Strasbourg, 19. listopada 2007.

Poštovani gospodine P.,

Dana 31. kolovoza 2005. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu protiv Europskog ureda za borbu protiv prijevara („OLAF”). Vaša se pritužba odnosila na odgovor OLAF-a na pritužbu koju ste mu podnijeli.

Dana 2. prosinca 2005. proslijedio sam Vašu pritužbu OLAF-u tražeći od njega da dostavi svoje mišljenje o Vašoj tvrdnji o jeziku na koji Vam je odgovorio. OLAF je svoje mišljenje poslao 20. prosinca 2005. Dana 13. siječnja 2006. proslijedio sam Vam mišljenje OLAF-a s pozivom na očitovanje koji ste poslali 21. siječnja 2006. OLAF mi je 14. veljače 2006. poslao dopis kojim je dopunio svoje mišljenje. Dopisom od 4. siječnja 2006., koji sam zaprimio 23. siječnja 2006., iznijeli ste dodatne primjedbe u vezi s Vašim predmetom. Odgovorio sam Vam dopisom od 14. veljače 2006., u vezi s kojim sam 20. ožujka 2006. zaprimio Vaša dodatna očitovanja.

U prosincu 2006. vaš je slučaj dodijeljen drugom pravnom službeniku u mom uredu, g.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene. Ispričavam se zbog kašnjenja u rješavanju Vaše pritužbe.

COMPLAINT, ITS BACKGROUND I SUBSEQUENT CORRESPONDENCE

U svojoj ranijoj pritužbi Europskom ombudsmanu (2160/2005/GK) podnositelj pritužbe žalio se na određena grčka pravosudna tijela i prikrivanje slučaja prijevare, što je navodno utjecalo na proračun Europske unije. Podnositelj pritužbe također je istaknuo da je to pitanje iznio pred Europskim sudom za ljudska prava, koji je odbacio njegov slučaj. Ombudsman je obavijestio podnositelja pritužbe da njegove optužbe nisu obuhvaćene mandatom Ombudsmana i da bi mogao razmotriti podnošenje predmeta Europskom uredu za borbu protiv prijevara („OLAF”). Podnositelj pritužbe zatim je dopisom od 25. veljače 2005. pisao Komisiji o tom pitanju. Dopisom od 13. svibnja 2005. OLAF je odgovorio na dopis podnositelja pritužbe od 25. veljače 2005. kako slijedi:

„(...) OLAF-ova evaluacija vaše pritužbe sada je dovršena. Na temelju nalaza OLAF je preporučio da se ne poduzimaju daljnje mjere. Europska komisija nije nadležna za uplitanje u pitanja o kojima odlučuju nacionalna pravosudna tijela ili Europski sud za ljudska prava.”

Podnositelj pritužbe bio je nezadovoljan odgovorom OLAF-a i podnio je ovu pritužbu Ombudsmanu navodeći sljedeće:

(1) OLAF nije odgovorio na njegovu korespondenciju na grčkom jeziku;

(2) OLAF je odgovorio na prezriv i ravnodušan način.

Ombudsman je 2. prosinca 2005. pokrenuo istragu o prvoj tvrdnji podnositelja pritužbe. Kad je riječ o drugoj tvrdnji podnositelja pritužbe, Ombudsman je odlučio da ne postoje dostatni razlozi za pokretanje istrage jer je ta tvrdnja preopćenita, s obzirom na to da podnositelj pritužbe nije pojasnio na koji način smatra da je sadržaj OLAF-ova odgovora „prezreo i ravnodušan”. Podnositelj pritužbe obaviješten je da bi, ako želi nastaviti s tim pitanjem, trebao navesti svoju tvrdnju o sadržaju odgovora OLAF-a.

Dopisom od 4. siječnja 2006., koji su službe Ombudsmana primile 23. siječnja 2006., podnositelj pritužbe iznio je opsežne primjedbe, uglavnom u pogledu merituma predmetnog slučaja prijevare. Naveo je, među ostalim, da ne može prihvatiti da su njegove tvrdnje o prijevari previše općenite. Zatražio je odgovor na svoje pismo. Također je svojem pismu priložio prijevod OLAF-ova odgovora od 13. svibnja 2005. na grčki jezik, koji je sadržavao pečat grčkog Udruženja prevoditelja.

Ombudsmanica je odgovorila dopisom od 14. veljače 2006. Ponovno se osvrnuo na svoj mandat i pojasnio da nije ocijenio argumente i dokumente koje je podnositelj pritužbe podnio OLAF-u. Također je napomenuo da podnositelj pritužbe nije pojasnio zašto smatra da je odgovor OLAF-a bio slučaj nepravilnosti u postupanju. U tom je pogledu Ombudsman napomenuo da mišljenje OLAF-a, koje je proslijeđeno podnositelju pritužbe, sadržava dodatne informacije o načinu na koji je OLAF postupao s njegovim predmetom te da podnositelj pritužbe može iznijeti relevantne primjedbe u svojim primjedbama na mišljenje OLAF-a.

INQUIRY

Mišljenje OLAF-a

U svojem mišljenju od 20. prosinca 2005. OLAF je objasnio kako se bavio predmetom podnositelja pritužbe. Budući da nije bio nadležan za ocjenu presuda nacionalnih pravosudnih tijela ili Europskog suda za ljudska prava, OLFA je odlučila (Odluka br. I/02948/02/05/05) da je riječ o predmetu „Non Case Prima Facie”. OLAF je napomenuo da bi se mogla pokrenuti istraga u predmetu da su navodi podnositelja pritužbe i navedene činjenice bili dovoljno ozbiljni i da su utjecali na proračun Europske unije, što nije bio slučaj. OLAF je priložio i presliku spisa podnositelja pritužbe.

Što se tiče navoda podnositelja pritužbe da mu je OLAF odgovorio na engleskom jeziku, OLAF je samo naveo da se, s obzirom na to da je njegov izvor informacija služba Komisije, kojoj je dostavljen OLAF-ov dopis, OLAF koristio engleskim jezikom.

Dopisom od 14. veljače 2006. OLAF je dopunio svoje mišljenje. Navela je da je njezin odgovor od 13. svibnja 2005. na podnositelja pritužbe doista bio na engleskom jeziku, iako je, u skladu s člankom 21. Ugovora o EZ-u i odjeljkom 4. Komisijina Kodeksa dobrog administrativnog postupanja, podnositelj pritužbe imao pravo primiti odgovor na grčkom jeziku jer je pisao Komisiji na grčkom jeziku. OLAF se ispričao zbog tog nadzora i priložio prijevod svojeg odgovora od 13. svibnja 2005. na grčki jezik.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Dopisom od 21. siječnja 2006., koji su službe Ombudsmana primile 16. veljače 2006., podnositelj pritužbe podnio je svoja očitovanja na mišljenje OLAF-a od 20. prosinca 2005. Podnositelj pritužbe tvrdio je da OLAF nije proveo temeljitu analizu njegovih navoda i dokaza koje je dostavio. Konkretno, podnositelj pritužbe je nizom argumenata naglasio da je navodni slučaj prijevare utjecao na proračun EU-a i da su njegovi navodi bili dovoljno ozbiljni. Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima priložio preslike korespondencije razmijenjene s određenim grčkim tijelima u vezi s kontekstom njegove pritužbe, koja se sastojala od sudskih postupaka i novinskih članaka o navodima o korupciji u Grčkoj.

Dopisom od 8. ožujka 2006. podnositelj pritužbe odgovorio je na dopis Ombudsmana od 14. veljače 2006. i iznio dodatne primjedbe o predmetnom slučaju prijevare.

ODLUKA

1 Uvodna napomena

1.1 Dana 2. prosinca 2005. Europski ombudsman odlučio je da neće pokrenuti istragu o tvrdnji podnositelja pritužbe da je OLAF na njegovu pritužbu odgovorio prezrivo i ravnodušno. Ombudsmanica je utvrdila da nije bilo dovoljno razloga za pokretanje istrage jer je ta tvrdnja bila previše općenita (podnositelj pritužbe nije pojasnio na koji je način smatrao da je sadržaj OLAF-ova odgovora "prezriv i ravnodušan"). Ombudsman je obavijestio podnositelja pritužbe da bi, ako želi dodatno istražiti to pitanje, trebao navesti svoju tvrdnju o sadržaju odgovora OLAF-a.

1.2 Predmet koji je iznio podnositelj pritužbe odnosio se na navodnu prijevaru povezanu s osnivanjem i aktivnostima poduzeća u Grčkoj. Čini se da su tvrdnje podnositelja pritužbe ispitala grčka pravosudna tijela, uključujući grčki Vrhovni sud u građanskim i kaznenim predmetima, te da su odbačene kao nespecifične i neutemeljene. Europski sud za ljudska prava odbacio je i predmet podnositelja pritužbe kao nedopušten. Dopisom od 25. veljače 2005. podnositelj pritužbe žalio se Komisiji na to pitanje, osporavajući osobito relevantne odluke grčkih pravosudnih tijela. OLAF je podnositelju pritužbe dopisom od 13. svibnja 2005. odgovorio kako slijedi:

„(...) OLAF-ova evaluacija vaše pritužbe sada je dovršena. Na temelju nalaza OLAF je preporučio da se ne poduzimaju daljnje mjere. Europska komisija nije nadležna za uplitanje u pitanja o kojima odlučuju nacionalna pravosudna tijela ili Europski sud za ljudska prava.”

U svojem mišljenju o ovoj pritužbi OLAF je objasnio da je, s obzirom na to da nije nadležan ocjenjivati presude nacionalnih pravosudnih tijela ili Europskog suda za ljudska prava, odlučio da je riječ o „neslučaju prima facie”. OLAF je dodao da bi se mogla pokrenuti istraga u predmetu da su navodi podnositelja pritužbe i navedene činjenice bili dovoljno ozbiljni i da su utjecali na proračun Europske unije, što nije bio slučaj.

1.3 U svojim očitovanjima o mišljenju OLAF-a podnositelj pritužbe smatrao je da OLAF nije proveo odgovarajuću analizu njegovih navoda i dokaza koje je dostavio. Konkretno, podnositelj pritužbe istaknuo je nizom argumenata da je navodni slučaj prijevare utjecao na proračun Unije i da su njegovi navodi bili dovoljno ozbiljni.

1.4 Nakon uzimanja u obzir

1. sadržaj pritužbe podnositelja pritužbe Komisiji, čiji je primjerak priložen mišljenju OLAF-a;
2. prethodno navedeno objašnjenje OLAF-a za njegovu odluku o pritužbi;
3. činjenicu da su grčka pravosudna tijela odbacila navode podnositelja pritužbe o prijevari kao nedovoljno precizne i neutemeljene; i
4. primjedbe podnositelja pritužbe u prilog njegovoj tvrdnji da OLAF nije pravilno istražio i ocijenio njegov slučaj,

Ombudsman zaključuje da podnositelj pritužbe nije dovoljno precizno i uvjerljivo dokazao da je OLAF-ova odluka o njegovoj pritužbi uključivala očitu pogrešku u ocjeni konkretnih argumenata i popratnih dokaza iznesenih Komisiji u njegovoj pritužbi od 25. veljače 2005. Ombudsman stoga smatra da ne postoje dostatni razlozi za proširenje opsega njegove ove istrage na prethodno navedenu tvrdnju podnositelja pritužbe.

2 Navod da OLAF nije odgovorio podnositelju pritužbe na grčkom jeziku

2.1 Dopisom od 25. veljače 2005., sastavljenim na grčkom jeziku, podnositelj pritužbe žalio se Komisiji na slučaj prijevare. Dopisom od 13. svibnja 2005. OLAF je na tu pritužbu odgovorio na engleskom jeziku. Ombudsmanica je pokrenula istragu o tvrdnji podnositelja pritužbe da OLAF nije odgovorio na njegovu pritužbu na grčkom jeziku. U svojem dopisu Ombudsmanu od 4. siječnja 2006. podnositelj pritužbe iznio je opsežna očitovanja o meritumu predmetnog slučaja prijevare te je svojem dopisu priložio prijevod OLAF-ova odgovora od 13. svibnja 2005. na grčki jezik.

2.2 U svojem prvotnom mišljenju od 20. prosinca 2005. OLAF je samo naveo da se, s obzirom na to da je njegov izvor informacija služba Komisije, kojoj je OLAF-ov dopis priopćen, koristio engleskim jezikom. Dopisom od 14. veljače 2006., kojim je dopunio svoje mišljenje, OLAF je naveo da je njegov odgovor od 13. svibnja 2005. podnositelju pritužbe doista bio na engleskom jeziku, iako je, u skladu s člankom 21. Ugovora o EZ-u i odjeljkom 4. Komisijina Kodeksa dobrog administrativnog postupanja, podnositelj pritužbe imao pravo primiti odgovor na grčkom jeziku jer je Komisiji pisao na grčkom jeziku. OLAF se ispričao zbog tog nadzora i svojem dopisu priložio prijevod svojeg odgovora od 13. svibnja 2005. na grčki jezik.

2.3 Ombudsmanica napominje da je OLAF (i) priznao da je pogrešno propustio odgovoriti podnositelju pritužbe na grčkom jeziku, (ii) ispričao se zbog tog propusta i (iii) dostavio prijevod svojeg odgovora na grčki jezik. Kad je riječ o točki iii., čini se da OLAF nije znao da je u trenutku dostave relevantnog prijevoda podnositelju pritužbe već imao takav prijevod. Ombudsman stoga smatra da daljnja istraga i razmatranje navoda podnositelja pritužbe nisu opravdani. Dopis OLAF-a u kojem se izražava isprika zbog prethodno navedenog nedostatka bit će priopćen podnositelju pritužbe zajedno s ovom odlukom.

Zaključak

Zbog razloga navedenih u točki 2.3. ove Odluke ombudsmanica smatra da ne bi bilo opravdano dalje ispitivati i razmatrati tvrdnju podnositelja pritužbe da mu OLAF pogrešno nije odgovorio na grčkom jeziku. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

Glavni direktor OLAF-a također će biti obaviješten o toj odluci.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS