Strasbourg, 19. travnja 2006.

Poštovani gospodine M.,

Dana 16. svibnja 2005. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu protiv Europske komisije. Pritužba se odnosila na jezik odgovora na prijavu za posao koji je 2. svibnja 2005. dalo Predstavništvo Europske komisije u Barceloni.

Dana 2. srpnja 2005. dostavili ste dodatne informacije.

Dana 16. lipnja 2005. obavijestio sam predsjednika Komisije o Vašoj pritužbi i zatražio od njega da dostavi mišljenje do 30. rujna 2005. Komisija me 7. listopada 2005. obavijestila da će njezin odgovor biti odgođen. Odgovorio sam Komisiji 20. listopada 2005. i predložio joj da učini sve što je u njezinoj moći kako bi što prije poslala svoje mišljenje.

Komisija je 24. listopada 2005. dostavila svoje mišljenje na engleskom jeziku. Komisija je 8. studenoga 2005. poslala prijevod tog mišljenja na španjolski, koji vam je proslijeđen 14. studenoga 2005., s pozivom na očitovanje, ako to želite. Pisana očitovanja od vas nisu zaprimljena. Dana 15. veljače 2005. moje službe kontaktirale su vas telefonom.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

Podnositelj pritužbe smatra da su činjenice u predmetu sažeto sljedeće:

Podnositelj pritužbe poslao je prijavu za posao na španjolskom jeziku Predstavništvu Europske komisije u Barceloni („predstavništvo”). Predstavništvo je 2. svibnja 2005. obavijestilo podnositelja pritužbe da njegova prijava nije ušla u uži izbor za sljedeću fazu postupka odabira. Pismo je napisano na katalonskom jeziku i potpisao ga je dužnosnik u ime voditelja Odjela za administraciju Predstavništva.

U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe napomenuo je da katalonski nije službeni jezik EU-a i da nikada nije predložio da se korespondencija koja mu je upućena napiše na tom jeziku. Također je istaknuo da, kako je utvrđeno u članku 21. Ugovora o EZ-u, svaki građanin Unije ima pravo pisati bilo kojoj instituciji EU-a na jednom od 21 jezika navedenog u članku 314. Ugovora o EZ-u i dobiti odgovor na istom jeziku. Istaknuo je da katalonski nije jedan od jezika uključenih u ovaj članak. Podnositelj pritužbe smatra da bi institucije EU-a u svojim službenim dokumentima trebale upotrebljavati samo službene jezike Unije.

Podnositelj pritužbe ukratko je tvrdio da Komisija nije postupila u skladu s člankom 21. Ugovora o EZ-u jer je 2. svibnja 2005. odgovorila na njegovu prijavu za posao na jeziku različitom od jezika njegova prvotnog dopisa, koji uostalom nije bio jezik predviđen Ugovorom o EZ-u.

INQUIRY

Mišljenje Komisije

Komisija je u svojem mišljenju objasnila da se njezino predstavništvo općenito koristi dvama službenim jezicima regije, kako je utvrđeno u španjolskom Ustavu. Istaknula je da je uporaba katalonskog jezika potvrđena Rezolucijom A3-169/90 Europskog parlamenta od 11. prosinca 1990. o jezicima u Zajednici i stanju katalonskog jezika (1). Komisija je navela da, kao opća praksa, Predstavništvo odgovara na korespondenciju na jednom od ta dva jezika, ovisno o izboru građana.

Kad je riječ o ovom konkretnom slučaju, Komisija je objasnila da je Predstavništvo 27. veljače 2005. objavilo oglas za radno mjesto ugovornog djelatnika u dvama regionalnim novinama. Kandidati su morali govoriti katalonski, španjolski i još jedan službeni jezik Zajednice. Nakon analize zaprimljenih prijava Predstavništvo je odabralo skupinu od 16 kandidata čije kvalifikacije najbolje odgovaraju zahtjevima ponuđenog radnog mjesta te ih je pozvalo na razgovor. Predstavništvo je svim kandidatima koji su ušli u uži izbor poslalo dopis na španjolskom jeziku u kojem ih je obavijestilo o rezultatima odabira.

Komisija je objasnila da podnositelj pritužbe nije bio među kandidatima odabranima za razgovor. Otprilike 500 neodabranih kandidata obaviješteno je o rezultatima postupka odabira elektroničkom poštom, koja je napisana na katalonskom jeziku.

Komisija je potvrdila da Predstavništvo nije uzelo u obzir da neki od neodabranih kandidata možda nisu mogli razumjeti jezik odgovora. Nakon što je shvatio tu pogrešku, Predstavništvo je poslalo još jedan odgovor na španjolskom jeziku s isprikom.

Komisija je napomenula da se nijedan drugi kandidat nije žalio na primitak odgovora na prijavu za posao na katalonskom jeziku i da je podnositelj pritužbe trebao razumjeti katalonski jezik jer je to naveo u životopisu priloženom njegovoj prijavi. Komisija je podsjetila da je jedan od uvjeta za to radno mjesto sposobnost da se govori katalonski zajedno sa španjolskim i drugim službenim jezikom Zajednice.

Međutim, Komisija je izrazila žaljenje zbog pogreške koju je počinilo Predstavništvo i napomenula da su podnositelju pritužbe već poslani prijevod odgovora na španjolski jezik i isprika. Komisija je navela i da se predstavništvo obvezalo osigurati da se u budućnosti e-poruke namijenjene većem broju primatelja šalju i na španjolskom i na katalonskom jeziku.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Službe Ombudsmana stupile su 15. veljače 2005. telefonom u kontakt s podnositeljem pritužbe kako bi provjerile je li zadovoljan odgovorom koji je Komisija dala u svojem mišljenju.

Podnositelj pritužbe obavijestio je službe Ombudsmana da smatra da je Komisija riješila to pitanje te je zahvalio Ombudsmanu i njegovim službama na pronalaženju pozitivnog rješenja za njegovu pritužbu.

ODLUKA

1 Odgovor na katalonskom jeziku na zahtjev napisan na španjolskom

1.1 Podnositelj pritužbe poslao je prijavu za posao, sastavljenu na španjolskom jeziku, Predstavništvu Europske komisije u Barceloni (u daljnjem tekstu: Predstavništvo). Predstavništvo ga je elektroničkom poštom obavijestilo da nije bio u užem izboru za sljedeći korak postupka odabira. E-mail je napisan na katalonskom jeziku.

Podnositelj pritužbe tvrdi da Komisija nije postupila u skladu s člankom 21. Ugovora o EZ-u jer je 2. svibnja 2005. odgovorila na njegovu prijavu za posao na jeziku različitom od jezika njegova prvotnog dopisa, koji osim toga nije bio jezik predviđen Ugovorom o EZ-u.

1.2 Komisija je navela da je predstavništvo poslalo e-poruku na katalonskom jeziku svim neodabranim kandidatima, uključujući podnositelja pritužbe. Komisija je potvrdila da Predstavništvo nije uzelo u obzir da neki od neodabranih kandidata možda nisu mogli razumjeti odgovor te da je riječ o pogrešci. Komisija je izrazila žaljenje zbog pogreške Predstavništva i napomenula da je podnositelju pritužbe već poslan prijevod odgovora na španjolski jezik i isprika. Komisija je izjavila da se predstavništvo obvezalo osigurati da se u budućnosti e-poruke namijenjene većem broju primatelja šalju i na španjolskom i na katalonskom jeziku.

1.3 Ombudsmanica napominje da su jezici Ugovora, koje institucije EU-a moraju koristiti u korespondenciji s građanima, utvrđeni u članku 21. U tom se članku navodi sljedeće:

„Svaki građanin Unije može pisati bilo kojoj instituciji ili tijelu EU-a na jednom od jezika navedenih u članku 314. Ugovora o EZ-u i dobiti odgovor na istom jeziku.”

Osim toga, u članku 314. Ugovora o EZ-u navodi se sljedeće:

„Ovaj Ugovor, sastavljen u jednom izvorniku na nizozemskom, francuskom, njemačkom i talijanskom jeziku, pri čemu su sva četiri teksta jednako vjerodostojna, pohranjuje se u arhivu Vlade Talijanske Republike, koja vladama drugih država potpisnica dostavlja ovjerenu presliku.”

„U skladu s ugovorima o pristupanju, vjerodostojne su i danske, engleske, finske, grčke, irske, portugalske, španjolske i švedske verzije ovog Ugovora.”

Ombudsmanica napominje da su, od pristupanja deset novih država članica Europskoj zajednici 1. svibnja 2004. i u skladu s člankom 61. Akta o uvjetima njihova pristupanja, češki, estonski, mađarski, latvijski, litavski, malteški, poljski, slovački i slovenski jezici također jezici Ugovora.

Ombudsman podsjeća da se u članku 13. Europskog kodeksa dobrog administrativnog postupanja navodi sljedeće:

„Dužnosnik osigurava da svaki građanin Unije ili svaki pripadnik javnosti koji instituciji piše na jednom od jezika Ugovora dobije odgovor na istom jeziku. Isto se u najvećoj mogućoj mjeri primjenjuje na pravne osobe kao što su udruženja (NVO-i) i trgovačka društva.”

1.4 Ombudsmanica napominje da je u ovom slučaju, nakon što je primila dopis građanina napisan na jednom od jezika navedenih u Ugovoru o EZ-u, Komisija odgovorila na drugom jeziku. Međutim, čini se da je Komisija, nakon što je shvatila svoju pogrešku, poduzela potrebne korake i podnositelju pritužbe poslala dodatni odgovor napisan na jeziku dopisa podnositelja pritužbe, kojem je dodala ispriku. S obzirom na inicijativu Komisije, Ombudsman je 15. veljače 2005. stupio u kontakt s podnositeljem pritužbe. Potonji je smatrao da je Komisija riješila to pitanje na njegovo zadovoljstvo te je zahvalio Ombudsmanu i njegovim službama što su pomogli pronaći pozitivno rješenje njegove pritužbe.

Zaključak

Iz mišljenja Komisije i primjedbi podnositelja pritužbe proizlazi da je Komisija poduzela odgovarajuće korake za rješavanje tog pitanja. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Komisije.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) SL 1991., C 19, str. 42.