Strasbourg, 3. lipnja 2008.

Poštovani gospodine I.,

Dana 5. travnja 2005. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu protiv Europske komisije u vezi s daljnjim postupanjem u vezi s vašom prijašnjom pritužbom registriranom pod brojem 1367/2003/OV.

Pritužbu sam 29. travnja 2005. proslijedio predsjedniku Komisije. Dana 4. svibnja 2005. poslali ste mi primjerak dopisa koji ste primili od Komisije. Komisija je svoje mišljenje poslala 14. lipnja 2005., a ja sam Vam ga proslijedio s pozivom na očitovanje koji ste poslali 11. srpnja 2005.

Dana 14. i 30. siječnja 2006. poslali ste poruke e-pošte u kojima ste zatražili da vas se obavijesti o privremenom datumu moje odluke. Odgovorio sam Vam dopisom od 1. veljače 2006., navodeći da ću Vas obavijestiti o svojoj odluci ili eventualnim daljnjim istragama do početka travnja 2006.

Dana 31. ožujka 2006. pisao sam predsjedniku Komisije sa zahtjevom za dodatne informacije. Komisija je svoje dodatno mišljenje poslala 28. rujna 2006. Proslijedila sam vam ga s pozivom na podnošenje dodatnih primjedbi, koji ste poslali 5. studenoga 2006.

Dana 10. ožujka 2007. poslali ste e-poruku u kojoj ste se raspitivali o statusu svoje pritužbe. Moj ured Vam je odgovorio elektroničkom poštom od 12. ožujka 2007.

Dana 10. travnja 2007. Komisiji sam uputio prijedlog prijateljskog rješenja, tražeći od nje da odgovori do 31. svibnja 2007. O tome ste obaviješteni u pismu od istog dana.

Dana 10. travnja 2007. poslali ste dodatne informacije o svojoj pritužbi.

Komisija je 31. svibnja 2007. zatražila produljenje roka za odgovor na prijedlog prijateljskog rješenja do 31. srpnja 2007. Dana 12. lipnja 2007. prihvatio sam zahtjev Komisije i obavijestio Vas u dopisu od istog dana.

Pisao sam Komisiji 18. rujna 2007. ističući da od nje još nisam primio odgovor te sam zatražio njezin odgovor do 15. listopada 2007.

Dana 25. rujna 2007. poslali ste poruku e-pošte s upitom o odgovoru Komisije. Moj ured Vam je odgovorio 27. rujna 2007.

Komisija je 25. listopada 2007. poslala engleski izvorni odgovor na moj prijedlog prijateljskog rješenja. Prijevod na francuski jezik poslan mi je 12. studenoga 2007. Proslijedila sam vam ga s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 2. prosinca 2007.

Dana 25. veljače 2008. poslali ste dodatnu e-poruku s upitom o statusu Vaše pritužbe na koju je moj ured odgovorio e-porukom od 21. travnja 2008.

Dana 14. svibnja 2008. poslali ste poruku e-pošte u kojoj ste me obavijestili da ste 6. svibnja 2008. pokrenuli postupak u vezi s predmetom pred Prvostupanjskim sudom Europskih zajednica.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

Kontekst predmeta
Pritužba 1367/2003/OV

U srpnju 2003. podnositelj pritužbe podnio je pritužbu Ombudsmanu (1367/2003/OV), koja se odnosila na odbijanje njegova zahtjeva za radno mjesto savjetnika za pretpristupno i političko izvješćivanje u Delegaciji Komisije u Sofiji (Bugarska) zbog njegova dvostrukog francusko-bugarskog državljanstva („Delegacija”). Podnositelj pritužbe u svojoj je pritužbi tvrdio sljedeće:

1. U postupku zapošljavanja koji su slijedili Delegacija i Glavna uprava za vanjske odnose (GU za vanjske odnose) nije bilo dovoljno transparentnosti.

2. Isključujući njegov zahtjev zbog njegova dvostrukog francusko-bugarskog državljanstva i Bečke konvencije iz 1961.(2), Komisija je povrijedila načelo nediskriminacije.

Odluka Europskog ombudsmana od 18. studenoga 2004.

Odlukom od 18. studenoga 2004. Ombudsman je zaključio predmet dvjema kritičkim napomenama upućenima Komisiji. Ombudsman je u svojoj odluci također istaknuo podnositelju pritužbe da ima mogućnost zatražiti pravnu zaštitu izravno od Komisije i podnijeti dodatnu pritužbu Ombudsmanu ako nije zadovoljan odgovorom Komisije. Odluka je objavljena na internetskoj stranici Europskog ombudsmana (3) i u godišnjem izvješću Europskog ombudsmana za 2004.(4). Ombudsman je također objavio priopćenje za medije o svojoj odluci.

Ključna napomena relevantna za ovu istragu bila je sljedeća:

Komisija nije pružila objektivno opravdanje za svoju odluku o odbijanju zahtjeva podnositelja pritužbe zbog njegova bugarskog državljanstva. Komisija je stoga povrijedila načelo nediskriminacije ili jednakog postupanja, koje se primjenjuje kada se u usporedivim situacijama postupa na nejednak način i kada diskriminacija nije objektivno opravdana. To je primjer nepravilnosti u postupanju.

Reakcija Komisije na odluku Europskog ombudsmana

Komisija je 1. veljače 2005. pisala Europskom ombudsmanu i dostavila primjedbe na odluku Europskog ombudsmana.

Kad je riječ o kritičkoj napomeni Europskog ombudsmana o povredi načela nediskriminacije, Komisija je navela da kritička napomena nije u skladu s pravilima koja treba primijeniti u ovom konkretnom slučaju ni s načelom jednakog postupanja, na što je pozvao sam Europski ombudsman.

Komisija je istaknula da se ne samo uvjeti zapošljavanja ALAT-a (državljanstvo države članice EU-a, nedržavljanstvo zemlje zaposlenja ili stalnog boravišta u zemlji domaćinu), nego i posebnosti njihova ugovora o radu (posebne zadaće koje treba izvršiti u okviru Delegacije) razlikuju od onih predviđenih za lokalne djelatnike. Komisija je navela da je ta kategorija osoblja obuhvaćena područjem primjene članka 37. stavka 2. Bečke konvencije kojim se predviđa da lokalni službenici mogu uživati povlastice i imunitete predviđene za članove administrativnog i tehničkog osoblja misije. Iako kategorija ALAT-a nije bila jedina kategorija osoblja koja se može obuhvatiti pojmom „članovi administrativnog i tehničkog osoblja”, kako je navedeno u članku 37. stavku 2., Komisija je naglasila da je, s obzirom na to da su namijenjeni obavljanju posebnih zadaća u delegacijama Komisije, ALAT koji je zaposlila Glavna uprava za vanjske odnose uvijek odabran, bez iznimke, u skladu s istim kriterijima u pogledu kvalifikacija.

Komisija je zaključila da je njezina odluka o isključenju zahtjeva podnositelja pritužbe za radno mjesto ALAT-a u Delegaciji donesena u skladu s pravilima koja se primjenjuju na tu situaciju te da na njezinoj strani nije bilo nedostatka objektivnosti.

Prigovor 1458/2005/OV

Podnositelj pritužbe podnio je 5. travnja 2005. ovu pritužbu Ombudsmanu. Podnositelj pritužbe smatra da su relevantne činjenice bile sljedeće:

Porukom elektroničke pošte od 4. prosinca 2004. podnositelj pritužbe pisao je Komisiji kako bi pronašao rješenje i dobio odgovarajuću naknadu za štetu pretrpljenu zbog neopravdanog odbijanja njegova zahtjeva za radno mjesto savjetnika ALAT-a za pretpristupno i političko izvješćivanje (voditelj radnog mjesta ALAT-a) u Delegaciji. U svojoj poruci elektroničke pošte podnositelj pritužbe uputio je na zaključke Ombudsmana sadržane u njegovoj odluci od 18. studenoga 2004. Podnositelj pritužbe naveo je da bi odgovarajuće rješenje moglo biti da mu se ponudi ugovor s privremenim ili pomoćnim osobljem u jednoj od glavnih uprava Komisije. Podnositelj pritužbe obaviješten je u potvrdi o primitku od 23. prosinca 2004. da je njegov zahtjev prenesen na Glavnu upravu za vanjske odnose.

Dopisom od 11. siječnja 2005. GU za vanjske odnose odgovorio je podnositelju pritužbe. Podnositelj pritužbe izjavio je da iz njegova odgovora proizlazi da je Komisija dovela u pitanje nalaz Ombudsmana smatrajući da nije došlo do povrede načela nediskriminacije. Komisija je u svojem dopisu istaknula da se uvjeti zapošljavanja i ugovori o radu ALAT-ova razlikuju od uvjeta lokalnih službenika te da su ALAT-ovi obuhvaćeni člankom 37. stavkom 2. Bečke konvencije, kojim im se dodjeljuju određene povlastice i imuniteti. S obzirom na to da je odluka o isključenju zahtjeva podnositelja pritužbe donesena u skladu s primjenjivim pravilima, Komisija je zaključila da podnositelj pritužbe nije mogao pretrpjeti nikakvu štetu te je stoga njegov zahtjev za naknadu štete odbacila kao neosnovan. U tom je kontekstu Komisija istaknula i da se zahtjev podnositelja pritužbe nije mogao uzeti u obzir jer njegovo profesionalno iskustvo nije bilo dovoljno povezano s glavnim zadaćama radnog mjesta. Podnositelj pritužbe izjavio je da je ta izjava u suprotnosti s prethodnom izjavom delegacije podnositelju pritužbe:

"en dépit des qualités indéniables de ma candidature pour le poste proposé et les préférences portées sur les atouts concrets de ma candidature, la DG Relations extérieures, dont dépendait l'approbation de tout candidat, avait pour pratique d'écarter les double-nationaux".

U razgovoru od 13. siječnja 2005. s Glavnom upravom za vanjske odnose od podnositelja pritužbe zatraženo je da dostavi popratne dokumente o svojem stalnom boravištu u Francuskoj. Podnositelj pritužbe dostavio je te dokumente telefaksom istog dana. Međutim, u pismu od 2. ožujka 2005. Glavna uprava za vanjske odnose potvrdila je svoje stajalište, zanemarujući nalaze Ombudsmana.

Porukom elektroničke pošte od 17. ožujka 2005. podnositelj pritužbe zatražio je preispitivanje stajališta koje je zauzela Glavna uprava za vanjske odnose. Međutim, u trenutku podnošenja pritužbe Ombudsmanu nije zaprimljen odgovor na taj dopis.

Na temelju prethodno navedenog podnositelj pritužbe tvrdio je da bi mu Komisija trebala odobriti naknadu štete koju je pretrpio zbog neopravdanog isključenja njegova zahtjeva za radno mjesto savjetnika ALAT-a za pretpristupno i političko izvješćivanje u Delegaciji.

Reakcija Europskog ombudsmana

Ombudsman je u svojem dopisu od 29. travnja 2005., kojim je pritužbu proslijedio Komisiji na mišljenje, također istaknuo da je podnositelj pritužbe na drugoj stranici svoje pritužbe naveo da ga je dopis Komisije od 11. siječnja 2005. koji mu je upućen obavijestio da se, osim pitanja državljanstva, njegov zahtjev ne može uzeti u obzir jer njegovo profesionalno iskustvo nije dovoljno povezano s glavnim zadaćama radnog mjesta. Ombudsmanica je stoga zatražila od Komisije da objasni zašto Komisija nije iznijela taj argument u kontekstu pritužbe 1367/2003/OV.

Daljnja korespondencija podnositelja pritužbe

Podnositelj pritužbe poslao je 4. svibnja 2005. Ombudsmanu presliku dopisa od 21. travnja 2005. koji je primio od Komisije. Komisija je u tom dopisu odgovorila na poruku elektroničke pošte podnositelja pritužbe od 17. ožujka 2005. i navela da nema razloga za izmjenu stajališta koje je zauzela u svojim dopisima od 11. siječnja i 2. ožujka 2005.

INQUIRY

Mišljenje Komisije

Komisija je u svojem mišljenju iznijela sljedeće primjedbe:

Komisija je smatrala da je u svojem mišljenju o prethodnoj pritužbi 1367/2003/OV u potpunosti razmotrila sva pitanja koja je iznio podnositelj pritužbe, objasnila relevantna pravila i navela da su pravilno primijenjena u predmetu. Odbijanje prijave podnositelja pritužbe za radno mjesto ALAT-a bilo je u skladu s jednim od preliminarnih uvjeta zapošljavanja prema kojem odabrani kandidati ne smiju imati državljanstvo zemlje zaposlenja.

Komisija je smatrala da u drugom prigovoru nema novih informacija. Slijedom toga, Komisija nije mogla promijeniti stajalište doneseno u okviru prvog prigovora.

Komisija je uputila na zahtjev Ombudsmana za objašnjenje zašto argument da podnositelj pritužbe ne bi bio odabran jer njegovo radno iskustvo nije dovoljno povezano s glavnim zadaćama radnog mjesta nije iznesen u kontekstu prve pritužbe. U odgovoru na to Komisija je navela da u svojem dopisu od 11. siječnja 2005. namjerava pojasniti da se ne slaže s izjavom podnositelja pritužbe iz njegove poruke elektroničke pošte od 4. prosinca 2004. da on „possédai[t] toutes les qualifications requises pour le poste proposé ainsi que des atouts supplémentaires (...)”. Komisija nije smatrala potrebnim istaknuti to pitanje u okviru prvog prigovora jer se radilo o pitanju ispunjava li podnositelj pritužbe preliminarni kriterij za odabir i ne odnosi li se na ocjenu njegovih stručnih kvalifikacija.

Komisija stoga nije mogla prihvatiti zahtjev za naknadu štete jer je njezina odluka o isključenju podnositelja pritužbe kao kandidata za radno mjesto ALAT-a u delegaciji donesena u skladu s odredbama koje će se primjenjivati na ovaj predmet.

Dodjela naknade ne bi imala pravnu osnovu, predstavljala bi diskriminaciju u odnosu na sve druge usporedive slučajeve i podrazumijevala bi da Komisija nije uzela u obzir vlastita interna pravila o tom pitanju.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima zadržao svoju pritužbu i ukratko iznio sljedeće primjedbe:

Podnositelj pritužbe izjavio je da je iznenađujuće da je Komisija i dalje odbijala priznati da je došlo do kršenja načela transparentnosti.

Kad je riječ o povredi načela nediskriminacije i jednakog postupanja, podnositelj pritužbe uputio je na primjedbe koje je iznio u okviru pritužbe 1367/2003/OV. Podnositelj pritužbe istaknuo je da ne postoji odredba prema kojoj je radno mjesto voditelja radnih zadataka ALAT-a u Delegaciji bilo podložno Bečkoj konvenciji od 18. travnja 1961. Podnositelj pritužbe naveo je da se ni u jednom od tekstova koji se primjenjuju na lokalne službenike ne spominju ALAT-ovi niti se navodi da će osobe s državljanstvom zemlje domaćina biti isključene iz radnih mjesta ALAT-a.

Podnositelj pritužbe ponovio je svoje stajalište da je iznenađujuće da je Komisija u svojem dopisu od 11. siječnja 2005. navela da njegovo profesionalno iskustvo nije u dovoljnoj mjeri povezano s glavnim zadaćama radnog mjesta, dok ga je delegacija u telefonskom razgovoru od 28. svibnja 2003. obavijestila da, u pravilu i unatoč neospornim kvalitetama njegove prijave za radno mjesto, GU za vanjske odnose nije zaposlio kandidate s dvostrukim državljanstvom.

Daljnje istrage

Nakon razmatranja mišljenja Komisije i primjedbi podnositelja pritužbe činilo se da su potrebne dodatne istrage. Ombudsman je stoga 31. ožujka 2006. pisao Komisiji tražeći od nje da odgovori na sljedeći zahtjev za dodatnim informacijama:

(1) Komisija je u svojem mišljenju ostala pri svojem stajalištu da je odbijanje prijave podnositelja pritužbe za radno mjesto voditelja radnog mjesta ALAT-a provedeno u skladu s primjenjivim pravilima, prema kojima podnositelji zahtjeva nisu ispunjavali uvjete ako imaju državljanstvo zemlje zaposlenja, što je u ovom slučaju Bugarska. U tom kontekstu Komisija je uputila na svoje ranije primjedbe od 1. veljače 2005. kao odgovor na odluku Europskog ombudsmana od 18. studenoga 2004. Komisija je u tim primjedbama navela da se uvjeti zapošljavanja ALAT-a razlikuju od uvjeta zapošljavanja lokalnih službenika te da ALAT podliježe članku 37. stavku 2. Bečke konvencije o diplomatskim odnosima. Međutim, iz teksta članka 37. stavka 2. Bečke konvencije proizlazi da ta odredba ne isključuje mogućnost da članovi administrativnog i tehničkog osoblja misije imaju državljanstvo zemlje domaćina.

U tim je uvjetima ombudsmanica zatražila od Komisije da joj dostavi presliku dokumenata koji sadržavaju pravila, odnosno pravnu osnovu, koja se primjenjuju na osoblje ALAT-a te da jasno navede na kojoj je od tih odredbi temeljila svoju odluku.

(2) U svojoj pritužbi podnositelj pritužbe uputio je na izjavu Komisije u njezinu dopisu od 11. siječnja 2005. da se njegov zahtjev ipak nije mogao uzeti u obzir jer njegovo profesionalno iskustvo nije bilo dovoljno povezano s glavnim zadaćama radnog mjesta. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je ta izjava Komisije u suprotnosti s ranijom izjavom Delegacije u telefonskom razgovoru s njim 28. svibnja 2003., prema kojoj

"en dépit des qualités indéniables de ma candidature pour le poste proposé et les préférences portées sur les atouts concrets de ma candidature, la DG Relations extérieures, dont dépendait l'approbation de tout candidat, avait pour pratique d'écarter les double-nationaux" (moje isticanje).

Ombudsmanica je od Komisije zatražila i. da komentira tu očitu proturječnost i ii. da precizno navede razloge zbog kojih smatra da je radno iskustvo podnositelja pritužbe nedovoljno u pogledu predmetnog radnog mjesta.

Ombudsmanica je od Komisije zatražila i da joj dostavi primjerak zahtjeva podnositelja pritužbe i njegovih priloga, odnosno njegov životopis i popratne dokumente.

Odgovor Komisije

(1) U odgovoru na prvo pitanje Ombudsmana Komisija je navela da su zahtjevi za zapošljavanje ALAT-ova takvi da im omogućuju da uživaju imunitete i povlastice lokalnog administrativnog i tehničkog osoblja predviđene člankom 37. stavkom 2. Bečke konvencije. Iz tog razloga, u skladu s člankom 37. stavkom 2. Bečke konvencije, svi ugovori ALAT-a podliježu uvjetu da nadležna tijela države primateljice prihvate člana osoblja kao člana administrativnog i tehničkog osoblja Delegacije te se zapošljavanje osoba zaposlenih na temelju takvih ugovora automatski raskida ako država primateljica člana osoblja proglasi neprihvatljivim kao takvim. Međutim, ALAT nije jedina kategorija osoblja koja može biti obuhvaćena područjem primjene „članova administrativnog i tehničkog osoblja” navedenih u ovom članku.

Članak 37. stavak 2. Bečke konvencije treba tumačiti na način da član administrativnog i tehničkog osoblja misije, ako je državljanin države primateljice ili u njoj ima stalno boravište, ne može uživati povlastice i imunitete navedene u člancima 29. do 35. Drugim riječima, kako bi se ta osoba mogla koristiti imunitetima i povlasticama, ona ne može biti ni državljanin ni imati stalno boravište u državi primateljici jer je jedan od ta dva uvjeta sam po sebi dovoljan da spriječi dodjelu povlastica i imuniteta.

Bečka konvencija očito ne zabranjuje zapošljavanje administrativnog i tehničkog osoblja koje je državljanin države primateljice ili u njoj ima stalno boravište. Međutim, ta kategorija osoblja neće moći uživati povlastice i imunitete predviđene člancima od 29. do 35. Konvencije. Slijedom toga, s obzirom na to da status ALAT-a podrazumijeva da bi članovi ALAT-a trebali uživati te povlastice i imunitete, potrebno je uvesti dva uvjeta za njihovo zapošljavanje u skladu s Bečkom konvencijom, odnosno da ne potječu iz države primateljice niti ondje imaju stalno boravište.

Komisija je svojem mišljenju priložila primjerak administrativnih odredbi za ALAT-ove od 16. rujna 1997. koje sadržavaju privremene glavne upute koje se primjenjuju na tu kategoriju osoblja. Taj je status rezultat dogovora između kabineta povjerenika. Naknadne izmjene odredbi posebno se odnose na trajanje ugovora ALAT, odnosno na promjenu s najviše četiri na pet godina. Komisija je nadalje dodala da „konačni status ALAT-a nije donesen i s obzirom na to da je ukinut od 1. svibnja 2006., svaka izmjena postojećih pravila bila bi beskorisna”.

Kad je riječ o zapošljavanju ALAT-ova, Komisija je navela da se privremenim pravilima predviđa da dotična osoba mora imati državljanstvo države članice EU-a i da ne može imati stalno boravište u državi primateljici. To je u skladu s člankom 37. stavkom 2. Bečke konvencije.

Komisija je naglasila i da je bez iznimke zaposlila sve ALAT-ove primjenom istih kriterija prihvatljivosti i kvalifikacija, uzimajući u obzir da su namijenjeni obavljanju posebnih zadaća u delegacijama Komisije koje se ne mogu dodijeliti državljanima: na primjer, administrativne, savjetodavne ili nadzorne dužnosti pod vodstvom voditelja delegacije ili njegova predstavnika; težak i složen uredski rad; ili viših činovničkih dužnosti povjerljive prirode koje zahtijevaju inicijativu i osjećaj odgovornosti.

(2) Što se tiče drugog pitanja Ombudsmana, Komisija je navela da je upućivanje na radno iskustvo podnositelja pritužbe u dopisu Komisije od 11. siječnja 2005. odgovorilo na tvrdnju podnositelja pritužbe, sadržanu u njegovoj poruci elektroničke pošte od 4. prosinca 2004., da je on u potpunosti kvalificiran za to radno mjesto. Komisija je tim dopisom obavijestila podnositelja pritužbe da ne ispunjava zahtjeve za stjecanje statusa ALAT-a i da, čak i ako ispunjava uvjete za stjecanje statusa ALAT-a, njegov životopis nije pokazao dovoljno relevantnog radnog iskustva za glavne zadaće koje treba obavljati. Zapravo, podnositelj pritužbe bio je odvjetnik koji je radio u odvjetničkom društvu bez iskustva u političkom izvješćivanju, pitanjima proširenja ili provedbi projekta. Zato definitivno nije mogao biti u užem izboru, čak i ako je administrativno kvalificiran. U kontekstu ovog spisa Komisija je smatrala da nije mogla iznijeti primjedbe o telefonskom razgovoru na koji se podnositelj pritužbe pozvao u svojoj pritužbi.

Kad je riječ o zahtjevu Ombudsmana da mu se dostavi primjerak prijave podnositelja pritužbe na radno mjesto ALAT-a i njegovih priloga, odnosno njegov životopis i popratni dokumenti, Komisija je obavijestila Ombudsmana da te dokumente čuva samo delegacija i da su ograničeni na kandidate koji su ušli u uži izbor, što nije bio slučaj s podnositeljem pritužbe.

Dodatne primjedbe podnositelja pritužbe

Podnositelj pritužbe u svojim je dodatnim primjedbama iznio sljedeće primjedbe:

U pogledu statusa ALAT-a:

Kategorija ALAT nije se nalazila ni u jednom od tekstova koji se primjenjuju na osoblje zaposleno u Delegaciji u Bugarskoj, odnosno u i. Uvjetima zaposlenja ostalih službenika Europskih zajednica, ii. Okvirnim pravilima ili iii. Posebnim uvjetima.

Iz objašnjenja Komisije proizlazi da poseban status ALAT-a nikad nije odobren. Taj zaključak potvrđuje činjenica da Komisija dosad nije na vlastitu inicijativu podnositelju pritužbe pružila „privremene odredbe” koje se primjenjuju na osoblje ALAT-a. Podnositelj pritužbe izjavio je da „privremene odredbe” o statusu ALAT-a nikad nisu objavljene i Komisija ih je obradila kao tajne interne upute, čime se kandidatima zapravo onemogućuje da saznaju svoja prava ili da formuliraju moguće žalbe.

Iz tumačenja odredbi ALAT-a proizlazi da je jedini uvjet iz članka 37. stavka 2. Bečke konvencije da kandidat ima državljanstvo Zajednice i da nema stalno boravište u državi u kojoj je zaposlen. Međutim, ne spominje se uvjet koji se odnosi na kandidata koji ima državljanstvo zemlje domaćina. Samo je Komisija ustrajna u zadržavanju tog tumačenja.

Tekst članka 37. stavka 2. ni na koji se način ne protivi zapošljavanju bugarskih državljana za navedeno radno mjesto. Tekstovi o statusu ALAT-a ne nameću i zahtijevaju da kandidati nemaju državljanstvo zemlje primateljice. Također, ne postoji objektivno imperativno pravilo koje zahtijeva da agenti ALAT-a uživaju zaštitu Bečke konvencije.

U svojem dopisu od 11. siječnja 2005. Komisija je priznala da kategorija osoblja ALAT-a ne obuhvaća u potpunosti pojam administrativnog i tehničkog osoblja iz članka 37. stavka 2., ali je i dalje tvrdila da status ALAT-a ulazi u područje primjene članka 37. stavka 2. Bečke konvencije. Argumenti Komisije nisu bili objektivni, a njezino tumačenje relevantnih pravila bilo je isključivo subjektivno.

Podnositelj pritužbe također je istaknuo da je u trenutku podnošenja svojeg zahtjeva imao dvostruko francusko-bugarsko državljanstvo te da je boravio u Francuskoj, a ne u Bugarskoj. Podnositelj pritužbe dodao je da je Komisija od njega zatražila i dobila formalni dokaz, odnosno porez na dohodak i lokalne porezne izvatke, da ima boravište u Francuskoj. Komisija nikada nije osporila da podnositelj pritužbe nema stalno boravište u Bugarskoj.

Kad je riječ o radnom iskustvu podnositelja pritužbe:

Podnositelj pritužbe naveo je da ni u tom pogledu argumenti Komisije nisu uvjerljivi.

Komisija je navela da je podnositelj pritužbe imao samo iskustvo kao odvjetnik koji radi u odvjetničkom društvu, ali nije imao iskustva u političkom izvješćivanju, pitanjima proširenja ili provedbi projekta. U tom je pogledu podnositelj pritužbe istaknuo da je Komisija, iako je navela da više nema spis podnositelja pritužbe, dostavila pojedinosti kako bi čvrsto utvrdila da njegova kandidatura nije primjerena za to radno mjesto. Međutim, Izaslanstvo je izričito izjavilo da

"en dépit des qualités indéniables de ma candidature pour le poste proposé et les préférences portées sur les atouts concrets de ma candidature, la DG Relations extérieures, dont dépendait l'approbation de tout candidat, avait pour pratique d'écarter les double-nationaux".

Podnositelj pritužbe istaknuo je i da je izjava Komisije netočna jer postoji razlika između toga da je „odvjetnik koji radi u odvjetničkom društvu” i da je „odvjetnik” specijaliziran za europsko pravo i ima međunarodno iskustvo. Podnositelj pritužbe nadalje je istaknuo da je, u pogledu navodnog nedostatka iskustva u provedbi projekta, bio glavni pravni savjetnik u okviru projekta PHARE o državnim potporama i da je u pravu Zajednice razvio računalni program za bugarsku upravu.

OMBUDSMAN-ovi uspjesi da dođu do prijateljskog rješenja

Prijedlog prijateljskog rješenja

Nakon pažljivog razmatranja mišljenja Komisije i primjedbi podnositelja pritužbe, Ombudsmanica se nije uvjerila da je Komisija na odgovarajući način odgovorila na zahtjev podnositelja pritužbe za naknadu štete.

To se stajalište temeljilo na sljedećim razmatranjima.

1 U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe zahtijevao je da mu Komisija odobri naknadu štete koju je pretrpio zbog neopravdanog isključenja njegova zahtjeva za radno mjesto ALAT-a o kojem je riječ. Europski ombudsman stoga provjerava jesu li u ovom slučaju ispunjeni uvjeti za zahtjev za naknadu štete. U skladu s ustaljenom sudskom praksom sudova Zajednice, za utvrđivanje odgovornosti Zajednica mora se dokazati i. da je navodno postupanje institucije nezakonito, ii. da je pretrpljena šteta stvarna i iii. da postoji uzročna veza između predmetnog postupanja i navodne štete (5).

2 Što se tiče prvog uvjeta, odnosno nezakonitosti postupanja Komisije, Ombudsman ističe da je u svojoj odluci od 18. studenoga 2004. iznio sljedeću kritičku napomenu:

„Komisija nije pružila objektivno opravdanje za svoju odluku o odbijanju zahtjeva podnositelja pritužbe zbog njegova bugarskog državljanstva. Komisija je stoga povrijedila načelo nediskriminacije ili jednakog postupanja, koje se primjenjuje kada se u usporedivim situacijama postupa na nejednak način i kada diskriminacija nije objektivno opravdana. To predstavlja slučaj nepravilnosti u postupanju".

U svjetlu svojih nalaza Ombudsman je istaknuo podnositelju pritužbe da ima mogućnost zatražiti pravnu zaštitu izravno od Komisije i podnijeti dodatnu pritužbu Ombudsmanu ako nije zadovoljan odgovorom Komisije.

3 Ombudsman ističe da je 4. prosinca 2004. podnositelj pritužbe doista pisao Komisiji kako bi dobio odgovarajuću naknadu štete za koju je tvrdio da ju je pretrpio zbog neopravdanog odbijanja njegova zahtjeva za radno mjesto ALAT-a o kojem je riječ. Komisija je u svojim dopisima od 11. siječnja, 2. ožujka i 21. travnja 2005. te u svojem mišljenju o ovoj pritužbi odbila zahtjev podnositelja pritužbe za naknadu štete. Međutim, Komisija je samo ponovila, bez navođenja novih argumenata, svoje ranije stajalište kako je formulirano u njezinu mišljenju o pritužbi 1367/2003/OV i u njezinim primjedbama od 1. veljače 2005. kao odgovor na odluku Ombudsmana od 18. studenoga 2004. Ombudsmanica je stoga zatražila dodatne informacije o pravnim odredbama koje se primjenjuju na radna mjesta ALAT-a i članku 37. stavku 2. Bečke konvencije.

4 Na temelju dodatnih informacija koje je Komisija dostavila u svojem odgovoru ombudsmanica donosi sljedeće zaključke u pogledu osoblja ALAT-a:

5 Ombudsmanica najprije napominje da se "Guide des dispositions administratives applicables aux agents locaux d'assistance administrative et technique"("Vodič") od 16. rujna 1997., čiji je primjerak dostavila Komisija, ograničava na utvrđivanje privremenih administrativnih pravila. U prvoj rečenici ovog dokumenta jasno se navodi sljedeće:

„[d]ans l'attente de la finalisation du régime des agents locaux d'assistance administrative et technique (ALAT), il existe des dispositions administratives temporaires ayant fait l'objet d'un accord des Cabinets de M. Liikanen et M. van den Broek et qui doivent être appliquées lors du recrutement et de la gestion de cette catégorie de staff. Ce document proposed de les énumérer de d'en expliquer la portée”(naknadno istaknuto).

Međutim, iz odgovora Komisije na daljnje istrage Europskog ombudsmana (6) čini se da nikada nisu donesena konačna pravila i da je status ALAT-a u međuvremenu ukinut.

6 Ombudsman će stoga ocijeniti ovaj predmet na temelju članka 13. Vodiča, koji je stupio na snagu 1. siječnja 1998. i koji se stoga primjenjivao u vrijeme nastanka činjenica koje su bile predmet prvotne pritužbe 1367/2003/OV.

7 Na temelju pažljive analize pravila sadržanih u vodiču Ombudsman donosi sljedeće zaključke:

U točki 1. („Osoblje ALAT-a”) Vodiča ističe se da su ALAT-ovi službenici Europskih zajednica u smislu Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europskih zajednica te da su, osim u slučaju suprotnih odredbi, njihova prava i obveze utvrđeni u Okvirnim pravilima i Posebnim uvjetima. Ombudsmanica ovdje podsjeća da Uvjeti zaposlenja ostalih službenika, Okvirna pravila i Posebni uvjeti ne sadržavaju nikakav zahtjev da lokalno osoblje ne smije imati državljanstvo zemlje u kojoj delegacija ima sjedište.

U točki 4. („Odabir kandidata”) ponovno se podsjeća da je ALAT prije svega lokalni djelatnik koji se, u skladu s člankom 79. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika, zapošljava u skladu s važećim pravilima i praksom u mjestu u kojem treba obavljati svoje dužnosti. Ombudsmanica napominje da ta točka, koja se posebno odnosi na odabir kandidata, ne sadržava nikakvo upućivanje na uvjet prema kojem kandidati ne smiju imati državljanstvo zemlje u kojoj delegacija ima sjedište.

U točki 7. („članak 37. stavak 2. Bečke konvencije”) navodi se da, nakon što se odobri zapošljavanje ALAT-a, delegacija mora poduzeti potrebne mjere kako bi ALAT mogao iskoristiti odredbe članka 37. stavka 2. Bečke konvencije. U ovoj točki ponovno se ne spominje uvjet prema kojem kandidati ne smiju imati državljanstvo zemlje u kojoj se nalazi delegacija Komisije.

Ombudsmanica naposljetku napominje da se točkom 12. („Dokumenti koje treba dostaviti prilikom zapošljavanja”) zahtijeva dokaz da kandidat ima državljanstvo države članice EU-a i da nema stalno boravište u zemlji mjesta rada, ali ne zahtijeva dokaz da kandidat nema državljanstvo zemlje u kojoj delegacija ima sjedište.

8 Na temelju prethodno navedenih razmatranja Ombudsman zaključuje da se čini da u Vodiču ne postoji jasno pravilo prema kojem osoblje ALAT-a ne smije imati državljanstvo države primateljice. Međutim, Ombudsman ističe da, iako točka 7. Vodiča nije formulirana vrlo jasno, iz te točke implicitno proizlazi da se čini da je Komisija pretpostavila da su dva uvjeta, odnosno, s jedne strane, da kandidat nema državljanstvo države primateljice i, s druge strane, da ondje nema stalno boravište, morala biti ispunjena kako bi ga se zaposlilo kao ALAT-a. Naime, ako bi delegacija poduzela potrebne korake kako bi se osoblju ALAT-a omogućilo da se koristi člankom 37. stavkom 2. Bečke konvencije, čini se da iz toga proizlazi da je zaposleno osoblje moralo ispuniti ta dva uvjeta jer se člankom 37. stavkom 2. relevantne povlastice i imuniteti uvjetuju ispunjenjem tih dvaju uvjeta. Osim toga, čini se da je u točki 12. Vodiča izričito ponovljen uvjet prihvatljivosti koji se odnosi na boravište (7). Čini se da i praksa Komisije potvrđuje da su ta dva uvjeta bila potrebna.

9 Stoga valja ispitati je li Komisija u svojem vodiču mogla nametnuti ta dva uvjeta kandidatima za radna mjesta ALAT-a. U pogledu tog pitanja Ombudsman napominje da mu Komisija, unatoč različitim zahtjevima u tom smislu, nije objasnila na kojoj su pravnoj osnovi ti zahtjevi utemeljeni. Jedina odredba koju je Komisija spomenula u tom kontekstu jest sam članak 37. stavak 2. Bečke konvencije. Međutim, kao što je već navedeno u odluci Ombudsmana od 18. studenoga 2004., jasno je da ta odredba ne može služiti kao osnova za relevantne uvjete jer se tom odredbom izričito predviđa mogućnost da članovi administrativnog i tehničkog osoblja imaju državljanstvo države domaćina ili da u njoj borave.

10 Na temelju gore navedenih razmatranja, privremeni zaključak Ombudsmana je da Komisija nije pružila nikakve nove informacije koje bi mogle dovesti u pitanje njegov zaključak o diskriminaciji u njegovoj odluci od 18. studenoga 2004. Stoga se čini da je utvrđen prvi uvjet Komisijine odgovornosti, odnosno nezakonitost njezina postupanja.

11 Kad je riječ o drugom uvjetu, Ombudsman napominje da podnositelj pritužbe nije naveo od čega se točno sastoji šteta za koju tvrdi da ju je pretrpio. Podnositelj pritužbe samo se pozvao na štetu pretrpljenu zbog neopravdanog isključenja njegove kandidature. Kako bi se utvrdilo je li podnositelj pritužbe pretrpio materijalnu štetu, potrebno je utvrditi bi li podnositelj pritužbe dobio predmetno radno mjesto ALAT-a da nije bio diskriminiran. Materijalna šteta u tom slučaju bila bi posljedica gubitka predmetnog radnog mjesta/pozicije.

12 Kad je riječ o tome bi li podnositelj pritužbe dobio predmetno radno mjesto ALAT-a, ombudsmanica napominje da se Komisija i podnositelj pritužbe raspravljaju o dvama pitanjima koja se odnose na razinu radnog iskustva podnositelja pritužbe.

13 Kao prvo, Ombudsman prima na znanje Komisijin argument prema kojem zahtjev podnositelja pritužbe ne bi bio odabran jer njegovo profesionalno iskustvo nije bilo dovoljno povezano s glavnim zadaćama radnog mjesta da nije bilo istaknuto u kontekstu prve pritužbe. Ombudsmanica smatra razumnim objašnjenje Komisije da to pitanje nije smatrala potrebnim istaknuti u kontekstu prve pritužbe jer se radilo o pitanju ispunjava li podnositelj pritužbe preliminarni kriterij za odabir, a ne o ocjeni njegovih stručnih kvalifikacija.

14 Kao drugo, što se tiče sadržaja pitanja profesionalnog iskustva podnositelja pritužbe, Ombudsmanica napominje da se čini da se o tom pitanju raspravljalo i u dopisu koji je Komisija uputila podnositelju pritužbe i u telefonskom razgovoru između podnositelja pritužbe i službi Komisije. U svojem dopisu od 11. siječnja 2005. Komisija je podnositelja pritužbe obavijestila da

„ [e]n regardant de plus près votre Curriculum vitae, je suis obligé de constater que votre expérience professionnelle n'est pas suffisamment en rapport avec les tâches principales de ce poste, comme mentionné dans l'avis de vacance. Par conséquence, même si vous aviez rempli les conditions préalables, votre candidature n'aurait pas pu être sélectionnée au moment de l'examen de votre CV”.

U telefonskom razgovoru koji je, kako se čini, podnositelj pritužbe vodio s delegacijom od 28. svibnja 2003., Komisija je, prema podnositelju pritužbe, uputila na „qualités indéniables de ma candidature pour le poste proposé et les préférences portées sur les atouts concrets de ma candidature”. Ombudsmanica napominje da se čini da Komisija nije osporila izvješće podnositelja pritužbe o tom telefonskom razgovoru. Na temelju životopisa podnositelja pritužbe, koji je podnositelj pritužbe priložio zajedno sa svojim dodatnim očitovanjima, čini se daleko od očitog da je stajalište iz dopisa od 11. siječnja 2005. utemeljeno. Nadalje, treba napomenuti da je taj dopis poslan nakon što je Ombudsman u svojoj odluci o prvoj pritužbi koju mu je podnositelj pritužbe podnio utvrdio da je došlo do nepravilnosti u postupanju Komisije u pogledu postupanja sa zahtjevom podnositelja pritužbe.

15 Međutim, treba napomenuti da, čak i pod pretpostavkom da je radno iskustvo podnositelja pritužbe ispunilo zahtjeve utvrđene u obavijesti o slobodnom radnom mjestu, to ne bi dokazalo da bi podnositelj pritužbe nužno bio imenovan. Naime, iako izvješće o razgovoru odražava pozitivnu ocjenu kandidature podnositelja pritužbe, tim se izvješćem ne dokazuje da je podnositelj pritužbe bio najbolji od svih kandidata i da je stoga trebao biti zaposlen. Valja podsjetiti na to da je, s jedne strane, odabir proveden na temelju usporedbe s drugim kandidatima i da, s druge strane, svaki postupak odabira uvijek ostavlja tijelu za imenovanje marginu prosudbe.

16 Stoga bi Ombudsman trebao provesti dodatne istrage kako bi utvrdio i. je li drugi uvjet prema kojem je podnositelj pritužbe doista pretrpio štetu, s obzirom na to da je bio najbolji kandidat te bi stoga bio zaposlen za predmetno radno mjesto ALAT-a i ii. je li ispunjen treći uvjet prema kojem je šteta prouzročena Komisijinim postupanjem. Te daljnje istrage mogle bi se sastojati od uvida u spis Komisije i saslušanja svjedoka, posebno osobe ili osoba u delegaciji za koje podnositelj pritužbe tvrdi da su govorili telefonom. Jasno je da bi takve daljnje istrage vjerojatno uključivale znatna ulaganja vremena i napora Komisije i njezina osoblja. Nadalje, ne postoji jamstvo da bi te daljnje istrage omogućile Ombudsmanu da pronađe odgovore na pitanja koja se moraju riješiti u tom kontekstu.

17 Ombudsman stoga smatra da bi pragmatičan pristup predstavljao najbolje rješenje za ovaj predmet. Takav bi se pristup mogao temeljiti na sljedeća četiri razmatranja: Prvo, preliminarni je zaključak Ombudsmana da je postupanje Komisije sa zahtjevom dovelo do diskriminacije potonjeg. Drugo, podnositelj pritužbe želi da Komisija poduzme korake kako bi otklonila nepravilnosti u postupanju do kojih je došlo tako što će mu osigurati financijsku naknadu. Kao treće, podnositelj pritužbe nije naveo iznos koji bi mu Komisija trebala platiti. Četvrto, ombudsmanica smatra da bi primjereno plaćanje podnositelju pritužbe doista moglo biti primjeren način da ga se zadovolji. S obzirom na činjenicu da nije potpuno sigurno ima li podnositelj pritužbe zahtjev za naknadu štete, iznos koji bi se trebao smatrati primjerenim u danim okolnostima u svakom bi slučaju bio umjeren. Ombudsmanica stoga smatra da bi Komisija mogla poduzeti korake za rješavanje tog pitanja plaćanjem ex gratia odgovarajućeg iznosa podnositelju pritužbe.

18 Članak 3. stavak 5. njegova Statuta nalaže Ombudsmanu da traži, koliko je to moguće, rješenje s dotičnom institucijom kako bi se uklonio slučaj nepravilnosti u postupanju i zadovoljio podnositelj pritužbe. Ombudsmanica je stoga Komisiji iznijela sljedeći prijedlog prijateljskog rješenja:

Komisija bi mogla razmotriti plaćanje ex gratia odgovarajućeg iznosa podnositelju pritužbe.

Daljnja korespondencija podnositelja pritužbe

Nakon što je primio primjerak Ombudsmanova prijedloga prijateljskog rješenja, podnositelj pritužbe poslao je 10. travnja 2008. dodatnu e-poruku u kojoj je istaknuo da se telefonski razgovor u kojem je predstavnik Izaslanstva, prema njegovu mišljenju, jasno izrazio sklonost njegovoj kandidaturi (8), odvijao pred svjedocima jer je telefon podnositelja pritužbe imao zvučnik tijekom razgovora.

Odgovor Komisije na prijedlog Europskog ombudsmana

Komisija je u svojem odgovoru navela da se, kako je objašnjeno u njezinim prethodnim primjedbama od 27. rujna 2006., njezina odluka o odbijanju zahtjeva podnositelja pritužbe za radno mjesto ALAT-a u delegaciji temeljila na pravilima koja su se primjenjivala na predmet i općoj upravnoj praksi koju je Komisija slijedila kako bi popunila takvo stajalište. Izmjena uvjeta prihvata u slučaju podnositelja pritužbe dovela bi do diskriminacije drugih podnositelja zahtjeva.

Komisija je navela da je navela pravnu osnovu na koju se pozvala i da su objašnjenja iz njezinih prethodnih očitovanja pokazala da se u Administrativnom vodiču pojašnjavaju i pružaju dopunske informacije o članku 37. stavku 2. Bečke konvencije kako bi se odredile okolnosti u kojima ALAT-ovi mogu uživati imunitete predviđene tim člankom.

Komisija nije prihvatila zaključak Europskog ombudsmana da je njegova odluka diskriminirajuća, a njezino postupanje nezakonito. Naprotiv, Komisija je ustrajala na tome da je u svim takvim slučajevima samo bez iznimke primijenila pravila koja je slijedila.

Kako je navedeno u njezinu dopisu od 11. siječnja 2005. upućenom podnositelju pritužbe, Komisija je smatrala da ništa ne upućuje na zaključak Komisije o diskriminaciji pri obradi zahtjeva podnositelja pritužbe te stoga nije bilo moguće zaključiti da je došlo do nepravilnosti u postupanju.

Komisija je tvrdila da stoga ne postoji zamisliva pravna osnova za dodjelu bilo kakve financijske naknade podnositelju pritužbe. Nadalje, Komisija nije imala nikakvu vrstu moralne obveze prema podnositelju pritužbe, što bi moglo opravdati plaćanje ex gratia. Komisija je navela da se stoga ne može složiti s prijedlogom prijateljskog rješenja.

Primjedbe podnositelja pritužbe

U svojim očitovanjima podnositelj pritužbe ponovno se pozvao na svoju poruku elektroničke pošte od 10. travnja 2007. o činjenici da su svjedoci u svakom trenutku mogli potvrditi sklonost njegovoj kandidaturi koju je delegacija u Bugarskoj jasno izrazila.

U preostalom dijelu podnositelj pritužbe izjavio je da ne želi podnijeti daljnja očitovanja o vrlo žalosnom stajalištu Komisije u ovom predmetu. Podnositelj pritužbe istaknuo je da se s velikom pustoši osjećao prisiljenim predvidjeti sudsko rješenje ovog spora.

Podnositelj pritužbe stoga je zatražio od Ombudsmana da donese odluku na temelju svih elemenata spisa, prikupljenih u okviru istraga njegovih dviju pritužbi koje se odnose na ono što smatra nespornim povredama koje je počinila Komisija.

ODLUKA

1 Zahtjev za naknadu pretrpljene štete

1.1 Podnositelj pritužbe podnio je prvu pritužbu (1367/2003/OV) Europskom ombudsmanu u vezi s odbijanjem, zbog njegova dvostrukog francusko-bugarskog državljanstva, njegova zahtjeva za radno mjesto voditelja ALAT-a u Delegaciji Komisije u Sofiji (Bugarska) ("Delegacija"). Ombudsman je u svojoj odluci od 18. studenoga 2004. utvrdio nepravilnosti u postupanju Komisije te je iznio dvije kritične primjedbe.

Nakon odluke Ombudsmana podnositelj pritužbe obratio se Komisiji u prosincu 2004. kako bi pronašao rješenje i dobio odgovarajuću naknadu za štetu za koju je tvrdio da ju je pretrpio zbog odbijanja njegova zahtjeva za radno mjesto ALAT-a. U svojem zahtjevu podnositelj pritužbe uputio je na zaključke Ombudsmana u svojoj odluci od 18. studenoga 2004. Podnositelj pritužbe naveo je da bi odgovarajuće rješenje moglo biti da mu se ponudi ugovor s privremenim ili pomoćnim osobljem u jednoj od glavnih uprava Komisije. Komisija je odbila zahtjev podnositelja pritužbe navodeći da nije došlo do povrede načela nediskriminacije. U tom je kontekstu Komisija istaknula i da se zahtjev podnositelja pritužbe nije mogao uzeti u obzir jer njegovo profesionalno iskustvo nije bilo dovoljno povezano s glavnim zadaćama radnog mjesta. Podnositelj pritužbe smatrao je da je ta izjava u suprotnosti s prethodnom izjavom delegacije podnositelju pritužbe:

"en dépit des qualités indéniables de ma candidature pour le poste proposé et les préférences portées sur les atouts concrets de ma candidature, la DG Relations extérieures, dont dépendait l'approbation de tout candidat, avait pour pratique d'écarter les double-nationaux".

Podnositelj pritužbe stoga je podnio ovu pritužbu Ombudsmanu. Tvrdio je da mu Komisija treba odobriti naknadu štete koju je pretrpio zbog neopravdanog isključenja njegova zahtjeva za radno mjesto savjetnika ALAT-a za pretpristupno i političko izvješćivanje u Delegaciji.

1.2 Ombudsman je 10. travnja 2007. Komisiji uputio prijedlog za prijateljsko rješenje. Privremeni zaključak Ombudsmana bio je da Komisija nije dostavila nikakve nove informacije koje bi mogle dovesti u pitanje njegov zaključak o diskriminaciji u njegovoj odluci od 18. studenoga 2004. Ključna napomena u toj odluci bila je sljedeća: „Komisija nije pružila objektivno opravdanje za svoju odluku o odbijanju zahtjeva podnositelja pritužbe zbog njegova bugarskog državljanstva. Komisija je stoga povrijedila načelo nediskriminacije ili jednakog postupanja, koje se primjenjuje kada se u usporedivim situacijama postupa na nejednak način i kada diskriminacija nije objektivno opravdana. To predstavlja slučaj nepravilnosti u postupanju". Ombudsman je u svojem prijedlogu prijateljskog rješenja istaknuo da smatra da bi pragmatičan pristup bio najbolje rješenje za slučaj. Stoga je predložio da Komisija poduzme korake za rješavanje tog pitanja plaćanjem ex gratia odgovarajućeg iznosa podnositelju pritužbe.

1.3 U svojem odgovoru na prijedlog prijateljskog rješenja Komisija je, pozivajući se na svoje prethodne primjedbe od 27. rujna 2006., navela da se njezina odluka o odbijanju zahtjeva podnositelja pritužbe za radno mjesto ALAT-a u Delegaciji temeljila na pravilima koja su se primjenjivala na predmet i općoj administrativnoj praksi koju je slijedila pri popunjavanju takve vrste stajališta. T. je naglasio da ne prihvaća zaključak Ombudsmana da je njegova odluka diskriminatorna, a njegovo postupanje nezakonito. Naprotiv, Komisija je ustrajala na tome da je u svim takvim slučajevima samo bez iznimke primijenila pravila koja je slijedila. T. je smatrao da nije bilo nepravilnosti u postupanju i naveo da stoga ne postoji zamisliva pravna osnova za dodjelu bilo kakve financijske naknade podnositelju pritužbe. Nadalje, Komisija nije imala nikakvu moralnu obvezu prema podnositelju pritužbe, što bi moglo opravdati plaćanje ex gratia. Komisija je stoga zaključila da se ne može složiti s prijedlogom prijateljskog rješenja.

1.4 Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima naveo da ne želi podnijeti daljnja očitovanja o onome što smatra vrlo žalosnim stajalištem Komisije u ovom predmetu. Podnositelj pritužbe istaknuo je da se s velikom pustoši osjećao prisiljenim predvidjeti sudsko rješenje ovog spora. Podnositelj pritužbe zatražio je od Ombudsmana da donese odluku na temelju svih elemenata u spisu.

1.5 Porukom elektroničke pošte od 14. svibnja 2008. podnositelj pritužbe obavijestio je Ured ombudsmana da je 6. svibnja 2008. pokrenuo postupak u vezi s predmetom pred Prvostupanjskim sudom Europskih zajednica (9).

1.6 Članak 2. stavak 7. Statuta Europskog ombudsmana propisuje da "[k]ada Europski ombudsman, zbog sudskih postupaka koji su u tijeku ili zaključeni u vezi s činjenicama koje su iznesene, mora proglasiti pritužbu nedopuštenom ili prekinuti njezino razmatranje, ishod svih istraga koje je proveo do tog trenutka podnosi se bez daljnjeg postupanja".

Zaključak

Budući da je podnositelj pritužbe naveo da je 6. svibnja 2008. pokrenuo postupak u vezi s tim predmetom pred Prvostupanjskim sudom Europskih zajednica, Ombudsman na temelju članka 2. stavka 7. svojeg Statuta bez daljnjeg postupanja podnosi istrage koje je proveo u ovom predmetu i zaključuje predmet.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Komisije.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) "ALAT" znači "Agent local d'assistance administrative et technique".

(2) Bečka konvencija o diplomatskim odnosima od 18. travnja 1961.

(3) http://www.ombudsman.europa.eu

(4) Vidjeti godišnje izvješće Europskog ombudsmana za 2004., str. 83.

(5) Predmet T-307/01 François protiv Komisije [2004.] ECR-SC I-A-183 i II-823.

(6) Komisija je navela sljedeće: „Konačni status ALAT-a nije usvojen i s obzirom na to da je ukinut od 1. svibnja 2006., svaka izmjena postojećih pravila bila bi beskorisna”.

(7) Kad je riječ o uvjetu neprestanka, činilo se da je podnositelj pritužbe u svojim dodatnim očitovanjima prihvatio da je taj uvjet zakonit. Međutim, takvo prihvaćanje očito ne bi spriječilo Ombudsmana da ispita nalazi li taj uvjet valjanu osnovu u pravu Zajednice.

(8) Podnositelj pritužbe uputio je na sljedeću izjavu: "en dépit des qualités indéniables de ma candidature pour le poste proposé et les préférences portées sur les atouts concrets de ma candidature, la DG Relations extérieures, dont dépendait l'approbation de tout candidat, avait pour pratique d'écarter les double-nationaux".

(9) Prema internetskoj stranici Općeg suda, tužba je upisana pod brojem T-166/08.