Strasbourg, 14. prosinca 2004.

Poštovani gospodine F.,

Dana 17. listopada 2003. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu u ime poduzeća pod nazivom „Coopérative Taxi Treize”. Pritužba je podnesena protiv Europskog parlamenta i odnosi se na poziv na podnošenje ponuda koji je pokrenuo Parlament kako bi se zastupnicima u Europskom parlamentu osigurala usluga prijevoza automobilom uz pomoć vozača tijekom sjednica u Strasbourgu (PE VOIT-2002/20).

Pritužbu sam 20. studenoga 2003. proslijedio predsjedniku Europskog parlamenta. Parlament je svoje mišljenje poslao 5. veljače 2004. Proslijedila sam vam ga s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 15. travnja 2004.

Pisao sam vam 20. listopada 2004. o postupanju s vašom pritužbom, a vi ste odgovorili 31. listopada 2004.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

Prema podnositelju pritužbe, činjenice se mogu sažeti kako slijedi:

Podnositelj pritužbe, koji je likvidator društva taksista pod nazivom „Coopérative Taxi Treize”, podnosi pritužbu u ime tog društva. Poduzeće je sudjelovalo u natječaju koji je pokrenuo Europski parlament kako bi se zastupnicima u Europskom parlamentu tijekom sjednica u Strasbourgu osigurala usluga prijevoza automobilom s vozačem (PE VOIT-2002/20). Međutim, ponuda nije odabrana i ugovor je dodijeljen društvu unajmljenih limuzina s vozačem.

Prema navodima podnositelja pritužbe:

- U članku 4. Posebnih tehničkih uvjeta ponude, u kojem se navodi da je ponuda morala navesti paušalni iznos po satu, ne uzima se u obzir odredba francuskog prava.

uspješni ponuditelj ne poštuje relevantne odredbe francuskog prava, posebno Uredbu br. 55-961:

* prijevoz osiguran limuzinskom uslugom nije povezan s turizmom, poslovnim, službenim ili službenim putovanjima;

* Zastupnici se prevoze u skupinama i sami ne plaćaju vozača;

* vozači odabrane tvrtke nisu pohađali odgovarajući tečaj osposobljavanja za vožnju limuzina;

* odabrana tvrtka ne posjeduje odgovarajuće automobile;

* Članak 1. Uredbe 85-891 koji se odnosi na javni gradski i neurbani prijevoz isključuje limuzine, kao što isključuje taksije.

- uspješni ponuditelj ne postupa u skladu s odlukom mirovnog suda (Sud za lakša kaznena djela u Strasbourgu), koji je 7. travnja 2000. presudio da se „djelatnost koja se razlikuje od djelatnosti privatnog vozača taksija koju je optuženik obavljao u pružanju usluga prijevoza osoba na temelju ugovora sklopljenog s Europskim parlamentom 1. rujna 1988. i 27. srpnja 1991., a zatim 23. ožujka 1995., ne može smatrati privatnim neurbanim cestovnim prijevozom osoba u smislu članka 29. Zakona od 30. prosinca 1982. i Uredbe 87-242 od 7. travnja 1987. jer Europski parlament očito ne spada u jednu od kategorija organizacija koje su u njemu navedene, a koje mogu prethodno prijaviti prefektu za Donju Rajnu; osim toga, u skladu s člankom 1. Uredbe 85-891 o provedbi Zakona 82-1153 od 16. kolovoza 1985., djelatnost taksija isključena je iz područja primjene Zakona 82-1153.” Osim toga, francuski sud naveo je da francusko pravo isključuje obavljanje djelatnosti javnog prijevoza putnika taksijem.

- Odabrano društvo podugovori ugovor s drugim društvom.

Podnositelj pritužbe također podsjeća na presudu Prvostupanjskog suda od 11. lipnja 2002. u predmetu T-365/00 (1) u kojoj je navedeno da se „s obzirom na to da predmetne usluge prijevoza putnika pružaju taksiji, one obavljaju u uvjetima koji su u suprotnosti s primjenjivim nacionalnim zakonodavstvom, kako ga tumači magistratski sud. Iz prethodno navedenog proizlazi da je Parlament počinio očitu pogrešku u ocjeni smatrajući, s obzirom na presudu Tribunala correctionnel de Strasbourg od 7. travnja 2000., da je izvršenje ugovora od 31. ožujka 1999. u skladu s francuskim zakonodavstvom koje se primjenjuje na taksije. Budući da je tužbeni razlog osnovan, pobijanu odluku treba poništiti.” To je dovelo do poništenja ugovora između Parlamenta i „Coopérative Taxi Treize” za prijevoz osoba u neoznačenim vozilima s vozačima tijekom sjednica Parlamenta u Strasbourgu, koji je sklopljen 31. ožujka 1999.

Podnositelj pritužbe obratio se 26. veljače 2003. Europskom parlamentu kako bi doveo u pitanje dodjelu ponude (PE VOIT-2002/20) društvu koje pruža uslugu limuzine.

Parlament je 20. ožujka 2003. odbio zahtjeve podnositelja pritužbe.

Podnositelj pritužbe tvrdi da uspješni ponuditelj ne poštuje francusko pravo. Tvrdi da bi se ugovor između Parlamenta i uspješnog ponuditelja trebao otkazati (što je prije moguće, a prije 31. prosinca 2003.) zbog administrativnih nepravilnosti i neusklađenosti Europskog parlamenta s presudama europskih sudova. Također tvrdi da bi prijevoz zastupnika u Europskom parlamentu trebao biti organiziran tako da bude u skladu s francuskim pravom i da ne šteti nijednoj kategoriji prijevoznika putnika.

INQUIRY

Mišljenje Europskog parlamenta

Mišljenje Parlamenta može se sažeti kako slijedi:

U skladu s ugovorom potpisanim 31. ožujka 1999. podnositelj pritužbe bio je zadužen za automobilsku uslugu zastupnika u Strasbourgu koja se temeljila na vozaču i upotrebljavao je taksije koji nisu bili označeni kao takvi.

Natjecateljska tvrtka "Société Alsace International Car Service SARL" obratila se francuskim sudovima i Europskom prvostupanjskom sudu. Tvrdio je da ugovor potpisan s podnositeljem pritužbe nije u skladu s francuskim pravom.

Nakon presude Prvostupanjskog suda od 11. lipnja 2002.(2) Parlament je bio obvezan raskinuti ugovor s podnositeljem pritužbe. Nakon mišljenja Savjetodavnog odbora za kupnju i ugovore, Parlamentu je dopušteno da pronađe privremeno rješenje za razdoblje od šest mjeseci kako bi se osigurao prijevoz zastupnika u Europskom parlamentu i pokrenuo pregovarački postupak. Taj se rok od šest mjeseci morao iskoristiti za pokretanje novog poziva na podnošenje ponuda.

U okviru tog novog poziva na podnošenje ponuda Parlament se obratio Pravnoj službi Parlamenta i nadležnom francuskom tijelu, tj. Prefekturi za Donju Rajnu. Pravna služba navela je da je prijevoz zastupnika u Europskom parlamentu koji se temelji na vozaču obuhvaćen uredbom o prijevozu u unajmljenim limuzinama s vozačem, tj. u biti Uredbom 55-961 od 15. srpnja 1995. Također je priznao da taksi poduzeća mogu podnijeti ponudu ako se ponuda odnosi na javni prijevoz u taksijima i ako se poštuju relevantni propisi. U skladu s mišljenjem Pravne službe Europskog parlamenta i uz suglasnost Prefekture za donju Rajnu, opis poslova sastavljen je tako da se mogu primjenjivati sve vrste prijevozničkih poduzeća (taksi poduzeća i poduzeća za iznajmljivanje automobila). Ponuda je morala biti u skladu s primjenjivim francuskim pravnim i regulatornim odredbama. Kolegij kvestora usvojio je to rješenje 20. studenoga 2002.

Stoga je podnositelj pritužbe pogriješio kada je naveo da Parlament nije poštovao francuske zakonske i regulatorne odredbe jer je svaki ponuditelj morao dokazati da je njegova ponuda u skladu s primjenjivim pravilima (članak 2. posebnih tehničkih uvjeta).

Kad je riječ o članku 4. Posebnih tehničkih uvjeta, francusko tijelo potvrdilo je da je izdavanje paušalnog računa pod određenim uvjetima zakonito za taksije.

Što se tiče ostalih navoda podnositelja pritužbe, to su samo nagađanja kojima se diskreditira odabrano društvo. Parlament je već odgovorio na te navode u svojim dopisima podnositelju pritužbe od 20. i 26. ožujka 2003. Svaki korak postupka provjeren je i 5. prosinca 2002. dobio je pozitivno mišljenje Savjetodavnog odbora za kupnju i ugovore.

Uspješno poduzeće odabrano je jer je ispunilo sve kriterije za odabir i dodjelu te dostavilo ekonomski najpovoljniju i najkvalificiraniju ponudu. To društvo ima sva potrebna odobrenja i obavlja svoj posao u skladu s različitim primjenjivim pravilima.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Primjedbe podnositelja pritužbe mogu se sažeti kako slijedi:

Kad je riječ o paušalnim tarifama, Parlament je ponuditelje obvezao da odaberu zajedničku odredbu koja nije uključena u uredbu koja se na njih primjenjuje i koja se može primjenjivati samo na javni prijevoz osoba.

Kad je riječ o uredbi koja se primjenjuje na javni prijevoz osoba, podnositelj pritužbe napominje da se automobili koji se upotrebljavaju za upravljanje zastupnicima u Europskom parlamentu ne upotrebljavaju u skladu s njihovom svrhom. Uspješni ponuditelj nije registriran u kategoriji „prijevoz osoba”. Naposljetku, Uredbom je isključena upotreba limuzina za Europski parlament.

Što se tiče uredbe koja se primjenjuje na unajmljene limuzine, vozači uspješnog ponuditelja nemaju dozvolu za upravljanje unajmljenim limuzinama. Osim toga, nemaju nikakvu prethodnu narudžbu za najam s datumom, vremenom, imenima, brojem osoba i odredištem osoba.

Podnositelj pritužbe tvrdi da uspješni ponuditelj podugovori tržište s drugim društvom.

Prema podnositelju pritužbe, Parlament se nalazi u istoj situaciji kao i prethodni ugovor koji je potpisao s podnositeljem pritužbe i koji je poništen.

ODLUKA

1 Uvodne napomene

1.1 Podnositelj pritužbe likvidator je poduzeća za taksije pod nazivom "Coopérative Taxi Treize", koje je sudjelovalo u natječaju koji je pokrenuo Europski parlament kako bi se zastupnicima u Europskom parlamentu tijekom sjednica u Strasbourgu osigurala usluga prijevoza automobilom s vozačem (PE VOIT-2002/20). Podnositelj pritužbe tvrdi da uspješni ponuditelj ne poštuje francusko pravo. Tvrdi da bi se ugovor između Parlamenta i uspješnog ponuditelja trebao poništiti.

1.2 U uznapredovaloj fazi istrage Ombudsman je postao svjestan da uspješni ponuditelj Europskom ombudsmanu pruža i usluge prijevoza na ad hoc osnovi. Ombudsman je o tome obavijestio podnositelja pritužbe i pozvao ga da navede želi li da Europski ombudsman dovrši svoju istragu ili da okonča istragu bez odluke o meritumu. Podnositelj pritužbe odgovorio je da želi da Ombudsman dovrši svoju istragu i donese obrazloženu odluku.

1.3 U skladu s člankom 195. Ugovora o EZ-u, Europski ombudsman ovlašten je primati pritužbe "koje se odnose na slučajeve nepravilnosti u postupanju institucija ili tijela Zajednice". Ombudsmanica smatra da do nepravilnosti u postupanju dolazi kada javno tijelo ne postupa u skladu s pravilom ili načelom koje je za njega obvezujuće. Nepravilnost se stoga može utvrditi i kada je riječ o ispunjavanju obveza koje proizlaze iz ugovora koje su sklopile institucije ili tijela Zajednica.

Međutim, Ombudsman smatra da je opseg nadzora koji može provesti u takvim slučajevima nužno ograničen. Konkretno, Europski ombudsman smatra da ne bi trebao nastojati utvrditi je li bilo koja od stranaka prekršila ugovor ako je to sporno. To bi pitanje mogao učinkovito riješiti samo nadležni sud, koji bi imao mogućnost saslušati argumente stranaka u vezi s relevantnim nacionalnim pravom i ocijeniti proturječne dokaze o svim spornim činjeničnim pitanjima.

1.4 Ombudsmanica smatra da je sličan pristup opravdan u ovom slučaju, u kojem podnositelj pritužbe navodi povredu mjerodavnog nacionalnog prava kojim se uređuju ugovori o javnoj nabavi. Ombudsman će stoga ograničiti svoju istragu na ispitivanje je li Parlament pružio dosljedan prikaz pravne osnove za svoje djelovanje i zašto smatra da je njegovo stajalište o stajalištu u skladu s relevantnim nacionalnim pravom opravdano.

2 Navodna neusklađenost s francuskim pravom

2.1 Podnositelj pritužbe tvrdi da uspješni ponuditelj ne poštuje francusko pravo. Tvrdi da bi se ugovor između Parlamenta i uspješnog ponuditelja trebao otkazati zbog administrativnih nepravilnosti i neusklađenosti Europskog parlamenta s presudama europskih sudova. Također tvrdi da bi prijevoz zastupnika u Europskom parlamentu trebao biti organiziran tako da bude u skladu s francuskim pravom i da ne šteti nijednoj kategoriji prijevoznika putnika.

2.2 Prema mišljenju Parlamenta, podnositelj pritužbe pogriješio je kada je naveo da Parlament nije poštovao francuske zakonske i regulatorne odredbe jer je svaki ponuditelj morao dokazati da je njegova ponuda bila u skladu s primjenjivim pravilima. Osim toga, odabrano poduzeće ima sva potrebna odobrenja i obavlja svoj posao u skladu s različitim primjenjivim pravilima. Parlament ističe da je prije objave nove ponude zatražio mišljenje svoje pravne službe i nadležne francuske uprave (prefektura za Donju Rajnu) kako bi dobio informacije o primjenjivim francuskim propisima i odgovarajućem sadržaju opisa poslova ponude.

Europski parlament svojem je mišljenju o pritužbi priložio mišljenje svoje pravne službe, kao i svoju korespondenciju s Prefekturom za Donju Rajnu.

2.3 Ombudsmanica najprije ističe da iz presude Prvostupanjskog suda u predmetu T-365/00 (3) proizlazi da Europski parlament nije ovlašten organizirati privatni neurbani cestovni prijevoz putnika i da se vozila koja se koriste za pružanje javnog prijevoza osoba taksijem ne mogu koristiti za drugu vrstu prijevoza putnika.

2.4 Ombudsmanica je pažljivo proučila dokumentaciju koju su dostavili podnositelj pritužbe i Europski parlament. Ombudsmanica napominje da je Europski parlament sastavio predmetnu ponudu kako bi se mogle prijaviti sve vrste prijevozničkih poduzeća te da je ponuda dodijeljena ponuditelju koji je dostavio ponudu koja se smatrala ekonomski najpovoljnijom ponudom, u skladu s člankom 10. ponude. Ova tvrtka zapošljava limuzine s vozačem.

Ombudsman također prima na znanje iz dokumenata koje je podnio Europski parlament da se čini da se njegovo stajalište u pogledu ponude temelji na pravnoj analizi da je prijevoz zastupnika u Strasbourgu obuhvaćen francuskom uredbom o prijevozu u unajmljenim limuzinama s vozačem i da taksi poduzeća mogu podnijeti ponudu pod uvjetom da se ponuda odnosi na javni prijevoz taksijem. Ombudsmanica smatra da se ta analiza čini razumnom. Ombudsmanica također napominje da je Parlament dobio potvrdu od francuskog tijela (prefektura za Donju Rajnu) da bi paušalne tarife za taksije mogle biti zakonite pod određenim uvjetima.

2.5 Što se tiče navoda podnositelja pritužbe da uspješni ponuditelj ne poštuje relevantne odredbe francuskog prava, osobito Uredbu br. 55-961, Ombudsman podsjeća na to da je njegov mandat ograničen na institucije i tijela Zajednice te da nije ovlašten istraživati aktivnosti privatnih subjekata. Ombudsman napominje da se člankom 2. Posebnih tehničkih uvjeta ponude od ponuditelja zahtijeva da navede da se njegove usluge obavljaju u skladu s francuskim pravom i da u svakom trenutku dokaže da je njegovo osoblje u skladu s francuskim pravom. Ombudsman ne smatra da je podnositelj pritužbe dostavio dokaze o tome da Europski parlament nije postupio u skladu s člankom 2.

2.6 S obzirom na navedeno, Ombudsmanica smatra da je Parlament dao razuman prikaz pravne osnove za svoje djelovanje i zašto smatra da je njezino stajalište o pravnom položaju opravdano. Ombudsman stoga ne utvrđuje nepravilnosti u postupanju. Ombudsmanica ističe da taj nalaz ne utječe na pravo podnositelja pritužbe da svoj predmet iznese nadležnom sudu.

Zaključak

Na temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s tom pritužbom čini se da nije bilo nepravilnosti u postupanju Parlamenta. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Europskog parlamenta.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) Predmet T-365/00, Alsace International Car Service SARL (AICS) protiv Europskog parlamenta, [2002.] ECR II-02719.

(2) Predmet T-365/00 Alsace International Car Service SARL (AICS) protiv Europskog parlamenta [2002.] ECR II-02719.

(3) Predmet T-365/00, Alsace International Car Service SARL (AICS) protiv Europskog parlamenta, [2002.] ECR II-02719.