Strasbourg, 31. listopada 2003.

Poštovani gospodine C.,

Dana 21. travnja 2003. podnijeli ste pritužbu protiv Europske komisije Europskom ombudsmanu. Ta se pritužba odnosila na ugovor koji su sklopili Irski odbor za ribarstvo u moru i Glavna uprava XIV (Ribarstvo) Europske komisije, a kojim se Odbor obvezao provesti istraživanje o „fizičkoj interakciji između sivih tuljana i ribolovnog alata”.

Pritužbu sam 23. svibnja 2003. proslijedio predsjedniku Europske komisije.

Pisali ste 3. lipnja 2003. kako biste me obavijestili da ste od Komisije zatražili presliku dopisa koji ste joj poslali 1997.

Komisija je svoje mišljenje poslala 25. lipnja 2003. Proslijedila sam vam ga 1. srpnja 2003. s pozivom na očitovanje. Dana 12. srpnja, 11. i 17. kolovoza 2003. poslali ste mi svoje primjedbe na mišljenje Komisije.

Dana 8. rujna 2003. pisao sam Komisiji kako bih zatražio uvid u njezin spis. Pregled dokumentacije proveden je 8. listopada 2003. Primjerak izvješća o toj inspekciji poslan je 16. listopada 2003. vama i Komisiji.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

Osnovne informacije

Ova se pritužba temelji na dvjema prethodnim pritužbama (836/2002/GG i 1574/2002/GG) koje su podnesene 2002.

Činjenice na kojima su se temeljili ti prethodni prigovori bile su sljedeće:

Podnositelj pritužbe radio je za Irski odbor za morsko ribarstvo („Odbor”), irsko tijelo. Odbor je sklopio ugovor (referentni broj PEM/93/06) s Glavnom upravom Europske komisije (GU) XIV. (Ribarstvo) kojim se obvezao provoditi istraživanja o fizičkoj interakciji između sivih tuljana i ribolovnog alata. Podnositelj pritužbe bio je odgovorni znanstvenik na ovom ugovoru o istraživanju.

U skladu s člankom 3. („Izvješća i dokumenti”) ugovora, zadaće koje je ugovaratelj obavljao pri izvršenju ovog ugovora trebale su biti predmet izvješća sastavljenih u skladu s Prilogom III. U potonjem je detaljno opisan način na koji se završno izvješće mora iznijeti i navedeno je da se nacrt (konačnog) izvješća mora dostaviti Komisiji do određenog datuma. U Prilogu III. nadalje je utvrđeno sljedeće: „Komisija će zatim Izvođaču dostaviti obavijest o prihvaćanju ili će mu poslati svoje primjedbe. U roku od mjesec dana od primitka primjedbi Komisije Ugovaratelj će Komisiji poslati konačno izvješće u kojem će se te primjedbe uzeti u obzir ili iznijeti alternativna stajališta. (…)”

Komisija je prihvatila nacrt završnog izvješća u travnju 1997. Prema navodima podnositelja pritužbe, nekoliko tjedana kasnije Odbor je primio upute od svojeg matičnog tijela javne službe, Ministarstva pomorstva i brodogradnje; prirodnih resursa, da provede znatne izmjene nacrta. Budući da podnositelj pritužbe nije bio voljan to učiniti, smatrao je da je njegov položaj postao neodrživ te je podnio ostavku u Odboru.

Oko godinu dana kasnije, izvješće je objavljeno. Prema navodima podnositelja pritužbe, ona je znatno izmijenjena. Glavni nalazi nacrta završnog izvješća izbrisani su, negirani ili razrijeđeni. Podnositelj pritužbe smatrao je da te promjene nisu dopuštene na temelju ugovora. Tvrdio je da još nije ponuđeno objašnjenje za ono što se dogodilo.

Podnositelj pritužbe obratio se 8. svibnja 2002. Ombudsmanu (pritužba 836/2002/GG). Ombudsman je u svojoj odluci od 27. svibnja 2002. obavijestio podnositelja pritužbe da ne može obraditi tu pritužbu na temelju toga što podnositelj pritužbe još nije poduzeo odgovarajuće prethodne korake pred Komisijom.

Podnositelj pritužbe zatim je 13. lipnja 2002. pisao glavnom direktoru Glavne uprave za ribarstvo pri Europskoj komisiji tražeći objašnjenja. Do trenutka kada je u rujnu 2002. odlučio obnoviti svoju pritužbu Ombudsmanu, podnositelj pritužbe nije primio ni odgovor ni potvrdu o primitku u vezi s ovim dopisom.

U svojoj novoj pritužbi (1574/2002/GG) podnositelj pritužbe u biti je kritizirao (1) činjenicu da je Komisija Odboru dopustila znatne izmjene izvješća u usporedbi s nacrtom izvješća koji je Komisija prihvatila i (2) propust Komisije da odgovori na njegov dopis od 13. lipnja 2002. tražeći objašnjenje zašto su te izmjene bile dopuštene.

U svojem mišljenju o toj pritužbi Komisija je napomenula da nije uobičajeno, ali da nije nepoznato da se završno izvješće razlikuje od nacrta završnog izvješća, iako ga je Komisija prihvatila. Komisija smatra da je naposljetku odgovornost i dužnost ugovaratelja (tj. Odbora) bila dostaviti završno izvješće u obliku u kojem je to smatrala primjerenim. Komisija je napomenula da ne želi intervenirati u takav postupak.

Ombudsman je u svojoj odluci o pritužbi 1574/2002/GG zaključio da se Komisijino stajalište prema kojem je odgovornost i dužnost ugovaratelja da dostavi završno izvješće u obliku koji smatra primjerenim čini razumnim i da se stoga ne mogu utvrditi nepravilnosti u postupanju u pogledu tog aspekta pritužbe. Međutim, Ombudsman je iznio kritičku primjedbu u pogledu toga što Komisija nije odgovorila na dopis podnositelja pritužbe.

Nova pritužba

U dopisu podnesenom u travnju 2003. podnositelj pritužbe zatražio je od Ombudsmana da ponovno razmotri svoju odluku o pritužbi 1574/2002/GG u pogledu glavnog pitanja. Stoga se dopis podnositelja pritužbe smatrao novom pritužbom.

U toj novoj pritužbi podnositelj pritužbe tvrdio je da je završno izvješće cenzurirana verzija nacrta završnog izvješća. Kako bi potkrijepio to stajalište, podnositelj pritužbe posebno je napomenuo da je u nacrtu završnog izvješća zaključeno da je uzorkovano 17 tona ribe oštećene tuljanima, dok je u odgovarajućem zaključku u završnom izvješću samo navedeno da se šteta nanesena ribi može pripisati velikim grabežljivcima kao što su tuljani ili kongerske jegulje. Prema podnositelju pritužbe, nije bilo znanstvenih dokaza koji bi upućivali na to da je bilo koja životinja osim tuljana uzrokovala tu štetu, a dokazi da su tuljani uzrok štete bili su više nego razumni. Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi poruka nacrta završnog izvješća bila kontroverzna i da su zbog toga njegovi zaključci izmijenjeni u završnom izvješću.

Podnositelj pritužbe dostavio je znatan broj dokumenata u prilog svojem predmetu. Neki od tih novih dokumenata dobiveni su od Komisije nakon zahtjeva za pristup preslikama svih prepiski koje su Komisija i Odbor razmijenili u vezi s ugovorom između travnja 1997. i datuma kada je Komisija prihvatila završno izvješće 1998. Podnositelj pritužbe prvi je put dostavio i preslike nacrta završnog izvješća i samog završnog izvješća.

Iz tih dokumenata proizlaze sljedeće činjenice:

U dopisu Komisiji od 2. lipnja 1993. u vezi sa studijom koju treba provesti podnositelj pritužbe naveo je: „Potpuno je moguće da protekcionističke skupine pogrešno tumače te podatke na temelju njihovih povijesnih rezultata”. U programu Odbora za studiju navedeno je da se očekuje „da će uzročnici oštećenih riba u jednostrukim mrežama stajaćicama i trostrukim mrežama stajaćicama biti jasno utvrđeni”.

Odbor za poljoprivredu, ribarstvo i ruralni razvoj Europskog parlamenta podnio je 28. ožujka 1994. izvješće o međudjelovanju tuljana i ribarstva (A3-0186/94). U odgovarajućem prijedlogu rezolucije poziva se na provedbu istraživanja o operativnim interakcijama između morskih sisavaca i ribarstva, traži se „uspostava nepristrane strukture, bez pritiska interesnih skupina, kako bi se utvrdio znanstveni okvir za rješavanje interakcija morskih sisavaca i ribara u europskim vodama” te se Komisiji čestita što je nedavno odobrila istraživački projekt na koji se odnosi ova pritužba. Europski parlament donio je ovu Rezoluciju 6. svibnja 1994.(1)

Obrazloženje uključeno u navedeno izvješće sadržava sljedeće izjave: „Postoje dokazi koji upućuju na to da su protekcionističke vrijednosti nevladinih organizacija utjecale na znanstvena istraživanja u području interakcija morskih sisavaca i ribara tijekom posljednja dva desetljeća. (…) Slučaj ribarstva u velikoj je mjeri zanemaren, a istraživački napori usmjereni su gotovo isključivo na učinke ribarstva na morske sisavce, a ne obrnuto. To je zapravo jedan od oblika znanstvene cenzure. (…) Nigdje drugdje ova cenzura nije dramatičnije demonstrirana nego u interakciji tuljana i ribara. (…)”.

Podnositelj pritužbe zatražio je 16. prosinca 1996. produljenje roka za podnošenje završnog izvješća s kraja 1996. na kraj veljače 1997. U svojem odgovoru od 14. siječnja 1997. Komisija je napomenula da je prihvatila taj zahtjev i da se nacrt završnog izvješća mora podnijeti „najkasnije do kraja veljače 1997.”.

Pri podnošenju nacrta završnog izvješća Komisiji 4. ožujka 1997. podnositelj pritužbe napomenuo je da bi i dalje mogle biti potrebne „neke manje izmjene”. U telefaksu od 21. svibnja 1997. podnositelj pritužbe objasnio je da u nacrtu završnog izvješća postoji „broj tipografskih i gramatičkih pogrešaka” te da ih želi izmijeniti u završnom izvješću. U dopisu od 20. kolovoza 1997. podnositelj pritužbe obavijestio je Komisiju da „sada neće unositi nikakve izmjene u nacrt završnog izvješća, koji je Komisija prihvatila prije pet mjeseci”.

U dopisu Odboru od 15. prosinca 1997. Komisija je istaknula da je nacrt završnog izvješća odobrila i prihvatila kao zadovoljavajući. Međutim, Komisija je napomenula da još uvijek čeka konačni troškovnik koji joj je potreban kako bi mogla izvršiti završno plaćanje i zaključiti financijsku dokumentaciju projekta.

Odbor je 7. siječnja 1998. u odgovoru naveo da se nada da će moći dovršiti konačni troškovnik do sredine veljače. Odbor je nadalje napomenuo da provodi „ispravke završnog izvješća navedenog u našem telefaksu od 21. svibnja prošle godine”.

U svojem odgovoru od 9. siječnja 1998. Komisija je primila na znanje izjavu Odbora da će konačni troškovnik za projekt biti poslan sljedećeg mjeseca.

Odbor je 1. travnja 1998. Komisiji dostavio konačni troškovnik.

Odbor je 28. travnja 1998. Komisiji poslao „konačno završno izvješće” o projektu.

Podnositelj pritužbe dostavio je i obrazac pod naslovom „Certificat de dépôt et attestation de service fait d’une étude ou enquête effectuée pour la Commission”. Ovaj obrazac sadržavao je administrativne informacije povezane sa studijom koju je pripremio Odbor. Pečat i potpis predmetne službe Komisije („Bureau Enregistrement des Etudes”) datirani su 17. lipnja 1997. Odjeljak G obrasca odnosi se na pitanje mogu li se rezultati studije proširiti izvan Komisije. Navodi se odgovor „da” („oui”).

Podnositelj pritužbe stoga je u svojoj novoj pritužbi u biti tvrdio da je (1) Komisija bila nemarna jer nije tražila razloge ili objašnjenja za izmjene koje je proveo Odbor i da (2) izmjene koje su izvršene nisu trebale biti dopuštene.

Podnositelj pritužbe izrazio je nadu da će dobiti ispriku za ono što se dogodilo i jamstva da će se uložiti napori kako bi se osiguralo da se slično ne ponovi.

INQUIRY

Mišljenje Komisije

Komisija je u svojem mišljenju iznijela sljedeće primjedbe:

Iako se može tvrditi da Komisija nije trebala prihvatiti neopravdani znanstveni zaključak koji se temelji na zlouporabi, to se ne može izjednačiti s nepravilnom primjenom.

Kako je objašnjeno u odgovoru Komisije na pritužbu 1574/2002/GG, glavni parametar Komisije koji je doveo do prihvaćanja ili odbijanja izvješća, bilo da je riječ o nacrtu ili konačnom izvješću, bilo da je riječ o poštovanju uvjeta ugovora. To je bio slučaj s ovim ugovorom. Kad god bi Komisija uočila nedostatke u znanstvenoj analizi rezultata radova obavljenih na temelju ugovora, iznijela bi se odgovarajuća primjedba i od ugovaratelja bi se zatražila izmjena. Međutim, to nije bio slučaj s tim ugovorom ni u nacrtu izvješća ni u završnom izvješću. Ako je ugovaratelj želio izmijeniti zaključke koji proizlaze iz znanstvene analize u svojem završnom izvješću, trebao bi to biti i imao je pravo učiniti.

Kad je riječ o ugovornim aspektima, dostavljanjem primjerka ugovora i dodanih priloga nije otkrivena nikakva sposobnost Komisije da „spriječi da se dogodi ono što se dogodilo”(2). Kad je riječ o postupovnim aspektima, nije bilo uobičajeno, ali nije bilo nepoznato da se završno izvješće razlikuje od povezanog nacrta završnog izvješća, iako ga je Komisija prihvatila. Naime, izvođač je bio odgovoran i dužan dostaviti završno izvješće u obliku koji je smatrao prikladnim. Komisija nije željela intervenirati u takav postupak.

Komisija nije mogla odbiti završno izvješće jer je smatrala da je znanstveno netočno ili iz bilo kojeg drugog razloga osim nepoštovanja uvjeta ugovora.

U suprotnom, dugotrajni popratni dokumenti koje je dostavio podnositelj pritužbe odnosili su se na moguće ili navodne interakcije između različitih upravnih ili vladinih tijela u Irskoj na koje Komisija nije imala utjecaja, kao i na razlike u tumačenju podataka između podnositelja pritužbe i osobe koja je sastavila konačno završno izvješće i izvješća Europskog parlamenta, čije rezolucije nisu bile obvezujuće za Komisiju.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima zadržao svoju pritužbu i iznio sljedeće dodatne primjedbe:

Dužnosnik Komisije zadužen za projekt od svibnja 1997. do rujna 1997. u više je navrata telefonski obaviješten o tome kako je projekt ometan. U dopisu upućenom tom dužnosniku 3. studenoga 1997. podnositelj pritužbe istaknuo je da je otkrio da Ministarstvo „želi izvršiti urednički nadzor nad završnim izvješćem prije njegove objave”.

U svojem dopisu od 11. kolovoza 2003. podnositelj pritužbe zaključio je da je prvotno tražio ispriku i jamstva da se slično neće ponoviti, ali da sada želi da se izvorni nacrt završnog izvješća objavi sa službenim objašnjenjem zašto se to čini. Barem je želio biti oslobođen jer je odbio sudjelovati u znanstvenoj cenzuri i ponovno steći ugled.

Međutim, u svojem naknadnom dopisu od 17. kolovoza 2003. podnositelj pritužbe objasnio je da nakon razmatranja prvo želi pričekati ishod istrage Ombudsmana.

Daljnje istrage

Nakon pažljivog razmatranja mišljenja Komisije i primjedbi podnositelja pritužbe činilo se da su potrebne dodatne istrage. Ombudsman je stoga dopisom od 8. rujna 2003. zatražio od Komisije da mu odobri uvid u njegov spis.

Dana 8. listopada 2003. službe Ombudsmana pregledale su spis Komisije. Dužnosnici Komisije zaduženi za spis objasnili su da se, kada je spis koji se odnosi na studiju zatvoren, ne čuvaju svi dokumenti. Zbog toga spis nije sadržavao nacrt završnog izvješća koji je zamijenjen konačnim izvješćem. Dužnosnici Komisije također su smatrali da su morali postojati telefonski razgovori između Komisije i ugovaratelja u kojima je Komisija zatražila podnošenje završnog izvješća. Međutim, u spis nije unesen nijedan takav telefonski razgovor.

Dokumentacija Komisije koju su pregledale službe Ombudsmana sadržavala je rukopisnu bilješku od „18. ožujka” za koju se čini da ju je sastavio g. O., koji je u to vrijeme radio u GU-u za ribarstvo. Iako se u ovoj napomeni izričito ne navodi njezin predmet, čini se vjerojatnim da se njezin sadržaj odnosi na nacrt završnog izvješća.(4) Te napomene ostavljaju dojam da je njezin autor smatrao da su rezultati tog izvješća kontroverzni.

ODLUKA

1 Uvodna napomena

1.1 Ova pritužba odnosi se na ugovor (referentni broj PEM/93/06) između Irskog odbora za ribarstvo u moru (irskog tijela) i Glavne uprave Europske komisije (GU) XIV (Ribarstvo) kojim se Komisija obvezala osigurati dio troškova istraživanja „Fizičke interakcije između sivih tuljana i ribolovnog alata”. Podnositelj pritužbe, koji je u to vrijeme radio za Odbor i koji je bio odgovoran znanstvenik za ovaj ugovor o istraživanju, tvrdi da je nacrt završnog izvješća znatno izmijenjen zbog uplitanja drugog irskog tijela, tadašnjeg Odjela za pomorstvo i prirodne resurse, nakon što ga je Komisija prihvatila.

1.2 Europski ombudsman ne može rješavati pritužbe usmjerene na institucije ili tijela koja nisu institucije ili tijela Europske zajednice. Stoga ne bi mogao rješavati pritužbe protiv irskih tijela. Međutim, ovaj se prigovor odnosi na Komisiju i stoga se ova odluka odnosi samo na navode protiv Europske komisije.

2 Tvrdnja da Komisija nije trebala dopustiti izmjene koje je proveo Odbor

2.1 Podnositelj pritužbe tvrdi da Komisija nije trebala dopustiti izmjene koje je proveo Odbor. Prema njegovu mišljenju, glavni nalazi nacrta završnog izvješća koji je podnesen u ožujku 1997. izbrisani su, negirani ili razrijeđeni u završnom izvješću koje je Odbor podnio u travnju 1998.

2.2 Komisija smatra da je odgovornost ugovaratelja da dostavi završno izvješće u obliku koji smatra prikladnim i da Komisija ne želi intervenirati u takav postupak. Iako se može tvrditi da Komisija nije trebala prihvatiti neopravdani znanstveni zaključak koji se temelji na zlouporabi, to se ne može izjednačiti s nepravilnom primjenom. Prema Komisijinu mišljenju, na temelju ugovora nije utvrđen zahtjev kao što je onaj koji navodi podnositelj pritužbe.

2.3 Ombudsmanica napominje da Komisija ne osporava tvrdnju podnositelja pritužbe da su u nacrt završnog izvješća unesene znatne promjene koje je Komisija prihvatila.

2.4 Međutim, Ombudsman smatra, kao što je to već naveo u svojoj odluci o pritužbi 1574/2002/GG, da se Komisijino stajalište prema kojem je odgovornost i dužnost ugovaratelja da dostavi završno izvješće u obliku u kojem ga je smatrao prikladnim čini razumnim.

2.5 U tim okolnostima, čini se da nema nepravilnosti u postupanju Komisije u pogledu te tvrdnje.

3 Navodna nepažnja Komisije jer nije tražila razloge ili objašnjenja za promjene koje je proveo Odbor

3.1 Podnositelj pritužbe tvrdi da je Komisija bila nemarna jer nije tražila razloge ili objašnjenja za promjene koje je proveo Odbor.

3.2 Komisija ističe da je njezin glavni parametar koji dovodi do prihvaćanja ili odbijanja izvješća, bez obzira na to je li ono sastavljeno ili konačno, poštovanje uvjeta ugovora. To je bio slučaj s ovim ugovorom. Kad god Komisija uoči nedostatke u znanstvenoj analizi rezultata rada obavljenog tijekom kontakta, uputit će se odgovarajuća primjedba i od ugovaratelja će se zatražiti izmjena. Međutim, to nije bio slučaj s tim ugovorom ni u nacrtu izvješća ni u završnom izvješću. Ako je ugovaratelj želio izmijeniti zaključke koji proizlaze iz znanstvene analize u svojem završnom izvješću, trebao bi to biti i imao je pravo učiniti.

3.3 Ombudsmanica smatra da je dobra upravna praksa dosljedno djelovati (5).

3.4 U ovom slučaju Komisija je ispitala i prihvatila nacrt završnog izvješća u travnju 1997. S obzirom na odredbe relevantnog ugovora, to je značilo da Odbor nije morao obavljati daljnji rad u vezi s tom studijom, osim podnošenja konačnog troškovnika.

3.5 Ombudsmanica smatra da se dva različita aspekta mogu razlikovati u pogledu obveze Komisije da dosljedno djeluje.

3.6 Kao prvo, da je Komisija smatrala da ugovaratelj još mora dostaviti završno izvješće, očekivalo bi se da je Komisija Odboru poslala podsjetnike u kojima je zatražila podnošenje završnog izvješća. Međutim, podsjetnici koje je Komisija poslala odnose se samo na konačni troškovnik, ali ne i na izvješće. To je još važnije jer je (produljeni) rok do kojeg je trebalo podnijeti završno izvješće (kraj veljače 1997.) odavno istekao. Čak i da su trebali postojati (nezabilježeni) telefonski razgovori između Komisije i ugovaratelja, Ombudsman smatra da je teško vjerovati da Komisija nije trebala poslati pisani podsjetnik, već je jednostavno čekala da završno izvješće bude podneseno u travnju 1998., više od godinu dana nakon što je prihvatila nacrt završnog izvješća.

3.7 Kao drugo, Komisija naglašava da će, ako uoči nedostatke u znanstvenoj analizi rezultata radova obavljenih na temelju ugovora, ti nedostaci biti istaknuti ugovaratelju. To znači da Komisija ispituje izvješće kako bi utvrdila postoje li takvi nedostaci i ne ograničava se na gumiranje izvješća koje joj je podneseno. Nadalje, iz dokaza podnesenih Ombudsmanu proizlazi da je Komisija bila svjesna činjenice (a) da je sadržaj nacrta završne studije potencijalno kontroverzan, (b) da je irsko ministarstvo željelo izvršiti uredničku kontrolu nad završnim izvješćem prije njegove objave, (c) da je završno izvješće predano više od godinu dana nakon što je Komisija odobrila nacrt završnog izvješća i (d) da je to završno izvješće sadržavalo znatne promjene u odnosu na nacrt završnog izvješća. S obzirom na te okolnosti očekivalo se da je Komisija trebala pažljivo ispitati završno izvješće. Međutim, ništa ne upućuje na to da je Komisija provela takvo ispitivanje nakon što je primila završno izvješće u travnju 1998.

3.8 U tim okolnostima Ombudsman smatra da je Komisija trebala ispitati bitno izmijenjeno završno izvješće koje joj je podneseno u travnju 1998., više od godinu dana nakon što je prihvatila nacrt završnog izvješća. Time što to nije učinila, Komisija nije ispunila zahtjev dosljednog djelovanja. To je bio slučaj nepravilnosti u postupanju, a Ombudsman u nastavku iznosi kritičnu primjedbu.

4 Tvrdnje podnositelja pritužbe

4.1 U svojoj pritužbi podnositelj pritužbe izrazio je nadu da će dobiti ispriku za ono što se dogodilo i jamstva da će se uložiti napori kako bi se osiguralo da se slično ne ponovi. U svojem dopisu od 11. kolovoza 2003. podnositelj pritužbe zaključio je da je prvotno tražio ispriku i jamstva da se slično neće ponoviti, ali da sada želi da se izvorni nacrt završnog izvješća objavi sa službenim objašnjenjem zašto se to čini. Barem je želio biti oslobođen jer je odbio sudjelovati u znanstvenoj cenzuri i ponovno steći ugled.

4.2 Međutim, u svojem dopisu od 17. kolovoza 2003. podnositelj pritužbe objasnio je da nakon razmatranja želi prvo pričekati ishod istrage Ombudsmana.

4.3 U tim okolnostima Ombudsman smatra da nema potrebe za rješavanjem zahtjeva koje je podnositelj pritužbe izvorno podnio.

Zaključak

Na temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s ovom pritužbom potrebno je iznijeti sljedeću kritičku napomenu:

Ombudsmanica smatra da je Komisija trebala ispitati bitno izmijenjeno završno izvješće koje joj je podneseno u travnju 1998., više od godinu dana nakon što je prihvatila nacrt završnog izvješća. Time što to nije učinila, Komisija nije ispunila zahtjev dosljednog djelovanja. To je bio slučaj nepravilnosti u postupanju.

S obzirom na to da se ti aspekti predmeta odnose na postupke povezane s određenim događajima u prošlosti, nije primjereno postići prijateljsko rješenje tog pitanja. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Komisije.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) SL 1994., C 205, str. 553.

(2) Ovdje se upućuje na tekst pritužbe 1574/2002/GG.

(3) Primjerak tog dopisa, koji je podnositelj pritužbe dobio od Komisije na temelju zahtjeva za pristup dokumentima, dostavljen je Ombudsmanu.

(4) Napomena se odnosi na „logotip EU-a na naslovnici”. U nacrtu završnog izvješća podnesenom 4. ožujka 1997. na naslovnici se doista nalazi logotip EU-a.

(5) Usp. članak 10. stavak 1. Europskog kodeksa dobrog administrativnog postupanja, dostupnog na internetskoj stranici Europskog ombudsmana (http://www.ombudsman.europa.eu).