Strasbourg, 26. ožujka 2007.

Poštovani gospodine L.,

Dana 29. studenoga 2004. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu protiv Europskog parlamenta u vezi s vašim predloženim zapošljavanjem u Europskom uredu za borbu protiv prijevara, nakon što je vaše ime uvršteno na popis prikladnih kandidata otvorenog natječaja PE/32/B.

Dana 8. prosinca 2004. moje su vas službe telefonski kontaktirale u vezi s vašom pritužbom.

Porukom e-pošte od 10. prosinca 2004. poslali ste mi dodatne dokumente povezane s vašom pritužbom.

Pritužbu sam 10. siječnja 2005. proslijedio predsjedniku Parlamenta. Parlament je svoje mišljenje poslao 13. travnja 2005. Budući da se mišljenje Parlamenta odnosilo samo na prvu tvrdnju iznesenu u Vašoj pritužbi, 4. svibnja 2005. zatražio sam od predsjednika Parlamenta da do 15. lipnja 2005. podnese mišljenje i o drugoj tvrdnji u vezi s Vašom pritužbom. Istog sam vam dana proslijedio prvo mišljenje Parlamenta i obavijestio Vas da sam od predsjednika Parlamenta zatražio da podnese mišljenje o drugoj tvrdnji o vašoj pritužbi.

Parlament je 8. lipnja 2005. poslao svoje mišljenje o drugoj tvrdnji. Dana 16. lipnja 2005. proslijedio sam vam ga s pozivom na očitovanje. Svoje ste primjedbe poslali 26. srpnja 2005.

S obzirom na vaše primjedbe, 22. rujna 2005. zatražio sam dodatne informacije od Europskog ureda za borbu protiv prijevara („OLAF”). O tome ste obaviješteni istog dana.

Prilikom telefonskog razgovora 28. listopada 2005. između OLAF-ovih službi i mojih službi OLAF je obavijestio Ombudsmana da je pitanje izneseno u zahtjevu Ombudsmana za dodatne informacije u nadležnosti Glavne uprave Europske komisije za osoblje i administraciju („Glavna uprava za kadrovske poslove i administraciju”) te da OLAF ne može pružiti detaljne informacije o tom pitanju. Službe OLAF-a predložile su da se pismo Ombudsmana proslijedi Komisiji, koja bi mogla poslati detaljan zaseban odgovor o tom pitanju. Moje službe smatrale su da se taj pristup čini primjerenim.

OLAF me je 7. studenoga 2005. obavijestio da je proslijedio presliku mojeg dopisa Komisiji i da će ona poslati zaseban odgovor.

Komisija mi je 22. prosinca 2005. poslala odgovor na moj zahtjev za dodatne informacije o Vašoj pritužbi. Dana 16. siječnja 2006. proslijedio sam Vam odgovor Komisije s pozivom na očitovanje prije 28. veljače 2006. Vaše primjedbe nisu zaprimljene do datuma određenog za tu svrhu.

Moje su vas službe 5. i 13. veljače 2007. telefonski kontaktirale u vezi s pitanjima istaknutima u Vašoj pritužbi.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene. Ispričavam se na vremenu koje mi je trebalo da dovršim istragu vaše pritužbe.

COMPLAINT

Prema podnositelju pritužbe, relevantne činjenice bile su, ukratko, sljedeće:

Podnositelj pritužbe položio je testove na otvorenom natječaju PE/32/B koji je Parlament organizirao 2002. kako bi sastavio rezervni popis viših administrativnih asistenata u području informacijskih i komunikacijskih tehnologija.

Načelnik Službe Parlamenta za natječaje obavijestio je 12. ožujka 2004. podnositelja pritužbe da je njegovo ime uvršteno na popis uspješnih kandidata i da je zbog „uvrštavanja ispunjavao uvjete za imenovanje na slobodno radno mjesto u jednoj od institucija Europske unije”. Popis uspješnih kandidata trebao je isteći krajem prosinca 2004.

Podnositelj pritužbe pozvan je 30. ožujka 2004. na razgovor za radno mjesto u OLAF-u. Obavio je liječnički pregled i dostavio popratne dokumente za OLAF-ovo zapošljavanje predviđeno za početak svibnja 2004. Od tog je datuma postupak zapošljavanja zaustavljen. Prema mišljenju podnositelja pritužbe, Parlament je odlučio prekinuti postupak za njegovo zapošljavanje u OLAF-u zbog razloga povezanih s kvotama. Podnositelj pritužbe istaknuo je da je neformalno obaviješten da Parlament više neće prihvaćati zapošljavanje u drugim institucijama kandidata čija se imena nalaze na njegovim popisima uspješnih kandidata. Podnositelj pritužbe smatra da je to bila nepravedna situacija s obzirom na to da trenutačno nije bilo slobodnih radnih mjesta koja bi trebalo popuniti u Parlamentu.

Podnositelj pritužbe kontaktirao je Parlament elektroničkom poštom u nekoliko navrata. Dana 11. listopada 2004. obratio se Glavnoj upravi Parlamenta za kadrovske poslove kako bi dobio informacije o slobodnim radnim mjestima. Podnositelj pritužbe obaviješten je da je njegov životopis poslan nadležnoj glavnoj upravi Parlamenta. Nadalje je pitao je li njegovo zapošljavanje zaustavljeno zbog postojanja kvota. Prilikom tog telefonskog razgovora podnositelj pritužbe zatražio je i informacije o trajanju ocjenjivanja popisa uspješnih kandidata na natječaju koji je prošao. Prema navodima podnositelja pritužbe, osoba zadužena za popise uspješnih kandidata nije mu mogla dati informacije. Podnositelj pritužbe istaknuo je da ga je Parlament u dopisu od 16. srpnja 2004. obavijestio da je trajanje valjanosti odgovarajućeg popisa uspješnih kandidata ostalo nepromijenjeno i da će biti pravodobno obaviješten o njegovu produljenju.

U svojoj pritužbi Europskom ombudsmanu podnositelj pritužbe tvrdio je da je Parlament nepravedno odlučio prekinuti postupak za njegovo zapošljavanje u OLAF-u. Nadalje je tvrdio da ga Parlament nije pravodobno obavijestio o mogućem produljenju valjanosti popisa uspješnih kandidata za otvoreni natječaj PE/32/B.

INQUIRY

Mišljenje Parlamenta

Mišljenje Parlamenta o pritužbi sažeto je glasilo kako slijedi:

Podnositelj pritužbe položio je ispite na otvorenom C ompetition PE/32/B u organizaciji Parlamenta za zapošljavanje asistenata u području informacijske i komunikacijske tehnologije. Njegovo je ime stoga uvršteno na popis uspješnih kandidata koji je sastavljen 27. veljače 2004.

Parlament je organizirao otvoreni natječaj PE/32/B kako bi zadovoljio vlastite potrebe u pogledu osoblja u tom području. U skladu s međuinstitucijskim sporazumima o dijeljenju popisa uspješnih kandidata koji proizlaze iz natječaja, Parlament je prilikom sastavljanja popisa uspješnih kandidata, osim vlastitih potreba, uzeo u obzir i potrebe sljedećih institucija: Europska komisija, Vijeće Europske unije, Sud Europske unije, Europski odbor regija i Europski gospodarski i socijalni odbor. Prvotno predviđeni broj laureata iznosio je 120 i podijeljen je na sljedeći način: 67 laureata za Parlament; 45 laureata za Komisiju; 4 laureata EGSO-a (1); 2 laureata Suda Europske unije; i dva laureata EGSO-a. Međutim, popis uspješnih kandidata na temelju otvorenog natječaja PE/32/B sastojao se od 68 laureata, što je manje od prvotno predviđenog broja laureata. Zbog toga je broj uspješnih kandidata razmjerno raspodijeljenih svakoj predmetnoj instituciji bio manji od prvotno predviđenog.

Kad je riječ o prvoj tvrdnji podnositelja pritužbe, Komisija je bila institucija odgovorna za upravljanje osobljem nekoliko agencija i ureda, uključujući OLAF. U skladu s kvotom , Komisija je Parlamentu dostavila popis uspješnih kandidata na koje je imala pravo i koje je željela zaposliti, odnosno 37,5 % uspješnih kandidata koji odgovaraju 25 uspješnih kandidata (umjesto prvotno predviđenih 45). Ime podnositelja pritužbe nije uvršteno na taj popis od 25 laureata.

Životopis podnositelja pritužbe proslijeđen je relevantnim službama Parlamenta. Nakon toga je nekoliko puta kontaktiran radi razgovora u raznim službama Parlamenta. Prilikom kontaktiranja 23. ožujka 2004. podnositelj pritužbe naveo je da se prijavio za radno mjesto u OLAF-u. Također je kontaktiran 21. travnja 2004. i 23. lipnja 2004.

Komisija je 29. travnja 2004. pozvala podnositelja pritužbe na liječnički pregled. To je moglo dovesti podnositelja pritužbe u zabludu u pogledu namjera Komisije u pogledu zapošljavanja.

Podnositelj pritužbe odbio je pozive Parlamenta na razgovore telefonom ili je zatražio opis radnog mjesta u Bruxellesu. Relevantni opisi radnih mjesta poslani su podnositelju pritužbe, ali on nije nastavio s pozivom Parlamenta na razgovore. U skladu s međuinstitucijskim sporazumima o upotrebi popisa uspješnih kandidata na temelju natječaja, Parlament je pratio zahtjeve za zapošljavanje drugih institucija koje su pokazale interes za otvoreni natječaj PE/32/B. Prema mišljenju Parlamenta, Komisija nikad nije zatražila zapošljavanje podnositelja pritužbe.

Parlament je zanemario razloge zbog kojih OLAF nije pratio pripreme za zapošljavanje podnositelja pritužbe te je smatrao da je to pitanje u isključivoj nadležnosti OLAF-a.

Što se tiče drugog prigovora podnositelja pritužbe, u obavijesti o natječaju navedeno je da je valjanost popisa uspješnih kandidata istekla 31. prosinca 2004. Dopisom od 25. siječnja 2005. Parlament je obavijestio podnositelja pritužbe da je valjanost popisa uspješnih kandidata produljena do 31. prosinca 2005. Podnositelj pritužbe potvrdio je primitak dopisa Parlamenta 9. veljače 2005.

Primjedbe podnositelja pritužbe

U svojim očitovanjima od 26. srpnja 2005. podnositelj pritužbe pozvao se na izjave Parlamenta u skladu s kojima ga Komisija nikada nije tražila da ga zaposli i da je samo OLAF bio odgovoran za činjenicu da njegovo zapošljavanje od strane potonjeg nije bilo praćeno. Podnositelj pritužbe pitao je je li moguće zatražiti primjedbe Komisije i OLAF-a u pogledu tih dviju izjava.

Podnositelj pritužbe nadalje je naveo da ni obavijest o natječaju ni pismo Parlamenta kojim ga se obavještava o rezultatu njegove prijave nisu sadržavali nikakve informacije o kvotama na koje je Parlament uputio u svojem mišljenju.

Daljnje istrage
Zahtjev za informacije upućen OLAF-u

Uzimajući u obzir mišljenje Parlamenta i primjedbe podnositelja pritužbe, Ombudsman je smatrao da je potrebno zatražiti od OLAF-a da dostavi informacije kako bi mu se omogućilo da riješi pritužbu usmjerenu protiv Parlamenta. U skladu s člankom 3. stavkom 2. svojeg Statuta Europski ombudsman stoga je od OLAF-a zatražio da mu dostavi informacije o sljedećoj točki:

„U točki 9. svojeg mišljenja o pritužbi Parlament je naveo da „Europski parlament ne može znati razloge zbog kojih OLAF nije pratio pripreme za zapošljavanje podnositelja pritužbe jer je to pitanje samo u nadležnosti OLAF-a”.

Može li OLAF Ombudsmanu dostaviti informacije o razlozima zbog kojih nije zaposlio podnositelja pritužbe?”

OLAF-ov dopis od 7. studenoga 2005.

U svojem dopisu od 7. studenoga 2005. glavni direktor OLAF-a obavijestio je Ombudsmana da je, iako je on tijelo za imenovanje za odluke o zapošljavanju koje se odnose na OLAF, administrativno postupanje u postupcima zapošljavanja za sve službe Komisije u isključivoj nadležnosti Komisijine Glavne uprave za kadrovske poslove i administraciju.

Glavni direktor OLAF-a nadalje je obavijestio Ombudsmana da je stoga proslijedio presliku dopisa Ombudsmana Glavnom tajništvu Komisije, koje će poslati zaseban odgovor o relevantnom pitanju (2).

Odgovor Komisije od 22. prosinca 2005.

Komisija je u svojoj replici navela da je OLAF, zadržavajući svoje ovlasti tijela za imenovanje, pozvao druge službe Komisije, odnosno Glavnu upravu za kadrovske poslove i upravu, da provedu administrativno postupanje u postupcima zapošljavanja koji se odnose na njezino osoblje.

U skladu s upravnom praksom i postojećim sporazumima među institucijama bilo je moguće zaposliti kandidate koji su prošli natječaj koji je organizirala institucija koja nije Parlament, podložno određenim kvotama. S obzirom na te okolnosti Parlament je Komisiji dodijelio (uključujući, u tu svrhu, OLAF ) kvotu od 25 laureata s popisa uspješnih kandidata na temelju otvorenog natječaja PE/32/B. Zapošljavanje kandidata s tog popisa od strane Komisije moralo je slijediti postupak „imenovanja i prijenosa”, odnosno imenovanje u Parlament, nakon čega je uslijedio prijenos u Komisiju, s istim datumom stupanja na snagu.

U ožujku 2004., čim je objavljen popis uspješnih kandidata za otvoreni natječaj PE/32/B, Komisija je, nakon savjetovanja sa svojim glavnim upravama i službama, sastavila popis od 23 laureata koje je željela zaposliti ,. Ime podnositelja pritužbe nije bilo na tom popisu.

OLAF je dopisom od 26. ožujka 2004. zatražio, a zatim i dobio, zapošljavanje laureata koji nije podnositelj pritužbe.

OLAF je porukom elektroničke pošte od 31. ožujka 2004. neslužbeno obavijestio Komisiju da namjerava zatražiti zapošljavanje drugog laureata, odnosno podnositelja pritužbe. OLAF je u tu svrhu podnio službeni zahtjev bilješkom od 6. travnja 2004.

Komisija je 8. travnja 2004. Parlamentu proslijedila popis 23 laureata koje je namjeravala zaposliti. Iako je OLAF-ov zahtjev za zapošljavanje podnositelja pritužbe već bio poslan Komisiji 6. travnja 2004., , je prešao te dvije bilješke. To je objasnilo zašto se ime podnositelja pritužbe ne nalazi na popisu poslanom Parlamentu 8. travnja 2004.

Međutim, trenutačno se činilo da je zapošljavanje podnositelja pritužbe i dalje moguće .. U skladu s uobičajenom praksom, tužitelj je stoga 16. travnja 2004. pozvan na liječnički pregled, koji je bio predviđen za 13. svibnja 2004. U pozivnom pismu jasno je navedeno da takav poziv ni u kojem slučaju ne može „u sadašnjoj fazi postupka predstavljati obvezu Komisije u pogledu njega”.

Međutim, tijelo za imenovanje naknadno je odlučilo dodijeliti preostala dva prava vučenja („droits de tirage”) Glavnoj upravi Komisije za informacijske tehnologije. Zbog toga je zapošljavanje podnositelja pritužbe u OLAF postalo nemoguće. Komisija stoga Parlamentu nije proslijedila nijedan zahtjev za zapošljavanje podnositelja pritužbe. Komisija je o tome obavijestila OLAF, ali nije otkazala liječnički pregled podnositelja pritužbe.

Komisija je priznala da je mogla otkazati poziv upućen podnositelju pritužbe na liječnički pregled i da je tom prilikom trebala obavijestiti podnositelja pritužbe da njegovo zapošljavanje u OLAF-u više nije moguće. Time bi se vjerojatno izbjegli daljnji nesporazumi. Komisija je izrazila žaljenje zbog tih nesporazuma i ispričala se za njih. Međutim, podsjetio je da kandidat čije je ime uvršteno na popis uspješnih kandidata nema automatsko pravo na zapošljavanje u društvu .. Nadalje, Komisija je naglasila da se tijelo za imenovanje nikada nije obvezalo zaposliti podnositelja pritužbe.

U studenome 2005. Komisija je obaviještena da Parlament namjerava učiniti fleksibilnijim sustav kvota koji se primjenjuje tijekom prve godine sastavljanja popisa uspješnih kandidata. Ako bi se te informacije potvrdile i pod dvostrukim uvjetom da Parlament odluči ne zaposliti podnositelja pritužbe za vlastite službe i da OLAF i dalje ima potrebu i interes za zapošljavanje tog kandidata, Komisija bi mogla predvidjeti da će zatražiti da Parlament imenuje podnositelja pritužbe i da se on prenese OLAF-u.

Daljnje primjedbe podnositelja pritužbe

Od podnositelja pritužbe nisu zaprimljene dodatne primjedbe do datuma utvrđenog u tu svrhu.

Telefonski razgovori između službi Europskog ombudsmana i podnositelja pritužbe

Službe Ombudsmana stupile su 5. veljače 2007. telefonom u kontakt s podnositeljem pritužbe kako bi provjerile ima li kakvih primjedbi. Podnositelj pritužbe odgovorio je da nema primjedbi te je obavijestio Ombudsmana da može zaključiti svoju istragu. Podnositelj pritužbe nadalje je obavijestio službe Ombudsmana da se nakon ponovne objave oglasa za relevantno radno mjesto ponovno prijavio OLAF-u i da ga je on zaposlio.

Prilikom novog telefonskog razgovora 13. veljače 2007. tužitelj je jasno dao do znanja da je u pogledu svojeg pojedinačnog slučaja smatrao da se on može zaključiti. Službe Europskog ombudsmana obavijestile su podnositelja pritužbe da će Europski ombudsman razmotriti je li za njega primjereno pokrenuti istragu na vlastitu inicijativu o sustavu kvota na koji su se i Parlament i Komisija pozvali tijekom ove istrage. Podnositelj pritužbe pozdravio je te informacije.

ODLUKA

1 Navodi podnositelja pritužbe

1.1 Europski parlament organizirao je 2002. godine otvoreni natječaj PE/32/B kako bi sastavio rezervni popis viših administrativnih asistenata u području informacijskih i komunikacijskih tehnologija. Podnositelj pritužbe uspio je na tom natječaju te je 12. ožujka 2004. obaviješten da je njegovo ime uvršteno na popis uspješnih kandidata, čija je valjanost, uz moguće produljenje, trebala isteći krajem prosinca 2004. Nadalje, obaviješten je da uvrštenje njegova imena na popis uspješnih kandidata znači da ispunjava uvjete za imenovanje na slobodno radno mjesto u bilo kojoj instituciji EU-a. Podnositelj pritužbe zatim se prijavio za posao u Europskom uredu za borbu protiv prijevara („OLAF”). OLAF je 30. ožujka 2004. pozvao podnositelja pritužbe na razgovor. Nakon toga obavio je potreban liječnički pregled. U svojoj pritužbi Europskom ombudsmanu podnositelj pritužbe tvrdio je da je Parlament nepravedno odlučio prekinuti postupak za njegovo zapošljavanje u OLAF-u. Nadalje je tvrdio da ga Parlament nije pravodobno obavijestio o mogućem produljenju valjanosti popisa uspješnih kandidata za otvoreni natječaj PE/32/B.

1.2 U svojem mišljenju Parlament je istaknuo da je Europska komisija imala pravo na kvotu od 37,5 % uspješnih kandidata (što odgovara 25 laureata) za zapošljavanje u njezinim službama, uključujući, u tu svrhu, OLAF. Parlament je izjavio da nije bio svjestan razloga zbog kojih OLAF nije pratio pripreme za zapošljavanje podnositelja pritužbe. U svakom slučaju, to je pitanje u isključivoj nadležnosti OLAF-a. Što se tiče druge tvrdnje podnositelja pritužbe, Parlament je naveo da je dopisom od 25. siječnja 2005. obavijestio podnositelja pritužbe da je valjanost popisa uspješnih kandidata produljena do 31. prosinca 2005.

1.3 U svojim očitovanjima podnositelj pritužbe pitao je je li moguće zatražiti primjedbe Komisije i OLAF-a u pogledu izjava Parlamenta. Podnositelj pritužbe nadalje je naveo da ni obavijest o natječaju ni pismo Parlamenta kojim ga se obavještava o rezultatu njegove prijave nisu sadržavali nikakve informacije o kvotama na koje je Parlament uputio u svojem mišljenju.

1.4 Ombudsman je nakon toga zatražio od OLAF-a da mu dostavi informacije o razlozima zbog kojih nije zaposlio podnositelja pritužbe. Budući da je administrativno postupanje u postupcima zapošljavanja u nadležnosti Komisije, OLAF je dopis Ombudsmana proslijedio Komisiji.

1.5 Komisija je u svojem odgovoru obavijestila Ombudsmana da je OLAF dopisom od 6. travnja 2004. podnio službeni zahtjev za zapošljavanje podnositelja pritužbe. Komisija je 8. travnja 2004. Parlamentu proslijedila popis 23 laureata koje je željela zaposliti u okviru svoje kvote. Komisija je objasnila da su te dvije bilješke prekrižene i da je to objasnilo zašto ime podnositelja pritužbe nije bilo uvršteno na popis prvih 23 laureata koje je Komisija željela zaposliti. Međutim, tužitelj je 16. travnja 2004. pozvan na liječnički pregled. Međutim, tijelo za imenovanje naknadno je odlučilo iskoristiti preostala dva prava vučenja („droits de tirage”) kako bi popunilo radna mjesta u drugoj službi. Stoga je zapošljavanje podnositelja pritužbe u OLAF postalo nemoguće. Komisija je priznala da je mogla otkazati poziv upućen podnositelju pritužbe na liječnički pregled i da je tom prilikom trebala obavijestiti podnositelja pritužbe da njegovo zapošljavanje u OLAF-u više nije moguće. Time bi se vjerojatno izbjegli daljnji nesporazumi. Komisija je izrazila žaljenje zbog tih nesporazuma i ispričala se podnositelju pritužbe.

1.6 Odgovor Komisije proslijeđen je podnositelju pritužbe s pozivom na očitovanje. Od njega nisu zaprimljena nikakva očitovanja do datuma određenog u tu svrhu.

1.7 Ombudsmanova služba je 5. veljače 2007. telefonski kontaktirala podnositelja pritužbe kako bi provjerila ima li kakvih primjedbi. Podnositelj pritužbe obavijestio je službe Ombudsmana da ne želi iznijeti primjedbe i da Ombudsman može zaključiti svoju istragu. Podnositelj pritužbe nadalje je obavijestio službe Ombudsmana da se nakon ponovne objave relevantnog radnog mjesta ponovno prijavio OLAF-u i da ga je potonji zaposlio. Prilikom novog telefonskog razgovora između službi Ombudsmana i podnositelja pritužbe 13. veljače 2007., podnositelj pritužbe pojasnio je da, kad je riječ o njegovu pojedinačnom slučaju, smatra da je to pitanje zaključeno.

1.8 S obzirom na te okolnosti, a posebno na činjenicu da je OLAF konačno zaposlio podnositelja pritužbe, Ombudsman smatra da ne postoji osnova za nastavak njegove istrage o navodima podnositelja pritužbe protiv Parlamenta. Ombudsmanica smatra da bi način na koji je Komisija postupala s predloženim zapošljavanjem podnositelja pritužbe u OLAF-u zahtijevao pomnije ispitivanje. Međutim, s obzirom na to da je podnositelj pritužbe jasno naveo da, kad je riječ o njegovu pojedinačnom slučaju, smatra da je to pitanje zaključeno, Ombudsman smatra da ne postoji osnova za pokretanje istrage protiv Komisije kako bi se to učinilo.

1.9 Ombudsman primjećuje da su i Parlament i Komisija u svojim podnescima uputili na sustav kvota koji se čini da se koristi za zapošljavanje kandidata. Ombudsmanica smatra da takav sustav kvota otvara niz pitanja koja bi opravdala ispitivanje. U nastavku će se u tom pogledu iznijeti daljnja napomena.

Zaključak

Na temelju istraga Ombudsmana u vezi s ovom pritužbom čini se da nema razloga za daljnje istrage pritužbe. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Parlamenta.

Primjerak ove odluke poslat će se i glavnom direktoru OLAF-a i predsjedniku Komisije radi obavijesti.

DRUGO PODRUČJE

Ombudsmanica napominje da su i Parlament i Komisija u svojim podnescima uputili na sustav kvota koji se čini da se koristi za zapošljavanje kandidata. Ombudsmanica smatra da takav sustav kvota otvara niz pitanja koja bi opravdala ispitivanje.

U tim okolnostima Ombudsman će razmotriti treba li to pitanje biti predmet istrage na vlastitu inicijativu.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) Ombudsmanica pretpostavlja da su četiri laureata bila rezervirana za Vijeće, a ne za EGSO, koji se spominje odmah nakon toga i koji je trebao primiti dva laureata, ili za OR.

(2) Provedeno je neformalno savjetovanje sa službama Europskog ombudsmana prije nego što je OLAF proslijedio pismo Europskog ombudsmana Komisiji.