Predmet se odnosio na način na koji Europska komisija osigurava da Rumunjska u potpunosti provede presudu Suda Europske unije o nezakonitom odbijanju izdavanja osobnih iskaznica rumunjskim državljanima s domicilom u drugim državama članicama.

Ombudsmanica je utvrdila da se to pitanje razvija na nacionalnoj razini i da je Komisija aktivno i u razumnim vremenskim razmacima pratila situaciju.

Ombudsmanica je zaključila predmet sa zaključkom da u ovoj fazi nisu opravdane daljnje istrage. Međutim, Ombudsmanica je od Komisije zatražila da je u roku od šest mjeseci izvijesti o svojoj procjeni usklađenosti Rumunjske s presudom i svim daljnjim mjerama koje je poduzela Komisija.

Predmet se odnosio na zahtjev za javni pristup dokumentima u posjedu Agencije Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) u vezi s njezinom suradnjom s tijelima država članica, Ujedinjenom Kraljevinom i Frontexom u pogledu aktivnosti suzbijanja krijumčarenja u kanalu La Manche. Europol je utvrdio da je 197 dokumenata obuhvaćeno područjem primjene zahtjeva i odbio pristup svim dokumentima. Odbijanjem pristupa Europol je tvrdio da bi otkrivanje dokumenata ugrozilo zaštitu javnog interesa u pogledu javne sigurnosti i njegovih međunarodnih odnosa. 

Istražni tim Ombudsmana pregledao je uzorke spornih dokumenata i sastao se s predstavnicima Europola. Na temelju toga i uzimajući u obzir široko diskrecijsko pravo koje institucije i agencije EU-a imaju kada smatraju da su javna sigurnost i međunarodni odnosi ugroženi, Ombudsman je utvrdio da odluka Europola o odbijanju javnog pristupa nije očito pogrešna.

S obzirom na to da se predmetni javni interesi ne mogu zamijeniti drugim javnim interesom koji se smatra važnijim, Ombudsman je zaključio istragu u kojoj je utvrđeno da nije bilo nepravilnosti u postupanju Europola.

Podnositelj pritužbe zatražio je od Europske komisije da omogući javni pristup dokumentima koji se odnose na potporu EU-a upravljanju migracijama na Cipru. Komisija je utvrdila da su četiri dokumenta obuhvaćena područjem primjene zahtjeva: dva izvješća sa sastanaka, brifing i Flash izvješće, ali je odobren pristup samo dijelovima Flash izvješća. Odbijajući pristup drugim dokumentima, Komisija se pozvala na iznimke na temelju zakonodavstva EU-a o javnom pristupu dokumentima, tvrdeći da bi otkrivanje moglo ugroziti javni interes u pogledu javne sigurnosti i međunarodnih odnosa, kao i njezine postupke donošenja odluka. Ako Komisija nije odgovorila na zahtjev podnositelja pritužbe za preispitivanje („potvrdni zahtjev”) u primjenjivom roku, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu.

Ombudsmanica je pokrenula istragu o Komisijinu prešutnom odbijanju (potpunog) otkrivanja traženih dokumenata, a istražni tim Ombudsmana pregledao je predmetne dokumente. Na temelju inspekcije ombudsmanica je s Komisijom podijelila svoje preliminarno stajalište da bi se mogao odobriti širi pristup dokumentima. Ubrzo nakon što je ombudsmanica poslala svoje preliminarno stajalište, Komisija je donijela potvrdnu odluku o zahtjevu za pristup podnositelja pritužbe, u kojoj je potvrdila svoje izvorno stajalište i odbila svaki daljnji pristup. Ombudsmanica je zatražila sastanak svojeg istražnog tima i predstavnika Komisije kako bi dobila dodatna pojašnjenja o stajalištu Komisije.

Ombudsmanica je izrazila žaljenje zbog toga što Komisija tijekom istrage nije omogućila širi pristup izvješćima sa sastanaka i brifingu. S obzirom na to da je Komisija potvrdila svoje stajalište u potvrđujućoj odluci i tijekom sastanka s istražnim timom Ombudsmana, Ombudsmanica je smatrala da se rješavanjem tog pitanja u kontekstu ovog predmeta neće ostvariti nikakva svrha. Ombudsmanica, međutim, očekuje da će Komisija uzeti u obzir njezinu detaljnu procjenu kada se bavi budućim zahtjevima za javni pristup informativnim sastancima i izvješćima sa sastanaka kao što su oni o kojima je riječ.

Tri slučaja odnose se na način na koji je Europska komisija primijenila svoja pravila o boljoj regulativi i druge postupovne zahtjeve pri pripremi zakonodavnih prijedloga o dužnoj pažnji za održivo poslovanje (983/2025/MAS), borbi protiv krijumčarenja migranata (2031/2024/VB) i zajedničkoj poljoprivrednoj politici (1379/2024/MIK). Komisija je te prijedloge smatrala hitnima te je stoga propustila korake predviđene u svojim pravilima, kao što su procjene učinka i javna savjetovanja. Podnositelji pritužbe, koji su organizacije civilnog društva, smatrali su da se tim propustima krše pravila Komisije o boljoj regulativi. U dva slučaja podnositelji pritužbe tvrdili su i da Komisija nije provjerila usklađenost zakonodavnih prijedloga s klimatskim ciljevima EU-a, kako je propisano Europskim zakonom o klimi. U jednom je predmetu podnositelj pritužbe nadalje bio zabrinut da je Komisija prekršila svoj Poslovnik o savjetovanjima među službama.   

Ombudsmanica je pokrenula istrage o tim trima predmetima. Zaprimila je pisani odgovor Komisije u sva tri predmeta, pregledala relevantne spise Komisije i njezini istražni timovi sastali su se s predstavnicima Komisije u okviru dviju istraga.

Komisija je odgovorila da pravila o boljoj regulativi nisu obvezujuće pravo, već skup alata za oblikovanje politika za prikupljanje relevantnih informacija koje bi trebalo primjenjivati na razmjeran način. Tvrdila je i da je prikupila sve relevantne dokaze prije donošenja predmetnih zakonodavnih prijedloga, savjetovala se s dionicima i provela procjene klimatske dosljednosti i savjetovanje među službama u skladu s primjenjivim pravilima.

Na temelju svojih istraga Ombudsmanica je utvrdila niz postupovnih nedostataka u načinu na koji je Komisija pripremila zakonodavne prijedloge koji zajedno čine nepravilnosti u postupanju.

Ombudsmanica je posebno utvrdila da je Komisija usvojila široko tumačenje „hitnosti” i da nije u dovoljnoj mjeri opravdala „hitnost” zakonodavnih prijedloga prema javnosti te da nije dokumentirala svoja odstupanja od primjenjivih pravila za bolju regulativu. Ombudsmanica je također utvrdila da Komisija nije uspostavila postupak kojim bi se, u skladu s Ugovorima i sudskom praksom, osigurala transparentna, na dokazima utemeljena i uključiva priprema „hitnih” zakonodavnih prijedloga. Ombudsmanica je nadalje utvrdila da Komisija nije postupila odgovorno jer nije vodila odgovarajuću evidenciju o obveznim provjerama usklađenosti svojih prijedloga s klimatskim ciljevima EU-a.

Kako bi otklonila te nedostatke, ombudsmanica je dala dvije preporuke. Ombudsmanica je preporučila da bi Komisija trebala osigurati predvidljivu, dosljednu i neproizvoljnu primjenu svojih pravila za bolju regulativu definiranjem „hitnih” situacija kojima se opravdava odstupanje od zahtjeva utvrđenih u pravilima. Nadalje, ako se odobre odstupanja, Komisija bi trebala uspostaviti postupak kako bi osigurala da hitna priprema zakonodavnih prijedloga i dalje bude u skladu s načelima transparentnog i uključivog zakonodavnog postupka koji se temelji na dokazima. Kako bi pomogao Komisiji u toj zadaći, Ombudsman je iznio četiri prijedloga, koji uključuju pojašnjenje pravila savjetovanja s dionicima za hitne prijedloge i osiguravanje da se dokazi kojima se potkrepljuju njegovi prijedlozi pravodobno objave kako bi se omogućila javna rasprava prije donošenja zakonodavstva.