe za pristup dokumentima.

Mišljenje Parlamenta

U svojem mišljenju Parlament je najprije podsjetio na informacije koje je dostavio podnositelju pritužbe tijekom svojih početnih kontakata s registrom Parlamenta: Registar je obavijestio podnositelja pritužbe da nema objavljenih računa. Opisala je sustav koji trenutačno postoji u nedostatku Statuta zastupnika u Europskom parlamentu. Istaknuo je da je riječ o hibridnom sustavu koji se temelji na plaćama zastupnika u Europskom parlamentu, koje su isplaćivale nacionalne vlasti, te na „raznim naknadama za tajništvo, povratu putnih troškova itd.”, koje je Parlament isplaćivao iz svojeg proračuna. Podnositelj pritužbe zatim je primio presliku pravila kojima se uređuju naknade za tajništvo i povrat putnih troškova.

Nakon razmjene poruka e-pošte registar je obavijestio podnositelja pritužbe da su informacije o plaćanjima Parlamenta zastupnicima uključene u bazu podataka. Informacije su prikupljene isključivo u računovodstvene svrhe i nisu objavljene ni distribuirane, osim revizijskim tijelima ili institucijama predviđenima relevantnim pravilima.

Osim pravila o naknadama, Parlament je podnositelju pritužbe dostavio ukupan iznos za iznose isplaćene zastupnicima u Europskom parlamentu u obliku tajničkih i drugih naknada. Međutim, prema mišljenju Parlamenta, podnositelj pritužbe zapravo je želio dobiti raščlambu iznosa primljenih za svaku naknadu (na primjer, plaće koje su stvarno isplaćene asistentima) za svakog zastupnika u Europskom parlamentu i pojedinosti o putovanjima u vezi s aktivnostima zastupnika u Europskom parlamentu. Parlament je tvrdio da i dalje smatra da je detaljna raščlamba tih podataka obuhvaćena člankom 4. stavkom 1. točkom (b) Uredbe 1049/2001 jer se ti računovodstveni dokumenti odnose ne samo na zastupnike u Europskom parlamentu nego i na treće strane, kao što su asistenti, čiji je odnos sa zastupnicima u Europskom parlamentu uređen ugovorom na temelju privatnog prava. Parlament je tvrdio da mu nije dopušteno uplitanje u taj odnos i da se ograničio na ulogu računovođe.

Kad je riječ o argumentu podnositelja pritužbe da bi malteški zastupnici u Europskom parlamentu trebali podlijegati kontroli malteških poreznih obveznika, Parlament je tvrdio da su zastupnici u Europskom parlamentu podvrgnuti posebnim provjerama koje provode tijela nadležna za utvrđivanje usklađenosti njihova financijskog upravljanja s važećim pravilima. Javni nadzor nad pravilnom uporabom javnih europskih sredstava zajamčen je djelotvornim revizijama koje su proveli Odbor za proračunski nadzor i Revizorski sud. U skladu s člankom 74. Poslovnika Parlamenta naknade zastupnika bile su podvrgnute provjerama koje su bile dio postupka davanja razrješnice.

Osim toga, Parlament je podsjetio da je člankom 5. stavkom 3. Poslovnika predviđeno da zastupnici u Europskom parlamentu nemaju pristup osobnim dosjeima i računima koji se odnose na druge zastupnike u Europskom parlamentu. Budući da je takav pristup uskraćen drugim zastupnicima u Europskom parlamentu, Parlament je tvrdio da je a fortiori uskraćen osobama izvan Parlamenta, kao što je podnositelj pritužbe.

Parlament je dodao da je podnositelj pritužbe također mogao imati izravan pristup, putem interneta, „Izjavi o financijskim interesima” svakog od pet malteških zastupnika u Europskom parlamentu.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Podnositelj pritužbe nije dostavio primjedbe.

Pregled spisa koji je proveo Europski ombudsman

Na temelju informacija koje je do tada primio, Ombudsman je proveo preliminarnu ocjenu pritužbe. Napomenuo je da su, iako se moglo tvrditi da se zahtjev podnositelja pritužbe odnosio na pristup informacijama, a ne na pristup dokumentima, i podnositelj pritužbe i Parlament svoje obrazloženje temeljili na Uredbi 1049/2001.

Međutim, iz podnesaka Parlamenta Ombudsmanu još nije bilo potpuno jasno na koje se točno dokumente ili informacije pritužba odnosi.

Stoga je Europski ombudsman odlučio, u skladu s člankom 3. stavkom 2. Statuta Europskog ombudsmana, zatražiti od Parlamenta da njegovim službama omogući pristup tim dokumentima ili informacijama.

Dana 14. prosinca 2006. g. C., načelnik odjela „Naknade za zastupnike” Glavne uprave Parlamenta za financije, primio je predstavnike Europskog ombudsmana. Objasnio je da postoje četiri različite vrste naknada za zastupnike u Europskom parlamentu kojima upravlja njegov odjel, a to su: i. naknada za opće troškove, ii. naknada za povrat troškova parlamentarne pomoći, iii. naknade za putne troškove i iv. takozvana naknada za dnevnice. Naveo je da su podaci o tim naknadama zabilježeni u trima bazama podataka: (a) bazi podataka pod nazivom INDE za opće troškove, (b) bazi podataka pod nazivom CID o naknadi troškova parlamentarne pomoći i (c) bazi podataka pod nazivom MIME za putne troškove i dnevnice.

Kao primjer i na povjerljivoj osnovi, g. C. je predstavnicima Ombudsmana pokazao ispise izvadaka iz tih triju baza podataka za pojedinačne zastupnike u Europskom parlamentu.

(a) Ispisi baze podataka INDE pokazali su ime dotičnog zastupnika, iznos koji je primio kao naknadu za opće troškove, iznos doprinosa u mirovinski sustav zastupnika koji se odbija od naknade i podatke o bankovnom računu zastupnika. C. je objasnio da se naknada isplaćuje u paušalnom iznosu koji je jednak za sve zastupnike u Europskom parlamentu, ali da se iznos mirovinskih doprinosa koji se odbija razlikuje ovisno o pojedinačnim čimbenicima (kao što su dob i odabrani sustav) i očito iznosi nula za zastupnike u Europskom parlamentu koji ne sudjeluju u mirovinskom sustavu zastupnika u Europskom parlamentu. Izjavio je da je Odjel Parlamenta za socijalna prava odgovoran za utvrđivanje tih iznosa.

U odgovoru na pitanje predstavnika Ombudsmana o tome je li paušalni iznos objavljen, C. je naveo da nije javan kao takav, ali da su određeni mediji objavili iznos koji je bio utvrđen za 2005. godinu.

(b) Ispisi podataka iz baze podataka CID pokazali su iznos koji je dotični zastupnik zatražio da mu se svaki mjesec isplate njegovi asistenti. Osim imena zastupnika u Europskom parlamentu, u ispisima su navedena imena asistenata i iznosi koje je svaki od njih primio u skladu sa svojim ugovorima sa zastupnikom u Europskom parlamentu. U drugim slučajevima umjesto imena asistenata naznačeno je ime poduzeća. C. je objasnio da ugovori koje su zastupnici sklopili sa svojim asistentima nisu nužno ugovori o radu, već mogu biti i ugovori o uslugama. Objasnio je da se iznosi isplaćeni asistentima u ime zastupnika u Europskom parlamentu u okviru te naknade razlikuju i da podliježu fiksnoj gornjoj granici. Ispisi su za svaki mjesec prikazivali tu maksimalnu brojku i njezin dio koji je korišten tijekom tog razdoblja, kao i iznos koji nije iskorišten. G. C. objasnio je da se neiskorišteni proračun svakog mjeseca može iskoristiti u bilo kojem trenutku do kraja godine, kada istječe. Objasnio je i da je dokaz potreban za plaćanje asistentima ugovor potonjih sa zastupnikom u Europskom parlamentu i dokaz o njihovu socijalnom osiguranju. Nastavio je navoditi da njegova jedinica nije primila platne liste asistenata.

U odgovoru na pitanje je li moguće izraditi izvatke iz baze podataka u kojima se ne navode imena asistenata, C. je naveo da to nije standardna operacija, nego da se to može učiniti s pomoću filtara ili alata za pretraživanje kao što su poslovni objekti .

(c) C. je također objasnio da su ispisi iz baze podataka MIME pokazali, kao prvo, naknadu koja se isplaćuje za putovanja zastupnika između njihova matičnog mjesta i njihovih radnih mjesta, odnosno Bruxellesa i Strasbourga. Naveo je da je ta naknada isplaćena u paušalnom iznosu, koji je izračunan na temelju relevantne prijeđene udaljenosti i odabranog prijevoznog sredstva. Paušalni iznos nadoknađivao bi se i ako bi stvarni putni troškovi bili niži. Međutim, zastupnici u Europskom parlamentu morali su predočiti svoje ukrcajne propusnice kako bi dobili povrat troškova za putovanje zrakoplovom. Kao drugo, u bazi podataka prikazana je naknada za dnevnice zastupnika, koja se dodjeljuje za dane provedene u radu Parlamenta. G. C. objasnio je da se ta naknada dodjeljuje na temelju popisa koje su zastupnici potpisali kada su, primjerice, prisustvovali odborima u kojima su bili članovi. Iznos naknade bio je jednak za svakog zastupnika u Europskom parlamentu. Kao treće, u bazi podataka prikazane su naknade za druge putne troškove, koje su, prema mišljenju osobe C., izvršene na temelju dokaza o stvarno nastalim troškovima. Naslovi koji su se pojavili u primjeru predstavljenom predstavnicima Europskog ombudsmana uključivali su sljedeće: zračni prijevoz, "frais divers" (razni troškovi), hotelski troškovi i troškovi taksija. Detaljniji ispis prikazao je datume i mjesta putovanja, kao i korištenu vezu. Kad je riječ o dnevnicama, detaljniji ispis sadržavao je ime odbora kojem je prisustvovao.

C. je objasnio da baza podataka sadržava i više pojedinosti o naslovima kao što su frais divers. Potvrdio je da u toj bazi podataka nema podataka o trećim stranama. Na primjer, putni troškovi asistenata nisu se mogli nadoknaditi na temelju te naknade.

U odgovoru na pitanje predstavnika Europskog ombudsmana o tome je li Parlament, osim tih naknada i mirovina, zastupnicima u Europskom parlamentu isplatio i druge naknade, g. C. izjavio je da to nije bio slučaj na njegovoj razini, ali da je Odjel za socijalna prava platio i zdravstvene troškove te jezične i informatičke tečajeve. Osim toga, službenici za knjige blagajne drugih glavnih uprava mogli bi u nekim slučajevima imati pravo na isplatu predujmova zastupnicima tijekom njihovih službenih putovanja u inozemstvo. Međutim, to će naknadno morati provjeriti i odobriti odjel g. C.-a.

Izvješće o inspekciji poslano je podnositelju pritužbe i Parlamentu.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Komentirajući izvješće o inspekciji, podnositelj pritužbe potvrdio je da se njegov zahtjev za pristup dokumentima odnosio na četiri vrste naknada evidentiranih u trima bazama podataka koje su pregledali predstavnici Ombudsmana. Ponovio je svoje stajalište da bi informacije sadržane u bazama podataka trebale biti objavljene jer europski porezni obveznici imaju pravo kontrolirati upotrebu svojih doprinosa. Nadalje, malteški zastupnici u Europskom parlamentu odgovarali su malteškim glasačima za način na koji su trošili novac koji su primili iz europskog proračuna u vezi sa svojim dužnostima.

Podnositelj pritužbe također je naglasio da je, kao što je to istaknuo g. C., bilo moguće objaviti detaljne informacije o plaćanjima zastupnika njihovim asistentima, a da se pritom ne otkriju njihova imena. Takvim bi se postupanjem omogućilo objavljivanje zatraženih informacija bez kršenja članka 4. stavka 1. točke (b) Uredbe 1049/2001. Tvrdio je da, s obzirom na to da se detaljne informacije sadržane u trima bazama podataka mogu objaviti bez objavljivanja imena trećih strana, zahtjev za pristup ne prelazi područje primjene Uredbe 1049/2001.

Podnositelj pritužbe zatražio je od Ombudsmana da razmotri bi li otkrivanje zatraženih informacija moglo ugroziti zaštitu privatnosti ili integriteta dotičnih pojedinaca te da utvrdi bi li to predstavljalo stvaran rizik od ozbiljne štete njihovim zaštićenim interesima.

Podnositelj pritužbe dodao je da bi, ako dijelovi dokumenta nisu dostupni, ostatak dokumenta trebalo objaviti.

Savjetovanje Europskog ombudsmana s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka Razmatranja
Europskog ombudsmana

Nakon pažljive analize informacija koje su mu dostavili podnositelj pritužbe i Parlament, ombudsmanica je smatrala da ovaj predmet ostavlja prostora za različita stajališta o pravilnom tumačenju i primjeni pravila o zaštiti podataka. Konkretnije, zahtijevao je postizanje ravnoteže između otvorenosti i prava na privatnost, o čemu je Europski nadzornik za zaštitu podataka („EDPS”) raspravljao u svojem popratnom dokumentu o javnom pristupu dokumentima i zaštiti podataka (3).

Stoga je Ombudsman odlučio savjetovati se s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka o tom predmetu u skladu s dijelovima C i D Memoranduma o razumijevanju između Europskog nadzornika za zaštitu podataka i Europskog ombudsmana (4). U skladu s tim, Ombudsman je od EDPS-a zatražio da se izjasni o pitanju mogu li se i, ako mogu, u kojoj mjeri podaci koje je zatražio podnositelj pritužbe objaviti.

Ombudsmanica je posebno napomenula da je Parlament tvrdio da se određeni dokumenti ne mogu objaviti jer sadržavaju osobne podatke o trećim osobama, posebno imena asistenata zastupnika u Europskom parlamentu. Međutim, čini se da Parlament nije razmotrio mogućnost odobravanja djelomičnog pristupa takvim podacima, primjerice brisanjem imena asistenata. U kontekstu plaćanja asistentima činilo se i da se takva plaćanja, koja se izvršavaju svaki mjesec u ime dotičnog zastupnika u Europskom parlamentu, razlikuju do određene fiksne gornje granice. Predstavnici Ombudsmana obaviješteni su da se neiskorišteni proračun za svaki mjesec u okviru te naknade može iskoristiti u bilo kojem trenutku do kraja godine, kada istječe. Stoga bi se moglo postaviti pitanje ne bi li bilo moguće omogućiti pristup barem određenim ukupnim iznosima, kao što su informacije o tome jesu li i u kojoj mjeri zastupnici u Europskom parlamentu iskoristili svoj proračun u okviru te naknade za određenu godinu. Osim toga, što se tiče samih zastupnika, čini se da Parlament nije razmatrao mogu li, u slučaju da dokumenti o kojima je riječ sadržavaju osjetljive podatke koji se odnose na njegove zastupnike, od njih zatražiti mišljenje o učincima mogućeg otkrivanja tih podataka.

Odgovor Europskog nadzornika za zaštitu podataka

EDPS je u svojem odgovoru podsjetio da je u svojem pripremnom dokumentu opsežno raspravljao o situacijama u kojima institucija donosi odluku o zahtjevu za javni pristup dokumentima koji sadržavaju osobne podatke. U takvim situacijama, prema mišljenju EDPS-a, institucija je morala uzeti u obzir temeljnu prirodu kako prava na javni pristup tako i prava na zaštitu podataka. To je dovelo do uravnoteženog pristupa. Međutim, često nije bilo jasno mora li se u posebnim okolnostima odobriti javni pristup osobnim podacima.

U tom kontekstu Europski nadzornik za zaštitu podataka iznio je niz primjedbi u vezi s predmetnim predmetom.

Kao prvo, naveo je da treba uzeti u obzir da se predmet prvenstveno odnosio na osobne podatke zastupnika u Europskom parlamentu. Iako položaj zastupnika u Europskom parlamentu nije značio da bi se osobama koje obnašaju takvu dužnost trebala uskratiti zaštita njihove privatnosti, osnovno razmatranje u transparentnom i demokratskom društvu moralo je biti da javnost ima pravo biti obaviještena o svojem ponašanju. Zastupnici su morali biti svjesni tog javnog interesa. U ovom je slučaju to bilo još očitije jer se bavilo rashodima javnih sredstava povjerenih zastupnicima u Europskom parlamentu. Europski nadzornik za zaštitu podataka istaknuo je da je u spojenim predmetima C-465/00, C-138/01 i C-139/01 Österreichischer Rundfunk i drugi (5) Sud izričito priznao cilj praćenja pravilne uporabe javnih sredstava kao opravdanje za zadiranje u privatnost.

Europski nadzornik za zaštitu podataka nadalje je naveo da, kad je riječ o osobnim podacima asistenata zastupnika u Europskom parlamentu, ishod mora biti precizniji. U tom je pogledu tvrdio da, iako je i u tom pogledu prevladavalo pravo javnosti na informiranje, ipak su bile potrebne iznimke namijenjene zaštiti legitimnih interesa asistenata. Prema mišljenju EDPS-a, primjer toga mogao bi biti taj da bi se otkrivanjem imena asistenta, u odnosu na zastupnika u Europskom parlamentu za kojeg je radio, mogla otkriti politička stajališta asistenta. Riječ je o osjetljivim podacima u smislu članka 10. Uredbe 45/2001. Europski nadzornik za zaštitu podataka naveo je da bi se, na prvi pogled, rješenjem koje je Ombudsman predložio u svojim razmatranjima, odnosno brisanjem imena asistenata, na odgovarajući način zaštitila prava asistenata. Europski nadzornik za zaštitu podataka također je smatrao da bi se, ako iz posebnih razloga to rješenje ne zadovoljava opravdane interese ispitanika, mogao razmotriti pristup zbirnim podacima, kako ih je naveo Europski ombudsman.

Kad je riječ o mogućnosti da se od zastupnika u Europskom parlamentu zatraži mišljenje o učincima mogućeg otkrivanja podataka, Europski nadzornik za zaštitu podataka izjavio je da je općenito u potpunosti podržao upotrebu te mogućnosti. Međutim, dodao je da u ovom slučaju nije bio uvjeren u njegovu korisnost u dijelu u kojem se odnosi na podatke koji se odnose na same zastupnike u Europskom parlamentu. Zaključno, Europski nadzornik za zaštitu podataka naveo je da se čini očitim da se ti podaci moraju otkriti. Međutim, smatrao je da bi moglo biti korisno pitati se o učincima mogućeg otkrivanja podataka koji se odnose na asistente.

Ombudsman je proslijedio preslike odgovora Europskog nadzornika za zaštitu podataka Parlamentu i podnositelju pritužbe.

Primjedbe Parlamenta

Parlament je odgovorio da je detaljno ispitao mišljenje Europskog nadzornika za zaštitu podataka. Međutim, Ombudsmanu je ponovno skrenuo pozornost na argumente koje je iznio u svojem mišljenju o ovom predmetu. Parlament je naglasio da je važno podsjetiti da su, kao što je Predsjedništvo istaknulo u svojoj odluci o zahtjevu podnositelja pritužbe za pristup, revizije uporabe javnih sredstava provedene interno i izvan institucije. Parlament je istaknuo da takve revizije moraju provoditi neovisne organizacije, kao što je Europski revizorski sud, u skladu s institucionalnim postupcima kojima se jamči poštovanje propisa kojima se uređuje korištenje javnih sredstava i sloboda djelovanja zastupnika u Europskom parlamentu.

Primjedbe podnositelja pritužbe

U svojim primjedbama na odgovor EDPS-a i na primjedbe Parlamenta na taj odgovor podnositelj pritužbe ponovno je naglasio da su načela o kojima je riječ u njegovoj pritužbi transparentnost i odgovornost. Složio se da se unutarnje i vanjske revizije moraju provoditi u skladu s institucionalnim postupcima. Međutim, trebalo je osigurati da zastupnici u Europskom parlamentu mogu odgovarati za svoje postupke od strane osoba koje su ih izabrale. Podnositelj pritužbe dodao je da su zastupnici u Europskom parlamentu, s obzirom na to da pripadaju najvišim europskim predstavnicima, imali pravo na dobru profesionalnu naknadu. Međutim, on je smatrao da javnost ima pravo znati točno koje su to cijene.

Podnositelj pritužbe izjavio je da sa zadovoljstvom primjećuje da je EDPS zaključio da se podaci koji se odnose na same zastupnike u Europskom parlamentu moraju otkriti. U potpunosti se složio s mišljenjem Europskog nadzornika za zaštitu podataka da zastupnici u Europskom parlamentu moraju biti svjesni javnog interesa da budu informirani o svojem ponašanju i da je to još očitije u njegovu slučaju jer se odnosi na rashode javnih sredstava. Podnositelj pritužbe zahvalio je Ombudsmanu na naporima koje je uložio u ovom predmetu.

NACRT PREPORUKE OMBUDSMANA

Razmatranja Europskog ombudsmana

1. Ombudsmanica je napomenula da su i podnositelj pritužbe i Parlament svoje obrazloženje u ovom predmetu temeljili na odredbama iz Uredbe 1049/2001 koje se odnose na pristup dokumentima, iako se moglo tvrditi da se zahtjev podnositelja pritužbe odnosio na pristup informacijama. Stoga je Ombudsman svoja razmatranja također temeljio isključivo na zakonodavstvu koje se odnosi na pristup dokumentima.

2. Ombudsmanica je također napomenula da je stajalište koje je Europski nadzornik za zaštitu podataka zauzeo kada se s njim savjetovao u vezi s ovim predmetom uglavnom slično onom koje je dosljedno zauzeo u pogledu javnog pristupa dokumentima. U ovom slučaju standardi transparentnosti morali su biti osobito visoki s obzirom na to da su se odnosili, s jedne strane, na korištenje javnih sredstava kojima građani doprinose svojim porezima i, s druge strane, na ponašanje izabranih predstavnika tih građana.

3. Kad je riječ o argumentima Parlamenta protiv otkrivanja podataka, Ombudsman je smatrao da mora razlikovati same zastupnike u Europskom parlamentu od trećih strana.

4. Kao što je to Europski nadzornik za zaštitu podataka jasno naveo, zastupnici u Europskom parlamentu morali su biti svjesni javnog interesa za svoje ponašanje, osobito ako je to ponašanje, kao u ovom slučaju, povezano s upotrebom javnih sredstava. Stoga je Ombudsman smatrao da bi u tom aspektu predmeta otvorenost trebala imati prednost pred pravom na privatnost kako je utvrđeno u članku 4. stavku 1. točki (b) Uredbe 1049/2001.

5. Kad je riječ o argumentu Parlamenta da se posebnim provjerama koje su proveli Odbor za proračunski nadzor i Revizorski sud osigurava pravilno korištenje javnih sredstava, Ombudsman je podsjetio da se Uredbom 1049/2001 od podnositelja zahtjeva ne zahtijeva da obrazlože svoj zahtjev za pristup dokumentima. Stoga je Ombudsman smatrao nevaljanim argument institucije koja ispituje zahtjev prema kojem se isti cilj koji tužitelj želi postići zahtijevanjem pristupa određenim dokumentima može postići drugim sredstvima. Ombudsmanica je stoga smatrala da upućivanje Parlamenta na financijske provjere koje provode nadležna tijela nije relevantno u kontekstu ovog predmeta.

6. Ombudsmanica je također napomenula da se Parlament dodatno pozvao na članak 5. stavak 3. Poslovnika, kojim se predviđa da zastupnici u Europskom parlamentu ne smiju imati pristup osobnim dosjeima i računima drugih zastupnika u Europskom parlamentu. Parlament je smatrao da je takav pristup, s obzirom na to da je uskraćen drugim zastupnicima u Europskom parlamentu, a fortiori uskraćen osobama izvan Parlamenta. Ombudsmanica je podsjetila da je Poslovnik Parlamenta usvojio sam Parlament kako bi se organiziralo njegovo unutarnje funkcioniranje. Smatrao je da se oni ne mogu izravno primijeniti na odnose Parlamenta s građanima. Stoga se nije činilo da predstavljaju odgovarajuću pravnu osnovu za odbijanje zahtjeva za pristup podnositelja pritužbe.

7. Ombudsmanica je stoga smatrala da argumenti koje je iznio Parlament nisu uvjerljivi i da stoga odbijanje Parlamenta da podnositelju pritužbe odobri pristup traženim podacima, u mjeri u kojoj se odnose isključivo na zastupnike u Europskom parlamentu, nije opravdano. To je predstavljalo nepravilnosti u postupanju.

8. Kad je riječ o osobnim podacima koji se odnose na asistente zastupnika u Europskom parlamentu, Ombudsman je podsjetio da je u svojem pismu Europskom nadzorniku za zaštitu podataka naveo da se čini da Parlament nije razmotrio mogućnost odobravanja djelomičnog pristupa dokumentima koji sadržavaju takve osobne podatke, primjerice brisanjem imena asistenata. Europski nadzornik za zaštitu podataka potvrdio je da bi brisanje imena asistenata na odgovarajući način zaštitilo njihova prava, osim ako postoje posebni razlozi zbog kojih to rješenje ne bi zadovoljilo njihove legitimne interese. Ombudsmanica je stoga smatrala da Parlament ne bi morao otkriti imena asistenata. Međutim, njegovo neuzimanje u obzir mogućnosti odobravanja djelomičnog pristupa dokumentima koji sadržavaju osobne podatke asistenata, primjerice brisanjem imena asistenata, također je predstavljalo nepravilnost u postupanju.

9. Na temelju tih razmatranja Ombudsman je donio sljedeće zaključke u pogledu podataka sadržanih u pojedinačnim bazama podataka:

Čini se da baza podataka INDE-a za opće troškove nije sadržavala podatke koji se odnose na osobe koje nisu sami zastupnici u Europskom parlamentu. Ombudsmanica je smatrala očitim da bi paušalni iznos isplaćen svim zastupnicima u Europskom parlamentu za njihove opće rashode trebalo objaviti ako već nije bio javan. Podaci o bankovnom računu zastupnika u Europskom parlamentu, koji su se također nalazili na izvadcima iz te baze podataka, naravno ne bi trebali biti otkriveni.

Kad je riječ o odbicima od paušalnog iznosa predviđenog za mirovinski sustav zastupnika u Europskom parlamentu, Ombudsmanica je napomenula da Europski nadzornik za zaštitu podataka nije posebno komentirao to pitanje. Međutim, trebalo je napomenuti da se Ombudsman bavi još jednom pritužbom koja se odnosi na javni pristup popisu imena svih zastupnika u Europskom parlamentu koji sudjeluju u mirovinskom sustavu zastupnika u Europskom parlamentu (6). Istraga Ombudsmana o tom slučaju još je u tijeku. Stoga je smatrao da bi trebao pričekati ishod tog predmeta prije davanja preporuka u vezi s pitanjem treba li Parlament također omogućiti pristup podacima koji su povezani sa sudjelovanjem pojedinačnih zastupnika u mirovinskom sustavu zastupnika u Europskom parlamentu.

Kad je riječ o bazi podataka CID u kojoj su zabilježene naknade za povrat troškova parlamentarne pomoći, ombudsmanica je smatrala da imena asistenata ne bi trebalo otkrivati. Međutim, koliko je Ombudsman mogao vidjeti, nije se činilo da postoje posebni razlozi, kao što su oni koje je spomenuo EDPS, koji bi zahtijevali daljnju anonimizaciju osim brisanja imena asistenata. Stoga je Ombudsman smatrao da bi, u nedostatku posebnih razloga protiv takvog otkrivanja, trebalo odobriti pristup relevantnim izvadcima iz te baze podataka, uz iznimku upućivanja na imena asistenata, koja bi trebalo izbrisati.

Kad je riječ o bazi podataka MIME u kojoj se bilježe putne naknade i dnevnice za zastupnike u Europskom parlamentu, Ombudsmanica je napomenula da, kao što je potvrdio predstavnik Parlamenta, baza podataka ne sadržava podatke o trećim osobama. Stoga je smatrao da bi trebalo odobriti potpun pristup podacima sadržanima u toj bazi podataka.

10. Na temelju prethodno navedenih razmatranja ombudsmanica je zaključila da je Parlament u cijelosti pogrešno odbio zahtjev podnositelja pritužbe za pristup podacima sadržanima u njegovim bazama podataka INDE, CID i MIME. To je predstavljalo nepravilnosti u postupanju.

Nacrt preporuke

Na temelju prethodnih razmatranja Ombudsman je u skladu s člankom 3. stavkom 6. Statuta Europskog ombudsmana Europskom parlamentu dao sljedeći nacrt preporuke:

„Parlament bi trebao (i) ponovno razmotriti zahtjev podnositelja pritužbe za pristup podacima s pojedinostima o naknadama dodijeljenima malteškim zastupnicima u Europskom parlamentu i (ii) podnositelju pritužbe odobriti pristup tim podacima u skladu s gore navedenim razmatranjima.”

Detaljno mišljenje Parlamenta

U svojem detaljnom mišljenju Parlament je naglasio da zastupnici u Europskom parlamentu moraju biti u mogućnosti izvršavati svoj mandat potpuno neovisno, što se moralo zaštititi od bilo kakvog nepotrebnog pritiska. Istaknula je da je njihov ponovni izbor krajnja provjera građana o njihovim postupcima i aktivnostima. S obzirom na razlike u životnom standardu na europskoj razini, koje su postale još izraženije nakon posljednjeg proširenja, Parlament je odlučio zastupnicima isplatiti određene naknade uz plaću koju isplaćuju nacionalna tijela. Cilj tih naknada bio je uskladiti radne uvjete zastupnika i zajamčiti njihovu političku i financijsku neovisnost.

Parlament je izjavio da cijeni argument da u transparentnom i demokratskom društvu javnost ima pravo biti obaviještena o korištenju javnih prihoda, u ovom slučaju javnih sredstava povjerenih zastupnicima u Europskom parlamentu. U skladu s tim obavijestio je Ombudsmana da je, u cilju poboljšanja politike transparentnosti Parlamenta u pogledu sustava naknada za zastupnike u Europskom parlamentu i u skladu s najboljom praksom utvrđenom u različitim državama članicama, Predsjedništvo odlučilo na svojim internetskim stranicama objaviti (a) informacije o Pravilniku o isplati troškova i naknada zastupnicima („PEAM”) i (b) iznose na koje zastupnici imaju pravo pod različitim naslovima. Ta bi objava, koja bi uključivala informacije o svim promjenama iznosa ili pravila čim do njih dođe, bila popraćena lako dostupnim objašnjenjem svrhe i upotrebe svake naknade koje je prilagođeno građanima.

Kad je riječ o naknadi za opće troškove, Parlament je naveo da su svi zastupnici primali istu paušalnu mjesečnu naknadu za opće troškove, koju je Predsjedništvo revidiralo svake godine i koja trenutačno iznosi 4 052 EUR. Građani su na zahtjev mogli dobiti informacije o iznosu koji se utvrđuje svake godine. Predviđenim prijedlogom da se informacije o naknadama objave na internetskoj stranici Parlamenta ta bi se brojka učinila izravno dostupnom javnosti. Parlament je stoga zauzeo stajalište da će udovoljiti zahtjevu Europskog ombudsmana u pogledu te vrste naknade.

Kad je riječ o naknadi za troškove parlamentarne pomoći, Parlament je naveo da svaki zastupnik ima pravo na mjesečnu naknadu te vrste do iznosa od najviše 16 914 EUR za pokrivanje troškova koji proizlaze iz zapošljavanja ili korištenja usluga jednog ili više asistenata. Istaknula je da, u skladu s Prilogom XV. (točka 1.3. posljednja alineja) Poslovniku Europskog parlamenta, popis asistenata zastupnika mora biti izravno dostupan javnosti. Imena asistenata zapravo su već bila dostupna na internetskoj stranici Parlamenta i mogla su se pretraživati izravno ili u vezi s imenima zastupnika. Stoga bi se odobravanjem pristupa dokumentima koji se odnose na povrat troškova parlamentarne pomoći, čak i ako su imena asistenata izbrisana, zadirala u pravo asistenata na privatnost jer bi se unakrsnim upućivanjem na oba izvora informacija otkrile pojedinosti o osobnim prihodima pojedinačnih asistenata. Slijedom toga, puko brisanje njihovih imena ne bi bilo dovoljno da ih se zaštiti.

Parlament je dodao da, u skladu s presudom Suda u predmetu Rechnungshof (7), da bi bio zakonit, postupanje s osobnim podacima koji se sastoje od prijenosa trećim osobama podataka o plaćanjima u korist fizičkih osoba mora biti nužno i primjereno cilju od javnog interesa koji se nastoji postići. U ovom slučaju nadzor nad javnim izdacima predstavljao je javni interes koji treba zaštititi. Objava imena asistenata ili pojedinosti koje omogućuju identifikaciju na temelju odbitka nije bila potrebna u smislu članka 5. točke (a) Uredbe 45/2001 za ostvarenje tog javnog interesa.

Kad je riječ o naknadama za putne troškove i dnevnice, Parlament je podsjetio da je, kada je zastupnik sudjelovao na službenom sastanku jednog od tijela Parlamenta unutar EU-a, iznos naknade za putne troškove izračunan na temelju načina prijevoza i udaljenosti po povratnom putovanju između mjesta boravišta i mjesta rada. Informacije o metodama izračuna i uključenim iznosima bit će dostupne na internetskoj stranici Parlamenta nakon odluke Predsjedništva.

Parlament je naveo da je potrebno uspostaviti odgovarajuću ravnotežu između dvaju različitih javnih interesa kako bi se zajamčilo slobodno obnašanje mandata zastupnika s jedne strane i učinkovita kontrola javnih rashoda s druge strane. Parlament je smatrao da bi objavljivanje nominalnih raščlambi iznosa primljenih u okviru naslova naknade za putne troškove moglo imati ozbiljne posljedice za zastupnike. Ako ti dokumenti postanu dostupni, mogli bi se donijeti zaključci o političkoj aktivnosti zastupnika i njegovim izvorima informacija. Takvim ispitivanjem obnašanja mandata moglo bi se prekršiti načelo utvrđeno u članku 2. Poslovnika Parlamenta kojim se od zastupnika zahtijeva da svoj mandat izvršavaju neovisno.

Kad je riječ o dnevnicama, Parlament je istaknuo da zastupnici imaju pravo na paušalnu naknadu, koja trenutačno iznosi 287 EUR dnevno, za sudjelovanje na službenim sjednicama tijela Parlamenta. Ta je naknada bila namijenjena pokrivanju troškova smještaja i obroka te svih drugih troškova nastalih tijekom boravka. Dodala je da će te informacije biti dostupne na internetskoj stranici Parlamenta nakon odluke Predsjedništva.

Kad je riječ o potrebi za uravnoteženjem zaštite podataka i kontrole nad javnim rashodima, Parlament je općenito ponovio da se ova pritužba prvenstveno odnosi na osobne podatke zastupnika u Europskom parlamentu, koji su se morali obrađivati u skladu s Uredbom 45/2001. Prema sudskoj praksi sudova Zajednice, odobravanje javnog pristupa dokumentu koji sadržava osobne podatke predstavljalo je postupanje s osobnim podacima u smislu članka 2. Uredbe 45/2001, a obveza institucija na temelju Uredbe 1049/2001 da odobre pristup dokumentima predstavljala je pravnu obvezu obrade osobnih podataka u smislu članka 5. točke (b) Uredbe 45/2001. U skladu s tim člankom 5. točkom (b) osobni podaci mogu se obrađivati ako je „obrada nužna radi poštovanja pravne obveze kojoj podliježe voditelj obrade”. Sud je prepoznao cilj praćenja pravilne uporabe javnih sredstava kao opravdanje za takozvano narušavanje privatnosti, ali je tvrdio da bi obrada trebala biti u skladu s načelom proporcionalnosti kada je namijenjena javnoj svrsi (8). Stoga je interes da se osigura najbolja uporaba javnih sredstava trebalo odvagnuti u odnosu na ozbiljnost zadiranja u prava dotičnih osoba na poštovanje privatnog života.

Parlament je naveo da je njegovo Predsjedništvo smatralo da osobni podaci, odnosno imena i iznosi isplaćeni za pojedinačne predmete zastupnika sadržani u izjavama o isplati troškova i naknada povezanih s privatnošću pojedinaca te da bi otkrivanje tih podataka imalo znatne posljedice za dotične osobe. Osim toga, valja istaknuti da je pravilno korištenje javnih sredstava u ovom konkretnom slučaju već bilo zajamčeno relevantnim unutarnjim i vanjskim provjerama. Javni interes za provjeru rashoda zadovoljen je revizijskim mehanizmima koji uključuju Odbor Parlamenta za proračunski nadzor i Revizorski sud. Nadalje, treba priznati da se tim revizijama poštovalo pravo na privatnost zastupnika i njihovih asistenata u mjeri u kojoj su dužnosnici uključeni u unutarnje i vanjske postupke provjere imali obvezu čuvanja poslovne tajne.

Parlament je dodao da njegovi zastupnici nikada nisu bili obaviješteni o tome da se pojedinosti o njihovim troškovima mogu otkriti javnosti. Otkrivanje tih informacija značilo bi njihovo korištenje u svrhe različite od onih za koje su podaci prikupljeni (članak 6. Uredbe 45/2001). Parlament je također ponovio da, u skladu sa svojim Poslovnikom, zastupnici nemaju pristup osobnim dosjeima i računima drugih zastupnika, što znači da je pristup a fortiori uskraćen osobama izvan Parlamenta.

Parlament je naglasio da, suprotno onomu što je utvrdio Ombudsman, nije odbio pristup uz obrazloženje da se cilj koji tužitelj želi postići traženjem pristupa dokumentima može postići drugim sredstvima. Samo je naveo da se prevladavajući javni interes, koji bi mogao opravdati otkrivanje, na koji se poziva u zahtjevu mora razlikovati od općeg javnog interesa za pristup dokumentima i mora biti specifičan za situaciju o kojoj je riječ (9), odnosno prikladan za cilj od javnog interesa koji se nastoji postići.

Zaključno, Parlament je potvrdio svoje mišljenje da bi otkrivanje dokumenata u kojima se otkrivaju pojedinosti o iznosima isplaćenima pojedinačnim zastupnicima u obliku različitih naknada predviđenih pravilima PEAM-a bilo nerazmjerno cilju koji se nastoji postići Uredbom 1049/2001, odnosno odgovornosti uprave prema građanima u demokratskom sustavu (uvodna izjava 2.). Objava podataka nije bila nužna i stoga nije bila u skladu s člankom 5. točkom (a) Uredbe 45/2001. Konkretno, postojanje demokratski legitimnog tijela, Odbora za proračunski nadzor i mehanizma vanjske revizije, Revizorskog suda, opravdalo je zaključak da postoje djelotvorna sredstva kontrole nad rashodima zastupnika u Europskom parlamentu.

Parlament je također izvijestio da su istrage s nacionalnim parlamentima u državama članicama pokazale da, općenito, pojedinačne pojedinosti ili raščlambe naknada koje su stvarno isplaćene zastupnicima u Parlamentu nisu objavljene. Parlament je svojem pismu Ombudsmanu priložio tablicu u kojoj se navode prakse koje je utvrdio u različitim državama članicama EU-a i u određenim državama izvan EU-a.

Prema mišljenju Parlamenta, većina nacionalnih parlamenata na svojim je internetskim stranicama objavila kratke opise naknada na koje zastupnici u Parlamentu imaju pravo u izvršavanju svojih mandata, kao i svrhu tih naknada i pravila kojima se uređuju. Međutim, činjenica da gotovo nijedan nacionalni parlament nije dostavio informacije o naknadama isplaćenima pojedinačnim zastupnicima upućivala je na to da se takvo otkrivanje općenito smatralo nepoželjnim kršenjem privatnosti. Osim toga, sama činjenica da postoje različite prakse među nacionalnim parlamentima zahtijevala je suzdržanost Europskog parlamenta kako bi se izbjeglo obvezivanje zastupnika da usvoje praksu koja nadilazi ono što se zahtijeva u njihovim državama članicama.

Parlament je dodao da pojedinačni zastupnici mogu, naravno, odlučiti žele li objaviti više informacija o naknadama koje su im isplaćene nego što je propisano pravilima Parlamenta.

Parlament je nadalje istaknuo da treba imati na umu da će Statut zastupnika stupiti na snagu prvog dana parlamentarnog saziva Europskog parlamenta koji počinje 2009. U tom bi kontekstu stupila na snagu nova provedbena pravila. Konkretno, promijenila bi se pravila o povratu putnih troškova i mirovinskom sustavu. Stoga je Parlament tvrdio da bi situaciju trebalo ponovno analizirati s obzirom na iskustva koja proizlaze iz stupanja Statuta na snagu.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima zadržao svoju pritužbu. Napomenuo je da Parlament do sada nije ni pitao pet zastupnika u Europskom parlamentu na koje se ovaj predmet odnosi za njihovo mišljenje o tom pitanju, iako je to moglo dodati više stajališta u raspravu. Osim toga, nije utvrdio jesu li zastupnici u Europskom parlamentu dali svoju suglasnost za otkrivanje podataka u skladu s člankom 5. točkom (d) Uredbe 45/2001.

Podnositelj pritužbe ponovno je naglasio da je njegov zahtjev u javnom interesu i izjavio da ne može vjerovati unutarnjim revizijama Parlamenta. U tom je kontekstu podnositelj pritužbe naglasio da je nedavno dovršena jedna takva revizija naknade za parlamentarnu pomoć, koja je trajala 14 mjeseci. Međutim, Parlament je tada odlučio da neće objaviti rezultate te revizije. Podnositelj pritužbe naveo je da je zastupnik u Europskom parlamentu na vlastitu inicijativu objavio sažetak nalaza revizije i da se taj sažetak odnosio na različite nepravilnosti. Stoga je podnositelj pritužbe pitao koja jamstva Parlament nudi građanima u pogledu transparentnosti i pravilne revizije financijskih izvještaja zastupnika u Europskom parlamentu.

Podnositelj pritužbe zatražio je od Ombudsmana da poduzme sve moguće mjere kako bi o svojoj pritužbi obavijestio zastupnike u Europskom parlamentu, javnost i europske medije, posebno u kontekstu predložene reforme Uredbe 1049/2001, kojom bi se, prema njegovu mišljenju, dodatno ograničio pristup dokumentima. Nadalje, zatražio je od Ombudsmana da osigura da Parlament ispuni svoju najavu o objavljivanju informacija o naknadama zastupnika u Europskom parlamentu na svojoj internetskoj stranici te da na taj način postupi u skladu sa zahtjevom Ombudsmana u tom pogledu.

Podnositelj pritužbe smatrao je da je iz sažetka izvješća unutarnjeg revizora koji je objavio jedan zastupnik u Europskom parlamentu jasno da se postojećim pravilima o naknadi za parlamentarnu pomoć nudi mogućnost zlouporabe, čime se zastupnicima omogućuje da, na primjer, pružateljima usluga isplate puni iznos dostupan u okviru te naknade, iako imaju samo jednog akreditiranog asistenta ili ga uopće nemaju, ili da isplate naknadu lažnom poduzeću.

Nadalje, isti sažetak pokazao je da u 26 % slučajeva iz uzorka za revizijsko izvješće upravi Parlamenta nisu podnesene potvrde o pripadnosti sustavu socijalne sigurnosti, za koje je revizor smatrao da nisu u skladu s pravilima PEAM-a. Osim toga, zabilježeni su slučajevi prekomjerne isplate asistenata za putne troškove i troškove boravka. Podnositelj pritužbe smatrao je da se taj sažetak mora uzeti u obzir pri procjeni je li otkrivanje koje je zatražio bilo „nužno u demokratskom društvu”.

Podnositelj pritužbe također je napomenuo da je Parlament pojam privatnosti tumačio na vrlo širok način, zbog čega je blokirao svaki pristup računima zastupnika u Europskom parlamentu. Međutim, prema njegovu mišljenju, njegov zahtjev ni na koji način nije predstavljao zadiranje u „unutarnji krug” privatnog života zastupnika u Europskom parlamentu i njihovih asistenata, već je slijedio legitiman cilj da se zastupnici u Europskom parlamentu pozovu na javnu odgovornost.

Podnositelj pritužbe ponovno je naglasio da birači moraju moći provjeriti opravdavaju li postignuća zastupnika u Europskom parlamentu tijekom njihova mandata iznos novca koji im je isplatio Parlament. U suprotnom glasači nisu mogli u potpunosti iskoristiti prednosti demokracije.

ODLUKA

1 Javni pristup podacima o naknadama dodijeljenima zastupnicima u Europskom parlamentu
Relevantne činjenice

1.1 Podnositelj pritužbe, novinar koji radi za malteške tjedne novine MaltaToday, zatražio je od Europskog parlamenta pristup podacima o plaćanjima koja je Parlament izvršio za svojih pet malteških zastupnika u Europskom parlamentu. Parlament je odbio zahtjev podnositelja pritužbe i ponovni zahtjev, tvrdeći da predmetni dokumenti sadrže osobne podatke u skladu s člankom 2. Uredbe (EZ) 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (10) ("Uredba 45/2001"). Parlament smatra da bi se otkrivanjem dokumenata povrijedili interesi privatnosti treće strane u smislu članka 4. stavka 1. točke (b) Uredbe (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (11) („Uredba 1049/2001”). Nadalje, pravilno korištenje javnih sredstava zajamčeno je relevantnim unutarnjim i vanjskim provjerama koje su proveli Odbor za proračunski nadzor i Revizorski sud. Parlament je također tvrdio da je člankom 5. stavkom 3. Poslovnika propisano da zastupnici u Europskom parlamentu nemaju pravo pregledavati osobne spise i račune drugih zastupnika u Europskom parlamentu. Stoga je a fortiori takav pristup trebalo uskratiti osobama izvan Parlamenta.

1.2 U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe tvrdio je da je zastupnik u Europskom parlamentu javna osoba koju plaćaju i nacionalne vlade i europski fondovi, a time i neizravno europski porezni obveznici. Porezni obveznici stoga bi trebali imati pravo nadzirati korištenje svojih doprinosa tako da imaju pristup računima zastupnika u Europskom parlamentu. Naglasio je da otvorenost jača načela demokracije i temeljnih prava te da pomaže građanima Unije u njihovu sudjelovanju u poslovima EU-a.

Istraga Europskog ombudsmana

1.3 U svojem mišljenju Parlament je zadržao svoje stajalište. Osobito je pojasnio da ne može omogućiti pristup spornim dokumentima jer se odnose ne samo na zastupnike nego i na treće osobe, kao što su asistenti, čiji je odnos sa zastupnicima uređen ugovorom privatnog prava. Parlament je tvrdio da mu nije dopušteno uplitanje u taj odnos te se stoga ograničio na ulogu računovođe. Također je tvrdio da je javni nadzor pravilnog korištenja europskih sredstava zajamčen djelotvornim revizijama koje su proveli Odbor za proračunski nadzor i Revizorski sud.

1.4 Inspekcija službi Ombudsmana pokazala je da se zahtjev podnositelja pritužbe odnosio na četiri vrste naknada za zastupnike u Europskom parlamentu, koje je Glavna uprava Parlamenta za financije evidentirala u tri baze podataka. Konkretno, u bazi podataka INDE bilježe se naknade za opće troškove, u bazi podataka CID bilježe se naknade za povrat troškova parlamentarne pomoći, a u bazi podataka MIME bilježe se naknade za putovanja i dnevnice zastupnika u Europskom parlamentu. Na primjer i na povjerljivoj osnovi predstavnicima Europskog ombudsmana prikazani su ispisi izvadaka iz tih triju baza podataka koji se odnose na pojedinačne zastupnike u Europskom parlamentu.

1. Na ispisima baze podataka INDE prikazano je ime dotičnog zastupnika, iznos koji je primio kao naknadu za opće troškove, a koji je isplaćen u paušalnom iznosu koji je jednak za sve zastupnike u Europskom parlamentu, iznos doprinosa u mirovinski sustav zastupnika koji se odbija od naknade, koji se razlikovao ovisno o pojedinačnim čimbenicima, te podaci o bankovnom računu zastupnika u Europskom parlamentu.
2. Ispisi iz baze podataka CID pokazali su iznos koji je dotični zastupnik zatražio da mu se svaki mjesec isplati njegov asistent. Osim imena zastupnika u Europskom parlamentu, u ispisima su navedena imena asistenata i iznosi koje je svaki od njih primio, u skladu sa svojim ugovorima sa zastupnikom u Europskom parlamentu. U drugim je slučajevima ime poduzeća navedeno umjesto imena asistenata, s obzirom na to da bi ugovori koje su zastupnici sklopili sa svojim asistentima mogli biti i ugovori o uslugama. Iznosi isplaćeni asistentima u ime zastupnika u Europskom parlamentu u okviru te naknade razlikovali su se i na njih se primjenjivala određena fiksna gornja granica. Ispisi su pokazali, za svaki mjesec, taj maksimalni proračun i njegov dio koji je korišten, kao i iznos koji nije iskorišten. Predstavnik Parlamenta izjavio je da se neiskorišteni proračun svakog mjeseca može iskoristiti u bilo kojem trenutku do kraja godine, kada istječe.
3. Ispisi baze podataka MIME pokazali su, kao prvo, naknadu koja se isplaćuje za putovanja zastupnika između njihova matičnog mjesta i njihovih radnih mjesta, odnosno Bruxellesa i Strasbourga. Ta je naknada isplaćena u paušalnom iznosu koji je izračunan na temelju relevantne udaljenosti i odabranog prijevoznog sredstva. Paušalni iznos nadoknađivao bi se i ako bi stvarni putni troškovi bili niži. Međutim, zastupnici u Europskom parlamentu morali su predočiti svoje ukrcajne propusnice kako bi dobili povrat troškova za putovanje zrakoplovom. Drugo, u bazi podataka prikazana je naknada za dnevnice zastupnika, koja se dodjeljuje za dane provedene u radu Parlamenta i izračunava se na temelju popisa koje su zastupnici potpisali kada su, primjerice, prisustvovali odborima čiji su bili članovi. Iznos naknade bio je jednak za svakog zastupnika u Europskom parlamentu. Kao treće, u bazi podataka prikazane su naknade za druge putne troškove, koje su izvršene na temelju dokaza o stvarno nastalim troškovima. Naslovi koji su se pojavili u primjeru predstavljenom predstavnicima Europskog ombudsmana uključivali su sljedeće: zračni prijevoz, "frais divers" (razni troškovi), hotelski troškovi i troškovi taksija. Detaljniji ispis prikazao je datume i mjesta putovanja, kao i korištenu vezu. Kad je riječ o dnevnicama, detaljniji ispis sadržavao je ime odbora kojem je prisustvovao. Predstavnik Parlamenta izjavio je da u toj bazi podataka nema podataka o trećim stranama. Na primjer, putni troškovi asistenata nisu se mogli nadoknaditi na temelju te naknade.

Stajalište Europskog nadzornika za zaštitu podataka

1.5 S obzirom na to da ovaj predmet zahtijeva postizanje ravnoteže između otvorenosti i prava na privatnost, Ombudsman se savjetovao s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka (EDPS) o tome mogu li se i, ako mogu, u kojoj mjeri podaci koje je zatražio podnositelj pritužbe objaviti. EDPS je u svojem odgovoru istaknuo da, iako položaj zastupnika u Europskom parlamentu ne znači da se osobama koje obnašaju taj položaj treba uskratiti zaštita njihove privatnosti, osnovno razmatranje mora biti da javnost ima pravo biti obaviještena o svojem ponašanju. Zastupnici su morali biti svjesni tog javnog interesa. U ovom je slučaju to bilo još očitije jer se odnosilo na troškove javnih sredstava povjerenih zastupnicima u Europskom parlamentu. Kad je riječ o mogućnosti da se od zastupnika zatraži mišljenje o učincima mogućeg otkrivanja podataka, EDPS je naveo da nije uvjeren u korisnost te mogućnosti u ovom slučaju jer se činilo očitim da se podaci koji se odnose na same zastupnike moraju otkriti.

Kad je riječ o podacima koji se odnose na asistente zastupnika u Europskom parlamentu, Europski nadzornik za zaštitu podataka naveo je da ishod mora biti precizniji. Iako je tvrdio da je pravo javnosti na informacije prevladavalo i u njihovu slučaju, EDPS je ipak smatrao da su potrebne iznimke kako bi se zaštitili legitimni interesi asistenata. Zatim je istaknuo, kao primjer, da otkrivanje imena asistenata u vezi sa zastupnicima za koje su radili može otkriti politička stajališta asistenata, koja predstavljaju osjetljive podatke u smislu članka 10. Uredbe 45/2001. Prema mišljenju Europskog nadzornika za zaštitu podataka, brisanje imena asistenata predstavljalo bi odgovarajuću zaštitu njihovih prava. Europski nadzornik za zaštitu podataka također je smatrao da bi se pristup zbirnim podacima mogao razmotriti ako iz posebnih razloga to rješenje ne zadovoljava opravdane interese ispitanika.

Nacrt preporuke Europskog ombudsmana

1.6 Nakon temeljite procjene različitih aspekata predmeta ombudsmanica je zaključila da je Parlament u cijelosti pogrešno odbio zahtjev podnositelja pritužbe za pristup podacima sadržanima u njegovim bazama podataka INDE, CID i MIME. To je predstavljalo nepravilnosti u postupanju. Stoga je Parlamentu uputio nacrt preporuke u kojem od njega traži da „i. ponovno razmotri zahtjev podnositelja pritužbe za pristup podacima u kojem se detaljno navode naknade dodijeljene malteškim zastupnicima u Europskom parlamentu i ii. podnositelju pritužbe omogući pristup tim podacima” u skladu s razmatranjima koja mu je iznio.

Detaljno mišljenje Parlamenta i primjedbe podnositelja pritužbe

1.7 U svojem detaljnom mišljenju Parlament je obavijestio Ombudsmana da je, u skladu s najboljom praksom utvrđenom u različitim državama članicama, Predsjedništvo odlučilo na svojim internetskim stranicama objaviti informacije o Pravilniku o isplati troškova i naknada zastupnicima (PEAM) i iznosima na koje zastupnici imaju pravo pod različitim naslovima. Zauzela je stajalište da će time postupiti u skladu sa zahtjevom Ombudsmana u pogledu naknade za opće troškove. Kad je riječ o naknadi troškova parlamentarne pomoći, Parlament je tvrdio da bi se odobravanjem pristupa tim podacima, čak i ako su imena asistenata izbrisana, zadirala u njihovo pravo na privatnost jer bi se unakrsnim povezivanjem tih informacija s popisom asistenata zastupnika, koji je već bio izravno dostupan na internetskoj stranici Parlamenta, otkrile pojedinosti o osobnim prihodima pojedinačnih asistenata. Kad je riječ o naknadi za putne troškove, Parlament je tvrdio da bi otkrivanje raščlambe iznosa primljenih u okviru tog naslova moglo imati ozbiljne posljedice za zastupnike, posebno zato što bi se mogli donijeti zaključci o političkoj aktivnosti zastupnika i njegovim izvorima informacija. Kad je riječ o dnevnicama, iznos paušalne naknade koja se isplaćuje po danu bit će objavljen na internetskoj stranici Parlamenta.

Parlament je tvrdio da bi otkrivanje osobnih podataka, odnosno imena i iznosa plaćenih za pojedinačne stavke, bilo nerazmjerno cilju koji se želi postići Uredbom 1049/2001. Smatrao je da otkrivanje nije potrebno i da stoga nije u skladu s člankom 5. točkom (a) Uredbe 45/2001. Osim toga, zastupnici u Europskom parlamentu nikad nisu bili obaviješteni o tome da se pojedinosti o njihovim troškovima mogu otkriti javnosti. Osim toga, činjenica da gotovo nijedan nacionalni parlament nije dostavio informacije o naknadama isplaćenima pojedinačnim zastupnicima upućivala je na to da se takvo otkrivanje općenito smatralo nepoželjnim kršenjem privatnosti. Sama činjenica da postoje različite prakse među nacionalnim parlamentima zahtijevala je suzdržanost Europskog parlamenta kako bi se izbjeglo obvezivanje zastupnika da usvoje praksu koja nadilazi ono što se zahtijeva u njihovim državama članicama.

Parlament je također istaknuo da pojedinačni zastupnici mogu, naravno, odlučiti otkriti više informacija nego što je propisano pravilima Parlamenta. Dodala je da će nakon stupanja na snagu Statuta zastupnika 2009. na snagu stupiti i nova provedbena pravila o povratu putnih troškova i mirovinskom sustavu. Stoga je Parlament tvrdio da bi situaciju trebalo ponovno analizirati s obzirom na iskustva koja bi mogla proizaći iz stupanja Statuta na snagu.

1.8 Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima zadržao svoju pritužbu. Ombudsmanu je skrenuo pozornost na sažetak izvješća o unutarnjoj reviziji unutarnjeg revizora Parlamenta, koji je na raspolaganje stavio pojedinačni zastupnik u Europskom parlamentu i koji je, prema podnositelju pritužbe, pokazao da trenutačna pravila zastupnicima u Europskom parlamentu nude mogućnost zlouporabe. Tvrdio je da bi sažetak trebalo uzeti u obzir pri procjeni je li otkrivanje koje je zatražio bilo "nužno u demokratskom društvu". Podnositelj pritužbe smatrao je da je Parlament preširoko tumačio pojam privatnosti. To stajalište Parlamenta potvrdilo je da je javni nadzor doista potreban kako bi se glasačima omogućilo da prosude uspješnost zastupnika u Europskom parlamentu. Podnositelj pritužbe također je istaknuo da Parlament nikada nije zatražio mišljenje od pet dotičnih malteških zastupnika u Europskom parlamentu i nije utvrdio jesu li dali suglasnost za otkrivanje podataka. Zatražio je od Ombudsmana da poduzme sve moguće mjere kako bi se taj slučaj skrenuo na širu pozornost zastupnika u Europskom parlamentu, javnosti i medija. Također je zatražio od Ombudsmana da provjeri je li Parlament ispunio svoju najavu da će određene informacije staviti na raspolaganje na svojoj internetskoj stranici.

Procjena Europskog ombudsmana

1.9 Ombudsmanica smatra da bi se pitanja koja je podnositelj pritužbe istaknuo u ovom predmetu u teoriji mogla tumačiti s tri glavne perspektive, odnosno s obzirom na načela transparentnosti, financijske odgovornosti i političke odgovornosti. Načelo transparentnosti dio je načela dobre uprave, čije poštovanje Europski ombudsman mora nastojati osigurati. Kad je riječ o drugom od tih načela, način na koji zastupnici u Europskom parlamentu upotrebljavaju javna sredstva otvara pitanje jesu li relevantni rashodi pravilno obračunani. Ombudsmanica smatra da to ispitivanje predstavlja primarnu odgovornost tijela Parlamenta za unutarnji proračunski nadzor i Revizorskog suda. Kad je riječ o načelu političke odgovornosti, Ombudsman smatra da je to pitanje u isključivoj nadležnosti Parlamenta i njegovih zastupnika u Europskom parlamentu. Parlament i zastupnici u Europskom parlamentu imaju središnju ulogu u funkcioniranju i sustavu provjere i institucionalne ravnoteže Europske unije te u konačnici djeluju pod nadzorom samih birača.

1.10 Stoga je važno najprije naglasiti da se ova istraga odnosi isključivo na pitanje je li Parlament u ovom slučaju poštovao načelo transparentnosti u pogledu javnog pristupa predmetnim podacima. Ombudsman ponovno podsjeća da su i Parlament i podnositelj pritužbe svoje obrazloženje temeljili na Uredbi 1049/2001 o pristupu dokumentima. S obzirom na to da je Parlament prihvatio razmotriti zahtjev podnositelja pritužbe kao zahtjev za pristup dokumentima u skladu s ovom Uredbom (a ne, primjerice, kao zahtjev za informacije), moraju se primjenjivati postupci i kriteriji utvrđeni u ovoj Uredbi. To također znači da bi samo iznimke predviđene Uredbom mogle predstavljati valjane razloge na temelju kojih bi se zahtjev podnositelja pritužbe mogao zakonito odbiti.

1.11 U svojem detaljnom mišljenju Parlament se pozvao na studiju o praksama država članica u pogledu pristupa naknadama koje se dodjeljuju zastupnicima u nacionalnim parlamentima. Ombudsmanica napominje da iz studije koju je podnio Parlament proizlazi da velik broj nacionalnih parlamenata doista ne pruža informacije o pojedinačnim plaćanjima svojim članovima, ali da iz istog izvora također proizlazi da sedam nacionalnih parlamenata daje pristup tim informacijama i da nisu navedeni rezultati za još osam parlamenata, od kojih su tri, čini se, odgovorila na raniju studiju iz 2002., navodeći da su dali pristup predmetnim informacijama. Parlament je tvrdio da sama činjenica da postoje različite prakse među nacionalnim parlamentima zahtijeva njegovu suzdržanost kako bi se izbjeglo obvezivanje zastupnika da usvoje praksu koja nadilazi ono što se zahtijeva u njihovim državama članicama. Međutim, pitanje treba li u ovom slučaju odobriti pristup pitanje je koje treba riješiti isključivo na razini Unije i samo primjenom prava Unije. Informacije koje je Parlament pružio o praksama usvojenima na razini država članica, iako su vrijedne kao izvor usporednih podataka, stoga ne mogu opravdati odbijanje zahtjeva podnositelja pritužbe na temelju razloga koji nisu obuhvaćeni izuzećima iz Uredbe 1049/2001.

1.12 Ombudsman također prima na znanje izjavu Parlamenta da bi situaciju trebalo ponovno procijeniti nakon stupanja na snagu novog Statuta zastupnika 2009. godine. U mjeri u kojoj ova izjava predstavlja predanost Parlamenta budućoj reviziji transparentnosti naknada zastupnika u Europskom parlamentu, Ombudsman je pozdravlja. Međutim, u ovom je slučaju riječ o zahtjevu za pristup dokumentima koji je podnesen 2005. i načinu na koji ga je Parlament obradio. Stoga je očito da Ombudsman mora ocijeniti ovaj predmet na temelju zakona koji je bio na snazi u vrijeme kada je Parlament razmatrao zahtjev.

Odnos između Uredbe 1049/2001 i Uredbe 45/2001

1.13 U skladu s njezinom četvrtom uvodnom izjavom, svrha Uredbe 1049/2001 je "da se u najvećoj mogućoj mjeri osigura pravo na javni pristup dokumentima". Članak 4. stavak 1. točka (b) Uredbe, na koji se Parlament pozvao kako bi podržao svoje stajalište, glasi kako slijedi:

„Institucije odbijaju pristup dokumentu ako bi njegovo otkrivanje ugrozilo zaštitu: (...) privatnost i integritet pojedinca, posebno u skladu sa zakonodavstvom Zajednice o zaštiti osobnih podataka.”

U skladu s ustaljenom sudskom praksom sudova Zajednice, i. iznimke od općeg prava na pristup dokumentima utvrđene u Uredbi 1049/2001 primjenjuju se i tumače restriktivno (12); ii. dotična institucija, ako odbije pristup, mora u svakom pojedinačnom slučaju procijeniti je li relevantni dokument obuhvaćen predviđenim iznimkama (13); i iii. mora se razmotriti mogućnost odobravanja djelomičnog pristupa informacijama koje nisu obuhvaćene relevantnim iznimkama (14).

Člankom 5. Uredbe 45/2001 predviđa se sljedeće:

„Osobni podaci mogu se obrađivati samo ako:

(a) obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa na temelju Ugovora o osnivanju Europskih zajednica ili drugih pravnih instrumenata donesenih na temelju njih ili za zakonito izvršavanje službene ovlasti dodijeljene instituciji ili tijelu Zajednice ili trećoj strani kojoj se podaci otkrivaju, ili

(b) obrada je nužna radi poštovanja pravne obveze kojoj podliježe voditelj obrade, ili

(c) obrada je nužna za izvršenje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele mjere na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora, ili

(d) ako je osoba čiji se podaci obrađuju nedvosmisleno dala svoju privolu, ili

(e) obrada je nužna kako bi se zaštitili vitalni interesi ispitanika.”

1.14 Ombudsmanica napominje da se Parlament pozvao na presudu Suda u predmetu Österreichischer Rundfunk (15), u kojoj je Sud presudio da se Direktivi 95/46/EZ o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (16) ne protivi nacionalno zakonodavstvo kojim se zahtijeva otkrivanje imena primatelja iznosa godišnjeg prihoda iznad određenog praga, pod uvjetom da nacionalni sud utvrdi da je takvo otkrivanje nužno i primjereno cilju od javnog interesa koji se nastoji postići zakonodavstvom. Parlament je tvrdio da u ovom slučaju nadzor nad javnim rashodima predstavlja javni interes koji treba zaštititi i da objava pojedinačnih plaćanja zastupnicima u Europskom parlamentu i asistentima nije potrebna u smislu članka 5. točke (a) Uredbe 45/2001 za ostvarenje tog javnog interesa.

1.15 Čini se da se to pravno stajalište temelji na pretpostavci da se Uredbom 1049/2001 uvodi upućivanje na Uredbu 45/2001 kada je riječ o dokumentima koji sadržavaju osobne podatke. Ombudsmanica smatra da bi takav pristup imao ozbiljne posljedice za pravo građana na pristup dokumentima u skladu s Uredbom 1049/2001.

Konkretno, valja istaknuti da se člankom 6. stavkom 1. Uredbe 1049/2001 predviđa da podnositelji zahtjeva ne moraju navesti razloge kada traže pristup određenom dokumentu. Međutim, člankom 8. točkom (b) Uredbe 45/2001 zahtijeva se da se osobni podaci prenose samo „ako primatelj utvrdi potrebu za prijenosom podataka”. Članak 8. točka (b) i članak 5. točka (a) Uredbe 45/2001, na kojima je Parlament temeljio svoje stajalište u ovom slučaju, zahtijevaju nužnost kako bi prijenos podataka bio zakonit. Stoga bi primjena tih odredbi učinila članak 6. stavak 1. Uredbe 1049/2001 besmislenim u svim slučajevima u kojima građani zatraže pristup dokumentu koji sadržava osobne podatke. Ombudsmanica smatra da to nije mogla biti namjera zakonodavca Zajednice. Stoga je potrebno pronaći tumačenje kojim se na odgovarajući način uzimaju u obzir interesi zaštićeni Uredbom 45/2001 i Uredbom 1049/2001.

1.16 Što se tiče odnosa između Uredbe 1049/2001 i Uredbe 45/2001, Ombudsman je uvijek smatrao da su i javni pristup dokumentima i zaštita podataka legitimna prava, ali da ona nisu konkurentska prava (17). Prevladavajuće načelo u javnoj upravi mora biti služenje građanima putem otvorenih postupaka donošenja odluka kako bi im se omogućilo da prate izvršavanje svojih ovlasti. Na temelju tih razmatranja Ombudsman je u kontekstu niza pritužbi koje se odnose na pristup dokumentima dosljedno naglašavao da se takav pristup ne može ograničiti neopravdano širokim tumačenjem zakonodavstva o zaštiti podataka (18).

1.17 Europski nadzornik za zaštitu podataka općenito je zauzeo isto stajalište u svojem pripremnom dokumentu o javnom pristupu dokumentima i zaštiti podataka (19). Potvrdio je to stajalište u svojem odgovoru na savjetovanje Ombudsmana u ovom predmetu, u kojem je istaknuo da, iako se zastupnicima u Europskom parlamentu očito ne smije uskratiti zaštita njihove privatnosti, osnovna briga u demokratskom društvu mora biti da javnost ima pravo biti obaviještena o njihovu ponašanju.

1.18 U tom pogledu valja napomenuti da je odnos između uredbi 1049/2001 i 45/2001 razmotrio i Prvostupanjski sud u svojoj nedavnoj presudi u predmetu Bavarian Lager (20), koja se, među ostalim, odnosila na pristup imenima lobista koji su prisustvovali sastanku s Komisijom i predstavnicima nacionalnih vlada. Sud je u svojoj presudi presudio da se članak 8. točka (b) Uredbe 45/2001 ne može primijeniti ako se osobni podaci trebaju prenositi kako bi se provela Uredba 1049/2001.

1.19 Ombudsman primjećuje da je pravno tumačenje koje je Parlament izrazio u svojem detaljnom mišljenju već formulirao predsjednik Europskog parlamenta u pismu upućenom Ombudsmanu 28. listopada 2002.(21) Tadašnji predsjednik Parlamenta, g. Pat Cox, jasno je izrazio stajalište Parlamenta da bi tumačenje Europskog ombudsmana o pravnom odnosu između Uredbe 1045/2001 i Direktive 45/2001, koje je jednako tumačenju donesenom u trenutačnoj odluci, "... predstavljalo promjenu materijalnog prava, s obzirom na to da je učinak članka 4. stavka 1. točke (b) Uredbe 1049/2001 podrediti pravo javnog pristupa sadržano u članku 2. te Uredbe zakonodavstvu Zajednice o zaštiti podataka" [naknadno istaknuto].

1.20 Komisija je također dosljedno branila tu teoriju upućivanja sve dok CFI nije odbacio takvo tumačenje u predmetu Bavarian Lager. Međutim, Komisija je Sudu podnijela žalbu protiv presude CFI-ja (22) jer je, među ostalim, CFI smatrao da se članak 8. točka (b) Uredbe 45/2001 ne može primijeniti u slučaju osobnih podataka u dokumentima u posjedu institucije obuhvaćene Uredbom 1049/2001 i da se nijednom odredbom Uredbe 45/2001 ili Uredbe 1049/2001 ne zahtijeva ili ne dopušta onemogućavanje te odredbe kako bi se omogućio učinak norme na temelju Uredbe 1049/2001. Taj razlog za žalbu Komisije u biti je istovjetan pravnom tumačenju koje je Europski parlament iznio u svojem detaljnom mišljenju Ombudsmanu.

1.21 Kao što je prethodno općenito objašnjeno i što će biti detaljnije razrađeno u nastavku, Ombudsman je i dalje uvjeren da to nije ispravno tumačenje općeg pravnog pitanja odnosa između Uredbe 1049/2001 i Uredbe 45/2001. Europski nadzornik za zaštitu podataka dijeli mišljenje Europskog ombudsmana, a potvrdio ga je i Prvostupanjski sud u predmetu Bavarian Lager, koji je, dok Sud ne donese presudu o žalbi, i dalje mjerodavno tumačenje u tom području te ga Parlament i Europski ombudsman moraju poštovati.

1.22 Stoga, što se tiče ovog predmeta, Ombudsman smatra da podnositelj pritužbe nije morao dokazati da su obrada i prijenos predmetnih podataka bili nužni.

Tumačenje Uredbe 1049/2001

1.23 Prilikom ocjenjivanja zahtjeva podnositelja pritužbe na temelju Uredbe 1049/2001, Parlament je zaključio da se primjenjuje iznimka iz članka 4. stavka 1. točke (b) jer bi se otkrivanjem ugrozila zaštita "privatnosti i integriteta pojedinca". Jasno je da dokumenti kojima podnositelj pritužbe želi pristupiti sadržavaju osobne podatke. Međutim, u presudi u predmetu Bavarian Lager Prvostupanjski sud smatrao je da ne mogu svi osobni podaci (u slučaju njihova otkrivanja) po svojoj prirodi ugroziti privatni život dotične osobe. Umjesto toga, prema mišljenju CFI-ja, trebalo je procijeniti je li javni pristup mogao „stvarno i konkretno ugroziti zaštitu privatnosti i integriteta dotičnih osoba”(23).

1.24 Prije primjene ovog testa na ovaj predmet, Ombudsmanica smatra da je korisno ukratko razmotriti dva argumenta koja su stranke istaknule u kontekstu tumačenja Uredbe 1049/2001.

1.25 Kao prvo, valja podsjetiti na to da je iznimka predviđena člankom 4. stavkom 1. točkom (b) Uredbe 1049/2001 bezuvjetno formulirana. Drugim riječima, pristup se ne može odobriti ako bi otkrivanje dokumenta ugrozilo zaštitu privatnosti i integriteta osobe. Ta se iznimka ne može poništiti, kao ni iznimke utvrđene u članku 4. stavku 2., prevladavajućim javnim interesom za otkrivanje. Stoga je Ombudsman iznenađen činjenicom da se čini da Parlament u svojem detaljnom mišljenju tvrdi da se zahtjev za pristup mora odnositi na prevladavajući javni interes koji se mora razlikovati od općeg javnog interesa za pristup dokumentima.

1.26 Kao drugo, podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima tvrdio da je Parlament trebao utvrditi jesu li zastupnici dali svoju suglasnost za obradu u skladu s člankom 5. točkom (d) Uredbe 45/2001. Parlament se u svojim podnescima nije pozvao na taj argument. Međutim, Parlament je tvrdio da zastupnici u Europskom parlamentu nisu bili obaviješteni o mogućnosti da se pojedinosti o njihovim troškovima otkriju javnosti.

U presudi u predmetu Bavarian Lager Prvostupanjski sud smatrao je da obrada podataka koja se zahtijeva na temelju Uredbe 1049/2001 predstavlja pravnu obvezu u smislu članka 5. točke (b) Uredbe 45/2001. Stoga ispitanik u načelu nema pravo na prigovor. Međutim, na temelju članka 4. stavka 1. točke (b) Uredbe 1049/2001 trebalo je uzeti u obzir učinak koji bi otkrivanje podataka koji se odnose na ispitanika moglo imati(24). U svojem odgovoru na savjetovanje s Europskim ombudsmanom Europski nadzornik za zaštitu podataka zauzeo je stajalište da zastupnici u Europskom parlamentu moraju biti svjesni javnog interesa za svoje aktivnosti, posebno kad je riječ o rashodima javnih sredstava. Stoga nije bilo potrebno pitati zastupnike u Europskom parlamentu o njihovu mišljenju u pogledu učinaka otkrivanja predmetnih podataka.

S obzirom na navedeno, Ombudsman smatra da pitanje je li se s dotičnim zastupnicima savjetovalo ili jesu li obaviješteni o mogućnosti da se pojedinosti o njihovim troškovima otkriju javnosti nije relevantno za njegovu procjenu odbijanja zahtjeva podnositelja pritužbe od strane Parlamenta u skladu s Uredbom 1049/2001.

Zaključci Europskog ombudsmana u pogledu pojedinačnih skupova podataka o kojima je riječ

1.27 Imajući na umu sva prethodna razmatranja, Ombudsman će se sada obratiti pojedinačnim skupovima podataka na koje se odnosi zahtjev podnositelja pritužbe za pristup dokumentima. To su podaci koji se odnose na 1. naknadu za opće troškove zabilježenu u bazi podataka INDE-a, 2. naknadu za povrat troškova parlamentarne pomoći zabilježenu u bazi podataka CID-a i 3. naknadu za putne troškove i dnevnice zabilježenu u bazi podataka MIME-a.

(1) Naknada za opće troškove

1.28 Što se tiče naknade za opće troškove zabilježene u bazi podataka INDE, Ombudsmanica je preporučila da se iznos paušalnog iznosa isplaćenog svim zastupnicima u Europskom parlamentu objavi ako već nije bio javan. Ombudsmanica je zapravo smatrala da nije moguće vidjeti kako bi otkrivanje tih informacija moglo stvarno i konkretno ugroziti zaštitu privatnosti i integriteta dotičnih zastupnika u Europskom parlamentu.

1.29 Ombudsman napominje da ga je Parlament u svojem detaljnom mišljenju obavijestio da predmetni paušalni iznos trenutačno iznosi 4 052 EUR i da se revidira svake godine. Prima na znanje izjavu Parlamenta da građani mogu na zahtjev dobiti informacije o tom iznosu i pozdravlja najavu Parlamenta da će te informacije sada objaviti na svojoj internetskoj stranici. Iako Parlament to nije izričito rekao, Ombudsman vjeruje da će informacije koje treba dostaviti na internetskoj stranici Parlamenta uključivati paušalne iznose od 2004. nadalje, s obzirom na to da se zahtjev podnositelja pritužbe posebno odnosio na 2004. i 2005. godinu.

1.30 Stoga Ombudsman smatra da je Parlament učinkovito prihvatio taj aspekt njegova nacrta preporuke. Zapravo, sada je jasno da svih pet zastupnika u Europskom parlamentu s Malte (kao i svi ostali zastupnici u Europskom parlamentu) prima navedenu naknadu. U tim okolnostima inzistirati na tome da bi Parlament trebao otkriti relevantne podatke iz baze podataka INDE-a za svakog od tih zastupnika u Europskom parlamentu ne bi imalo nikakvu korisnu svrhu jer bi se relevantnim dokumentom samo potvrdilo ono što podnositelj pritužbe sada ionako zna.

1.31 U svojim primjedbama na detaljno mišljenje Parlamenta podnositelj pritužbe zatražio je od Ombudsmana da osigura da Parlament poštuje svoju najavu da će relevantne informacije objaviti na internetu. Ombudsman podsjeća da nema ovlasti prisiliti instituciju ili tijelo da poduzmu određenu mjeru kako bi se uklonile nepravilnosti u postupanju koje je utvrdio. Što se tiče ovog predmeta, Ombudsman ni u kojem slučaju nema razloga sumnjati da će Parlament nastaviti s objavom podataka kako je najavljeno u njegovu detaljnom mišljenju. Međutim, ako Parlament, suprotno svim očekivanjima, ne postupi u skladu sa svojom objavom u razumnom roku, podnositelj pritužbe mogao bi razmotriti podnošenje nove pritužbe Ombudsmanu.

1.32 Što se tiče podataka povezanih sa sudjelovanjem u mirovinskom sustavu zastupnika u Europskom parlamentu, koji su također zabilježeni u bazi podataka INDE, Ombudsman je u svojem nacrtu preporuke najavio da će pričekati ishod predmeta 655/2006/(SAB)ID koji se odnosi na pristup popisu zastupnika u Europskom parlamentu koji su članovi mirovinskog sustava. Njegova odluka u tom slučaju donesena je i danas. Ombudsmanica je došla do zaključka da bi, nakon što je došla do privremenog nalaza nepravilnosti u postupanju i podnijela prijateljski prijedlog rješenja koji je Parlament odbio, potpuna procjena predmetnog problema najvjerojatnije dovela do zaključka da sporno odbijanje Parlamenta da otkrije te informacije nije utemeljeno i da to predstavlja slučaj nepravilnosti u postupanju.

Međutim, Ombudsmanica je napomenula da je Parlament već razmotrio relevantno pitanje i da se čini da je Parlament, djelujući kao političko tijelo i na plenarnoj sjednici (25), donio odluku da se ti podaci ne bi trebali otkrivati. Ta odluka koju je donio Parlament podrazumijeva da se primjenjuje koncept političke odgovornosti, a ne koncept moguće nepravilnosti u upravljanju institucijom. Ta je razlika od ključne važnosti za funkcioniranje i sustav provjera i institucionalnih ravnoteža Europske unije. U tim je okolnostima Ombudsmanica smatrala da daljnje istrage nisu opravdane u vezi s tim pitanjem te je zaključila predmet. S obzirom na to da se ista razmatranja primjenjuju i u pogledu odgovarajućeg aspekta ovog prigovora, smatra da ni daljnje ispitivanje tog pitanja s njegove strane nije opravdano.

(2) Naknada za povrat troškova parlamentarne pomoći

1.33 U pogledu naknade za povrat troškova parlamentarne pomoći, zabilježene u bazi podataka CID, Europski nadzornik za zaštitu podataka smatrao je da prevladava pravo javnosti na informacije, ali da su potrebne iznimke kako bi se zaštitili legitimni interesi asistenata. Europski nadzornik za zaštitu podataka u tom je kontekstu istaknuo da bi otkrivanje imena asistenata u vezi sa zastupnicima u Europskom parlamentu za koje su radili moglo otkriti politička stajališta asistenata.

Ombudsmanica se složila s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka i preporučila da se, u nedostatku posebnih razloga koji se protive otkrivanju, odobri pristup, osim upućivanja na imena asistenata, koja bi trebalo izbrisati.

Parlament u tom pogledu nije proveo nacrt preporuke Europskog ombudsmana. U svojem detaljnom mišljenju obavijestio je Ombudsmana da svaki zastupnik ima pravo na mjesečnu naknadu te vrste do trenutačno najvišeg iznosa od 16 914 EUR. Međutim, Parlament je tvrdio da bi se otkrivanjem detaljne raščlambe iznosa te naknade koju traži svaki zastupnik u Europskom parlamentu u praksi povrijedila privatnost asistenata jer bi se omogućilo unakrsno upućivanje na te informacije s popisom parlamentarnih asistenata, koji je javno dostupan na internetskoj stranici Parlamenta, kako bi se dobile pojedinosti o osobnim prihodima pojedinačnih asistenata.

1.34 Ombudsman primjećuje da se pitanje koje je istaknuo EDPS u vezi sa zaštitom političkih stajališta asistenata više ne čini relevantnim za njegovu vlastitu procjenu jer su predmetne informacije već u javnoj sferi. Međutim, argument Parlamenta da bi unakrsno upućivanje na registar s informacijama o naknadi za parlamentarnu pomoć moglo omogućiti donošenje zaključaka o tome koliko se pojedinačnih asistenata plaća zaslužuje pomnije ispitivanje. Ombudsmanica smatra da se načelno ne može isključiti da otkrivanje informacija koje omogućuju takve zaključke može stvarno i konkretno ugroziti zaštitu privatnosti i integriteta dotičnih asistenata. Međutim, nije uvjeren da bi otkrivanje zbirnih podataka o toj naknadi imalo te negativne posljedice u svakom pojedinom slučaju. U svakom slučaju, Ombudsman nije uvjeren da bi zaključci o plaćanjima pojedinačnim asistentima bili mogući u slučaju zastupnika u Europskom parlamentu koji imaju više od jednog asistenta ili u slučaju zastupnika u Europskom parlamentu koji se koriste mogućnošću plaćanja poduzeću za pružanje usluga pomoći. Ombudsmanica napominje da, prema popisu asistenata dostupnom na internetskoj stranici Parlamenta, dva od pet malteških zastupnika na koje se odnosi ova pritužba trenutačno imaju više od jednog asistenta. Međutim, također treba priznati da bi, ako bi ti asistenti radili u različitim zemljama i bili plaćeni u različitim valutama, to ponovno moglo dovesti do moguće identifikacije plaćanja koja su im izvršena.

1.35 Parlament bi stoga morao pružiti dodatna i bolja objašnjenja kako bi dokazao svoj argument da bi informacije koje treba otkriti u ovom slučaju omogućile zaključke o osobnim prihodima pojedinačnih asistenata, međutim, Ombudsman napominje da Parlament nije uložio nikakve napore kako bi dokazao da bi otkrivanje relevantnih podataka u konkretnim slučajevima pet malteških zastupnika u Europskom parlamentu omogućilo donošenje zaključaka o plaći njihovih pojedinačnih asistenata i da bi otkrivanje tih podataka moglo stvarno i konkretno ugroziti zaštitu privatnosti i integriteta dotičnih asistenata.

1.36 Osim toga, Ombudsman podsjeća da je u savjetovanju s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka istaknuo mogućnost objavljivanja informacija o tome jesu li i u kojoj mjeri zastupnici u Europskom parlamentu iscrpili svoj proračun u okviru naknade za parlamentarnu pomoć za određenu godinu. Europski nadzornik za zaštitu podataka složio se s tom mogućnošću u slučaju da postoje posebni razlozi za tvrdnju da brisanje imena asistenata ne bi bilo dovoljno. Međutim, Ombudsmanica napominje da ni Parlament nažalost nije komentirao tu mogućnost.

1.37 Ombudsman je svjestan činjenice da prikupljanje takvih zbirnih podataka može zahtijevati radnje u predmetnoj bazi podataka koje nadilaze jednostavno ispisivanje izvadaka. U svojem odgovoru na zahtjev podnositelja pritužbe za pristup Parlament je ispravno primijetio da se Uredba 1049/2001 odnosi na pristup postojećim dokumentima i da ne obvezuje institucije na izradu dokumenata. Parlament je dodao da, ako zatražene informacije nisu dostupne u jednom ili više postojećih dokumenata, ali uključuju prikupljanje podataka iz baze podataka, zahtjev za pristup tim informacijama, stricto sensu, nije obuhvaćen područjem primjene Uredbe 1049/2001. Međutim, Ombudsman također napominje da je Parlament ipak smatrao da bi zahtjev podnositelja pritužbe trebalo ispitati s obzirom na odredbe Uredbe 1049/2001. S obzirom na to da bi odobravanje pristupa predmetnim informacijama u svakom slučaju zahtijevalo da ih Parlament ispiše iz baze podataka u kojoj se nalaze, Ombudsmanica smatra da priprema ispisa s ukupnim podacima ne bi uzrokovala nerazmjernu količinu dodatnog posla. Nadalje, iz Ombudsmanove inspekcije predmetnih baza podataka proizlazi da bi postupci potrebni za izradu zbirnih podataka bili relativno jednostavni.

1.38 S obzirom na navedeno, Ombudsmanica smatra da Parlament nije pružio zadovoljavajuće objašnjenje o tome zašto nije mogao odobriti pristup raščlambi iznosa naknade za povrat troškova parlamentarne pomoći koje su zatražili pojedinačni zastupnici u Europskom parlamentu i, u svakom slučaju, nije razmotrio odobravanje pristupa zbirnim podacima. Ovo je primjer nepravilnosti u postupanju.

(3) Naknada za putne troškove i dnevnice

1.39 Kad je riječ o bazi podataka MIME, ombudsmanica je preporučila da se odobri potpuni pristup podacima sadržanima u toj bazi podataka.

Iz njegova pregleda te baze podataka proizlazi da su u njoj sadržane tri različite kategorije informacija: (a) paušalni iznos za putovanja između mjesta podrijetla zastupnika u Bruxelles ili Strasbourg, (b) dnevnice isplaćene na temelju popisa prisutnosti koje su potpisali zastupnici u Europskom parlamentu i (c) posebne putne troškove, tj. za mjesta koja nisu Bruxelles ili Strasbourg, koji su nadoknađeni na temelju dokaza o nastalim troškovima. Parlament je tvrdio da je potrebno uspostaviti ravnotežu između javnog interesa za jamčenje slobodnog obnašanja mandata zastupnika u Europskom parlamentu i javnog interesa za učinkovitu kontrolu javnih rashoda. Kad je riječ o naknadi za putne troškove, Parlament je najavio da će informacije o metodama izračuna i povezanim iznosima objaviti na svojoj internetskoj stranici. Međutim, objavljivanje raščlambe iznosa primljenih u okviru ovog naslova moglo bi imati ozbiljne posljedice za zastupnike, čime bi se omogućilo donošenje zaključaka o njihovim političkim aktivnostima i izvorima informacija, čime bi se povrijedila njihova neovisnost. Kad je riječ o dnevnicama, koje trenutačno iznose 287 EUR dnevno, Parlament je najavio da će informacije o tom iznosu i o funkciji plaćanja u okviru tog naslova objaviti na svojoj internetskoj stranici.

1.40 Ombudsman pozdravlja najavu Parlamenta da će pružiti dodatne informacije o naknadi za putne troškove. Međutim, također napominje da Parlament nije proveo svoj nacrt preporuke za objavljivanje podataka o iznosima koje su primili pojedinačni zastupnici u Europskom parlamentu pod tim naslovom. Isto vrijedi i za dnevnice. Iako Ombudsman pozdravlja dodatne informacije koje je dostavio Parlament, smatra da se tim informacijama ne odgovara na zahtjev podnositelja pritužbe, koji je želio dobiti informacije o pojedinačnim iznosima koje su zastupnici u Europskom parlamentu primili u okviru potonjeg naslova.

1.41 Što se tiče argumenta Parlamenta da bi objavljivanje podataka moglo omogućiti donošenje zaključaka o političkim aktivnostima zastupnika u Europskom parlamentu i njihovim izvorima informacija, čime bi se povrijedila njihova neovisnost, Ombudsmanu nije jasno na koje se iznimke iz članka 4. Uredbe 1049/2001 Parlament u tom pogledu želi pozvati. Sumnja da je argument Parlamenta uopće relevantan za primjenu Uredbe 1049/2001.

1.42 Međutim, čak i da se taj argument smatra relevantnim, Ombudsman ne razumije kako bi otkrivanje podataka iz točaka (a) i (b) točke 1.39. ove presude moglo imati takve posljedice. Očito je da zastupnici za svoj mandat moraju putovati u Bruxelles i Strasbourg te da je sudjelovanje na sastancima u tim mjestima dio njihova rada, za što primaju dnevnice. Osim toga, većina tih sjednica, ako ne i sve, javna je, što znači da bi svatko mogao utvrditi je li određeni zastupnik putovao u Bruxelles ili Strasbourg.

1.43 Ombudsman stoga ostaje pri svojem stajalištu da Parlament nije dokazao da je njegovo odbijanje pristupa podacima o pojedinačnim plaćanjima za putovanja na radna mjesta i iznosima isplaćenima u okviru dnevnica bilo pravno opravdano. To je također slučaj nepravilnosti u postupanju.

1.44 Što se tiče točke (c) u točki 1.39. ove presude, Ombudsman napominje da se čini da iz njegova pregleda baze podataka MIME proizlazi da ta baza podataka ne sadržava nikakve informacije o svrsi putovanja zastupnika u druga mjesta osim Bruxellesa i Strasbourga, kao što su, na primjer, imena osoba s kojima su se susreli uključeni zastupnici u Europskom parlamentu. Međutim, priznaje da se ne može isključiti da se određene informacije sadržane u bazi podataka ne bi smjele otkrivati u mjeri u kojoj bi to bilo potrebno za zaštitu aktivnosti zastupnika u Europskom parlamentu i njihovih izvora informacija. Međutim, Parlament nije pružio nikakve konkretne informacije o prirodi i udjelu takvih podataka.

U svakom slučaju, čini se da Parlament nije razmatrao odobravanje djelomičnog pristupa takvim podacima o putovanjima. U tom pogledu podsjeća na to da je iz njegova pregleda baze podataka MIME proizlazilo da se mogu izraditi ispisi različitih razina informacija. Prva razina informacija prikazana predstavnicima Ombudsmana sadržavala je skupne podatke pod naslovima kao što su zračni prijevoz, frais divers, hotelski troškovi i naknade za taksije. Detaljniji ispis zatim je pokazao datume i mjesta putovanja, kao i korištenu vezu.

Ombudsmanica smatra da je teško vidjeti na koji bi način zbirni podaci dostupni na prvoj razini informacija mogli omogućiti donošenje zaključaka o političkoj aktivnosti zastupnika ili njihovim izvorima informacija te bi stoga mogli ugroziti njihovu neovisnost.

1.45 S obzirom na navedeno, Ombudsman zaključuje da Parlament nije pružio uvjerljive razloge zbog kojih podnositelju pritužbe nije mogao omogućiti pristup barem zbirnim podacima o putovanjima zastupnika u druga mjesta osim Bruxellesa i Strasbourga. To je također slučaj nepravilnosti u postupanju.

1.46 Ombudsman stoga zaključuje da detaljno mišljenje Parlamenta ne sadrži zadovoljavajuće objašnjenje njegova stalnog odbijanja da podnositelju pritužbe omogući pristup (1) podacima o plaćanjima zastupnicima u Europskom parlamentu u okviru naknade za povrat troškova parlamentarne pomoći, (2) podacima o pojedinačnim plaćanjima zastupnicima za njihovo putovanje na radna mjesta Parlamenta, (3) podacima o pojedinačnim iznosima isplaćenima zastupnicima u Europskom parlamentu kao dnevnicama i (4) zbirnim podacima o povratu troškova svakog zastupnika u Europskom parlamentu za putovanja u mjesta koja nisu radna mjesta Parlamenta. U pogledu tih aspekata predmeta Ombudsman stoga ostaje pri nalazima o nepravilnostima u postupanju sadržanima u nacrtu preporuke.

1.47 Ako Europski ombudsman smatra da detaljno mišljenje institucije ili tijela kojem je uputio nacrt preporuke nije zadovoljavajuće, može sastaviti posebno izvješće Europskom parlamentu u skladu s člankom 3. stavkom 7. Statuta Europskog ombudsmana. Podnošenjem posebnog izvješća Europskom parlamentu, kao političkom tijelu koje svoju legitimnost temelji na izravnom izboru građana i koje ima važnu ulogu u ustavnom poretku Unije, daje se prilika da zauzme stajalište o stajalištima i zaključcima Europskog ombudsmana u slučajevima od opće važnosti.

1.48 Ombudsmanica smatra da je ovaj predmet doista dovoljno općenit da opravdava izradu tematskog izvješća. Međutim, iz detaljnog mišljenja Parlamenta proizlazi da je sadržaj tog mišljenja rezultat intenzivne političke rasprave u Parlamentu i da je Predsjedništvo Parlamenta (čije zastupnike biraju zastupnici u Europskom parlamentu) prilikom davanja odobrenja za detaljno mišljenje djelovalo kao političko tijelo Parlamenta. Nadalje, članak 195. stavak 2. Poslovnika Parlamenta dovodi do toga da se na posebno izvješće Europskog ombudsmana ne mogu poduzeti nikakve mjere bez odobrenja Konferencije predsjednika, koja je ujedno i političko tijelo Parlamenta. U tim okolnostima Ombudsman smatra da ne bi bilo korisno podnijeti Parlamentu posebno izvješće o nepravilnostima u postupanju koje su dovele do nacrta preporuke u ovom predmetu.

1.49 Kada Ombudsman odluči da nepoštovanje nacrta preporuke ne opravdava podnošenje posebnog izvješća Parlamentu, njegova je uobičajena praksa zaključiti slučaj kritičkom napomenom. Kritična napomena izdana u takvim okolnostima potvrđuje podnositelju pritužbe da je pritužba bila opravdana i obavještava predmetnu instituciju ili tijelo o tome što je učinila pogrešno kako bi mogla izbjeći slične nepravilnosti u postupanju u budućnosti.

1.50 U ovom slučaju analiza iz točaka 1.27. do 1.46. ovog mišljenja detaljno objašnjava podnositelju pritužbe mjeru u kojoj Ombudsman smatra da je njegova pritužba opravdana i razloge zbog kojih je to stajalište obrazloženo. Nadalje, Ombudsman je učinio sve što je moguće u okviru njegovih ovlasti kako bi uvjerio Parlament da poštuje zakonsko pravo podnositelja pritužbe na pristup. Ombudsman u tom pogledu podsjeća da, za razliku od Suda, nije ovlašten poništiti odluku Parlamenta o odbijanju zahtjeva za pristup podnositelja pritužbe. Što se tiče mogućih budućih zahtjeva za pristup, Ombudsman je već učinio sve što je moguće u okviru njegovih ovlasti kako bi uvjerio Parlament da primijeni Uredbu 1049/2001 kako je tumači Prvostupanjski sud u predmetu Bavarian Lager, kako bi se provelo načelo transparentnosti.

1.51 Ombudsman stoga smatra da kritička napomena u ovom slučaju ne bi služila nijednoj svrsi za koju se takva napomena obično iznosi kada detaljno mišljenje o nacrtu preporuke nije zadovoljavajuće, ali se Europskom parlamentu ne podnosi posebno izvješće.

1.52 Međutim, Ombudsman podsjeća da je studija (26) koju je završio ove godine također naglasila da je dodatna funkcija kritičkih primjedbi jačanje povjerenja javnosti u nepristranost Ombudsmana, pokazujući da je Ombudsman voljan javno cenzurirati institucije Unije kada je to potrebno. Nadalje, Ombudsman podsjeća da je, kako je navedeno u točki 1.9., načelo transparentnosti dio načela dobre uprave, čije poštovanje Ombudsman mora pokušati osigurati. Iz tog razloga Ombudsman smatra da je u kritičkoj napomeni primjereno javno obznaniti svoje žaljenje zbog toga što je Parlament nastojao u potpunosti opravdati svoje odbijanje da prihvati nacrt preporuke za ispravljanje nepravilnosti u postupanju u ovom predmetu oslanjajući se na pravno tumačenje kojim se slabi načelo transparentnosti i koje je prvostupanjski sud odbio u predmetu Bavarian Lager.

Zaključak

2.1 Ombudsman pozdravlja činjenicu da se u detaljnom mišljenju Parlamenta o nacrtu preporuke potvrđuje da u transparentnom i demokratskom društvu javnost ima pravo biti obaviještena o korištenju javnih sredstava povjerenih zastupnicima u Europskom parlamentu. Ombudsman pozdravlja činjenicu da je Parlament usvojio proaktivnu politiku objavljivanja informacija na svojim internetskim stranicama o različitim naknadama na koje zastupnici imaju pravo. Ombudsmanica također prima na znanje izjavu Parlamenta da bi situaciju trebalo ponovno procijeniti nakon stupanja na snagu novog Statuta zastupnika 2009. te je također pozdravlja u mjeri u kojoj ta izjava predstavlja obvezu Parlamenta na buduće preispitivanje transparentnosti naknada zastupnika u Europskom parlamentu.

2.2 Što se tiče stajališta Parlamenta o zakonskim pravima podnositelja pritužbe u skladu s Uredbom 1049/2001, Ombudsman sa zadovoljstvom primjećuje da je u pogledu pristupa naknadi za opće troškove Parlament proveo relevantan aspekt svojeg nacrta preporuke.

2.3 Što se tiče ostalih aspekata nacrta preporuke, Ombudsman zadržava nalaze o nepravilnostima u postupanju sadržane u nacrtu preporuke i smatra da je potrebno iznijeti sljedeću kritičku napomenu:

Ombudsmanica izražava žaljenje zbog toga što je Europski parlament nastojao opravdati svoje odbijanje da u potpunosti prihvati nacrt preporuke za ispravljanje nepravilnosti u postupanju u ovom predmetu oslanjajući se na pravno tumačenje kojim se oslabljuje načelo transparentnosti i koje je prvostupanjski sud odbacio u predmetu Bavarian Lager.

Ombudsman stoga zaključuje predmet.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Europskog parlamenta.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) SL 2001., L 145, str. 43.

(2) SL 2001., L 8, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 2., str.

(3) "Javni pristup dokumentima i zaštita podataka", Background Paper Series br. 1, srpanj 2005. Dokument je dostupan na internetskim stranicama Europskog nadzornika za zaštitu podataka (http://www.edps.europa.eu/EDPSWEB/edps/lang/en/pid/21).

(4) SL 2007., C 27, str. 21.

(5) Spojeni predmeti C-465/00, C-138/01 i C-139/01 Österreichischer Rundfunk i drugi [2003.] ECR I-4989.

(6) Pritužba 655/2006/(SAB)ID (povjerljivo).

(7) Spojeni predmeti C-465/00, C-138/01 i C-139/01 Österreichischer Rundfunk i drugi [2003.] ECR I-4989, stavak 92.

(8) Spojeni predmeti C-465/00, C-138/01 i C-139/01 Österreichischer Rundfunk i drugi [2003.] ECR I-4989, stavak 92.

(9) Parlament se pozvao na presudu Prvostupanjskog suda u predmetu T-84/03 Turco protiv Vijeća [2004.] ECR II-4061, stavak 82.

(10) SL 2001., L 8, str. 1.

(11) SL 2001., L 145, str. 43.

(12) Vidjeti, primjerice, predmet C-266/05 P Sison protiv Vijeća [2007.] ECR I-1233, stavak 63.

(13) Vidjeti, na primjer, spojene predmete C-174/98 P i C-189/98 P Nizozemska i Van Der Wal protiv Komisije [2000.] ECR I-1, stavak 24.

(14) Vidjeti predmet C-353/01 P Mattila protiv Komisije [2004.] ECR I-1073, stavak 30.

(15) Spojeni predmeti C-465/00, C-138/01 i C-139/01 Österreichischer Rundfunk i drugi [2003.] ECR I-4989, stavak 92.

(16) Ova Direktiva sadržava odredbe slične onima iz Uredbe 45/2001.

(17) Vidjeti napomenu Europskog ombudsmana o otvorenosti i zaštiti podataka od 14. studenoga 2001. (http://www.ombudsman.europa.eu/letters/en/20011114-1.htm).

(18) Vidjeti, primjerice, odluke Europskog ombudsmana u predmetima 1919/2005/GG (http://www.ombudsman.europa.eu/decision/en/051919.htm) i 3269/2005/TN (http://www.ombudsman.europa.eu/decision/en/053269.htm).

(19) "Javni pristup dokumentima i zaštita podataka", Background Paper Series br. 1, srpanj 2005. Dokument je dostupan na internetskim stranicama Europskog nadzornika za zaštitu podataka (http://www.edps.europa.eu/EDPSWEB/edps/lang/en/pid/21).

(20) Predmet T-194/04 Bavarian Lager Co. Ltd protiv Komisije, presuda od 8. studenoga 2007., još nije objavljena.

(21) U ovom se pismu odgovara na pismo Europskog ombudsmana upućeno predsjedniku Europskog parlamenta i Komisije od 30. rujna 2002. u kojem se izražava zabrinutost Ombudsmana zbog pogrešnog tumačenja Direktive 95/46/EZ i Uredbe 45/2001 o obradi osobnih podataka, uz rizik od narušavanja načela otvorenosti i javnog pristupa dokumentima.

(22) C-28/08 P, Komisija protiv Bavarskog Lagera. Vidjeti SL C 79 od 29. ožujka 2008., str. 21.

(23) Točka 120. presude.

(24) Točka 109. presude.

(25) Odluka Parlamenta "o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2005., dio I. - Europski parlament" donesena na plenarnoj sjednici 24. travnja 2007.

(26) Vidjeti stranicu 6. Studije o daljnjem postupanju institucija u vezi s kritičkim primjedbama i dodatnim primjedbama Europskog ombudsmana iz 2006. dostupne na internetskoj stranici Europskog ombudsmana: http://www.ombudsman.europa.eu/followup/en/default.htm.