Strasbourg, 4. svibnja 2007.

Poštovani gospodine M.,

Udruga diplomanata poljske nacionalne škole za javnu upravu („Udruga”), koju je u to vrijeme zastupao g. Piotr Kulpa, podnijela je 22. rujna 2005. pritužbu Europskom ombudsmanu protiv Europskog ureda za odabir osoblja („EPSO”).

Žalbu sam 25. listopada 2005. proslijedio direktoru EPSO-a.

Udruga je 7. studenoga 2005. pojasnila tu tvrdnju i zahtjev te sam 7. prosinca 2005. o tome obavijestila EPSO.

EPSO je 31. siječnja 2006. dostavio mišljenje na francuskom jeziku, a 7. veljače 2006. i njegov prijevod na engleski jezik, koje sam proslijedio Udruzi s pozivom na očitovanje.

Udruga mi je 17. ožujka 2006. dostavila svoja očitovanja.

Dana 27. srpnja 2006., kao odgovor na njegovu poruku elektroničke pošte od 23. srpnja 2006., obavijestio sam Udrugu o statusu njezine pritužbe.

Dopisom od 7. kolovoza 2006. zatražio sam od EPSO-a dodatne informacije o pritužbi.

Dana 25. rujna 2006. primio sam primjedbe Udruge na gore navedeni dopis od 7. kolovoza 2006.

EPSO je 5. listopada 2006. odgovorio na moj zahtjev za dodatne informacije na francuskom jeziku, a 13. listopada 2006. poslao je prijevod svojeg odgovora na engleski jezik, koji sam proslijedio Udruzi na očitovanje.

Udruga mi je 6. studenoga 2006. poslala svoje primjedbe na prethodno navedeni odgovor EPSO-a na moj zahtjev za dodatne informacije.

Od EPSO-a sam 22. veljače 2007. zatražio dodatne informacije, a 6. ožujka 2007. Udruzi sam poslao presliku svojeg dopisa EPSO-u.

EPSO je odgovorio 14. ožujka 2007., a 26. ožujka 2007. poslao je prijevod svojeg odgovora na engleski jezik. Primjerak tog odgovora i njegov prijevod na engleski jezik dostavljen je Udruzi 26. ožujka 2007.

Udruga je 2. travnja 2007. dostavila svoje primjedbe na navedeni odgovor.

Sada pišem kako bih vas obavijestio o rezultatima provedenih istraga.

COMPLAINT

Podnositelj pritužbe je Udruženje diplomiranih studenata Poljske nacionalne škole za javnu upravu.

Činjenice prema podnositelju pritužbe mogu se sažeti kako slijedi.

Pritužba se odnosi na dvije skupine otvorenih natječaja koji su objavljeni nakon 1. svibnja 2004.

Prva skupina, otvoreni natječaji EPSO/AD/4/04, EPSO/AD/23/05 i EPSO/AD/24/05, osmišljena je za zapošljavanje dužnosnika koji su državljani novih država članica (1). Zahtijevane obavijesti o natječaju: i. temeljito znanje jednog od službenih jezika 10 novih država članica te zadovoljavajuće znanje jednog od 11 službenih jezika starih država članica (2); ii. da se predselekcijski testovi polažu na engleskom, francuskom ili njemačkom jeziku; i iii. da se pismeni i usmeni testovi polažu na bilo kojem od 11 službenih jezika starih država članica.

Druga skupina, otvoreni natječaji EPSO/AD/25-29/05, osmišljena je za zapošljavanje dužnosnika koji znaju jedan od 11 službenih jezika starih država članica. Zahtijevane obavijesti o natječaju: temeljito znanje jednog od 11 službenih jezika starih država članica i zadovoljavajuće znanje još jednog od 11 službenih jezika starih država članica; i ii. da se predodabirni testovi polažu na drugom jeziku kandidata, dok se pisani i usmeni testovi održavaju na glavnom jeziku kandidata.

Podnositelj pritužbe analizirao je prethodno navedene zahtjeve na način da je znanje službenog jezika starih država članica dobilo povlašteni status, dok znanje službenog jezika novih država članica nije bilo. Osim toga, podnositelj pritužbe smatrao je da su kandidati koji kao glavni jezik imaju jedan od 11 službenih jezika starih država članica bili u povlaštenom položaju jer su u prvoj fazi natječaja (faza predodabira) imali veći izbor jezika, a u drugoj fazi natječaja mogli su polagati pisane i usmene testove na svojem glavnom jeziku. Suprotno tomu, kandidatima čiji je glavni jezik bio službeni jezik jedne od deset novih država članica nije bilo dopušteno polagati te testove na jednom od službenih jezika deset novih država članica.

Podnositelj pritužbe poslao je 19. srpnja 2005. direktoru EPSO-a dopis s navedenim primjedbama. Podnositelj pritužbe naveo je da su, prema njegovim saznanjima, jedina privremena izuzeća od uobičajenih uvjeta za zapošljavanje dužnosnika Europskih zajednica predviđena Uredbom Vijeća (EZ, EURATOM) 401/2004 od 23. veljače 2004. o uvođenju, povodom pristupanja Cipra, Češke Republike, Estonije, Mađarske, Latvije, Litve, Malte, Poljske, Slovačke i Slovenije, posebnih privremenih mjera za zapošljavanje dužnosnika Europskih zajednica (3) („Uredba 401/2004”). Iako to privremeno izuzeće predstavlja odstupanje od članka 4. stavaka 2. i 3.; članak 7. stavak 1.; članak 27.; i članak 29. stavak 1. točke (a), (b) i (c) Pravilnika o osoblju (4), ostatak Pravilnika o osoblju i dalje se primjenjuje. Konkretno, i dalje bi se trebali primjenjivati članak 5. stavak 5. točka 5. i članak 28. točka (f) podtočka 6. Pravilnika o osoblju. Podnositelj pritužbe pozvao se i na Uredbu Vijeća br. 1 od 15. travnja 1958. o određivanju jezika koji se koriste u EEZ-u, u kojoj se, u skladu s izmjenama uvedenima Ugovorom o pristupanju iz 2003., navodi da su službeni jezici institucija Europske unije češki, danski, nizozemski, engleski, estonski, finski, francuski, njemački, grčki, mađarski, talijanski, latvijski, litavski, malteški, poljski, portugalski, slovački, slovenski, španjolski i švedski. Podnositelj pritužbe smatrao je da jezični zahtjevi EPSO-a dovode do nejednakog postupanja prema građanima iz novih država članica koji žele raditi za europske institucije te da ti zahtjevi nisu u skladu s člankom 12. Ugovora o EZ-u. Podnositelj pritužbe stoga je od EPSO-a zatražio objašnjenje pravne osnove kojom se opravdava takvo razlikovanje.

EPSO je 30. kolovoza 2005. dostavio svoj odgovor, čiji je primjerak podnositelj pritužbe priložio svojoj pritužbi. EPSO je u tom odgovoru odbio priznati postojanje bilo kakve diskriminacije. Kad je riječ o razlikama u jezičnim režimima koji su se primjenjivali na različite natječaje, EPSO je ukratko naveo sljedeće. Kao prvo, EPSO je objasnio razliku između postupaka odabira, s jedne strane, i postupaka zapošljavanja, s druge strane. Cilj je otvorenih natječaja koje organizira EPSO odabrati najbolje kandidate i uvrstiti ih na popis uspješnih kandidata. U fazi odabira odabrani kandidati identificiraju se kao potencijalni članovi osoblja institucija. Međutim, još uvijek nisu "zaposlili". Umjesto toga, zbog toga što su odabrani, imaju mogućnost, ali ne i pravo, biti zaposleni. Samo ako institucija odabranom kandidatu ponudi određeno radno mjesto, a takva se ponuda prihvati, smatra se da je kandidat „zapošljen”. EPSO je istaknuo i da se člankom 5. stavkom 5. Pravilnika o osoblju propisuje da se jednaki uvjeti zapošljavanja i „radne karijere” primjenjuju na sve dužnosnike koji pripadaju istoj funkcijskoj skupini. Odabrani kandidati zapošljavaju se pod jednakim uvjetima, neovisno o tome jesu li odabrani s popisa uspješnih kandidata koji je ograničen na građane novih država članica ili s popisa uspješnih kandidata sastavljenog na temelju natječaja u kojem se zahtijeva da je glavni jezik kandidata jedan od 11 službenih jezika starih država članica. Stoga je EPSO tvrdio da se Uredbom 401/2004 ne predviđa odstupanje od članka 5. stavka 5. Pravilnika o osoblju jer nije potrebno odstupanje.

EPSO je također naveo da se člankom 28. točkom (f) Pravilnika o osoblju propisuje da se osoba može imenovati dužnosnikom samo ako „dokaže temeljito znanje jednog od službenih jezika Zajednica i zadovoljavajuće znanje drugog službenog jezika u mjeri u kojoj je to potrebno za obavljanje njezinih dužnosti.” EPSO je u tom pogledu napomenuo da se člankom 28. točkom (f) Pravilnika o osoblju samo utvrđuje minimalni zahtjev. Navodi da osoba mora dokazati poznavanje dvaju službenih jezika, ali ne daje pravo izbora ni jednog službenog jezika. Ako to zahtijeva obavljanje dužnosti ili zahtjevi u pogledu interne komunikacije, institucije imaju pravo zahtijevati znanje dodatnih jezika i/ili određenih jezika.

Naposljetku, EPSO je istaknuo da se jezični zahtjevi za otvorene natječaje EPSO/AD/25-29/05 temelje na Uredbi 401/2004, u čijem se članku 2. navodi da se „do 31. prosinca 2010. provode i opći natječaji za zapošljavanje dužnosnika čiji je glavni jezik jedan od 11 službenih jezika starih država članica”. Stoga su svi kandidati za otvoreni natječaj EPSO/AD/25-29/05, neovisno o njihovu državljanstvu, morali imati jedan od 11 službenih jezika starih država članica kao glavni jezik. Nadalje, ne može se smatrati da su kandidati na natječajima koji se provode na 11 službenih jezika starih država članica u povlaštenom položaju u pogledu pisane i usmene faze natječaja u usporedbi s kandidatima na natječajima koji se odnose na nove države članice jer se te dvije skupine kandidata nikada ne natječu u istom natječaju kako bi se uvrstili na popis uspješnih kandidata. Svi kandidati koji se natječu za uvrštenje na isti popis uspješnih kandidata uvijek podliježu potpuno istim pravilima i zahtjevima.

Podnositelj pritužbe nije se složio s EPSO-ovim argumentima te je stoga 22. rujna 2005. podnio pritužbu Europskom ombudsmanu.

Podnositelj pritužbe pojasnio je 7. studenoga 2005. svoju tvrdnju.

Podnositelj pritužbe tvrdio je da je EPSO diskriminirao građane iz novih država članica svojim jezičnim zahtjevima i da ti zahtjevi pogoduju građanima koji kao glavni jezik imaju jedan od 11 službenih jezika starih država članica.

Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi se testovi za natječaje trebali provoditi uz dužno poštovanje načela jednakog postupanja prema svim kandidatima bez obzira na njihovu zemlju podrijetla te da bi se otvoreni natječaji za stare i nove države članice trebali održavati pod istim uvjetima.

Podnositelj pritužbe smatra da bi testovi za natječaje bili u skladu s primjenjivim pravilima ako: (i) da su testovi provedeni na materinskom jeziku kandidata; ili ii. kandidati mogu odabrati na kojem će jeziku, među svim službenim jezicima Zajednice, polagati testove; ili iii. testovi su održani na jednom od radnih jezika EU-a (engleskom, francuskom i njemačkom). Osim navedenih prijedloga podnositelj pritužbe predložio je da bi, ako nekim kandidatima nije dopušteno polagati testove na materinskom jeziku, svi kandidati trebali biti obvezni polagati testove na svojem drugom jeziku.

Podnositelj pritužbe također je naveo da ne želi nametnuti fiksni jezični režim EPSO-u ili bilo kojoj drugoj instituciji EU-a, ali očekuje da će se osigurati jednako postupanje u pogledu pristupa radnim mjestima u institucijama i tijelima Zajednice.

INQUIRY

Mišljenje EPSO-a

EPSO-ovo mišljenje može se sažeti kako slijedi:

Pravna osnova za jezične zahtjeve utvrđene u obavijestima o natječaju objavljenima od 1. svibnja 2004. za zapošljavanje građana jedne od novih država članica jest Uredba 401/2004.

Uredbom 401/2004 utvrđuju se posebne mjere za zapošljavanje dužnosnika Zajednica nakon pristupanja deset novih država članica 2004. U skladu s točkom 3. preambule Uredbe 401/2004, koja se odnosi na iznimnu prirodu pristupanja deset novih država članica, kao i na članak 2. te uredbe, do 31. prosinca 2010. moraju se održati i natječaji za zapošljavanje dužnosnika čiji je glavni jezik jedan od 11 službenih jezika starih država članica. EPSO smatra da je svrha tih pravila poštovati članak 27. Pravilnika o osoblju, kojim se predviđa da se dužnosnici zapošljavaju na najširoj mogućoj zemljopisnoj osnovi.

EPSO smatra da posebne privremene mjere, kako su uvedene Uredbom 401/2004, koje odstupaju od Pravilnika o osoblju, odražavaju legitimne ciljeve od općeg interesa u pogledu kadrovske politike. Stoga uvjeti pod kojima se takvi natječaji organiziraju ne predstavljaju nepravilnosti u postupanju.

Osim toga, uvjeti prihvatljivosti u pogledu poznavanja jezika proizlaze iz Uredbe 401/2004, kojom se predviđa da slobodna radna mjesta mogu popuniti državljani novih država članica čiji je glavni jezik jedan od službenih jezika deset novih država članica, a istodobno se mogu održati otvoreni natječaji za kandidate čiji glavni jezik mora biti jedan od 11 službenih jezika starih država članica.

EPSO je ponovio da se u svakom slučaju ne može tvrditi da postoji diskriminacija ili nepošteno postupanje na temelju usporedbe jedne obavijesti o natječaju s drugom, s obzirom na to da svaki natječaj ima svoje ciljeve.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Ukratko, podnositelj pritužbe osporio je EPSO-ovo stajalište da je Uredba 401/2004 odgovarajuća pravna osnova za njegove odluke o jezičnim zahtjevima koji se primjenjuju na otvorenim natječajima.

Prema mišljenju podnositelja pritužbe, odstupanje od članka 4. drugog i trećeg stavka, članka 7. stavka 1., članka 27. stavka 7. trećeg podstavka i članka 29. stavka 1. točke 8. podtočaka (a), (b) i (c) Pravilnika o osoblju, koje je predviđeno člankom 1. Uredbe 401/2004, primjenjuje se samo u pogledu zapošljavanja državljana novih država članica.

Članak 2. Uredbe 401/2004 može biti samo pravna osnova za organizaciju zapošljavanja dužnosnika čiji je glavni jezik jedan od 11 službenih jezika starih država članica. Međutim, taj članak ne može biti pravna osnova za odstupanje od članka 27. ni od bilo koje druge odredbe Pravilnika o osoblju.

Podnositelj pritužbe stoga je zaključio da bi natječaje za zapošljavanje dužnosnika čiji je glavni jezik jedan od 11 službenih jezika starih država članica trebalo organizirati tako da se osigura jednako postupanje prema svim kandidatima, među ostalim i u pogledu jezičnih zahtjeva. Na Uredbu 401/2004 ne može se pozivati kao na pravnu osnovu za bilo kakvo nejednako postupanje.

Nadalje, podnositelj pritužbe upućuje na Sporazum između glavnih tajnika Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, tajnika Suda i glavnog tajnika Revizorskog suda o zajedničkim načelima zajedničke politike odabira i zapošljavanja te načelima upravljanja popisima uspješnih kandidata. Točkom 1.2. Sporazuma predviđa se sljedeće:

„Stavljači moraju znati jedan službeni jezik koji nije njihov materinji jezik, ali ih se obavješćuje da se za neka radna mjesta mogu zahtijevati posebne jezične kvalifikacije u okviru postupka zapošljavanja s popisa uspješnih kandidata te da će svaka institucija stoga zapošljavati na temelju vlastitih zahtjeva u pogledu jezika i drugih vještina. Kako bi se osigurala transparentnost, ako neke institucije imaju posebne jezične preferencije u odnosu na određena radna mjesta, one moraju biti jasno naznačene kandidatima prije nego što podnesu svoje prijave.”

Podnositelj pritužbe stoga je tvrdio da razumije da se posebni jezični zahtjevi mogu nametnuti u okviru otvorenog natječaja EPSO/AST/4/05, čiji je cilj zapošljavanje tajnika za francuski jezik. Međutim, prethodno navedenom odredbom Sporazuma ne dopušta se različito postupanje u pogledu jezika u okviru otvorenih natječaja za istu funkcijsku skupinu AD ili AST.

Podnositelj pritužbe stoga je smatrao da je EPSO-ovo upućivanje na legitimne ciljeve od općeg interesa u kontekstu kadrovske politike u suprotnosti sa Sporazumom i čini se da nema pravnu osnovu.

Naposljetku, podnositelj pritužbe nije se složio, u kontekstu ovog predmeta, s argumentom EPSO-a da se „diskriminacija ili nepošteno postupanje ne mogu navoditi na temelju usporedbe jedne obavijesti o natječaju s drugom s obzirom na to da svaki natječaj ima svoje ciljeve.” Podnositelj pritužbe smatra da natječaji ne mogu imati druge ciljeve osim onih koji su dopušteni u skladu s obvezujućim pravnim odredbama. Natječaji ne mogu biti u suprotnosti s tim ciljevima. Međutim, čini se da primjeri natječaja na koje upućuje podnositelj pritužbe imaju isti cilj, odnosno „sastavljanje popisa uspješnih kandidata s kojih se popunjavaju slobodna radna mjesta u institucijama EU-a”.

Podnositelj pritužbe zaključio je da, iako se čini da je EPSO priznao da se u njegovim natječajima primjenjuju različiti jezični zahtjevi za zapošljavanje osoblja iz starih i novih država članica, ne postoji pravna osnova za različite jezične zahtjeve. To je slučaj jer se Uredbom 401/2004 ne može odstupiti od članka 12. Ugovora o EZ-u, kojim se predviđa da je „zabranjena svaka diskriminacija na temelju državljanstva.” Stoga je podnositelj pritužbe zadržao svoje stajalište da jezični zahtjevi u relevantnim natječajima uvode jasno razlikovanje i različite razine poteškoća za građane iz starih i novih država članica.

Daljnje istrage

Nakon pažljivog razmatranja mišljenja Komisije i primjedbi podnositelja pritužbe činilo se da su potrebne dodatne istrage.

Pismo Europskog ombudsmana EPSO-u od 7. kolovoza 2006.

Dopis Europskog ombudsmana može se sažeti kako slijedi.

Ombudsmanica je napomenula da je EPSO organizirao natječaje sa zahtjevnijim jezičnim zahtjevima za građane novih država članica nego za građane starih država članica. Kako bi odgovorio na pitanje je li EPSO prekoračio legitimne granice svoje diskrecijske ovlasti time što je utvrdio izravne ili neizravne razlike u postupanju prema kandidatima u različitim predmetnim natječajima koje su neproporcionalne u odnosu na ciljeve Uredbe 401/2004, Ombudsman je od EPSO-a zatražio da objasni koje je opravdanje za organizaciju natječaja kojima se od građana novih država članica zahtijeva da znaju engleski, francuski ili njemački jezik, iako u okviru drugih natječaja građani nisu bili obvezni poznavati jedan od tih jezika.

Primjerak dopisa Europskog ombudsmana upućenog EPSO-u poslan je podnositelju pritužbe.

Dopis podnositelja pritužbe Ombudsmanu od 23. rujna 2006.

Podnositelj pritužbe u svojem je dopisu iznio primjedbe na prethodno navedeni dopis Ombudsmana od 7. kolovoza 2006. i pojasnio neke točke povezane s njegovom pritužbom. Dopis podnositelja pritužbe može se sažeti kako slijedi:

Podnositelj pritužbe pojasnio je svoju prvotnu tvrdnju. Ukratko, smatrao je da se jezici novih država članica ne priznaju kao drugi jezik za kandidate koji sudjeluju u natječajima.

Podnositelj pritužbe nije se složio sa stajalištem EPSO-a da se Uredbom 401/2004 EPSO-u omogućuje donošenje postojećeg jezičnog režima. Podnositelj pritužbe smatra da je taj jezični režim diskriminirajući zbog viših jezičnih zahtjeva koje je nametnuo građanima iz novih država članica. Podnositelj pritužbe istaknuo je da se Uredbom 401/2004 odstupa od niza točno utvrđenih članaka Pravilnika o osoblju. Uredbom se ne odstupa od članka 28. točke (f) Pravilnika o osoblju, kojim se utvrđuju opći uvjeti u pogledu jezičnih zahtjeva. U članku 28. točki (f) Pravilnika o osoblju navodi se da se dužnosnik može imenovati samo ako je podnio dokaz o posjedovanju „temeljitog znanja jednog od službenih jezika Zajednica i zadovoljavajućeg znanja drugog jezika Zajednica u mjeri u kojoj je to potrebno za obavljanje dužnosti.” Ne postoji pravna osnova za omogućavanje otvorenih natječaja kojima se uvode razlike za državljane bilo koje određene države članice u pogledu jezičnih zahtjeva ili razine poteškoća u pogledu jezičnih zahtjeva.

Osim toga, podnositelj pritužbe istaknuo je da se člankom 1. točkom (f) Priloga III. Pravilniku o osoblju predviđa da se znanje jezika potrebno s obzirom na posebnu prirodu radnih mjesta koja treba popuniti mora navesti u obavijesti o natječaju. U predmetnoj obavijesti o natječajima, odnosno za građane novih država članica, takve informacije nisu bile uključene. U tom je pogledu podnositelj pritužbe istaknuo da se u članku 7. stavku 1. Priloga III. Pravilniku o osoblju navodi da „institucije (...) povjeravaju Europskom uredu za odabir osoblja (...) odgovornost za poduzimanje potrebnih mjera kako bi se osigurala primjena jedinstvenih standarda u postupcima odabira dužnosnika Zajednica (...)”.

Podnositelj pritužbe obavijestio je Ombudsmana i da je od EPSO-a upravo primio dokument SEC(2004)254 (9). Podnositelj pritužbe naveo je sljedeći dio tog dokumenta:

„Korisno je podsjetiti da je upravni odbor EPSO-a 10. ožujka 2003. odlučio da će se jednogodišnji natječaji za zapošljavanje državljana zemalja pristupnica održati na tri jezika – engleskom, francuskom i njemačkom. Cilj je bio osigurati da ti natječaji u razumnom roku dovedu do sastavljanja popisa uspješnih kandidata iz tih zemalja (...) Dugoročni cilj mora očito biti osigurati da jezični režim koji se primjenjuje bude jednak za državljane svih 25 država članica. Međutim, iz praktičnih razloga EPSO predlaže dva pristupa organizaciji natječaja koji će se organizirati u bliskoj budućnosti, nastavljajući razliku između natječaja za državljane novih država članica i onih koji su uglavnom usmjereni na državljane sadašnjih država članica(...) S obzirom na logistička ograničenja koja nameće upotreba većeg broja novih jezika, kao i nedostupnost potrebnih resursa koji bi bili potrebni za prevođenje ispitnih dokumenata na deset novih jezika, EPSO predlaže proširenje postojećeg jezičnog režima koji se upotrebljava u natječajima rezerviranima za državljane zemalja pristupnica.”

Kad je riječ o EPSO-ovu prijedlogu da se glavni dio natječaja provodi na engleskom, francuskom ili njemačkom jeziku za kandidate čiji je glavni jezik jedan od 11 jezika starih država članica, podnositelj pritužbe naveo je i drugi dio istog dokumenta, u kojem je navedeno sljedeće: „predstavnik Komisije u Upravnom odboru EPSO-a trebao bi zauzeti stajalište da bi postojeći jezični režim za natječaje na sadašnjih 11 jezika trebao ostati nepromijenjen” i „iako bi se takvim pristupom nedvojbeno smanjio iznos administrativnih resursa potrebnih za organizaciju natječaja za zapošljavanje, nema drugog očitog opravdanja za takav pristup. Nadalje, Komisija je uvijek naglašavala važnost višejezičnosti.”

Podnositelj pritužbe najprije je smatrao da prethodno navedeni dokument ne može biti pravna osnova za jezične zahtjeve EPSO-a jer nema pravnu vrijednost.

Zatim je istaknuo da je na dan izdavanja dokumenta Uredba 401/2004 već bila donesena. Međutim, Uredba 401/2004 u ovom dokumentu nije navedena kao pravna osnova za „praktičan poseban i privremeni jezični režim”.

Podnositelj pritužbe zatim je tvrdio da objašnjenja iz prethodno citiranog dokumenta upućuju na to da postoje dvije skupine jezika: neke koje su dostojne priznanja, a druge koje nisu dostojne priznanja. U tom je pogledu podnositelj pritužbe naveo da je takva situacija nepravedna i da se ne može prihvatiti.

Naposljetku, podnositelj pritužbe naveo je da, s obzirom na prethodno navedeni dokument, objašnjenja koja je EPSO dao Ombudsmanu tijekom njegove istrage o ovoj pritužbi nisu dosljedna. Podnositelj pritužbe naglasio je da, iako tijelo za imenovanje ima široko diskrecijsko pravo pri odlučivanju o razini sposobnosti koja se zahtijeva za radna mjesta, to diskrecijsko pravo nije neograničeno. Kad je riječ o tom konkretnom pitanju, podnositelj pritužbe uputio je na relevantnu sudsku praksu (10).

Podnositelj pritužbe osvrnuo se i na povijesnu pozadinu natječaja organiziranih nakon uzastopnih proširenja. Istaknula je da su u prethodnim natječajima nakon proširenja kandidati polagali sve testove na svojem glavnom jeziku i, osim toga, polagali poseban test kako bi ocijenili svoje „zadovoljavajuće znanje” još jednog službenog jezika Zajednica. "Zadovoljavajuće znanje" određeno je u skladu s razinom potrebnom za obavljanje njihovih dužnosti. Taj posebni test, neposredno prije proširenja 2004., zamijenjen je predselekcijskim testovima na drugom jeziku kandidata. Taj sustav predodabirnih testova i dalje se primjenjuje na kandidate iz starih država članica. Podnositelj pritužbe u tom je pogledu naveo da se testovi za kandidate iz starih država članica pripremaju na 11 službenih jezika starih država članica i da se, ako jedan od tih službenih jezika nije poznat članovima povjerenstava za odabir, prevode testni dokumenti. U fazi usmenih testova pruža se usluga prevođenja kako bi se zajamčilo jednako postupanje. Naposljetku, podnositelj pritužbe istaknuo je da su natječaji organizirani nakon trećeg i četvrtog proširenja za građane (tadašnjih) novih država članica i (tadašnjih) starih država članica organizirani i na temelju uredbi kojima se uvode posebne mjere (Uredba 3517/85 i Uredba 626/95). Međutim, jezični zahtjevi bili su jednaki za sve kandidate. Različito postupanje odnosilo se na činjenicu da su kandidati iz (tadašnjih) novih država članica mogli sudjelovati u natječajima koji su se organizirali isključivo za njih, dok su se svi drugi natječaji organizirali isključivo za kandidate iz (tadašnjih) starih država članica.

EPSO-ov odgovor na pismo Europskog ombudsmana od 7. kolovoza 2006.

Ukratko, EPSO je naveo da je, kako bi se osigurala dobra komunikacija unutar europskih institucija i omogućilo obavljanje posla u razumnim rokovima, nužno koristiti se radnim jezicima tih institucija. Zbog toga je upravni odbor EPSO-a 25. srpnja 2002. odlučio da će se natječaji za proširenje za nove države članice nakon 2004. održati samo na tri jezika, odnosno na engleskom, francuskom i njemačkom.

Nakon toga isti je upravni odbor odlučio da će se jezični zahtjevi u pogledu engleskog, francuskog i njemačkog jezika primjenjivati i na natječaje za ugovorno osoblje koji su objavljeni u lipnju 2005. i otvoreni su za građane svih 25 država članica. Dogovoreno je da će, kako bi se osiguralo jednako postupanje i poštovanje članka 28. točke (f) Pravilnika o osoblju, svi kandidati polagati testove na jeziku koji nije njihov prvi jezik.

Naposljetku, upravni odbor odobrio je i jezične zahtjeve za nove natječaje/postupke odabira koji će se organizirati u bliskoj budućnosti, uključujući natječaje za asistente (AST1) u području tajništva objavljene 26. lipnja 2006. Cilj je tih natječaja zaposliti oba kandidata s temeljitim znanjem jednog od starih jezika i kandidate s temeljitim znanjem jednog od novih jezika. Kandidati u tim natječajima morali su polagati predselekcijske testove na svojem drugom jeziku (odnosno na engleskom, francuskom ili njemačkom). To je značilo da su svi kandidati u trenutku testiranja bili u istom položaju.

EPSO je istaknuo da su jezični uvjeti za natječaje odobreni na razdoblje od jedne godine i da će EPSO analizirati rezultate tih natječaja.

EPSO je svojim primjedbama priložio i primjerak Komunikacije Komisije od 22. studenoga 2005. o novoj okvirnoj strategiji za višejezičnost (COM(2005)596 final) te je objasnio da ova Komunikacija pokazuje da su engleski, francuski i njemački tri jezika koja se najčešće upotrebljavaju kao strani jezici u EU-u.

Primjedba podnositelja pritužbe na EPSO-ov odgovor od 7. kolovoza 2007.

Podnositelj pritužbe naveo je da, osim svojih primjedbi u svojem dopisu Ombudsmanu od 23. rujna 2006., nema posebnih primjedbi na EPSO-ov odgovor. Također je izrazio nadu da će Ombudsmanova analiza njegove pritužbe pomoći EPSO-u i njegovu upravnom odboru da usklade svoju politiku s općim načelima Europske unije.

Dopis Europskog ombudsmana EPSO-u od 22. veljače 2007.

Pismo Europskog ombudsmana odnosilo se na otvorene natječaje EPSO/AD/25-29/05 za zapošljavanje dužnosnika čiji je glavni jezik jedan od 11 službenih jezika starih država članica te na EPSO-ovo objašnjenje od 5. listopada 2006. da je, ukratko, Uredba 401/2004 valjana pravna osnova za te natječaje.

Ombudsmanica je napomenula da kandidati na otvorenim natječajima EPSO/AD/25-29/05 moraju dokazati (a) temeljito znanje jednog od 11 službenih jezika starih država članica kao glavnog jezika te (b) zadovoljavajuće znanje jednog od službenih jezika starih država članica kao drugog jezika. Ombudsmanica je također napomenula da se čini da Uredba 401/2004 ne pruža posebnu pravnu osnovu za zahtjev da kandidati dokažu zadovoljavajuće znanje jednog od službenih jezika starih država članica kao drugog jezika, u mjeri u kojoj se u članku 2. Uredbe samo navodi da se „do 31. prosinca 2010. održavaju i opći natječaji za zapošljavanje dužnosnika čiji je glavni jezik jedan od postojećih 11 službenih jezika.” (moje isticanje).

Ombudsman je nadalje napomenuo da se čini da taj dodatni zahtjev u pogledu jezika odstupa od članka 28. točke (f) Pravilnika o osoblju, u kojem se navodi da se dužnosnik može imenovati ako dokaže zadovoljavajuće znanje drugog jezika „Zajednica u mjeri u kojoj je to potrebno za obavljanje njegovih dužnosti.”

S obzirom na navedeno ombudsmanica je od EPSO-a zatražila da objasni zašto bi poznavanje jednog od tih 11 jezika kao drugog jezika moglo biti potrebno za obavljanje budućih dužnosti kandidata, dok poznavanje jednog od službenih 10 jezika novih država članica ne bi moglo biti potrebno.

EPSO-ov odgovor na pismo Europskog ombudsmana od 22. veljače 2006.

EPSO-ov odgovor može se sažeti kako slijedi:

Svrha je EPSO-ova rada institucijama osigurati najsposobnije službe u odnosu na zadaće koje će od njih biti zatražene. U skladu s Pravilnikom o osoblju jezične vještine nužan su uvjet za obavljanje zadaća. U tom je kontekstu EPSO napomenuo da se natječaji pokreću kako bi se zadovoljile potrebe institucija, a ne kako bi se stvorile mogućnosti zapošljavanja za europske građane. Zbog toga se članak 28. točka (f) Pravilnika o osoblju u praksi ne može tumačiti na način da postoji načelo jednakosti jezika u svim okolnostima unutar Europske unije (EPSO je uputio na presudu u predmetu C-361/01 Kik protiv OHIM-a).

Naprotiv, institucije mogu donijeti posebne jezične aranžmane s obzirom na zahtjeve rada uprave. Takvi zahtjevi uključuju potrebu za osiguravanjem dobre komunikacije unutar europskih institucija i omogućavanjem rada u razumnim rokovima.

Kad je riječ o natječajima o kojima je riječ, tijelo za imenovanje odlučilo je da je znanje jednog od 11 jezika bolje prilagođeno stvarnosti administrativne organizacije institucija tijekom prijelaznog razdoblja utvrđenog Uredbom 401/2004.

Osim toga, tijelo za imenovanje ima široku diskrecijsku ovlast u odlučivanju o kriterijima sposobnosti koji se zahtijevaju za radna mjesta koja treba popuniti i u određivanju, s obzirom na te kriterije i u interesu službe, uvjeta prihvatljivosti za natječaje. Tijelo za imenovanje iskoristilo je tu ovlast pri pokretanju natječaja za zapošljavanje kandidata iz deset zemalja koje su nedavno pristupile Europskoj uniji i pri donošenju odluke da bi kandidati trebali imati dostatno znanje jednog od jezika zemalja koje su već bile članice Unije.

Primjedbe podnositelja pritužbe na EPSO-ov odgovor od 14. ožujka 2007.

Kad je riječ o presudi u predmetu C-361/01 Kik protiv OHIM-a na koju se EPSO pozvao u svojem odgovoru, podnositelj pritužbe istaknuo je da je Sud smatrao da se jedna uredba Vijeća donesena na temelju članka 290. Ugovora može izmijeniti drugom uredbom Vijeća. Sud tijelu za imenovanje nije dodijelio neograničenu diskrecijsku ovlast koja bi bila u suprotnosti s Uredbom Vijeća. Podnositelj pritužbe ponovio je da, osim svojih primjedbi u dopisu Ombudsmanu od 23. rujna 2006., nema drugih posebnih primjedbi na EPSO-ov odgovor.

ODLUKA

1 Jezični zahtjevi na otvorenim natječajima organizirani u skladu s Uredbom 401/2004
Činjenični kontekst pritužbe

1.1 Nakon proširenja Europske unije na 10 novih država članica (11) 1. svibnja 2004. EPSO je istodobno organizirao niz otvorenih natječaja za zapošljavanje administratora u europskim institucijama. Natječaji su organizirani u skladu s Uredbom Vijeća (EZ, EURATOM) 401/2004 od 23. veljače 2004. o uvođenju, povodom pristupanja Cipra, Češke Republike, Estonije, Mađarske, Latvije, Litve, Malte, Poljske, Slovačke i Slovenije, posebnih privremenih mjera za zapošljavanje dužnosnika Europskih zajednica (12) ("Uredba 401/2004"). Bilo je i. natječaja za zapošljavanje dužnosnika među građanima iz deset novih država članica („natječaji novih država članica”)(13) i ii. natječaja za zapošljavanje dužnosnika koji imaju jedan od 11 jezika starih država članica (14) kao glavni jezik (15). Građani iz starih i novih država članica mogli bi sudjelovati u potonjem nizu natjecanja.

Natječaji o kojima je riječ imali su sljedeće jezične zahtjeve:

Uvjeti natječaja organiziranih za državljane novih država članica (EPSO/AD/ 23/05, EPSO/AD/24/05 i EPSO/AD/4/04) bili su da kandidati dokažu temeljito znanje jednog od 10 jezika novih država članica (kao glavnog jezika) i zadovoljavajuće znanje jednog od 11 jezika starih država članica (kao drugog jezika)(16). Kandidati su morali polagati predselekcijske testove na engleskom, francuskom ili njemačkom jeziku. Mogu polagati pismene ispite na bilo kojem od 11 službenih jezika starih država članica. U otvorenim natječajima EPSO/AD/23/05 i EPSO/AD/24/05 kandidati su polagali samo usmene testove na svojem glavnom jeziku (17). U otvorenom natječaju EPSO/AD/4/04, kandidati su morali dostaviti kratku bilješku na svojem glavnom jeziku (pisani test „e”) ako su uspješno položili druge pisane testove (ti su drugi pisani testovi položeni na njihovu drugom jeziku).

Za otvorene natječaje EPSO/AD/25-29/05 kandidati moraju dokazati temeljito znanje jednog od 11 jezika starih država članica (kao glavnog jezika) i zadovoljavajuće znanje još jednog od istih 11 jezika (kao drugog jezika). Kandidati su morali polagati pismene testove na svojem glavnom jeziku i predodabirne testove na svojem drugom jeziku.

Navodi i tvrdnje podnositelja pritužbe

Podnositelj pritužbe tvrdio je da EPSO diskriminira državljane novih država članica uvođenjem takvih jezičnih zahtjeva te da ti zahtjevi pogoduju građanima čiji je glavni jezik jedan od 11 službenih jezika starih država članica.

Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi se testovi za natječaje trebali provoditi uz dužno poštovanje načela jednakog postupanja prema svim kandidatima neovisno o njihovoj zemlji podrijetla te da bi se otvoreni natječaji za stare i nove države članice trebali održavati pod istim uvjetima.

Podnositelj pritužbe smatra da će testovi za natječaje biti u skladu s primjenjivim pravilima samo ako: i. testovi se održavaju na materinjem jeziku kandidata; ili ii. kandidati mogu odabrati na kojem jeziku, među svim službenim jezicima Zajednice, žele polagati testove; ili iii. testovi se održavaju na jednom od radnih jezika EU-a (engleskom, francuskom i njemačkom). Osim toga, podnositelj pritužbe predložio je da bi, ako nekim kandidatima nije dopušteno polagati testove na njihovu materinskom jeziku, svi kandidati trebali biti obvezni polagati testove na svojem drugom jeziku.

Mišljenje EPSO-a

1.2 U mišljenju o pritužbi EPSO je smatrao da svaki natječaj ima svoje ciljeve i da se stoga na temelju usporedbe jedne obavijesti o natječaju s drugom obavijesti o natječaju ne može tvrditi da je riječ o diskriminaciji ili nepoštenom postupanju.

EPSO je istaknuo da je Uredba 401/2004 („Uredba 401/2004”) pravna osnova za predmetne natječaje.

Proširenje izvorne tvrdnje podnositelja pritužbe

1.3 U svojem daljnjem dopisu od 23. rujna 2006. podnositelj pritužbe iznio je svoju prvotnu tvrdnju o diskriminaciji. Ukratko, smatrao je da se jezici novih država članica ne priznaju kao drugi jezik za kandidate koji sudjeluju u natječajima.

Razmatranja Europskog ombudsmana o pravnim pitanjima

1.4. Europski ombudsman podsjeća da se u članku 12. Ugovora o EZ-u navodi da je „[k]ada je riječ o području primjene ovog Ugovora i ne dovodeći u pitanje bilo koju njegovu posebnu odredbu, zabranjena svaka diskriminacija na temelju državljanstva. (...)". Kao takav, članak 12. UEZ-a predstavlja poseban izraz općeg načela jednakosti (18). Ombudsmanica napominje da se sekundarno zakonodavstvo mora tumačiti s obzirom na članak 12. UEZ-a.

1.5 Ombudsman također podsjeća da sudska praksa sudova Zajednice utvrđuje da je načelo jednakog postupanja (ili nediskriminacije) povrijeđeno kada se prema dvjema kategorijama osoba čije pravne i činjenične okolnosti ne ukazuju na bitnu razliku postupa različito (19).

1.6 Činjenica da je za pristup zaposlenju potreban određeni jezik predstavlja neizravnu diskriminaciju na temelju državljanstva, osim ako se može opravdati da je jezični zahtjev proporcionalan i stvaran s obzirom na prirodu radnog mjesta koje treba popuniti (20).

1.7 Ombudsman također podsjeća da institucije Zajednice moraju osigurati da djeluju u skladu s primjenjivim pravnim pravilima. U tom kontekstu Ombudsman prima na znanje EPSO-ovo obrazloženje predmetnih jezičnih zahtjeva da je Uredba 401/2004 („Uredba 401/2004”) njihova pravna osnova.

1.8 Nadalje, Ombudsman podsjeća da Uredba 401/2004 odstupa od uobičajenih pravila o zapošljavanju utvrđenih Pravilnikom o osoblju (21).

1.9 Članak 1. Uredbe 401/2004 predviđa da se u ograničenom razdoblju (do 31. prosinca 2010.) slobodna radna mjesta u institucijama mogu popuniti imenovanjem državljana novih država članica. U članku 1. navodi se da se takvo zapošljavanje može provesti neovisno o članku 4. drugom i trećem stavku, članku 7. stavku 1., članku 27. trećem stavku i članku 29. stavku 1. točkama (a), (b) i (c) Pravilnika o osoblju. Stoga je riječ o odstupanju od pravila o zapošljavanju utvrđenih Pravilnikom o osoblju. To će odstupanje ostati na snazi do 31. prosinca 2010.

1.10 Člankom 2. Uredbe 401/2004 predviđeno je da se "do 31. prosinca 2010. održavaju i opći natječaji za zapošljavanje dužnosnika čiji je glavni jezik jedan od 11 službenih jezika starih država članica."

1.11 S obzirom na navedeno, Ombudsman smatra da, kako bi odgovorio na navode podnositelja pritužbe, mora ocijeniti koja je pravna osnova za jezične zahtjeve u otvorenim natječajima EPSO/AD/25-29/05 i otvorenim natječajima EPSO/AD/23/05, EPSO/AD/24/05 i EPSO/AD/4/04 te je li EPSO pružio dostatno objašnjenje kako bi opravdao jezične zahtjeve.

Pravna osnova za jezične uvjete u otvorenim natječajima EPSO/AD/25-29/05

1.12 Kandidati na otvorenim natječajima EPSO/AD/25-29/05 moraju imati jedan od 11 službenih jezika starih država članica kao glavni jezik, odnosno danski, nizozemski, engleski, njemački, francuski, finski, grčki, talijanski, portugalski, španjolski ili švedski. Ombudsmanica napominje da se člankom 2. Uredbe 401/2004 predviđa organizacija natječaja za zapošljavanje dužnosnika čiji je glavni jezik jedan od 11 službenih jezika starih država članica , odnosno danski, nizozemski, engleski, njemački, francuski, finski, grčki, talijanski, portugalski, španjolski ili švedski. Stoga je zahtjev iz otvorenog natječaja EPSO/AD/25-29/05 u pogledu glavnog jezika kandidata u skladu s primjenjivim pravilima.

1.13 Kandidati na otvorenim natječajima EPSO/AD/25-29/05 moraju kao drugi jezik imati zadovoljavajuće znanje jednog od službenih jezika starih država članica. Budući da je odstupanjem iz članka 2. Uredbe 401/2004 predviđeno samo da se opći natječaji mogu održati za zapošljavanje dužnosnika čiji je glavni jezik jedan od 11 službenih jezika starih država članica, a dodatni zahtjev u otvorenim natječajima EPSO/AD/25-29/05 odnosi se na drugi jezik kandidata, Ombudsman se ne slaže da je Uredba 401/2004 valjana pravna osnova za to dodatno odstupanje od Pravilnika o osoblju (22).

1.14 Čak i ako Uredba 401/2004 ne pruža valjanu pravnu osnovu za dodatni zahtjev da kandidati dokažu zadovoljavajuće znanje jednog od 11 službenih jezika starih država članica kao drugog jezika, potrebno je ispitati može li se takav dodatni zahtjev opravdati u skladu s Pravilnikom o osoblju.

1.15 Ombudsman napominje da se u skladu s člankom 28. točkom (f) Pravilnika o osoblju dužnosnik može imenovati ako predoči dokaz o "temeljitom znanju jednog od jezika Zajednica i zadovoljavajućem znanju drugog jezika Zajednica u mjeri u kojoj je to potrebno za obavljanje njegovih dužnosti" (moje isticanje). Ukratko, u nedostatku posebnog odstupanja predviđenog zakonom, u ovom slučaju Uredbom 401/2004, kandidati bi trebali moći slobodno odabrati svoj drugi jezik s bilo kojeg jezika „Zajednica”, osim ako se može dokazati da je znanje (a) određenog jezika/određenih jezika Zajednica „potrebno za obavljanje svojih dužnosti.”

1.16 U tom je kontekstu Ombudsman u svojem dopisu od 22. veljače 2007. zatražio od EPSO-a da objasni zašto bi poznavanje jednog od 11 službenih jezika starih država članica kao drugog jezika moglo biti potrebno za obavljanje budućih dužnosti kandidata, dok poznavanje jednog od 10 službenih jezika novih država članica ne bi moglo biti potrebno.

1.17 Ombudsmanica napominje da je EPSO u svojem daljnjem odgovoru samo naveo da je poznavanje jednog od 11 jezika "primjerenije stvarnom stanju u administrativnoj organizaciji institucija tijekom prijelaznog razdoblja" i da "ne postoji moguća obveza uzimanja u obzir goleme raznolikosti pojedinačnih izbora koje bi kandidati mogli donijeti pri odabiru drugog jezika ".

1.18 Ombudsmanica smatra da, iako je moguće iznijeti uvjerljive razloge zbog kojih bi poznavanje određenih jezika Zajednice moglo biti "nužno za obavljanje dužnosti (budućeg dužnosnika), "EPSO nije pružio zadovoljavajuće objašnjenje zašto bi, osim poznavanja jednog od 11 službenih jezika starih država članica kao glavnog jezika, poznavanje bilo kojeg od tih 11 jezika kao drugog jezika moglo biti potrebno za buduće dužnosti kandidata, dok poznavanje jednog od 10 službenih jezika novih država članica kao drugog jezika nije moglo biti potrebno. U izjavi EPSO-a u pogledu „stvarnosti administrativne organizacije institucija tijekom prijelaznog razdoblja” ne navodi se pojedinosti o tome kakva je ta stvarnost i kakav učinak, ako ga ima, ima na jezične zahtjeve institucija. Isključivo u svrhu ilustracije ove točke, ombudsmanica se pita zašto bi kandidati čiji je glavni jezik engleski, a drugi grčki jezik, mogli bolje zadovoljiti potrebe institucija u usporedbi s kandidatima čiji je glavni jezik engleski, a drugi poljski jezik.

1.19 Stoga Ombudsman smatra da, što se tiče otvorenog natječaja EPSO/AD/25-29/05, EPSO nije pružio nikakvo zadovoljavajuće objašnjenje o tome zašto bi poznavanje 11 jezika starih država članica kao drugog jezika moglo biti potrebno za obavljanje budućih dužnosti kandidata, dok poznavanje jednog od službenih 10 jezika novih država članica nije moglo.

1.20 S obzirom na prethodno navedeno, ombudsmanica zaključuje da je EPSO, time što je od kandidata otvorenog natječaja EPSO/AD/25-29/05 zahtijevao da dokažu dostatno znanje jednog od 11 jezika starih država članica kao drugog jezika, a ne jednog od službenih jezika Zajednica, propustio postupiti u skladu s primjenjivim pravnim pravilima . Time je EPSO diskriminirao građane koji bi inače mogli odabrati, kao svoj drugi jezik, službeni jezik nove države članice. To je bio slučaj nepravilnosti u postupanju. Stoga će Ombudsman iznijeti kritičnu primjedbu u pogledu EPSO-ove organizacije otvorenog natječaja EPSO/AD/25-29/05.

Pravna osnova za jezične uvjete u otvorenim natječajima EPSO/AD/23/05, EPSO/AD/24/05 i EPSO/AD/4/04

1.21 Članak 1. Uredbe 401/2004 odstupa od Pravilnika o osoblju samo u mjeri u kojoj dopušta natječaje za zapošljavanje državljana deset novih država članica.

1.22 Svako ograničenje u pogledu jezika za koje se od kandidata može zahtijevati da dokaže znanje nije izričito obuhvaćeno odstupanjem iz članka 1. Uredbe 401/2004.

1.23 Kandidati na otvorenim natječajima EPSO/AD/23/05, EPSO/AD/24/05 i EPSO/AD/4/04 moraju temeljito poznavati jezik nove države članice. Međutim, s obzirom na to da zahtjev prema kojem kandidati moraju temeljito poznavati jezik nove države članice neizravno pogoduje državljanima novih država članica i s obzirom na to da članak 1. Uredbe 401/2004 u svakom slučaju dopušta pokretanje natječaja ograničenih na kandidate iz novih država članica, može se smatrati da je taj zahtjev u pogledu jezika obuhvaćen odstupanjem izričito predviđenim u članku 1. Uredbe 401/2004.

1.24 Osim zahtjeva da kandidati temeljito poznaju jezik nove države članice, u otvorenim natječajima EPSO/AD/4/04, EPSO/AD/23/05 i EPSO/AD/24/05 zahtijeva se i zadovoljavajuće znanje jednog od 11 službenih jezika starih država članica te da se predselekcijski testovi polažu na engleskom, francuskom ili njemačkom jeziku (pisani i usmeni testovi mogu se održati na jednom od 11 službenih jezika starih država članica). U tom pogledu Europski ombudsman smatra da, u mjeri u kojoj ti jezični zahtjevi nisu obuhvaćeni odstupanjem predviđenim u članku 1. Uredbe 401/2004, oni moraju poštovati članak 28. točku (f) Pravilnika o osoblju u kojem se navodi da se dužnosnik može imenovati samo pod uvjetom da dostavi dokaz o „zadovoljavajućem znanju drugog jezika Zajednica u mjeri u kojoj je to potrebno za obavljanje njegovih dužnosti”(moje isticanje).

1.25 Ombudsman uvodno ne smatra potrebnim ispitati, kad je riječ o otvorenim natječajima EPSO/AD/4/04, EPSO/AD/23/05 i EPSO/AD/24/05, predstavlja li zahtjev za dokazivanje zadovoljavajućeg znanja jednog od 11 službenih jezika starih država članica nepravilnost u postupanju. Dovoljno je istaknuti da se zaključak iz točke 1.17.–1.18. u pogledu uvođenja takvog zahtjeva u otvorenim natječajima EPSO/AD/25-29/05 primjenjuje, mutatis mutandis, na otvorene natječaje EPSO/AD/4/04, EPSO/AD/23/05 i EPSO/AD/24/05. Stoga će Ombudsman u nastavku ispitati samo zahtjev da se u otvorenim natječajima EPSO/AD/4/04, EPSO/AD/23/05 i EPSO/AD/24/05 polože predselekcijski testovi na jednom od tri konkretna jezika, odnosno na engleskom, francuskom ili njemačkom jeziku.

1.26 U tom pogledu Ombudsman u svojem daljnjem odgovoru prima na znanje EPSO-ov argument da je, kako bi se osigurala dobra komunikacija unutar institucija i omogućilo obavljanje posla u razumnim rokovima, nužno koristiti ono što EPSO naziva "radnim jezicima" institucija. EPSO navodi da je zbog toga odlučio da će se natječaji za nove države članice provoditi na engleskom, francuskom ili njemačkom jeziku (23).

1.27 Prema mišljenju Ombudsmana, zahtjev da kandidati dokažu znanje određenog jezika ili određenih jezika može biti nužan "za obavljanje dužnosti [budućeg dužnosnika] "i stoga može biti u skladu s Pravilnikom o osoblju, pod uvjetom da se može dokazati da bi učinkovita komunikacija unutar institucije mogla biti ugrožena ako se od svih kandidata ne bi zahtijevalo da dokažu znanje tog/tih jezika. Stoga bi EPSO-ova argumentacija (odnosno da je poznavanje engleskog, francuskog ili njemačkog jezika nužno kako bi se osigurala dobra komunikacija unutar institucija i omogućilo obavljanje posla u razumnim rokovima) zahtijevala, kako bi bila uvjerljiva u pogledu činjenica, da se od svih kandidata koji će u konačnici obavljati bitno istovjetne poslove, neovisno o njihovu državljanstvu, očekuje da dokažu znanje određenih jezika koje je EPSO odabrao (odnosno engleskog, francuskog ili njemačkog). Međutim, EPSO to znanje zahtijeva od jedne skupine kandidata (kandidati na otvorenim natječajima EPSO/AD/4/04, EPSO/AD/23/05 i EPSO/AD/24/05), a ne od druge skupine kandidata (kandidati na otvorenom natječaju EPSO/AD/25-29/05), iako bi te dvije skupine kandidata u konačnici obavljale gotovo identične funkcije. Stoga je legitimno dovesti u pitanje je li zahtjev za posebno zahtjevnijim jezikom doista "nužan za obavljanje dužnosti [budućeg dužnosnika]."

1.28 Ombudsman je razmotrio u kojoj mjeri može biti relevantno da se usporedbom različitih natječaja naruši opravdanje za nametanje zahtjeva koji se odnosi na posebno zahtjevniji jezik. U tom pogledu Ombudsman napominje da je obveza opravdavanja potrebe za određenim jezicima interni zahtjev svakog pojedinačnog natječaja. Međutim, primjereno je da se nepoštovanje tog internog zahtjeva može pokazati kao rezultat usporedne ocjene zahtjeva nametnutih u drugim natječajima koji se odvijaju istodobno i čiji je cilj zapošljavanje dužnosnika koji će obavljati bitno istovjetne poslove.

1.29 Prethodno navedenim opažanjima ne dovodi se u pitanje pravo EPSO-a da s vremenom poveća jezične zahtjeve za kandidate kao odgovor na promjenjive jezične potrebe institucija. Osim toga, njime se ne dovodi u pitanje pravo EPSO-a da uvede različite jezične zahtjeve u pogledu natječaja za zapošljavanje dužnosnika koji će obavljati različite dužnosti.

1.30 S obzirom na navedeno, Ombudsmanica smatra da je činjenica da je u okviru otvorenih natječaja EPSO/AD/23/05, EPSO/AD/24/05 i EPSO/AD/4/04, nametnut zahtjev za polaganje testova na engleskom, francuskom ili njemačkom jeziku, a nije nametnut u drugim natječajima koji se istodobno održavaju za zapošljavanje dužnosnika koji će u konačnici obavljati bitno istovjetne funkcije, dovela u pitanje je li zahtjev za polaganje testova na engleskom, francuskom ili njemačkom jeziku u otvorenim natječajima EPSO/AD/23/05, EPSO/AD/24/05 i EPSO/AD/4/04 doista bio "potreban za obavljanje dužnosti [budućeg dužnosnika]. "U tom pogledu EPSO je povrijedio načelo nediskriminacije. Riječ je o slučaju nepravilnosti u postupanju, a kritična primjedba bit će iznesena u nastavku.

1.31 Ombudsman prima na znanje izjavu EPSO-a da je njegov upravni odbor nedavno odlučio da bi u svim budućim natječajima svi kandidati trebali polagati pristupne testove na svojem drugom jeziku, koji mora biti na engleskom, francuskom ili njemačkom jeziku (24). U tom će pogledu Ombudsman u nastavku iznijeti dodatnu primjedbu.

Zaključak

Na temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s ovom pritužbom, čini se da je potrebno iznijeti sljedeće kritične primjedbe:

1. Kad je riječ o otvorenim natječajima EPSO/AD/25-29/05, EPSO nije pružio zadovoljavajuće objašnjenje zašto bi poznavanje jednog od 11 jezika starih država članica kao drugog jezika moglo biti potrebno za obavljanje budućih dužnosti kandidata, dok poznavanje jednog od 10 službenih jezika novih država članica ne bi moglo biti potrebno. Stoga, nametanjem zahtjeva da kandidati na otvorenom natječaju EPSO/AD/25-29/05 dokažu dostatno znanje jednog od 11 jezika starih država članica kao drugog jezika, a ne jednog od službenih jezika Zajednica, EPSO nije postupio u skladu s primjenjivim pravnim pravilima . Time je EPSO diskriminirao građane koji bi inače mogli odabrati, kao svoj drugi jezik, službeni jezik nove države članice. To je bio slučaj nepravilnosti u postupanju.
2. Činjenica da je EPSO nametnuo obvezu polaganja testova na engleskom, francuskom ili njemačkom jeziku u okviru otvorenih natječaja EPSO/AD/23/05, EPSO/AD/24/05 i EPSO/AD/4/04, a taj zahtjev nije nametnuo ni u drugim natječajima koji se istodobno održavaju za zapošljavanje dužnosnika koji bi u konačnici obavljali bitno istovjetne funkcije, dovela je u pitanje je li zahtjev polaganja testova na engleskom, francuskom ili njemačkom jeziku u otvorenim natječajima EPSO/AD/23/05, EPSO/AD/24/05 i EPSO/AD/4/04 doista bio „potreban za obavljanje dužnosti [budućeg dužnosnika].” EPSO je u tom pogledu povrijedio načelo nediskriminacije. Ovo je primjer nepravilnosti u postupanju.

S obzirom na to da je riječ o pritužbi "actio popularis", nije primjereno težiti prijateljskom rješenju tog pitanja. Osim toga, predmetni su natječaji završeni i objavljuju se odgovarajući popisi uspješnih kandidata (25). Ombudsman stoga zaključuje predmet.

Direktor EPSO-a bit će obaviješten i o toj odluci.

DRUGO PODRUČJE

U svojem odgovoru na pismo Europskog ombudsmana od 7. kolovoza 2006. EPSO je obavijestio Europskog ombudsmana da će se jezični zahtjevi za natječaje ponovno razmotriti u bliskoj budućnosti. Europski ombudsman vjeruje da bi ova odluka mogla biti poučna u tom pogledu.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) U toj se odluci pojam „nove države članice” upotrebljava za deset država članica koje su pristupile EU-u 1. svibnja 2004., dok se pojam „stare države članice” odnosi na 15 država članica koje su već bile članice EU-a prije 1. svibnja 2004.

(2) Iako je irski jezik bio jezik ugovora od pristupanja Irske 1973., postao je službeni jezik Zajednica tek 1. siječnja 2007. Stoga irski nije uključen u 11 službenih jezika starih država članica navedenih u ovoj istrazi.

(3) SL 2004., L 67, str. 1.

(4) Podnositelj pritužbe upućuje na numeriranje Pravilnika o osoblju koji je bio na snazi prije 1. svibnja 2004., kada je Pravilnik o osoblju izmijenjen.

(5) U članku 5. stavku 5. Pravilnika o osoblju navodi se sljedeće: „[i]dentični uvjeti zapošljavanja i karijere u službi primjenjuju se na sve dužnosnike koji pripadaju istoj funkcijskoj skupini.”

(6) U članku 28. točki (f) Pravilnika o osoblju navodi se sljedeće: „Dužnosnik se može imenovati samo pod uvjetom da (...) (f) dostavi dokaz o temeljitom znanju jednog od jezika Zajednica i o zadovoljavajućem znanju drugog jezika Zajednica u mjeri u kojoj je to potrebno za obavljanje njegovih dužnosti.”

(7) Numeriranje kao u starom Pravilniku o osoblju (izmijenjenom 1. svibnja 2004.).

(8) Numeriranje kao u starom Pravilniku o osoblju (izmijenjenom 1. svibnja 2004.).

(9) Ovaj dokument naslovljen je: „Jezični režim koji se primjenjuje na natječaje za zapošljavanje koje organizira EPSO, informativna napomena potpredsjednika Kinnocka”.

(10) T-214/00 Carrasco Benitez protiv Komisije [2000.] ECR-SC I-A-257 i II-1169, stavak 53.

(11) U ovoj se Odluci pojam "nove države članice" upotrebljava za deset država članica koje su pristupile EU-u 1. svibnja 2004., dok se pojam "stare države članice" odnosi na 15 država članica koje su bile članice EU-a prije pristupanja novih država članica.

(12) SL 2004., L 67, str. 1.

(13) EPSO je 22. prosinca 2004. pokrenuo otvoreni natječaj EPSO/AD/4/04 za zapošljavanje administratora (A7) u području europske javne uprave . EPSO je 2. lipnja 2005. pokrenuo otvorene natječaje EPSO/AD/23/05 i EPSO/AD/24/05 za zapošljavanje administratora u razredima A5 i A9 u području revizije (SL 2005., C 135 A).

(14) Iako je irski jezik jezik Ugovora od pristupanja Irske 1973., postao je službeni jezik Zajednica tek 1. siječnja 2007. Stoga irski nije uključen u 11 službenih jezika starih država članica navedenih u ovoj istrazi.

(15) EPSO je 20. srpnja 2005. pokrenuo pet otvorenih natječaja, EPSO/AD/25-29/05 (SL 2005., C 178 A), za zapošljavanje administratora (AD5) u područjima europske javne uprave/ljudskih resursa, prava, revizije, upravljanja financijskim resursima i ekonomije/statistike.

(16) Ombudsmanica napominje da su na otvorenim natječajima EPSO/AD/23/05 i EPSO/AD/24/05 kandidati morali imati "dobro radno znanje" engleskog, francuskog ili njemačkog jezika.

(17) Poznavanje glavnog jezika kandidata ocijenjeno je tijekom usmenog testa. Međutim, predmetni usmeni testovi uglavnom su se provodili na drugom jeziku kandidata.

(18) Predmet C-224/00 Komisija protiv Italije [2002.] ECR I-2965, stavak 14.

(19) Predmet T-211/95 Petit-Laurent protiv Komisije [1997.] ECR-SC I-A-21 i II-57, stavak 56.

(20) Predmet 379/87 Groener protiv ministra obrazovanja [1996.] ECR 3967. Vidjeti također članak 3. stavak 1. Uredbe 1612/68.

(21) U tom kontekstu valja podsjetiti da, u skladu s člankom 2. stavkom 2. svojeg Statuta, Europski ombudsman može rješavati samo pritužbe koje se odnose na nepravilnosti u postupanju. Stoga ne može ispitati pritužbe koje se odnose na osnovanost zakonodavstva ili međunarodnih ugovora. Opseg ove istrage stoga se ne odnosi na različito postupanje utvrđeno u skladu s Uredbom 401/2004. Istraga se odnosi samo na navodnu diskriminaciju, a time i na navodne nepravilnosti u postupanju, u mjeri u kojoj su jezični zahtjevi koje je odredio EPSO možda premašili područje primjene odstupanja predviđenih Uredbom 401/2004.

(22) Ombudsman također podsjeća da je ustaljena sudska praksa da se svako odstupanje ili iznimka od općeg pravila mora usko tumačiti. Predmet C-399/93 Oude Luttikhuis i drugi [1995.] ECR I-4515, stavak 23.; i predmet C-5/01 Belgija protiv Komisije [2002.] ECR I-11991, stavak 56.; Predmet C-43/04 Finanzamt Arnsberg protiv Stadt Sundern [2005.] ECR I-04491, stavak 27.; Predmet C-465/04 Hoyvem [2006.] ECR I-2879, stavak 24.; spojeni predmeti C-397/01 do C-403/01 Pfeiffer [2004.] ECR I-8835, stavak 52.; i C-303/98 Simap [2000.] ECR I-7963, stavci 34. i 35.

(23) Ombudsmanica napominje da se ova istraga odnosi samo na tvrdnju da je EPSO diskriminirao građane iz novih država članica na temelju jezičnih zahtjeva te da ti zahtjevi pogoduju građanima koji kao glavni jezik imaju jedan od 11 službenih jezika starih država članica. Ova se istraga ne odnosi na osnovanost odabira engleskog, francuskog i njemačkog jezika, uz isključenje drugih jezika Zajednica, kao jezika za potrebe olakšavanja interne komunikacije u institucijama.

(24) U tom pogledu, međutim, Ombudsman ističe da je u skladu s člankom 290. Ugovora o EZ-u ovlast primjene diferencijalnog pristupa uporabi službenih jezika Unije isključivo na Vijeću, koje tu ovlast mora izvršavati uz dužno poštovanje načela jezične raznolikosti.

(25) Prema EPSO-ovim internetskim stranicama (http://europa.eu/epso/laureats/liste_aad_en.htm) popisi uspješnih kandidata vrijede do 31. prosinca 2007. i mogu se produljiti.