Kontekst pritužbe

1. Visoki povjerenik Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) u veljači 2022. izrazio je ozbiljnu zabrinutost zbog sve većeg broja slučajeva nasilja i teških kršenja ljudskih prava izbjeglica i migranata na različitim europskim granicama [1]. Kad je riječ o grčkim granicama, izjavio je da su „zabrinuti učestalim i dosljednim izvješćima s grčkih kopnenih i morskih granica s Turskom, u kojima je UNHCR od početka 2020. zabilježio gotovo 540 prijavljenih slučajeva neformalnog vraćanja Grčke”. Ta je izjava odraz izvješća Odbora Vijeća Europe za borbu protiv mučenja iz 2020. u kojem se navode dosljedni i vjerodostojni navodi o vraćanju migranata preko granice rijeke Evros u Tursku [2].

2. U lipnju 2022. službenik za temeljna prava [3] Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex) objavio je svoje godišnje izvješće za 2021. u kojem je opisao zabrinutost uočenu tijekom aktivnosti praćenja i savjetovanja u južnoj pograničnoj regiji, a posebno na grčkim granicama [4]. Točnije, u izvješću je utvrđen „rizik da osoblje i imovina Frontexa budu uključeni u navodna nezakonita pojedinačna ili kolektivna protjerivanja (i takozvana prisilna vraćanja) migranata kojima se krše njihova temeljna prava. Takve se optužbe odnose i na prekomjernu uporabu sile i druga djela ponižavajućeg postupanja počinitelja prema migrantima [5]. Kao odgovor na te zabrinutosti u godišnjem izvješću navodi se da je službenik za temeljna prava u travnju 2022. izdao „Mišljenje o općem stanju temeljnih prava na grčkim kopnenim i morskim granicama”.

3. Službenik za temeljna prava prati, među ostalim zadaćama [6], usklađenost Frontexa s temeljnim pravima i izvješćuje svojeg izvršnog direktora o mogućim kršenjima temeljnih prava koja su mu prijavili promatrači za temeljna prava.

4. Izvršni direktor Frontexa odgovara službeniku za temeljna prava na način na koji su obrađena izvješća o mogućim kršenjima temeljnih prava [7]. Jedan od mogućih ishoda obveze izvješćivanja službenika za temeljna prava jest da izvršni direktor može odlučiti, u skladu s člankom 46. Uredbe 2019/1896, povući financiranje bilo koje aktivnosti Frontexa ili suspendirati ili prekinuti bilo koju aktivnost Frontexa, u cijelosti ili djelomično. To se aktivira samo ako izvršni direktor smatra da postoje teška ili vjerojatna kršenja temeljnih prava ili obveza međunarodne zaštite.

5. U kolovozu 2022. podnositelj pritužbe, novinar, zatražio je od Frontexa javni pristup sljedećim dokumentima:

(i) Mišljenje službenika za temeljna prava o općem stanju temeljnih prava na grčkim kopnenim i morskim granicama objavljeno u travnju 2022. (Mišljenje); i

ii. Ostali dokumenti povezani sa sustavom nadzora granica na granici između Grčke i Turske na Evrosu.

6. Frontex je u rujnu 2022. odbio javni pristup Mišljenju, pozivajući se na iznimku u skladu sa zakonodavstvom EU-a o javnom pristupu dokumentima. Tvrdio je da bi otkrivanje moglo ugroziti njegov postupak donošenja odluka [8] i da ne postoji prevladavajući javni interes za objavu dokumenta. Navela je i da bi djelomično otkrivanje dokumenta stvorilo nerazmjerno administrativno opterećenje te da ono što bi se moglo objaviti ne bi imalo nikakvu informativnu vrijednost. Frontex je naveo i da ne može utvrditi druge dokumente obuhvaćene područjem primjene zahtjeva podnositelja pritužbe.

7. Podnositelj pritužbe zatražio je od Frontexa da preispita svoju odluku (podnošenjem „potvrdnog zahtjeva”), s naglaskom na uskraćivanje pristupa Mišljenju.

8. Frontex je u studenome 2022. potvrdio da odbija odobriti javni pristup Mišljenju, oslanjajući se na potrebu za zaštitom javnog interesa u pogledu javne sigurnosti i međunarodnih odnosa [9] te zaštite osobnih podataka [10] i postupka donošenja odluka [11].

9. Nezadovoljni tim ishodom, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu u rujnu 2023.

Istraga

10. Ombudsmanica je pokrenula istragu o Frontexovu odbijanju da odobri javni pristup Mišljenju.

11. Tijekom istrage ombudsmanica je dobila dodatna stajališta od Frontexa [12]. Istražni tim Ombudsmana pregledao je mišljenje i održao sastanak s predstavnicima Frontexa radi rasprave o pritužbi. Izvješće [13] o tom sastanku dostavljeno je podnositelju pritužbe, koji je dostavio primjedbe.

12. Nakon sastanka Frontex je podnositelju pritužbe otkrio dijelove mišljenja. Podnositelj pritužbe primio je i pisano obrazloženje [14] Frontexa za uskraćivanje preostalih dijelova dokumenta. Podnositelj pritužbe iznio je primjedbe o djelomičnom odobrenom pristupu.

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

13. Podnositelj pritužbe tvrdio je da postoji prevladavajući javni interes za objavu s obzirom na to da je sam službenik za temeljna prava javno izrazio zabrinutost u pogledu stanja temeljnih prava u Grčkoj [15].

14. Podnositelj pritužbe dodao je da su obrazloženja koja je Frontex dostavio u pogledu navodnog rizika od štete za donošenje odluka koje je u tijeku previše općenita. Tvrdili su da je službenik za temeljna prava neovisan i da nema ovlasti za donošenje odluka te stoga nije jasno koji bi postupak donošenja odluka bio ozbiljno ugrožen objavom mišljenja. Smatrali su da se neotkrivanjem podataka oslabljuje neovisnost službenika za temeljna prava. Također su naveli da se članak 4. stavak 3. Uredbe 1049/2001 ne odnosi na zaštitu budućeg odlučivanja i da primjena tog izuzeća u tim okolnostima može neograničeno produljiti zaštitu.

15. Kad je riječ o odbijanju djelomičnog pristupa, podnositelj pritužbe smatrao je da Frontexova tvrdnja da bi administrativno opterećenje bilo „nerazmjerno u odnosu na dijelove koji ispunjavaju uvjete za otkrivanje” nije dovoljno precizna.

16. Frontex je u svojoj potvrđujućoj odluci ponovio da bi otkrivanje mišljenja ugrozilo postupak donošenja odluka u smislu članka 4. stavka 3. Uredbe 1049/2001. Navela je da je mišljenje podlijegalo tekućem internom postupku donošenja odluka u vezi s budućim aktivnostima Agencije i činilo temelj za njega. Frontex je također naveo da službenik za temeljna prava čini dio administrativne i upravljačke strukture Agencije [16].

17. Kako bi dokazao specifičan i nehipotetski rizik od štete za svoj postupak donošenja odluka, Frontex je naveo da rasprave koje su u tijeku u okviru Frontexa i pod njegovim pokroviteljstvom, u kojima su sudjelovali brojni dionici, zahtijevaju posebnu zaštitu. Prema Frontexu, otkrivanje dokumenta otkrilo bi stajališta dionika u postupku donošenja odluka, što bi narušilo uzajamno povjerenje među svim sudionicima. Takve bi informacije trećim stranama omogućile donošenje preliminarnih zaključaka i time otežale donošenje tekućih i budućih odluka [17].

18. Osim toga, Frontex je naveo da bi otkrivanje mišljenja ugrozilo zaštitu javnog interesa u pogledu javne sigurnosti [18] jer dokument sadržava informacije o: i. način rada službenika za izvršavanje zakonodavstva, ii. razmještenu tehničku opremu, iii. pojedinosti o operativnom području, iv. broj i profile službenika razmještenih u tom području i v. detaljne informacije o alatima i metodama izvješćivanja koje službenici za izvršavanje zakonodavstva upotrebljavaju za obavljanje zadaća nadzora državne granice i suzbijanje kriminalnih aktivnosti.

19. Frontex je također naveo da mišljenje uključuje analize i subjektivne procjene unutarnje situacije u trećoj zemlji te da bi otkrivanje tih informacija ugrozilo zaštitu javnog interesa u pogledu međunarodnih odnosa s tom zemljom [19].

20. Frontex je dodao da mišljenje sadržava osobne podatke koji se ne bi trebali otkriti u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (b) Uredbe 1049/2001.

21. Kao odgovor na argumente podnositelja pritužbe o postojanju prevladavajućeg javnog interesa Frontex je napomenuo da iznimke od otkrivanja na koje se poziva radi zaštite javnih interesa u pogledu javne sigurnosti i međunarodnih odnosa obuhvaćaju „većinu elemenata dokumenta”. Napomenuo je da se te iznimke ne mogu zanemariti prevladavajućim javnim interesom. Postojanje prevladavajućeg javnog interesa trebalo bi stoga ispitati samo za one elemente koji su obuhvaćeni iznimkom iz članka 4. stavka 3. Uredbe 1049/2001. Frontex je zaključio da je „primjenjivost jedne iznimke dovoljna kako bi se opravdala zabrana pristupa, kao u predmetnom dokumentu, te se stoga može odustati od daljnjeg ispitivanja prevladavajućeg javnog interesa”. U svakom slučaju, Frontex je smatrao da su razmatranja koja je podnositelj pritužbe iznio u prilog prevladavajućem javnom interesu preopćenita.

22. Naposljetku, Frontex je smatrao da djelomičan pristup nije moguć zbog broja elemenata u dokumentu koje bi trebalo redigirati. Tvrdio je da bi administrativno opterećenje redigiranja tih dijelova bilo osobito teško, čime bi se prekoračile granice onoga što se razumno može zahtijevati. Navela je i da bi djelomičan pristup bio besmislen jer dijelovi dokumenta koji bi se mogli otkriti ne bi bili korisni podnositelju pritužbe [20].

23. Nakon pokretanja istrage Frontex je Ombudsmanu u studenome 2023.[21] dostavio dodatna stajališta u kojima je pružio dodatna objašnjenja o postupku donošenja odluka koji je namjeravao zaštititi u trenutku svojeg odgovora na ponovni zahtjev. Konkretno, objasnila je da je mišljenje, zajedno s drugim dvama mišljenjima službenika za temeljna prava, bilo dio dokumentacije poslane „Radnoj skupini za članak 46.” u rujnu 2022.[22]. Izvršni direktor Frontexa zadužio je tu radnu skupinu da pripremi detaljnu procjenu svih relevantnih informacija čiji je cilj olakšati odluku izvršnog direktora o tome hoće li aktivirati članak 46. Uredbe 2019/1896 [23].

24. Frontex je dodao da službenik za temeljna prava ima savjetodavnu ulogu u toj radnoj skupini i da je sudjelovao na njezinim sastancima. Radna skupina održala je svoj prvi sastanak u listopadu 2022., a izvršni direktor donio je odluku da u veljači 2023. [24] ne povuče Frontexove aktivnosti ili potporu u Grčkoj.

25. Na sastanku s istražnim timom Ombudsmana u veljači 2024. predstavnici Frontexa spomenuli su da bi, s obzirom na trenutačne okolnosti i zbog proteka vremena, Frontex sada mogao odobriti djelomičan pristup Mišljenju [25]. Međutim, Frontex je zadržao svoje stajalište da bi otkrivanje bilo kojeg dijela mišljenja u trenutku donošenja potvrđujuće odluke u studenome 2022. ugrozilo prethodno opisani postupak donošenja odluka.

26. Konkretno, predstavnici Frontexa objasnili su da bi otkrivanje mišljenja dok je postupak donošenja odluka bio u tijeku skrenulo preuranjenu pozornost javnosti na to mišljenje i moguće uplitanje u njega. Time bi se ograničila sposobnost službenika za temeljna prava da izda treće mišljenje jer su ih mediji mogli pritisnuti. Smatrali su da bi to ugrozilo njihovu savjetodavnu ulogu.

27. Predstavnici Frontexa također su tijekom sastanka tvrdili da je Frontex zabrinut da bi jednostrano objavljivanje mišljenja u to vrijeme ugrozilo njegovu suradnju s nacionalnim tijelima, pri čemu je uzajamno povjerenje među svim sudionicima ključno. Dodali su da je Frontex u to vrijeme bio u kontaktu s relevantnim nacionalnim tijelima kako bi ublažio rizike koje je utvrdio službenik za temeljna prava i proveo određene mjere za uklanjanje tih rizika.

28. Nakon sastanka Ombudsmanu je dostavljena redigirana verzija mišljenja, koja je dostavljena i podnositelju pritužbe. Kako bi opravdao preostale redigacije, Frontex se pozvao na [26] izuzeća koja se odnose na zaštitu javnog interesa u pogledu javne sigurnosti [27], međunarodne odnose (s državom koja nije članica EU-a i međunarodnim organizacijama)[28], osobne podatke [29] i istragu koja je u tijeku [30].

29. U svojim primjedbama na izvješće sa sastanka i djelomično objavljivanje mišljenja podnositelj pritužbe izrazio je razočaranje zbog Frontexove negativne percepcije medija i javnosti te ih je predstavio kao neprijateljske aktere koji bi mogli ometati ili ometati unutarnje donošenje odluka Agencije. Iznijele su i nekoliko zabrinutosti i prigovora u pogledu obrazloženja koja je Frontex dostavio za odbijanje otkrivanja mišljenja u studenome 2022. i za djelomično otkrivanje koje je sada dostavljeno tijekom istrage.

30. Također su doveli u pitanje stajalište Frontexa da grčka tijela i vlastiti upravni odbor Frontexa nisu bili upoznati sa sadržajem i preporukama iz mišljenja. Zaključili su da se čini da Frontex u studenome 2022. ima opravdano neotkrivanje na temelju niza hipotetskih rizika od neopravdanog uplitanja tijela koja ni u kojem slučaju ne mogu imati jasnu ulogu u donošenju odluka u skladu s člankom 46. Uredbe 2019/1896.

31. Podnositelj pritužbe smatrao je da bi, u svakom slučaju, suprotno tvrdnjama Frontexa, otkrivanje mišljenja, čak i djelomično, 2022. donijelo više korisnih informacija u javnu domenu nego što je bilo dostupno u to vrijeme. U to vrijeme, rekli su, grčka vlada niječe da je počinila bilo kakva kršenja protiv ljudi koji su pokušali prijeći njezine granice, ali je također sudjelovala u kampanjama ocrnjivanja boraca za ljudska prava, novinara i istražitelja.

32. Kad je riječ o djelomičnom pristupu odobrenom tijekom istrage, podnositelj pritužbe doveo je u pitanje neke od redigiranja jer je pretpostavio da sadržaj uključuje informacije koje su već u javnoj domeni. Podnositelj pritužbe izrazio je i sumnje o tome zašto je neke informacije potrebno redigirati kako bi se zaštitile operacije upravljanja granicama.

Procjena Europskog ombudsmana

33.  U kontekstu zasebne istrage [31] Ombudsman je predložio Frontexu da bi trebao javno pojasniti svoje razloge za zaključak da je prag dosegnut ili da nije dosegnut kako bi mu se omogućilo da prekine, povuče ili suspendira svoje aktivnosti u skladu s člankom 46. Uredbe 2019/1896. S obzirom na relevantnost mišljenja službenika za temeljna prava u takvim slučajevima, posebno je važno da Frontex u tom kontekstu nastoji biti što transparentniji.

34. Ombudsmanica pozdravlja odluku Frontexa da tijekom svoje istrage omogući širok javni pristup mišljenju.

35. Pri zadržavanju nekih ograničenih dijelova mišljenja Frontex se uglavnom oslanjao na potrebu za zaštitom javnog interesa u pogledu međunarodnih odnosa i javne sigurnosti.

36. Institucije Unije raspolažu širokom marginom prosudbe pri utvrđivanju može li se otkrivanjem predmetnih dokumenata ugroziti zaštita javnog interesa u pogledu međunarodnih odnosa i javne sigurnosti [32]. Ombudsmanica je kao takva nastojala utvrditi postoji li očita pogreška u Frontexovoj procjeni na kojoj je temeljila svoju odluku o primjeni tih iznimaka.

37. Kad je riječ o informacijama koje je Frontex redigirao kako bi zaštitio svoje međunarodne odnose s međunarodnim organizacijama, Frontex je objasnio Ombudsmanu da bi samo upućivanje na te organizacije u kontekstu izvješćivanja o kršenjima ljudskih prava moglo ugroziti njihovu suradnju u budućnosti [33]. Frontex je nadalje objasnio da proaktivno komunicira o svojoj suradnji s međunarodnim organizacijama putem javno dostupnih izvješća, ali da se redigirane informacije odnose na određene lokacije i precizan operativni kontekst. Frontex se također pozvao na zaštitu međunarodnih odnosa s trećim zemljama pri redigiranju nekih dodatnih informacija. Na temelju pregleda dokumenta i dodatnih objašnjenja koja je Frontex dostavio tijekom sastanka i u pisanom obliku, ombudsmanica utvrđuje da nije bilo očite pogreške u primjeni iznimke od strane Frontexa.

38. Kad je riječ o dijelovima mišljenja koji sadržavaju, na primjer, broj i profile službenika raspoređenih u operativnom području, tehničku opremu koja je raspoređena, način rada službenika za izvršavanje zakonodavstva i druge osjetljive operativne informacije, Frontex je tvrdio da bi otkrivanje takvih informacija moglo koristiti kriminalnim mrežama i tako ugroziti javnu sigurnost. [34] Na temelju pregleda dokumenta i dostavljenih objašnjenja Ombudsman smatra da nije bilo očite pogreške u Frontexovoj primjeni iznimke.

39. Međutim, Ombudsmanica napominje da je Frontex neke dodatne informacije u Mišljenju smatrao „osjetljivim operativnim informacijama” te ih je redigirao. Međutim, na temelju inspekcije Ombudsmanu nije jasno zašto Frontex to smatra operativnim informacijama. Ombudsmanica također napominje da je obrazloženja koja je Frontex pružio kako bi redigirao informacije povezane s istragom koja je u tijeku na nacionalnoj razini teško uskladiti s (neredigiranim) upućivanjem, u istom stavku, na novinski članak u kojem se izvješćuje o istom predmetu. Međutim, uzimajući u obzir ograničeni sadržaj redigiranih informacija, Ombudsmanica ne smatra da je korisno dalje rješavati to pitanje.

40. Naposljetku, Frontex je pravilno smatrao da su informacije koje mogu dovesti do identifikacije pojedinaca osobni podaci. Ombudsmanica napominje da podnositelj pritužbe to nije osporio niti je tvrdio da je otkrivanje takvih osobnih podataka nužno za određenu svrhu u javnom interesu.

41. Ombudsmanica stoga općenito pozdravlja širok djelomičan pristup koji je Frontex sada odobrio Mišljenju i smatra da u ovom slučaju daljnje istrage nisu opravdane.

42. Međutim, Ombudsman ističe da je rasuđivanje koje je Frontex iznio kako bi uskratio pristup mišljenju u cijelosti u trenutku donošenja potvrđujuće odluke bilo nedostatno.

43. Kao prvo, kad je riječ o izuzeću koje se odnosi na zaštitu postupka odlučivanja koji je u tijeku, ciljani vanjski pritisak može predstavljati legitiman razlog za ograničavanje pristupa dokumentima koji se odnose na postupak odlučivanja koji je u tijeku samo ako se stvarnost takvog vanjskog pritiska može sa sigurnošću utvrditi [35]. Također se moraju podnijeti dokazi koji pokazuju da je postojao razumno predvidljiv rizik da će taj postupak biti znatno pogođen zbog tog vanjskog pritiska [36]. Nije dovoljno osloniti se na opće izjave kako bi se opravdala primjena te iznimke, kao što je to učinio Frontex u svojoj potvrđujućoj odluci.

44. Kao drugo, ako se institucija ili agencija Unije poziva na „apsolutnu” iznimku, kao što je zaštita javnog interesa u pogledu javne sigurnosti, kako bi odbila pristup cjelokupnom dokumentu, Uredbom 1049/2001 ne predviđa se mogućnost odobravanja pristupa u slučaju prevladavajućeg javnog interesa. Međutim, ako se institucija ili agencija poziva na apsolutnu iznimku kako bi opravdala neotkrivanje samo dijelova dokumenta i primjenjuje relativnu iznimku za preostale elemente, institucija mora ocijeniti postoji li prevladavajući javni interes za otkrivanje tih preostalih dijelova. Institucija mora dokazati i kako je provela tu procjenu i kako je uravnotežila sve suprotstavljene interese te u tom pogledu podnositelju zahtjeva pružiti jasna objašnjenja. Frontex nije proveo takvu procjenu u svojoj potvrđujućoj odluci.

45. Treće, institucije i agencije EU-a mogu, samo u iznimnim slučajevima, odbiti odobriti djelomičan pristup ako je administrativno opterećenje redigiranja zatraženih dokumenata bilo prekomjerno,^[37] ako je otkrivanje preostalih dijelova dokumenata bilo besmisleno ^[38] ili ako su preostali elementi određenih vrsta dokumenata bili nerazumljivi [39]. Sudska praksa također predviđa da nije na instituciji ili agenciji da utvrdi što je korisno ili nije korisno za podnositelja zahtjeva ^[40], a na instituciji ili agenciji je teret dokazivanja da dokaže i objasni proporcionalnost svojeg odbijanja da odobri djelomičan pristup u tim okolnostima. Redigiranje dokumenta od osam stranica, kao u ovom slučaju, ne može se smatrati prekomjernim administrativnim opterećenjem.

46. Ombudsmanica poziva Frontex da ta razmatranja uzme u obzir pri rješavanju zahtjeva za javni pristup u budućnosti.

Zaključak

Na temelju istrage Ombudsman zaključuje ovaj predmet sljedećim zaključkom:

Ombudsmanica pozdravlja odluku Frontexa da tijekom svoje istrage omogući širok javni pristup mišljenju. S obzirom na to, daljnje istrage nisu opravdane.

Podnositelj pritužbe i Frontex bit će obaviješteni o toj odluci.

 

Emily O'Reilly
Europska ombudsmanica

Strasbourg, 2. srpnja 2024.

 

[1] https://www.unhcr.org/cy/2022/02/21/news-comment-unhcr-warns-of-increasing-violence-and-human-rights-violations-at-european-borders/ ; Vidjeti i Komunikaciju UNHCR-a iz 2020.: https://www.unhcr.org/news/briefing-notes/unhcr-calls-greece-investigate-pushbacks-sea-and-land-borders-turkey#:~:text=UNHCR%2C%20the%20UN%20Refugee%20Agency,Greek%20territory%20or%20territorial%20waters.

[2] https://www.coe.int/en/web/cpt/-/council-of-europe-s-anti-torture-committee-calls-on-greece-to-reform-its-immigration-detention-system-and-stop-pushbacks.

[3] Članak 99. Uredbe (EU) 2019/1896 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2019. o europskoj graničnoj i obalnoj straži, SL L 295, 14.11.2019., str. 1.–131., dostupan na: https://eur-lex.europa.eu/eli/reg/2019/1896/oj;

[4] https://www.frontex.europa.eu/media-centre/news/news-release/frontex-fundamental-rights-office-releases-year-report-Jy2PEC; vidjeti Godišnje izvješće službenika za temeljna prava za 2021., str. 14., dostupno na: https://www.frontex.europa.eu/assets/Key_Documents/FRO_reports/The_Fundamental_Rights_Officer_Annual_Report_2021.pdf.

[5] Godišnje izvješće službenika za temeljna prava za 2021., str. 14.

[6] Vidjeti članak 109. Uredbe 2019/1896.

[7] Članak 109. stavak 3. Uredbe 2019/1896.

[8] U skladu s člankom 4. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, SL L 145, 31.5.2001., str. 43.–48., dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/en/TXT/?uri=CELEX%3A32001R1049.

[9] U skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (a) prvom i trećom alinejom Uredbe 1049/2001.

[10] U skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (b) Uredbe 1049/2001.

[11] U skladu s člankom 4. stavkom 3. Uredbe 1049/2001

[12] Dodatna stajališta zaprimljena u studenome 2023. dostupna su na: https://prd.frontex.europa.eu/document/european-ombudsman-case-1885-2023-acb/.

[13] Izvješće sa sastanka, dostupno na: https://www.ombudsman.europa.eu/doc/correspondence/188924.  

[14] U svojim pisanim obrazloženjima zaprimljenima u veljači 2024.

[15] Ponovni zahtjev u kojem se upućuje na članak The Guardiana od 31. kolovoza 2022. naslovljen „Grčka bi se trebala suočiti s više provjera u pogledu postupanja s tražiteljima azila – službenik EU-a”, dostupan na: https://www.theguardian.com/world/2022/aug/31/greece-should-face-more-checks-over-asylum-seeker-treatment-eu-official.

[16] Potvrdna odluka od 3. studenoga 2022., točka 3.

[17] Početni odgovor od 15. rujna 2022., naveden u potvrđujućoj odluci.

[18] U smislu članka 4. stavka 1. točke (a) prve alineje Uredbe 1049/2001.

[19] Članak 4. stavak 1. točka (a) treća alineja Uredbe 1049/2001

[20] Pozivajući se na presudu od 12. srpnja 2001. u predmetu T-204/99, Olli Matilla protiv Vijeća, točka 69.

[21] Vidjeti dodatne preglede dostupne na https://prd.frontex.europa.eu/document/european-ombudsman-case-1885-2023-acb/.

[22] Kako je objašnjeno u godišnjem izvješću službenika za temeljna prava za 2022., str. 13., objavljenom u srpnju 2023., dostupno na: https://www.frontex.europa.eu/media-centre/news/news-release/frontex-fundamental-rights-officer-publishes-report-for-2022-QtQzyB.

[23] Uredba (EU) 2019/1896 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2019. o europskoj graničnoj i obalnoj straži, SL L 295, 14.11.2019., str. 1.–131., dostupna na: https://eur-lex.europa.eu/eli/reg/2019/1896/oj;

[24] Te su pojedinosti objavljene u Frontexovu javnom registru dokumenata u svibnju 2023. Dostupno ovdje: https://prd.frontex.europa.eu/document/article-46-working-group/.  

[25] Vidjeti izvješće sa sastanka, dostupno na: https://www.ombudsman.europa.eu/doc/correspondence/188924.

[26] U svojim pisanim obrazloženjima iz veljače 2024.

[27] Članak 4. stavak 1. točka (a) prva alineja Uredbe 1049/2001.

[28] Članak 4. stavak 1. točka (a) treća alineja Uredbe 1049/2001.

[29] Članak 4. stavak 1. točka (b) Uredbe 1049/2001.

[30] Članak 4. stavak 2. treća alineja Uredbe 1049/2001.

[31] Vidjeti odluku Europskog ombudsmana u predmetu OI/3/2023/MHZ: https://www.ombudsman.europa.eu/en/decision/en/182665.

[32] Presuda Suda od 3. srpnja 2014., Vijeće protiv In ’t Veld, C-350/12 P, točka 63., https://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf?text=&docid=154535&pageIndex=0&doclang=en&mode=lst&dir=&occ=first&part=1&cid=13541857.

[33] Vidjeti izvješće sa sastanka dostupno na https://www.ombudsman.europa.eu/doc/correspondence/188924 i u pisanim obrazloženjima iz veljače 2024.

[34] Presuda Općeg suda od 27. studenoga 2019., T‑31/18, Izuzquiza i Semsrott protiv Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex), dostupna na: https://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf;jsessionid=075BF8425040769C9E041D1AB91ADDBF?text=&docid=221083&pageIndex=0&doclang=en&mode=lst&dir=&occ=first&part=1&cid=13541241.

[35] Presuda Općeg suda od 20. rujna 2016., Pesticide Action Network Europe (PAN Europe) protiv Europske komisije, T-51/15, točka 30., dostupna na: https://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf;jsessionid=04D54E7FC38CA6E9E80970B8A7DD2BDA?text=&docid=183542&pageIndex=0&doclang=en&mode=lst&dir=&occ=first&part=1&cid=509387.

[36] Presuda u prethodno navedenom predmetu T‑51/15, točka 30. i navedena sudska praksa.

[37] Presuda Prvostupanjskog suda od 7. veljače 2002., Kuijer protiv Vijeća, T-211/00, točka 57.: https://curia.europa.eu/juris/liste.jsf?language=en&num=T-211/00

[38] Presuda Općeg suda od 20. ožujka 2014., Reagens protiv Komisije, T-181/10, točke 161., 162. i 172.: https://curia.europa.eu/juris/liste.jsf?num=T-181/10&language=EN.

[39] Presuda Općeg suda od 24. travnja 2024., Sea-Watch eV protiv Frontexa, T‑205/22, točka 97.: https://curia.europa.eu/juris/liste.jsf?num=T-205/22.

[40] Presuda Općeg suda od 6. prosinca 2012., Evropaïki Dynamiki protiv Komisije, T-167/10, točka 78.: https://curia.europa.eu/juris/liste.jsf?num=T-167/10&language=EN; Presuda Općeg suda od 5. prosinca 2018., Falcon Technologies protiv Komisije, T-875/16, točka 102.: https://curia.europa.eu/juris/liste.jsf?num=T-875/16&language=EN.