Strasbourg, 23. veljače 2007.

Poštovani gospodine X.,

Dana 6. studenoga 2005. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu u vezi s postupanjem Europske komisije s pritužbom protiv navodnih kršenja prava Zajednice od strane njemačkih tijela u vezi s proširenjem Zračne luke Frankfurt/Main.

Dana 4. prosinca 2005. poslali ste materijale kojima potkrepljujete svoju pritužbu.

Pritužbu sam 19. prosinca 2005. proslijedio predsjedniku Komisije. Komisija je svoje mišljenje poslala 22. ožujka 2006. Proslijedila sam vam ga istog dana s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 6. travnja 2006.

Dopisom od 30. svibnja 2006. dostavili ste dodatne informacije u vezi s vašom pritužbom.

Dana 6. lipnja 2006. Komisiji sam poslao zahtjev za dodatno mišljenje o dodatnoj tvrdnji koju ste iznijeli u svojim očitovanjima i u svojem daljnjem dopisu. O tome sam vas istoga dana obavijestio.

Dana 20. lipnja 2006. poslali ste mi dodatne informacije u vezi s vašim slučajem. Međutim, s obzirom na to da se čini da se te informacije nisu izravno odnosile na Komisijino postupanje s Vašom pritužbom zbog povrede, nego na odgovornost njemačkih tijela u tom području, odlučio sam da ih neću proslijediti Komisiji. O tome sam Vas obavijestio dopisom od 10. srpnja 2006.

Komisija je 17. kolovoza 2006. dostavila svoje dopunsko mišljenje. Proslijedila sam vam ga 23. kolovoza 2006. s pozivom na očitovanje, ako želite, do 30. rujna 2006. Do tog datuma od vas nisu zaprimljene nikakve primjedbe.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

Kako bi se izbjegli nesporazumi, važno je podsjetiti da Ugovor o EZ-u ovlašćuje Ombudsmana da istražuje moguće slučajeve nepravilnosti u postupanju samo u aktivnostima institucija i tijela Zajednice. Statutom Europskog ombudsmana izričito se predviđa da nijedno djelovanje bilo kojeg drugog tijela ili osobe ne može biti predmet pritužbe Europskom ombudsmanu.

Istrage Ombudsmana u vezi s Vašom pritužbom stoga su usmjerene na ispitivanje je li došlo do nepravilnosti u djelovanju Komisije.

COMPLAINT

Podnositelj pritužbe, njemački državljanin, podnio je 5. siječnja 2003. pritužbu Europskoj komisiji u vezi s navodnim propustom njemačkih tijela da poštuju pravila EU-a o zaštiti okoliša pri proširenju Zračne luke Frankfurt/Main. To proširenje obuhvaća izgradnju nove uzletno-sletne staze i niz infrastrukturnih projekata povezanih sa zračnom lukom. Među ostalim, podnositelj pritužbe tvrdio je da procjene utjecaja na okoliš u vezi s planiranim projektima nisu provedene na odgovarajući način, da određena područja pogrešno nisu određena za uključivanje u program EU-a „Natura 2000” te da područja za zaštitu ptica nisu bila određena i tretirana na odgovarajući način.

Glavno tajništvo Komisije obavijestilo je 17. siječnja 2003. podnositelja pritužbe da je primilo njegov dopis i da ga je proslijedilo Glavnoj upravi za okoliš („GU za okoliš”).

Podnositelj pritužbe zatražio je 9. svibnja 2003. informacije o postupanju s njegovim predmetom, kao i podatke o osobi za kontakt u Komisiji.

Glavna uprava za okoliš 3. srpnja 2003. obavijestila je podnositelja pritužbe da je 25. lipnja 2003. primila njegov dopis od 9. svibnja 2003. Naveo je da je njegova pritužba evidentirana s nizom drugih pritužbi koje se odnose na proširenje Zračne luke Frankfurt/Main pod referentnim brojem 2002/5367. U skladu s uobičajenom praksom Komisije u rješavanju pritužbi koje se odnose na isti prigovor, pojedinačna potvrda o primitku zamijenjena je objavom u Službenom listu Europskih zajednica i na internetu. Komisija je priložila primjerak odgovarajućeg izvatka iz Službenog lista. Navela je da ispituje pritužbu i da će se informacije o rezultatima i daljnjem postupku u vezi s predmetom dati u istom obliku kao i potvrda o primitku.

Podnositelj pritužbe Komisiji je 28. veljače 2004. dostavio dodatne informacije. Zatražio je brže rješavanje njegova slučaja.

Komisija je 4. travnja 2004. obavijestila podnositelja pritužbe da je odlučila obraditi njegovu pritužbu u vezi s predmetom 2002/5175, koji se odnosio na isti predmet kao i njegova pritužba.

Podnositelj pritužbe Komisiji je 19. veljače te 6. i 13. rujna 2005. dostavio dodatne informacije. U svojem dopisu od 13. rujna 2005. također je predložio da Komisija pošalje promatrača na javno saslušanje o proširenju zračne luke.

Dopisom od 23. rujna 2005. Komisija je obavijestila podnositelja pritužbe da će uzeti u obzir dodatne informacije i obavijestiti ga o rezultatima svojeg ispitivanja i svim daljnjim koracima koje će poduzeti.

Podnositelj pritužbe odgovorio je 1. listopada 2005. da smatra da su informacije koje mu je Komisija dostavila „previše tanke”, posebno s obzirom na vrijeme koje je već bilo potrebno za rješavanje tog pitanja. Zatražio je da se zna što se konkretno poduzima, koji su sljedeći koraci Komisije i kada će se poduzeti.

Dopisom od 5. listopada 2005. Komisija je podnositelja pritužbe obavijestila da je „primila na znanje njegovo mišljenje”(1).

U svojoj pritužbi Europskom ombudsmanu podnositelj pritužbe žalio se da je od Komisije primio samo „beznačajne standardne odgovore”, unatoč tome što je podnio nekoliko zahtjeva za informacije. Naglasio je da je hitno potreban konkretan odgovor Komisije jer su velika šumska područja, koja su zaštićena u okviru programa „Natura 2000”, već bila očišćena.

Podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije pravilno odgovorila na njegove dopise u vezi s njegovom pritužbom, osobito na njegov dopis od 1. listopada 2005.

Tvrdio je da bi ga Komisija trebala obavijestiti o daljnjem postupku u ovom predmetu i da bi trebala brzo djelovati u pogledu merituma predmeta.

INQUIRY

Mišljenje Komisije

Komisija je u svojem mišljenju objasnila da su se podnesci podnositelja pritužbe odnosili na dvije pritužbe kojima se Komisija bavila, odnosno na predmet 2002/5175 i predmet 2004/4947.

Predmet 2002/5175 odnosio se na planiranu novu uzletno-sletnu stazu u zračnoj luci Frankfurt/Main. Procjene utjecaja na okoliš za tri alternative koje su provela njemačka nadležna tijela pokazale su da bi sve tri alternative mogle imati znatne negativne učinke na okolna područja „Natura 2000”. Prema informacijama koje su dostavila njemačka tijela, još nije donesena konačna odluka o uzletno-sletnoj stazi. Postupak izdavanja odobrenja za provedbu projekta bio je u tijeku i trebao bi biti dovršen do 2007. Podnositelji pritužbe u ovom su se slučaju bojali da će projekt imati znatne negativne učinke na područja „Natura 2000”. Također su kritizirali nedostatno određivanje područja koja treba zaštititi na temelju prava Zajednice.

Predmet pritužbe 2004/4947 odnosio se na izgradnju hangara za održavanje zrakoplova za Airbus A 380 izvan trenutačnih granica zračne luke unutar „predloženog područja od interesa za Zajednicu” („pSCI”) i u blizini „posebnog zaštićenog područja” („SPA”), kako je definirano pravom Zajednice. Prema procjenama učinka koje su provela njemačka tijela, projekti ne bi imali znatne negativne učinke na PZP. S druge strane, nisu se mogli isključiti znatni negativni učinci na područje od značaja za Zajednicu, ali se smatralo da su u procjeni učinka ispunjeni zahtjevi za izdavanje izvanredne dozvole. Stoga su nadležna nacionalna tijela izdala odobrenje za provedbu projekta. Podnositelji pritužbe u tom predmetu nisu se složili s rezultatima procjene učinka. Među ostalim, smatrali su da postoje alternative odabranoj lokaciji.

Komisija je tvrdila da su njezine službe ocijenile opsežne informacije koje su dostavili podnositelji pritužbe i njemačka vlada u tim dvama predmetima. Osim toga, o predmetima se redovito raspravljalo s njemačkim tijelima na sastancima o paketu mjera za zaštitu okoliša, posljednji put 4. srpnja 2005. u Berlinu. Istraga je dovršena za većinu predmetnih pitanja. Međutim, još uvijek nije bilo jasno treba li odrediti dodatne PSCI-je i/ili PZP-ove oko zračne luke i kako bi na njih mogle utjecati planirana uzletno-sletna staza i hangar A 380. To je pojašnjeno u okviru horizontalnih postupaka zbog povrede 1995/2225 koji se odnose na oznake PSCI u Njemačkoj u cjelini i 2001/5117 koji se odnose na oznake SPA u Njemačkoj. U predmetu 1995/2225 Komisija je utvrdila da su uvrštenja na popis i dalje nedostatna. Stoga je njemačkoj vladi uputila obrazloženo mišljenje. Njemačka je od datuma obavijesti imala dva mjeseca za ispravljanje preostalih deficita pri uvrštenju na popis. Procjena u predmetu 2001/5117 trebala je biti dovršena. Stoga se činilo mogućim da se odluka o dvama predmetima koji se odnose na uzletno-sletnu stazu i hangar A 380 donese u prvoj polovini 2006.

Kad je riječ o tvrdnji podnositelja pritužbe da Komisija nije pravilno odgovorila na njegove dopise, Komisija je tvrdila da je podnositelj pritužbe u svojem dopisu od 13. rujna 2005. poslao dodatne primjedbe na predmete. U skladu s Komisijinim Kodeksom o dobrom ponašanju zaposlenih u upravi („Kodeks”) odgovorio je u roku od 15 radnih dana, odnosno 23. rujna 2005. Komisija je potvrdila primitak dodatnih informacija i obavijestila podnositelja pritužbe da će se te informacije uzeti u obzir u ispitnom postupku koji je u tijeku. Podnositelj pritužbe također je bio uvjeren da će biti obaviješten o ishodu istrage i daljnjem postupku. Podnositelj pritužbe odgovorio je na taj dopis telefaksom od 1. listopada 2005. Budući da, prema Komisijinu mišljenju, taj odgovor nije sadržavao nove bitne informacije, 5. listopada 2005. poslana mu je jednostavna potvrda o primitku.

Kad je riječ o njegovoj tvrdnji da bi ga trebalo obavijestiti o daljnjim koracima Komisije, Komisija je tvrdila da u ovoj fazi nije mogla pružiti više informacija o meritumu predmeta jer je njihova procjena još bila u tijeku. Navela je da u složenim slučajevima poput ovih njezine službe posebno paze da prije konačne ocjene ne dostave informacije koje bi mogle prerano utjecati na nacionalne postupke ili političke rasprave u dotičnim državama članicama.

Komisija je navela da će, nakon što se donese odluka u dvama slučajevima pritužbe, podnositelj pritužbe biti obaviješten, u skladu s Komunikacijom Komisije o odnosima s podnositeljem pritužbe u pogledu povreda prava Zajednice ("Komunikacija")(2).

Kad je riječ o tvrdnji podnositelja pritužbe da bi Komisija trebala poduzeti „brze mjere” u pogledu merituma predmeta, Komisija je prvo naglasila da ne može poduzeti nikakve „brze mjere” u smislu „izravnog djelovanja” u odnosu na državu članicu jer nije imala ovlast spriječiti tijela država članica da provedu određeni projekt. Može odlučiti pokrenuti postupak zbog povrede na temelju članka 226. Ugovora o EZ-u samo ako i kada smatra da dotična država članica krši pravo Zajednice.

Kao drugo, Komisija je navela da nije moguće donositi brze odluke u tako složenim predmetima kao što su oni o kojima je riječ, koji uključuju različite faze planiranja i uključuju ogromnu količinu dokumenata koje treba ocijeniti, probleme koje treba razmotriti i argumente koje treba proučiti. Na primjer, Komisija je objasnila da su dokumenti uneseni u postupak izdavanja odobrenja za provedbu projekta u predmetu 2002/5175 sastavljeni u 60 mapa „Leitz” s ukupno 17 500 stranica. Te je dokumente trebalo pažljivo proučiti prije donošenja odluke. U suprotnom bi postojala opasnost da odluka bude manje kvalificirana ili čak manjkava, što ne bi moglo biti u interesu podnositelja pritužbe. Službe Komisije uložile su sve napore kako bi u najkraćem mogućem roku dovršile procjenu opsežne dokumentacije u predmetnim predmetima.

Kao treće, Komisija je objasnila da se odluka o meritumu predmeta ne može donijeti prije dovršetka procjena u njemačkim predmetima horizontalnog određivanja. Njemački postupak imenovanja „Natura 2000” trajao je dugi niz godina, iako je Komisija uložila sve moguće napore kako bi poduprla i ubrzala taj proces. Međutim, s obzirom na to da je procjena u predmetu 2001/5117 trebala biti dovršena, odluka o predmetnim predmetima u načelu se mogla donijeti u sljedećih nekoliko mjeseci.

Ukratko, Komisija je smatrala da su njezine službe odgovorile podnositelju pritužbe uz potpuno poštovanje njegova Kodeksa i Komunikacije.

Primjedbe podnositelja pritužbe

U svojim očitovanjima i u daljnjem dopisu Ombudsmanu podnositelj pritužbe jasno je naveo da nije zadovoljan stajalištem Komisije. U biti, prigovarao je Komisiji da nije pravilno riješila meritum njegova predmeta. Konkretno, podnositelj pritužbe iznio je sljedeće točke:

(i) Komisija nije poslala promatrača na saslušanje o postupku odobrenja plana proširenja zračne luke. Podnositelj pritužbe smatrao je da je slanjem promatrača Komisija mogla dobiti informacije iz prve ruke koje nisu filtrirane kroz nekoliko razina birokracije. Naime, 60 mapa na koje se Komisija pozvala sadržavalo je samo neispravne planske dokumente i studije kojima se potkrepljuju stajališta uključenih stranaka.

ii. Činjenica da je Komisija čekala da njemačka tijela odrede nova područja „Natura 2000” prije donošenja odluke o dvjema predmetnim pritužbama stvorila je pravnu prazninu, što je omogućilo kontinuirano uništavanje osjetljivih područja.

iii. Komisija pri rješavanju pritužbi nije uzela u obzir nove promjene. Stoga se činilo da Komisija nije primijetila da je u postupku planiranja napredovala samo jedna alternativa proširenju zračne luke i da su stanovnici tog područja u okviru svojeg napretka bili izloženi prijetnjama izvlaštenja. Nadalje, Komisija očito nije primijetila da je veliko šumsko područje nedavno očišćeno, što, prema novim informacijama društava koja posluju, čak nije ni bilo potrebno jer bi se u tom trenutku zapravo koristila samo polovina tog područja.

iv. Komisija je objavila proturječne informacije: s jedne strane, u svojem je mišljenju naveo da još uvijek ispituje dva prigovora. S druge strane, prema novinskom članku od 6. travnja 2006., glasnogovornica Komisije izjavila je da je Komisija utvrdila da nije došlo do kršenja pravila "Natura 2000" u pogledu hangara A 380.

Daljnje istrage

Nakon pažljivog razmatranja mišljenja Komisije i primjedbi podnositelja pritužbe činilo se da su potrebne dodatne istrage.

Zahtjev Europskog ombudsmana za dopunsko mišljenje

Ombudsmanica je od Komisije zatražila dodatno mišljenje o novoj tvrdnji podnositelja pritužbe da nije pravilno riješila meritum njegove pritužbe. Skrenuo je pozornost na četiri gore navedena aspekta te tvrdnje.

Odgovor Komisije

Komisija je u svojem dopunskom mišljenju iznijela ažurirane informacije o žalbenim postupcima. Navela je da je u međuvremenu dovršila svoju ocjenu predmeta 2002/5175 i 2004/4947. Komisija je objasnila da je 4. travnja 2006. zaključila oba predmeta jer nije smatrala da je došlo do povrede prava Zajednice.

Kad je riječ o obama slučajevima, Komisija je zaključila da u području oko zračne luke nijedna druga lokacija nije trebala biti određena kao PZP-ovi ili PSCI-ovi. Nadalje, Komisija nije mogla pronaći pogrešku u razgraničenju postojećih područja „Natura 2000” na tom području.

Kad je riječ o novoj uzletno-sletnoj stazi (predmet 2002/5175), Komisija je smatrala da su različite procjene učinka koje su provela njemačka tijela potpune i da su provedene na odgovarajući način. Nadalje, Komisija nije utvrdila pogrešku u ocjeni da bi bilo koja alternativa uzletno-sletnoj stazi imala znatne negativne učinke na okolna područja „Natura 2000”, ali da je, sa stajališta okoliša, odabrana sjeverozapadna uzletno-sletna staza bila poželjnija od drugih alternativa. Naposljetku, Komisija je smatrala da postoji prevladavajući javni interes za izdavanje odobrenja za projekt te da su predložene kompenzacijske mjere dovoljne i primjerene.

Kad je riječ o hangaru A 380 (predmet 2004/4947), Komisija nije utvrdila pogrešku u provedenoj procjeni učinka, u kojoj nisu utvrđeni znatni negativni učinci na područje posebne zaštite, nego mogući znatni učinci na područje od značaja za Zajednicu. Međutim, Komisija je smatrala da se dozvola može izdati u skladu s pravom Zajednice jer je, s obzirom na nepostojanje alternativnih mogućnosti, utvrđen prevladavajući javni interes te su u dozvoli propisane odgovarajuće i dostatne kompenzacijske mjere.

Komisija je nadalje izvijestila da je nakon zaključenja tih dvaju predmeta primila dodatne informacije o mogućim dodatnim potrebama za određivanjem PZP-ova oko zračne luke. Njegove su službe pažljivo razmotrile te informacije, ali nisu utvrdile daljnje nedostatke u pogledu određivanja u tom području.

Zbog toga je Komisija namjeravala zaključiti i predmet podnositelja pritužbe (predmet 2002/5367) te razne druge povezane pritužbe u vezi s proširenjem zračne luke. Podnositelj pritužbe obaviješten je o toj namjeri dopisom od 26. lipnja 2006. te mu je određen rok od četiri tjedna za dostavu dodatnih argumenata koji upućuju na kršenje prava Zajednice. Podnositelju pritužbe pruženo je jamstvo da će službe Komisije nastaviti istragu nakon što dostave nove informacije koje upućuju na takvu povredu.

Kad je riječ o posebnim aspektima nove tvrdnje podnositelja pritužbe, Komisija je iznijela sljedeće primjedbe:

(i) Navodno nije poslao promatrača na saslušanje

Komisija je navela da nije njezina praksa slati svoje dužnosnike kao promatrače u nacionalne postupke planiranja ili izdavanja dozvola i da ne postoji pravna osnova za takvo djelovanje u pravnoj stečevini u području okoliša . Nadalje, u skladu s načelom supsidijarnosti, na tijelima država članica bilo je da osiguraju provedbu i izvršenje prava Zajednice u području okoliša. Komisija je, kao čuvarica Ugovora, pratila taj postupak i istraživala moguće nedostatke u svojim pritužbama i postupcima zbog povrede. Međutim, nije ga smatrao svojom ulogom izravnog praćenja nacionalnih postupaka planiranja i izdavanja dozvola. Komisija je uvjerila podnositelja pritužbe da će, imajući u vidu pravilnu provedbu istraga, njezine službe dobiti potrebne informacije i od podnositelja pritužbi u odgovarajućim predmetima i od tijela država članica. Komisija je navela da su se, kao što je to već objasnila u svojem mišljenju o ovom prigovoru, u predmetnim predmetima održavali različiti sastanci između njezinih službi i njemačkih tijela, na kojima se, među ostalim, detaljno raspravljalo o nacionalnim postupcima planiranja i izdavanja dozvola. Stoga su službe Komisije prilikom ocjene predmetnih predmeta raspolagale svim relevantnim informacijama.

ii. Navodna neaktivnost u postupku označavanja "Priroda 2000"

Komisija je naglasila da, kako je već objasnila u svojem mišljenju, nije čekala da njemačka tijela odrede daljnja područja „Natura 2000”. Umjesto toga, morala je procijeniti postoje li još uvijek nedostaci u označavanju prije nego što je u konačnici mogla odlučiti o mogućim značajnim negativnim učincima planirane nove uzletno-sletne staze i hangara A 380 na postojeće i potencijalne lokacije „Natura 2000”. Njemački postupak određivanja bio je vrlo spor zbog niza administrativnih, znanstvenih i političkih razloga, zbog čega je Komisija pokrenula i još uvijek provodi postupke zbog povrede 1995/2225 (u pogledu uvrštenja na popis područja od značaja za Zajednicu) i 2001/5117 (u pogledu uvrštenja na popis područja posebne zaštite). Kao rezultat tih postupaka Njemačka je postupno osiguravala uvrštenje na popis koje je nedostajalo. S druge strane, Komisija je morala ocijeniti svaku od njih s obzirom na cjelovitost mreže za određivanje prije donošenja odluke o potrebi za dodatnim određivanjem i učincima spornih projekata u tim područjima. Te su procjene bile znanstveno prilično složene i stoga je bilo potrebno određeno vrijeme za provedbu.

iii. Navodno nije uzet u obzir novi razvoj događaja

Komisija je tvrdila da je pri procjeni pritužbi stalno uzimala u obzir nova kretanja u vezi s dodatnim određivanjem područja i razvojem nacionalnih postupaka. Redovito je primala i procjenjivala dodatne informacije i od podnositelja pritužbe u predmetnim predmetima i od nadležnih njemačkih tijela. Kako je prethodno navedeno, Komisija je čak razmotrila dodatne informacije nakon što su ta dva predmeta zaključena. Dodala je da bi, ako podnositelj pritužbe ili bilo koja druga stranka dostavi dodatne informacije koje upućuju na kršenje prava Zajednice u vezi s bilo kojim od predmetnih slučajeva, njezine službe također na odgovarajući način razmotrile te informacije.

iv. Izjava glasnogovornice Komisije

Komisija je podsjetila da je u svojem mišljenju od 7. ožujka 2006. obavijestila Ombudsmana da još uvijek ocjenjuje ta dva predmeta, ali da će procjena uskoro biti dovršena. To je bilo točno. Komisija je odlučila zaključiti ta dva predmeta 4. travnja 2006. Stoga je izjava glasnogovornice Komisije od 6. travnja 2006. bila točna i nije bila u suprotnosti s mišljenjem Komisije.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Podnositelj pritužbe nije dostavio primjedbe.

ODLUKA

1 Uvodne napomene

1.1 Podnositelj pritužbe, njemački državljanin, podnio je 5. siječnja 2003. pritužbu Europskoj komisiji u vezi s navodnim propustom njemačkih tijela da poštuju pravila EU-a o zaštiti okoliša prilikom proširenja Zračne luke Frankfurt/Main. Proširenje obuhvaća izgradnju nove uzletno-sletne staze i niz infrastrukturnih projekata povezanih sa zračnom lukom. U svojoj pritužbi Ombudsmanu, podnesenoj 6. studenoga 2005., podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije pravilno odgovorila na njegove dopise u vezi s njegovom pritužbom. Tvrdio je da bi ga Komisija trebala obavijestiti o daljnjim koracima u predmetu i da bi trebala brzo djelovati u pogledu merituma predmeta.

1.2 U svojim očitovanjima o mišljenju Komisije podnositelj pritužbe iznio je novu tvrdnju, odnosno da Komisija nije pravilno obradila meritum njegove pritužbe. Ombudsmanica je provela daljnje istrage o toj novoj tvrdnji. Smatra da je korisno prvo ispitati to pitanje i povezanu tvrdnju podnositelja pritužbe da bi Komisija trebala brzo djelovati. Ombudsman će zatim ocijeniti osnovanost tvrdnje podnositelja pritužbe da Komisija nije na odgovarajući način odgovorila na njegove dopise i njegovu povezanu tvrdnju da bi ga trebalo obavijestiti o daljnjem postupku Komisije.

1.3 Čini se da Komisija obrađuje (ili je već rješavala) brojne prigovore koji su relevantni u kontekstu ovog predmeta. Kako bi ta odluka bila što razumljivija, čini se korisnim ukratko podsjetiti na elemente o kojima je riječ u tim različitim prigovorima i pojasniti način na koji će se predmeti navesti u ovoj odluci. Predmet podnositelja pritužbe (referentna oznaka 2002/5367 (3)) uglavnom se odnosi na procjene utjecaja na okoliš u vezi s projektima planiranima u kontekstu proširenja Zračne luke Frankfurt/Main te određivanja i postupanja s određenim ekološki osjetljivim područjima. Komisija je objasnila da su se podnesci podnositelja pritužbe odnosili na druge dvije pritužbe koje je rješavao, odnosno na predmet 2002/5175 koji se odnosio na planiranu novu uzletno-sletnu stazu („predmet uzletno-sletne staze”) i predmet 2004/4947 koji se odnosio na izgradnju hangara za održavanje zrakoplova Airbus A 380 („predmet hangara”). Nadalje, Komisija je istaknula da je, kako bi mogla u potpunosti ocijeniti sve prethodno navedene pritužbe, morala utvrditi moraju li se oko zračne luke odrediti daljnja „predložena područja od značaja za Zajednicu” („pSCI”) i/ili „posebna zaštićena područja” („SPA”) u skladu s pravom Zajednice. To je učinjeno u „horizontalnim postupcima zbog povrede” 1995./2225. u pogledu uvrštenja na popis PSCI-ja u Njemačkoj u cjelini i 2001./5117. u pogledu uvrštenja na popis SPA-a u Njemačkoj.

2 Navodni propust pravilnog rješavanja merituma pritužbe zbog povrede i povezanog zahtjeva

2.1 U prilog svojoj tvrdnji da Komisija nije pravilno riješila meritum njegova predmeta, podnositelj pritužbe iznio je četiri argumenta. Naveo je i. da Komisija nije poslala promatrača na javno saslušanje; ii. da je ostala neaktivna u pogledu određivanja područja u okviru programa EU-a „Natura 2000” u Njemačkoj; iii. da pri rješavanju pritužbi koje se odnose na proširenje zračne luke nije uzela u obzir novi razvoj događaja; i iv. da je izjava glasnogovornice Komisije proturječna primjedbama koje je Komisija iznijela u svojem mišljenju Ombudsmanu.

2.2 Komisija je u svojem dopunskom mišljenju iznijela primjedbe na sve te točke pojedinačno. Također je objasnila da je u međuvremenu zatvorila slučajeve uzletno-sletne staze i hangara jer ni u jednom od njih nije utvrdila povredu prava Zajednice. Nadalje, namjeravala je zaključiti i predmet podnositelja pritužbe. Komisija je navela da je podnositelj pritužbe obaviješten o svojoj namjeri da to učini dopisom od 26. lipnja 2006. te mu je određen rok od četiri tjedna za dostavu dodatnih argumenata koji upućuju na povredu prava Zajednice.

2.3 Ombudsman smatra da bi, kako bi mogao u potpunosti ocijeniti tvrdnju podnositelja pritužbe da Komisija nije pravilno riješila meritum njegove pritužbe, morao uzeti u obzir i rezultate Komisijine procjene ovog predmeta kako je navedeno u njezinu dopisu od 26. lipnja 2006., kao i ocjenu tih rezultata koju je proveo podnositelj pritužbe. Ombudsmanica napominje da je prijedlog Komisije o zatvaranju predmeta objavljen na internetu (4). Međutim, ne zna je li podnositelj pritužbe iskoristio priliku da Komisiji dostavi dodatne argumente niti je li Komisija u međuvremenu zaključila predmet. Osim toga, budući da podnositelj pritužbe nije iznio primjedbe na dodatno mišljenje Komisije, Ombudsman zaključuje da trenutačno nije u mogućnosti ocijeniti taj aspekt pritužbe. Kako ne bi odgodio svoju odluku o preostalom dijelu pritužbe, Ombudsman je odlučio da u kontekstu ove istrage neće dalje razmatrati to pitanje. Ako podnositelj pritužbe i dalje smatra da je došlo do nepravilnosti u postupanju Komisije u tom pogledu, on naravno ostaje slobodan podnijeti novu pritužbu Ombudsmanu.

2.4 Međutim, moglo bi biti korisno dodati nekoliko razmatranja u vezi s pojedinačnim aspektima navoda podnositelja pritužbe. Kad je riječ o stajalištu podnositelja pritužbe da Komisija nije poslala promatrača na javno saslušanje, Ombudsman nije svjestan nijednog pravnog pravila koje bi moglo spriječiti Komisiju da pošalje promatrače na određene događaje u državama članicama u okviru svojih istraga pritužbi zbog povrede. Međutim, on ne zna ni za jedno pravilo koje bi obvezivalo Komisiju da to učini. U ovom slučaju Komisija je tvrdila da je o spornom pitanju raspravljala na različitim sastancima s njemačkim tijelima i da je raspolagala svim relevantnim informacijama. Također je u više navrata obavijestio podnositelja pritužbe da je i dalje slobodan dostaviti nove informacije koje upućuju na povredu prava Zajednice. Nadalje, podnositelj pritužbe nije precizno objasnio koje informacije Komisija nije dobila jer nije poslala promatrača na saslušanje i zašto je smatrao da se te informacije ne mogu dobiti na drugi način.

Kad je riječ o navodnoj proturječnosti između mišljenja Komisije o ovoj pritužbi i izjave glasnogovornice Komisije, Komisija je objasnila da je u svojem mišljenju od 7. ožujka 2006. obavijestila Ombudsmana da još procjenjuje slučajeve uzletno-sletne staze i hangara, ali da će procjena uskoro biti dovršena. Međutim, Komisija je odlučila zaključiti te predmete 4. travnja 2006. Stoga je izjava njegove glasnogovornice od 6. travnja 2006. bila točna i nije bila u suprotnosti s njezinim mišljenjem. Čini se da je to objašnjenje, prima facie, razumno.

U pogledu navodne neaktivnosti Komisije u postupku određivanja statusa „Natura 2000” i njezina navodnog neuzimanja u obzir novih kretanja pri obradi pritužbi koje se odnose na proširenje zračne luke, treba napomenuti da se ti aspekti ne odnose samo na predmet podnositelja pritužbe, već i na horizontalne predmete zbog povrede, kao i na slučajeve uzletno-sletne staze i hangara. Kad je riječ o horizontalnim predmetima zbog povrede, Ombudsman nema informacije o tome slaže li se podnositelj pritužbe s nalazima Komisije u pogledu oznaka PSCI i SPA na području oko zračne luke. Slično tome, Ombudsman ne zna mišljenje podnositelja pritužbe o ishodu slučajeva uzletno-sletne staze i hangara, koji su zaključeni u travnju 2006. Ako podnositelj pritužbe želi nastaviti s tim aspektima podnošenjem nove pritužbe Ombudsmanu, trebao bi Ombudsmanu dostaviti informacije o tim pitanjima.

2.5 Što se tiče tvrdnje podnositelja pritužbe da bi Komisija trebala brzo djelovati u pogledu merituma predmeta, Ombudsman napominje da je Komisija obavijestila podnositelja pritužbe o svojoj namjeri da zaključi njegov predmet te je stoga dovršila svoju ocjenu predmetnog pitanja. Stoga Ombudsman ne smatra da je potrebno dodatno razmotriti taj aspekt pritužbe.

3 Navodni propust da se pravilno odgovori na dopise podnositelja pritužbe i povezane tvrdnje

3.1 Tijekom Komisijinog rješavanja njegova predmeta podnositelj pritužbe više se puta obratio Komisiji. Dana 9. svibnja 2003. zatražio je informacije o rješavanju ovog predmeta kao i podatke o osobi za kontakt u Komisiji. Glavna uprava za okoliš („GU za okoliš”) obavijestila ga je 3. srpnja 2003. o registraciji njegove pritužbe. Podnositelj pritužbe Komisiji je 28. veljače 2004. dostavio dodatne informacije. Zatražio je brže rješavanje njegova slučaja. Komisija je 4. travnja 2004. obavijestila podnositelja pritužbe da je odlučila obraditi njegovu pritužbu u vezi s predmetom o uzletno-sletnoj stazi, koji se odnosio na isti predmet. Podnositelj pritužbe Komisiji je 19. veljače te 6. i 13. rujna 2005. dostavio dodatne informacije. U svojem dopisu od 13. rujna 2005. također je predložio da Komisija pošalje promatrača na javno saslušanje u vezi s proširenjem zračne luke. Dopisom od 23. rujna 2005. Komisija je obavijestila podnositelja pritužbe da će uzeti u obzir dodatne informacije i obavijestiti ga o rezultatima svojeg ispitivanja i svim daljnjim koracima koje će poduzeti. Podnositelj pritužbe odgovorio je 1. listopada 2005. da smatra da su informacije koje mu je Komisija dostavila „previše tanke”, posebno s obzirom na vrijeme koje je već bilo potrebno za rješavanje tog pitanja. Zatražio je od Komisije da ga obavijesti o tome što konkretno radi, koji su joj sljedeći koraci i kada će se poduzeti. Dopisom od 5. listopada 2005. Komisija je obavijestila podnositelja pritužbe da je "primila na znanje njegovo mišljenje"(5).

U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije pravilno odgovorila na njegove dopise u vezi s njegovom pritužbom, osobito na njegov dopis od 1. listopada 2005. Tvrdio je da bi trebao biti obaviješten o daljnjim koracima Komisije u tom slučaju.

3.2 Komisija je u svojem mišljenju navela da je podnositelj pritužbe u svojem dopisu od 13. rujna 2005. dostavio dodatne primjedbe na predmete. U skladu s Komisijinim Kodeksom dobrog administrativnog postupanja („Kodeks”), Komisija je odgovorila u roku od 15 radnih dana, odnosno 23. rujna 2005. Podnositelj pritužbe odgovorio je na taj dopis telefaksom od 1. listopada 2005. Budući da, prema Komisijinu mišljenju, taj odgovor nije sadržavao nove bitne informacije, 5. listopada 2005. poslana mu je jednostavna potvrda o primitku. Ukratko, Komisija je smatrala da su njezine službe podnositelju pritužbe odgovorile uz potpuno poštovanje njezina Kodeksa i Komunikacije o odnosima s podnositeljem pritužbe u pogledu povreda prava Zajednice („Komunikacija”)(6).

Kad je riječ o tvrdnji podnositelja pritužbe da bi ga trebalo obavijestiti o daljnjim koracima Komisije, Komisija je tvrdila da u ovoj fazi nije mogla pružiti dodatne informacije o meritumu predmeta koji se odnose na proširenje zračne luke jer je njihova procjena još bila u tijeku. Komisija je navela da u složenim slučajevima poput ovih njezine službe posebno paze da prije konačne ocjene ne daju nikakve informacije koje bi mogle prerano utjecati na nacionalne postupke ili političke rasprave u predmetnim državama članicama. Komisija je navela da će, u skladu s Komunikacijom Komisije, podnositelj pritužbe biti obaviješten nakon što se donese odluka u slučajevima uzletno-sletne staze i hangara.

Komisija je u svojem dopunskom mišljenju navela da je, nakon što je Europskom ombudsmanu poslala svoje prvo mišljenje, obavijestila podnositelja pritužbe o svojoj namjeri da zatvori svoj predmet i da mu je dala priliku da podnese dodatne argumente koji upućuju na povredu prava Zajednice.

3.3 Ombudsmanica napominje da je u svojem dopisu od 1. listopada 2005. podnositelj pritužbe pitao Komisiju što konkretno radi, koji su joj sljedeći koraci i kada će se poduzeti. U svojem odgovoru od 5. listopada 2005. Komisija je podnositelja pritužbe obavijestila da je „primila na znanje njegovo mišljenje”. Komisija je u svojem mišljenju navela da je, s obzirom na to da dopis podnositelja pritužbe od 1. listopada 2005. nije sadržavao nove bitne informacije, poslana jednostavna potvrda o primitku.

Dobra je upravna praksa odgovoriti na dopise građana ne samo u relevantnim rokovima, već i na način koji im je što korisniji. U ovom je slučaju podnositelj pritužbe zatražio odgovor na određena pitanja i primio odgovor u kojem se uopće nije upućivalo na ta pitanja.

Ombudsmanica je svjesna da se čini da je nadležna služba Komisije rješavala niz složenih predmeta koji se odnose na isti predmet kao i predmet u predmetu podnositelja pritužbe. Također napominje da je Komisija zabrinuta da bi mogla prerano utjecati na nacionalne postupke ili političke rasprave pružanjem određenih informacija podnositeljima pritužbi tijekom istrage koja je u tijeku. Međutim, Ombudsmanica smatra da to Komisiji ne omogućuje da ne odgovori na zahtjeve podnositelja pritužbe za informacije, posebno s obzirom na vrijeme koje je Komisiji već bilo potrebno za rješavanje predmetne pritužbe. Čini se da je od datuma na koji je podnositelj pritužbe podnio svoju pritužbu Komisiji (5. siječnja 2003.) do datuma na koji je poslao svoj zahtjev za pružanje informacija (1. listopada 2005.) podnositelj pritužbe od Komisije primio vrlo malo informacija o svojoj pritužbi. Osim toga, Ombudsman smatra da mu je Komisija, ako je smatrala da podnositelju pritužbe nije bilo moguće dostaviti dodatne bitne informacije tijekom postupka koji je u tijeku, barem mogla dati to objašnjenje već u odgovoru na njegove zahtjeve za pružanje informacija, osobito u odgovoru na njegov dopis od 1. listopada 2005.

3.4 Ombudsmanica zaključuje da propust Komisije da pravilno odgovori na dopis podnositelja pritužbe od 1. listopada 2005. predstavlja nepravilnost u postupanju. U tom će pogledu biti iznesena kritička primjedba.

3.5 Što se tiče tvrdnje podnositelja pritužbe da bi trebao biti obaviješten o daljnjem postupku Komisije u njegovom predmetu, Ombudsman primjećuje da je Komisija obavijestila podnositelja pritužbe o svojoj namjeri da zatvori predmet i da mu je dala priliku da dostavi dodatne informacije. Stoga smatra da se tvrdnja podnositelja pritužbe ne mora dalje razmatrati.

4 Zaključak

Na temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s ovom pritužbom potrebno je iznijeti sljedeću kritičku napomenu:

Dobra je upravna praksa odgovoriti na dopise građana ne samo u relevantnim rokovima, već i na način koji im je što korisniji. U ovom slučaju podnositelj pritužbe pisao je Komisiji tražeći odgovor na određena pitanja koja se odnose na njegovu pritužbu zbog povrede. Ombudsmanica smatra da je, ako je Komisija smatrala da ima dobre razloge da ne odgovori na pitanja podnositelja pritužbe, trebala obavijestiti podnositelja pritužbe o tim razlozima. Komisija je zapravo poslala odgovor u kojem se uopće nije upućivalo na pitanja podnositelja pritužbe. To je bio slučaj nepravilnosti u postupanju.

S obzirom na to da se taj aspekt predmeta odnosi na postupke povezane s određenim događajima u prošlosti, nije primjereno postići prijateljsko rješenje tog pitanja. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Komisije.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) Njemački tekst glasi: "Wir haben Ihre Stellungnahme zur Kenntnis genommen."

(2) Komunikacija Komisije Europskom parlamentu i Europskom ombudsmanu o odnosima s podnositeljem pritužbe u vezi s povredama prava Zajednice (COM/2002/0141 final), SL 2002 C 244, str. 5.

(3) Čini se da je Komisija obradila podnesak podnositelja pritužbe (koji je poslan 5. siječnja 2003.) zajedno s nizom drugih pritužbi koje se odnose na isti predmet, a koje je Komisija zaprimila 2002. To bi objasnilo zašto je njegova pritužba dobila registracijski broj iz 2002.

(4) Odluka o zatvaranju predmeta o višestrukoj pritužbi br. 2002/5376 dostupna je (na njemačkom jeziku) na internetskim stranicama Komisije (http://ec.europa.eu/community_law/complaints/multiple_complaints/index_en.htm).

(5) Njemački tekst glasi: "Wir haben Ihre Stellungnahme zur Kenntnis genommen."

(6) Komunikacija Komisije Europskom parlamentu i Europskom ombudsmanu o odnosima s podnositeljem pritužbe u vezi s povredama prava Zajednice (COM/2002/0141 final), SL 2002 C 244, str. 5.