Strasbourg, 16. prosinca 2004.

Poštovani gospodine P.,

Dana 19. ožujka 2003. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu u vezi s ocjenom stupnja u vašem ugovoru kao lokalnog agenta („ALAT”(1)) u Delegaciji Harare (Zimbabve).

Pritužbu sam 28. ožujka 2003. proslijedio predsjedniku Komisije. Komisija je svoje mišljenje poslala 14. srpnja 2003. Proslijedila sam vam ga s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 31. srpnja 2003.

Dana 20. listopada 2003. pisao sam predsjedniku Komisije tražeći prijateljsko rješenje Vaše pritužbe. Komisija je svoj odgovor poslala 17. prosinca 2003. Proslijedila sam vam ga s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 29. siječnja 2004. i 29. ožujka 2004.

Dana 25. lipnja 2004. ponovno sam pisao predsjedniku Komisije tražeći prijateljsko rješenje vaše pritužbe. Komisija je svoj odgovor poslala 2. kolovoza 2004. Proslijedila sam vam ga s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 1. listopada 2004.

Poslali ste dodatnu dokumentaciju 26. ožujka 2003. i kontaktirali moje službe telefonom ili e-poštom na sljedeće datume: 8. travnja 2003., 14. travnja 2003., 4. lipnja 2003., 1. srpnja 2003., 8. srpnja 2003., 22. srpnja 2003., 11. rujna 2003., 27. studenoga 2003., 15. prosinca 2003., 6. siječnja 2004., 3. svibnja 2004. i 8. rujna 2004.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

Podnositelj pritužbe smatra da su relevantne činjenice ukratko sljedeće:

Podnositelj pritužbe zaposlen je 1. siječnja 2003. kao ALAT (lokalni agent) u Delegaciji Hararea (Zimbabve). Službenik Zimbabvea obavijestio ga je da će njegov stupanj ulaska biti 4. korak, dok mu je 13. korak bio naznačen kada je prihvatio usmenu ponudu za posao delegacije. To je značilo pad mjesečne plaće od oko 2 000 EUR.

Podnositelj pritužbe smatra da se tom procjenom ne uzima u obzir njegovo prethodno iskustvo: podnositelj pritužbe od 1980. radi u sektoru hrane/poljoprivrede i bavi se pitanjima pomoći u hrani i sigurnosti opskrbe hranom. Stajalište u Delegaciji u Harareu nalazi se u istom sektoru. Komisija je već potvrdila njegovo iskustvo od 1980. kada je utvrdila njegov početni stupanj za prethodne ugovore Komisije kao pomoćnog agenta i tehničkog asistenta.

Žalio se Glavnoj upravi za vanjske odnose telefaksom 4. prosinca 2002., diplomatskom poštom i elektroničkom poštom u veljači 2003. te elektroničkom poštom 10. ožujka 2003., ali nije dobio nikakav odgovor.

Podnositelj pritužbe obratio se i odjelu „Izvan EU-a” Odbora osoblja Europske komisije. Potonji se obratio Komisiji, ali nije dobio odgovor.

Podnositelj pritužbe tvrdi da Komisija nije odgovorila na njegove zahtjeve i tvrdi da bi, s obzirom na njegovo radno iskustvo od 1980., njegov stupanj ulaska trebao biti 13. stupanj.

INQUIRY

Mišljenje Komisije

Komisija je u svojem mišljenju ukratko iznijela sljedeće točke:

Podnositelj pritužbe zaposlen je u Delegaciji u Zimbabveu 1. siječnja 2003. kao regionalni stručnjak za sigurnost opskrbe hranom s bruto plaćom na temelju šest godina i tri mjeseca posebnog radnog iskustva (Skupina I., korak 4.).

Ugovor podnositelja pritužbe uređen je Okvirnim pravilima kojima se utvrđuju uvjeti zapošljavanja lokalnog osoblja Europske komisije koje radi u trećim zemljama i prilozima. Ako je primjenjivo, primjenjuju se Posebni uvjeti zapošljavanja lokalnog osoblja koje radi u Zimbabveu, osim ako je ugovorom predviđeno drukčije.

Podnositelj pritužbe prihvatio je bez prigovora službeni prijedlog ugovora ALAT koji ga je stavio u 4. korak. Potom je u tu svrhu u siječnju 2003. potpisao ugovor s Europskom komisijom.

Za ALAT-ove Komisija primjenjuje načela razvrstavanja koja se primjenjuju na druge lokalne djelatnike kako je navedeno u članku 5. Posebnih uvjeta zapošljavanja koji glasi:

„1. Nakon zapošljavanja, voditelj izaslanstva u skupini razvrstava člana lokalnog osoblja u razred koji odgovara funkciji za koju je bio zaposlen. Ona se nalazi u najnižem stupnju predmetne skupine, ne dovodeći u pitanje odredbe stavka 2. ovog članka.

2. Član lokalnog osoblja mora biti raspoređen u stupanj koji je razmjeran njegovu specifičnom radnom iskustvu, kako slijedi:

*za funkcije u skupinama I. i II.: dvogodišnje iskustvo ima pravo na jedan dodatni korak;

*za funkcije u skupinama III., IV., V. i VI.: Jednogodišnje iskustvo ima pravo na jedan dodatni korak.

U obzir se uzima samo posebno radno iskustvo stečeno nakon navršenih 16 godina. Taj dio godine u trajanju od šest mjeseci računa se kao jedna godina, a taj dio godine u trajanju kraćem od šest mjeseci ne uzima se u obzir. Međutim, svako osposobljavanje specifično za radno mjesto koje je stekao član lokalnog osoblja može se smatrati stručnim iskustvom.”

U predmetu podnositelja pritužbe jedino prethodno radno iskustvo koje se moglo uzeti u obzir bilo je ono povezano s osnovnim radnim mjestima te razinom radnih mjesta i dužnosti. Radno mjesto za koje se podnositelj pritužbe prijavio jest radno mjesto iz skupine I. Ta radna mjesta uključuju administrativne, savjetodavne i nadzorne dužnosti u različitim područjima.

Za takve poslove obično je potrebna sveučilišna diploma ili jednakovrijedno radno iskustvo. Podnositelj pritužbe nema diplomu, stoga je jedino radno iskustvo koje se moglo uzeti u obzir bilo ono koje bi se moglo smatrati istovjetnim onima koje se odnose na upravne ili savjetodavne poslove u relevantnom području. Većina njegova radnog iskustva nije istovjetna skupini I., nego skupini II. (istovjetna pomoćnim agentima u skupini B). Zbog toga se za to radno mjesto može uzeti u obzir samo dio njegova iskustva.

U ovom slučaju, kako bi utvrdila broj godina koje treba uzeti u obzir za potrebe stupnjevanja, Komisija je mogla uzeti u obzir samo iskustvo na usporedivoj razini u vrlo specifičnom području sigurnosti opskrbe hranom u okviru prethodnih iskustava s Komisijom.

Međutim, treba istaknuti da će, iako se ne dovode u pitanje upravo opisana načela, manja pogreška u izračunima koje su utvrdili službenici koji se bave predmetom podnositelja pritužbe (jedna godina relevantnog iskustva nenamjerno je zanemarena) dovesti do neznatne izmjene jednog koraka.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Primjedbe podnositelja pritužbe mogu se sažeti kako slijedi:

Tužiteljevo prihvaćanje ponude za posao ovisilo je o njegovu telefaksu od 12. prosinca 2002. u kojem je jasno naveo da je podnio žalbu Glavnoj upravi za vanjske odnose u vezi sa svojim stupanjem u službu. Glavna uprava za vanjske odnose nije odgovorila na taj telefaks.

Podnositelj pritužbe nije upoznat s odredbama članka 5. Posebnih uvjeta, ali tvrdi da je voditelj delegacije u Harareu pri predlaganju imenovanja podnositelja pritužbe zatražio odobrenje Glavne uprave za vanjske odnose za stavljanje podnositelja pritužbe u 13. korak.

Podnositelj pritužbe odbacuje tvrdnju Komisije prema kojoj je većina njegova profesionalnog iskustva istovjetna dužnostima Skupine II., a ne Skupine I. Ističe sljedeće:

- služba kao nacionalni stručnjak (stajalište podnositelja pritužbe od 1991. do 1994.) smatra se kategorijom A ili jednakovrijednom skupini I. Ta je služba bila u Odjelu za pomoć u hrani/sigurnost hrane u Glavnoj upravi za razvoj i izravno je relevantna za njegovo trenutačno radno mjesto. Navodi da je u toj jedinici radio još šest mjeseci kao pomoćni agent B jer nije bilo proračuna za radno mjesto A;

- od kolovoza 1994. do 1996. koordinirao je intervencije Komisije u području pomoći u hrani i sigurnosti opskrbe hranom;

- od 1996. do 1998. radio je u irskoj državnoj službi kao viši izvršni direktor (viša administrativna i nadzorna funkcija) u sektoru poljoprivrede i prehrane,

- od 1999. radi za Komisiju kako bi nadzirala osoblje i koordinirala programe pomoći u hrani i sigurnosti opskrbe hranom.

Prethodno navedeno radno iskustvo iznosi 11,5 godina, a sve su to dužnosti skupine I. i u skladu su s korakom 7.

Kad je riječ o radnom iskustvu podnositelja pritužbe izvan Komisije, skreće pozornost na sljedeće:

- od 1980., kao izvršni službenik i viši izvršni direktor, dužnosti podnositelja pritužbe uključivale su više administrativne i nadzorne dužnosti,

- služio je u Ministarstvu poljoprivrede i prehrane u područjima koja su izravno važna za upravljanje zajedničkom poljoprivrednom politikom,

- njegovo je radno mjesto uključivalo izravan kontakt sa službama Komisije, posebno s Glavnom upravom za poljoprivredu i odborima za upravljanje zajedničkom poljoprivrednom politikom;

- njegovo iskustvo u Ministarstvu poljoprivrede razlog je zbog kojeg se prijavio za radna mjesta u Glavnoj upravi za razvoj koja se bavi pitanjima pomoći u hrani i sigurnosti opskrbe hranom.

Podnositelj pritužbe zaključuje da je 13. korak primjeren s obzirom na njegovo iskustvo.

Naposljetku, kad je riječ o činjenici da podnositelj pritužbe nema sveučilišnu diplomu, njegovo imenovanje u Skupinu I. podrazumijeva priznavanje jednakovrijednosti njegova profesionalnog iskustva.

OMBUDSMAN-ovi uspjesi da dođu do prijateljskog rješenja

Nakon pažljivog razmatranja mišljenja Komisije i primjedbi podnositelja pritužbe, Ombudsmanica nije smatrala da je Komisija na odgovarajući način odgovorila na navode i tvrdnje podnositelja pritužbe. Stoga je, u skladu s člankom 3. stavkom 5. svojeg Statuta, pisao predsjedniku Komisije da predloži prijateljsko rješenje na temelju sljedeće analize spornih pitanja između podnositelja pritužbe i Komisije.

1 Navodni izostanak odgovora na zahtjeve podnositelja pritužbe

1.1 Podnositelj pritužbe tvrdi da Komisija nije odgovorila na njegove zahtjeve podnesene 4. prosinca 2002. te u veljači i ožujku 2003.

1.2 Ombudsman napominje da Komisija nije osporila izjavu podnositelja pritužbe da nije primio nikakav odgovor na njegove zahtjeve niti je iskoristila priliku ove istrage da ispravi taj propust. Načelima dobre uprave od institucije se zahtijeva da odgovori na pisma građana. U ovom slučaju Komisija nije odgovorila podnositelju pritužbe.

1.3 S obzirom na navedeno, Europski ombudsman privremeno zaključuje da bi to mogao biti slučaj nepravilnosti u postupanju.

2 Navodni propust da se ispravno ocijeni početni korak podnositelja pritužbe

2.1 Podnositelj pritužbe tvrdi da Komisija nije pravilno ocijenila njegov stupanj ulaska i tvrdi da bi, s obzirom na njegovo radno iskustvo od 1980., njegov stupanj ulaska trebao biti 13. stupanj.

2.2 Prema Komisijinu mišljenju, podnositelj pritužbe prihvatio je bez prigovora službeni prijedlog ugovora ALAT koji ga je smjestio u skupinu 1., 4. stupanj (što odgovara šest godina i tri mjeseca relevantnog radnog iskustva). Komisija tvrdi da većina radnog iskustva podnositelja pritužbe nije istovjetna skupini I., nego skupini II. (istovjetna pomoćnim agentima u skupini B). Nadalje, Komisija smatra da bi mogla uzeti u obzir samo iskustvo na usporedivoj razini u vrlo specifičnom području sigurnosti opskrbe hranom u okviru prethodnih iskustava s Komisijom. Međutim, Komisija je primijetila manju pogrešku u izračunima jer je zanemarena jedna godina relevantnog iskustva. To će dovesti do neznatne izmjene jednog koraka.

2.3 Ombudsman podsjeća da je, u skladu s ustaljenom sudskom praksom sudova Zajednice, odluka o razvrstavanju dužnosnika u određeni razred, na temelju članka 31. stavka 2. Pravilnika o osoblju, obuhvaćena širokom diskrecijskom ovlašću tijela za imenovanje (2).

2.4 Ombudsmanica primjećuje da je podnositelj pritužbe prihvatio prijedlog ugovora ALAT-a koji ga je smjestio u skupinu 1. korak 4. i da je 4. prosinca 2002. podnio žalbu telefaksom na ocjenu postupnog ulaska Glavnoj upravi za vanjske odnose.

2.5 Na temelju dostupnih dokaza čini se da je voditelj delegacije u Harareu prilikom zapošljavanja na radno mjesto regionalnog stručnjaka za sigurnost opskrbe hranom odabrao podnositelja pritužbe jer je on bio najkvalificiraniji i najkompetentniji kandidat s više od 27 godina radnog iskustva.

2.6 U skladu s člankom 5. Posebnih uvjeta zapošljavanja, koji se čini da se primjenjuje u ovom slučaju, "(...) člana lokalnog osoblja razvrstava voditelj delegacije (...)". Voditelj delegacije u Harareu predložio je da se podnositelj pritužbe ocijeni na najvišem stupnju ljestvice plaća ALAT-a, uzimajući u obzir njegovo opsežno iskustvo.

2.7 Ombudsmanica napominje da Komisija u svojem mišljenju nije objasnila zašto nije usvojila prijedlog voditelja delegacije o ulaznoj fazi podnositelja pritužbe.

2.8 S obzirom na navedeno, privremeni je zaključak Ombudsmana da Komisija nije na odgovarajući način opravdala svoju očitu odluku o neprimjenjivanju članka 5. Posebnih uvjeta zapošljavanja u predmetu podnositelja pritužbe.

Prijedlog prijateljskog rješenja

Europski ombudsman predložio je da bi Komisija mogla preispitati radno iskustvo podnositelja pritužbe kako bi ga ocijenila kao ALAT-a.

Odgovor Komisije na prijedlog Europskog ombudsmana o prijateljskom rješenju

Kao odgovor na prijedlog Europskog ombudsmana Komisija je iznijela sljedeće točke:

U svojem mišljenju od 17. prosinca 2003. Komisija je objasnila da samo u vrlo iznimnim slučajevima sjedište Glavne uprave za vanjske odnose sudjeluje u zapošljavanju lokalnog službenika. Neformalni kontakti između sjedišta i delegacije odvijali su se kao sredstvo za pružanje tehničke potpore, što obično nije slučaj u pripremnoj fazi zapošljavanja.

Komisija je naglasila i da je Glavna uprava za vanjske odnose odgovorna za provedbu pravila koja se odnose na lokalne službenike te da sve prijedloge moraju provjeriti njezine nadležne službe koje daju prethodno odobrenje. U tom je kontekstu sjedište ispitalo prijedlog delegacije i izvršilo određene ispravke na temelju primjenjivih pravila i smjernica. Nakon što je to učinilo, sjedište je pristalo na to da obje strane potpišu ugovor i poslalo je svoje odobrenje voditelju delegacije.

Prema Komisijinu mišljenju, podnositelj pritužbe bezuvjetno je potpisao svoj ugovor i naveo da namjerava podnijeti žalbu protiv odluke o njegovoj plaći diplomatskom torbicom. Komisija nikada nije zaprimila takvu žalbu, ni diplomatskom torbicom ni na drugi način. Telefaks od 4. prosinca 2002. koji je podnositelj pritužbe poslao Komisiji ne može se smatrati žalbom jer u toj fazi nije donesena nikakva odluka i upućivanja podnositelja pritužbe na taj telefaks ne mogu se smatrati upućivanjima na žalbu. Podnositelj pritužbe mogao je podnijeti pritužbu protiv predmetne odluke u skladu s postupkom utvrđenim u Okvirnim pravilima/posebnim uvjetima zapošljavanja koji se primjenjuju.

Kad je riječ o razvrstavanju podnositelja pritužbe, Komisija je navela da je uzela u obzir njegovo relevantno iskustvo u području sigurnosti opskrbe hranom.

Primjedbe podnositelja pritužbe na odgovor Komisije

U svojim očitovanjima o odgovoru Komisije na prijedlog Ombudsmana o prijateljskom rješenju podnositelj pritužbe naveo je da je potpisao ugovor pod uvjetom da se razmotri njegova žalba. Prema navodima podnositelja pritužbe, njegova je žalba poslana diplomatskom torbicom, kao što je vidljivo iz registra Delegacije, a takve je vrećice praktički nemoguće izgubiti. Također je poslao e-poruku u sjedište Komisije navodeći da je poslao svoju žalbu diplomatskom torbicom.

Podnositelj pritužbe također je istaknuo da je njegov telefaks Glavnoj upravi za vanjske odnose od 4. prosinca 2002. izjavio da „g. B. također me obavještava da će dogovoreni korak ulaska biti korak 4., a ne korak 13. kako je predložila delegacija”. Podnositelj pritužbe tvrdio je da to pokazuje da je odluka o njegovu koraku donesena prije slanja telefaksa.

Kad je riječ o njegovu profesionalnom iskustvu, podnositelj pritužbe smatrao je da je relevantno njegovo iskustvo od srpnja 1994. do srpnja 1996., kada je provodio operacije EZ-a u području sigurnosti opskrbe hranom u Etiopiji. Nadalje, njegovo iskustvo s irskim Ministarstvom poljoprivrede prije 1991. i od 1996. do 1999. Glavna uprava Komisije za administraciju i Ured za suradnju EuropeAid priznali su za prethodne ugovore o radu. Skrenuo je pozornost na činjenicu da je njegovo više od 20 godina radnog iskustva bilo odlučujuće za njegov odabir za radno mjesto ALAT-a. Naposljetku, podnositelj pritužbe istaknuo je da mu je ponuđen ugovor kao pojedinačnom stručnjaku za isto radno mjesto u Delegaciji u Harareu i da je Komisija predložila internom odboru zaduženom za odluku o plaći podnositelja pritužbe da uzme u obzir 25 godina relevantnog radnog iskustva.

Daljnji napori Ombudsmana za postizanje prijateljskog rješenja

Ombudsmanica je ponovno ispitala spis s obzirom na odgovor Komisije na prijedlog prijateljskog rješenja i primjedbe podnositelja pritužbe na taj odgovor. Napomenuo je da u odgovoru Komisije nije objašnjen razlog zbog kojeg nije donijela prijedlog voditelja delegacije o ulaznoj fazi podnositelja pritužbe. Također je istaknuo da se Komisijin odgovor na prijedlog prijateljskog rješenja nije odnosio na meritorne argumente koje je podnositelj pritužbe iznio u svojim očitovanjima o prvotnom mišljenju Komisije o pritužbi kako bi potkrijepio svoj argument za viši razred.

Novi činjenični element u odgovoru Komisije na prijedlog prijateljskog rješenja bio je taj da Komisija nikad nije zaprimila žalbu podnositelja pritužbe. Nakon ispitivanja spisa činilo se da je podnositelj pritužbe podnio dokaze da je poslao žalbu diplomatskom torbicom, kao što je vidljivo iz potvrde Delegacije o registraciji otpreme od 4. veljače 2003. Činjenica da Komisija nije zaprimila tu žalbu značila je da Komisija u tom trenutku nije imala priliku zauzeti stajalište o argumentima podnositelja pritužbe kako bi potkrijepila njegov argument za viši razred. Ombudsmanica smatra da je Komisija tu činjenicu trebala smatrati dodatnim argumentom u korist predloženog prijateljskog rješenja, koje bi se sastojalo od toga da je Komisija ponovno ispitala radno iskustvo podnositelja pritužbe kako bi ocijenila njegov stupanj ulaska kao ALAT-a.

Ombudsman stoga nije bio uvjeren da postoji bilo kakav razlog za reviziju njegovih privremenih zaključaka da Komisija nije odgovorila na zahtjeve podnositelja pritužbe i da nije na odgovarajući način opravdala svoju očitu odluku o neprimjenjivanju članka 5. Posebnih uvjeta zapošljavanja u predmetu podnositelja pritužbe.

Na temelju prethodno navedenog ponovno je predložio prijateljsko rješenje između Komisije i podnositelja pritužbe, koje bi se moglo sastojati od toga da Komisija preispita radno iskustvo podnositelja pritužbe kako bi se njegov stupanj ulaska ocijenio kao ALAT.

Ombudsman je objasnio Komisiji da je svojim daljnjim prijedlogom prijateljskog rješenja namjeravao potaknuti Komisiju da ispita materijalne argumente koje je podnositelj pritužbe iznio u vezi sa svojim stupanjem na dužnost ALAT-a, uzimajući u obzir činjenicu da se čini da su stajališta podnositelja pritužbe u skladu sa stajalištima voditelja delegacije koji, u skladu s člankom 5. Posebnih uvjeta zapošljavanja, ocjenjuje lokalno osoblje na radnom mjestu.

Odgovor Komisije

Odgovor Komisije na drugi prijedlog prijateljskog rješenja može se sažeti kako slijedi:

Na temelju prijedloga delegacije nadležni odjel Glavne uprave za vanjske odnose dužan je pobrinuti se za provedbu relevantnih odredbi, provjeriti podneseni spis u svim njegovim pojedinostima, ispraviti pogreške (ako je potrebno) i dati Delegaciji odobrenje za zapošljavanje ALAT-a.

Komisija je dokazala da je, uzimajući u obzir relevantno iskustvo podnositelja pritužbe za posao, razina naknade koja odgovara početnoj fazi pravilno primijenjena.

Treba napomenuti da se u ugovorima ALAT ne primjenjuju odredbe članaka 4. i 11. Okvirnih pravila, osobito odredbe o dodjeli stupnja. Međutim, kad je riječ o ALAT-ovima, Komisija ih primjenjuje samo kako bi utvrdila plaću. Načelo razvrstavanja primjenjuje se na druge lokalne djelatnike kako je navedeno u članku 5. Posebnih uvjeta zapošljavanja.

Komisija ponovno ističe činjenicu da nikada nije primila žalbu podnositelja pritužbe, ni diplomatskom torbicom ni na drugi način.

Dužnosnici koji su se bavili predmetom podnositelja pritužbe primijetili su pogrešku u izračunu jer je zanemarena jedna godina relevantnog iskustva. To će dovesti do male izmjene jednog koraka u njegovom početnom koraku, od koraka 4 do koraka 5.

Komisija smatra da su kriteriji u pogledu relevantnog iskustva podnositelja pritužbe za posao ispravno primijenjeni u skladu s relevantnim odredbama i da bi svaki drugi pristup podrazumijevao diskriminirajuće postupanje u odnosu na druge slučajeve zapošljavanja.

Međutim, Komisija priznaje da je došlo do manjeg nadzora u pogledu izračuna godina relevantnog iskustva koje je uzeto u obzir, što ne utječe znatno na navedeni izračun, ali smatra da su, kad je riječ o načelima, pravila koja se primjenjuju na razvrstavanje podnositelja pritužbe opravdana i pravilno primijenjena.

Treće primjedbe podnositelja pritužbe

Treće primjedbe podnositelja pritužbe mogu se sažeti kako slijedi:

Pitanje prava Glavne uprave za vanjske odnose na provedbu pravila zapošljavanja nikad nije dovedeno u pitanje. Međutim, služba ni u jednoj fazi nije obavijestila Delegaciju o razlozima zbog kojih je očito bila netočna u predlaganju koraka 13.

Podnositelj pritužbe odbija tvrdnju da je Komisija dokazala da je relevantna služba uzeta u obzir. Ako je to slučaj, Komisija je trebala navesti razlog zbog kojeg se sva služba podnositelja pritužbe izvan izravnog zapošljavanja Komisije nije smatrala relevantnom. Posebice rad podnositelja pritužbe koji je izravno povezan sa sigurnošću opskrbe hranom te administrativnim savjetodavnim i nadzornim funkcijama.

Podnositelj pritužbe prihvaća Komisijin argument da se članci 4. i 11. okvirnih uvjeta ne primjenjuju na njegov ugovor. Slučaj podnositelja pritužbe temelji se na činjenici da se sva njegova služba mogla uzeti u obzir za njegove prethodne ugovore s Komisijom i na činjenici da je voditelj delegacije na temelju svojih 26 godina službe kao javni službenik smatrao da je on najprikladniji za to radno mjesto ALAT-a.

Podnositelj pritužbe ponavlja da je Komisija pogriješila kada je navela da žalba podnositelja pritužbe nikad nije zaprimljena.

Zaključno, podnositelj pritužbe ponavlja da ima opravdane razloge za svoj predmet, što bi mogao biti razlog zbog kojeg Komisija odbija priznati da je podnio žalbu. Također smatra da je argument o diskriminaciji koji je iznijela Komisija u suprotnosti s odbijanjem Komisije da sasluša podnositelja pritužbe.

Podnositelj pritužbe traži informacije o mogućnostima koje su mu dostupne, pod pretpostavkom da Komisija odbija postupiti u skladu s konačnom odlukom Europskog ombudsmana.

ODLUKA

1 Navodni izostanak odgovora na zahtjeve podnositelja pritužbe

1.1 Podnositelj pritužbe tvrdi da Komisija nije odgovorila na njegove zahtjeve podnesene 4. prosinca 2002. te u veljači i ožujku 2003.

1.2 Nakon pažljivog razmatranja mišljenja Komisije i primjedbi podnositelja pritužbe, Ombudsman je dvaput pisao predsjedniku Komisije kako bi predložio prijateljsko rješenje u skladu s člankom 3. stavkom 5. Statuta. Ombudsman je u prvom prijedlogu istaknuo da Komisija nije osporila izjavu podnositelja pritužbe da nije dobio odgovor na njegove zahtjeve niti je iskoristila priliku koju je Ombudsman imao u istrazi da ispravi taj propust. U drugom prijedlogu prijateljskog rješenja ombudsmanica je istaknula da je podnositelj pritužbe dostavio dokaze da je poslao žalbu diplomatskom torbicom, što je vidljivo iz potvrde o prijavi slanja koju je delegacija izdala 4. veljače 2003.

1.3 U odgovoru na prijedloge Ombudsmana Komisija je istaknula da je telefaks podnositelja pritužbe od 4. prosinca 2002. uzet u obzir u koracima prije njegova zapošljavanja. Podnositelj pritužbe potpisao je ugovor i naveo da namjerava podnijeti žalbu protiv odluke o njegovoj plaći. Međutim, Komisija nikad nije zaprimila takvu žalbu i telefaks od 4. prosinca 2002. ne može se smatrati žalbom jer u ovoj fazi nije donesena nikakva odluka.

1.4 Ombudsmanica napominje da Komisija tvrdi da nikada nije primila žalbu podnositelja pritužbe, unatoč dokazu podnositelja pritužbe da je njegova žalba poslana diplomatskom torbicom 4. veljače 2003. Ombudsman nadalje napominje da se podnositelj pritužbe obratio Komisiji e-poštom 10. ožujka 2003. i zatražio informacije o napretku u rješavanju njegove žalbe. Ombudsmanica izražava žaljenje zbog toga što Komisija nije smatrala prikladnim iznijeti primjedbe na tu e-poruku tijekom istrage Ombudsmana. Načelima dobre uprave od institucije se zahtijeva da odgovori na korespondenciju. Na temelju informacija dostupnih u dokumentaciji čini se da Komisija nije odgovorila na zahtjev podnositelja pritužbe za e-poštu. Ovo je primjer nepravilnosti u postupanju.

1.5 Ombudsmanica napominje da je izostanak odgovora Komisije na e-poruku podnositelja pritužbe od 10. ožujka 2003. imao za posljedicu to da podnositelj pritužbe nije otkrio da Komisija nije zaprimila žalbu koju je poslao diplomatskom torbicom. Ombudsmanica izražava žaljenje zbog toga što Komisija nije iskoristila priliku koju pruža ova istraga kako bi otklonila posljedice svojih nepravilnosti u postupanju. Taj aspekt predmeta dodatno se razmatra u sljedećem odjeljku ove odluke.

2 Navodni propust da se ispravno ocijeni početni korak podnositelja pritužbe

2.1 Podnositelj pritužbe tvrdi da Komisija nije pravilno ocijenila njegov stupanj ulaska i tvrdi da bi, s obzirom na njegovo radno iskustvo od 1980., njegov stupanj ulaska trebao biti 13. stupanj.

2.2 Iz gore navedenih razloga (pod naslovom "Napori Ombudsmana za postizanje prijateljskog rješenja"), Ombudsman je pisao predsjedniku Komisije da predloži prijateljsko rješenje. Ombudsmanica je predložila da Komisija preispita radno iskustvo podnositelja pritužbe kako bi ga ocijenila kao ALAT-a.

2.3 U odgovoru na prijedlog Ombudsmana Komisija je objasnila da sjedište Glavne uprave za vanjske odnose intervenira u zapošljavanju lokalnog službenika samo u vrlo iznimnim slučajevima. Nadalje, Komisija je uzela u obzir relevantno iskustvo podnositelja pritužbe u području sigurnosti opskrbe hranom. Naposljetku, Komisija naglašava da je njezina Glavna uprava za vanjske odnose odgovorna za provedbu pravila koja se odnose na lokalne djelatnike te da sve prijedloge moraju provjeriti njezine nadležne službe koje daju prethodno odobrenje. Nakon što je razmotrilo prijedlog delegacije, sjedište je izvršilo određene ispravke na temelju primjenjivih pravila i smjernica, pristalo na to da obje strane potpišu ugovor i poslalo svoje odobrenje voditelju delegacije. Komisija smatra da su načela i pravila koja se primjenjuju na razvrstavanje podnositelja pritužbe ispravna i ne može predvidjeti iznimku u njegovu slučaju.

2.4 Ombudsman je 25. lipnja 2004. ponovno predložio Komisiji prijateljsko rješenje prema kojem bi Komisija mogla preispitati radno iskustvo podnositelja pritužbe kako bi ga ocijenila kao ALAT-a. Ombudsmanica je istaknula da je novi činjenični element u odgovoru Komisije na prvi prijedlog prijateljskog rješenja taj da Komisija nikad nije primila žalbu podnositelja pritužbe. Ta je činjenica značila da Komisija u trenutku podnošenja žalbe nije imala priliku zauzeti stajalište o argumentima podnositelja pritužbe kako bi potkrijepila njegov argument za višu ocjenu. Ombudsmanica smatra da je Komisija tu činjenicu trebala smatrati dodatnim argumentom u korist predloženog prijateljskog rješenja. Ombudsman je objasnio Komisiji da je svojim daljnjim prijedlogom prijateljskog rješenja namjeravao potaknuti Komisiju da ispita materijalne argumente koje je podnositelj pritužbe iznio u vezi sa svojim stupanjem na dužnost ALAT-a, uzimajući u obzir činjenicu da se čini da su stajališta podnositelja pritužbe u skladu sa stajalištima voditelja delegacije koji, u skladu s člankom 5. Posebnih uvjeta zapošljavanja, ocjenjuje lokalno osoblje na radnom mjestu.

2.5 Komisija je u svojem odgovoru objasnila da je, na temelju prijedloga delegacije, na nadležnom odjelu Glavne uprave za vanjske odnose da pazi na provedbu relevantnih odredbi, provjeri podneseni spis u svim njegovim pojedinostima, ispravi pogreške i da Delegaciji da odobrenje za zapošljavanje ALAT-a. Komisija smatra da su kriteriji u pogledu relevantnog iskustva podnositelja pritužbe za posao ispravno primijenjeni u skladu s relevantnim odredbama i da bi svaki drugi pristup podrazumijevao diskriminirajuće postupanje u odnosu na druge slučajeve zapošljavanja.

2.6 Ombudsmanica smatra da Komisija nije na odgovarajući način opravdala svoju odluku o razvrstavanju podnositelja pritužbe jer, unatoč tome što joj je Ombudsman dao priliku da to učini, Komisija nije odgovorila na argumente podnositelja pritužbe da podupre njegov slučaj za višu ocjenu. Ovo je primjer nepravilnosti u postupanju. Ombudsmanica smatra da je Komisijino odbijanje mogućnosti da na odgovarajući način objasni svoje stajalište još krivije s obzirom na to da je Komisija svjesna da je podnositelj pritužbe dostavio uvjerljive dokaze da je osporavao ocjenjivanje žalbom koju, bez krivnje podnositelja pritužbe, Komisija nikada nije primila.

2.7 Ombudsman je pažljivo razmotrio sljedeći korak u ovom slučaju, s obzirom na to da je Komisija odbila dva prijedloga Ombudsmana za prijateljsko rješenje slučaja. Budući da je na Komisiji da donese odluku o ispravnom razredu podnositelja pritužbe, Ombudsman ne bi bio opravdan u izradi nacrta preporuke Komisiji da bi trebala prihvatiti materijalnu tvrdnju podnositelja pritužbe. Kad je riječ o tome da Komisija nije odgovorila na korespondenciju podnositelja pritužbe i da nije na odgovarajući način opravdala svoju odluku o razvrstavanju podnositelja pritužbe u razrede, Ombudsman izražava žaljenje zbog toga što je Komisija već odbacila mogućnost da se to pitanje ispravi u suradnji s Ombudsmanom kako bi se pronašlo prijateljsko rješenje. Ombudsmanica stoga smatra da je primjereno zaključiti predmet kritičkim napomenama u kojima se utvrđuju nepravilnosti u postupanju Komisije.

2.8 Kao odgovor na zahtjev podnositelja pritužbe za informacije o mogućnostima koje mu stoje na raspolaganju, Ombudsman predlaže da bi, na temelju ove odluke, podnositelj pritužbe mogao podnijeti novu žalbu protiv razvrstavanja. U slučaju da Komisija ne riješi meritum žalbe, podnositelj pritužbe mogao bi obnoviti svoju pritužbu Ombudsmanu, koji bi predmet smatrao prioritetom u skladu s člankom 10. stavkom 2. Provedbenih odredbi.

Zaključak

Na temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s ovom pritužbom potrebno je iznijeti sljedeće kritične napomene:

Komisija tvrdi da nikada nije primila žalbu podnositelja pritužbe, unatoč dokazu koji je dostavio podnositelj pritužbe da je njegova žalba poslana diplomatskom torbicom 4. veljače 2003. Podnositelj pritužbe obratio se Komisiji e-poštom 10. ožujka 2003. i zatražio informacije o napretku u rješavanju svoje žalbe. Ombudsmanica izražava žaljenje zbog toga što Komisija nije smatrala prikladnim iznijeti primjedbe na tu e-poruku tijekom istrage Ombudsmana. Načelima dobre uprave od institucije se zahtijeva da odgovori na korespondenciju. Na temelju informacija dostupnih u dokumentaciji čini se da Komisija nije odgovorila na zahtjev podnositelja pritužbe za e-poštu. Ovo je primjer nepravilnosti u postupanju.

Ombudsmanica smatra da Komisija nije na odgovarajući način opravdala svoju odluku o razvrstavanju podnositelja pritužbe jer, unatoč tome što joj je Ombudsman dao priliku da to učini, Komisija nije odgovorila na argumente podnositelja pritužbe kako bi potkrijepila njegov argument za višu ocjenu. Ovo je primjer nepravilnosti u postupanju. Ombudsmanica smatra da je Komisijino odbijanje mogućnosti da na odgovarajući način objasni svoje stajalište još krivije s obzirom na to da je Komisija svjesna da je podnositelj pritužbe dostavio uvjerljive dokaze da je osporavao ocjenjivanje žalbom koju, bez krivnje podnositelja pritužbe, Komisija nikada nije primila.

Ombudsmanica izražava žaljenje zbog toga što je Komisija već odbacila mogućnost da se to pitanje ispravi u suradnji s Ombudsmanom kako bi se pronašlo prijateljsko rješenje. Ombudsmanica stoga smatra da je primjereno zaključiti predmet navedenim kritičkim napomenama u kojima se utvrđuju nepravilnosti u postupanju Komisije.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Komisije.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) "ALAT" je kratica izvedena iz francuskog jezika: „Agent Local d'Assistance Administrative et Technique”.

(2) Predmeti T-17/95 Alexopoulou protiv Komisije [1995.] ECR-SC II-683 ; Predmet T-12/97 Barnett protiv Komisije [1997.] ECR-SC II-863.