Kontekst pritužbe

1. U listopadu 2023. podnositelj pritužbe podnio je zahtjev za javni pristup [1] svoj korespondenciji i komunikaciji koje je Komisija razmijenila s Thornom u kontekstu drugog zahtjeva za javni pristup [2] koji se odnosio na sastanke koje je Thorn imao s članovima kabineta povjerenika i potpredsjednikom Komisije.

2. Komisija je u studenome 2023. odgovorila. Utvrdila je da su dvije poruke e-pošte s prilozima obuhvaćene područjem primjene zahtjeva podnositelja pritužbe. Omogućio je širok djelomičan pristup e-porukama, pri čemu je samo redigirao osobne podatke. Privici su, međutim, potpuno redigirani. Nezadovoljni ovim odgovorom, podnositelj pritužbe zatražio je od Komisije da preispita svoju odluku (podnošenjem „potvrdnog zahtjeva”).

3. U travnju 2024., nakon intervencije Europskog ombudsmana [3], Komisija je odgovorila. Utvrdila je da je šest dodatnih dokumenata obuhvaćeno područjem primjene zahtjeva podnositelja pritužbe za javni pristup. Njime je omogućen potpun pristup jednom dokumentu i širok djelomičan pristup preostalih pet dokumenata, pri čemu su redigirani samo osobni podaci. Komisija je zadržala svoju prvotnu odluku da odobri širok djelomičan pristup dvama dokumentima koje je utvrdila u početnoj fazi.

4. Nezadovoljni tim odgovorom, podnositelj pritužbe ponovno se obratio Ombudsmanu.

Istraga

5. Ombudsmanica je pokrenula istragu, a njezin istražni tim pregledao je predmetne dokumente.

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

6. Podnositelj pritužbe u svojem je ponovnom zahtjevu tvrdio da je početni odgovor Komisije nepotpun. Navele su da su prilozi koji potječu od društva Thorn i koje je Komisija dostavila zajedno s dvama objavljenim dokumentima u potpunosti redigirani bez ikakvog objašnjenja. Podnositelj pritužbe napomenuo je da, iako „neprofitna” organizacija tvrdi da ima komercijalne interese koji bi bili ugroženi otkrivanjem dokumenata, ta organizacija nije potkrijepila te tvrdnje.

7. Podnositelj pritužbe zatražio je od Komisije da ponovno pretraži i da mu dostavi sve što bi pokazalo da organizacija ima komercijalni interes koji sprečava potpuno otkrivanje dokumenata.

8. U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe ponovio je da su otkriveni dokumenti nepotpuni i prekomjerno redigirani.

9. U svojoj potvrdnoj odluci Komisija je odobrila potpuni pristup jednom dokumentu i širok djelomičan pristup preostalih sedam dokumenata. Redigirao je samo osobne podatke. Komisija je napomenula da podnositelj pritužbe nije iznio argumente kojima bi se utvrdila potreba za prijenosom osobnih podataka u određenu svrhu u javnom interesu.

10. Komisija je navela da su dokumenti koje je poslala s početnim odgovorom poruke elektroničke pošte koje je primila nakon savjetovanja s trećom osobom, zajedno s prilozima, odnosno dokumenti koji su predmet savjetovanja s trećom osobom. Privitke je redigirala treća strana i kao takvi su dostavljeni podnositelju pritužbe.

11. Nadalje je navela da su savjetovanja s trećim stranama za koja je utvrdila da su obuhvaćena zahtjevom podnositelja pritužbe za javni pristup poslana organizaciji u okviru obrade drugog zahtjeva za javni pristup od onog koji je podnositelj pritužbe zatražio. Navela je da nema potrebe za ponovnim savjetovanjem s organizacijom jer se oba zahtjeva odnose na iste dokumente.

Procjena Europskog ombudsmana

12. Podnositelj pritužbe smatrao je da su dokumenti koje je Komisija objavila prekomjerno redigirani.

13. Tijekom istrage istražni tim Ombudsmana pregledao je osam spornih dokumenata. Pretraga je pokazala da je Komisija u fazi potvrđivanja omogućila širok djelomičan pristup dvama prilozima koji su u početnoj fazi bili u potpuno redigiranom obliku. Inspekcijom je potvrđeno i da su u svim dokumentima koje je podnositelj pritužbe zatražio redigirani samo osobni podaci. Osobni podaci odnose se na imena i podatke za kontakt dužnosnika Komisije koji su radili na spisu te na imena, podatke za kontakt i vlastoručni potpis predstavnika društva Thorn.

14. Ombudsmanica napominje da se pravilima EU-a o zaštiti podataka od osobe koja traži pristup osobnim podacima zahtijeva da dokaže potrebu za takvim pristupom. Ako je ta potreba veća od legitimnog interesa ispitanika, pristup se može odobriti. Podnositelj pritužbe nije naveo razloge zbog kojih bi mu ti podaci bili potrebni. Ombudsmanica stoga prihvaća da je odluka Komisije da redigira te osobne podatke opravdana.

15. Podnositelj pritužbe nadalje sumnja da je Komisija utvrdila sve dokumente koji su obuhvaćeni njegovim zahtjevom za javni pristup.

16. U skladu s ustaljenom sudskom praksom EU-a, ako institucija izjavi da ne posjeduje tražene dokumente, postoji pravna pretpostavka da je ta izjava istinita i točna.[4] Iako se ta pretpostavka može oboriti relevantnim i dosljednim dokazima da traženi dokumenti postoje i da ih predmetna institucija posjeduje, podnositelj zahtjeva mora dostaviti takve dokaze.[5] Ti dokazi moraju nadilaziti puko uvjerenje ili sumnju da bi dokumente trebala čuvati institucija. Stoga tvrdnja podnositelja zahtjeva da smatra da je teško vjerovati da institucija ne posjeduje tražene dokumente nije dovoljna da bi se oborila ta pravna pretpostavka.[6] Nije ni tvrdnja da je navodni nedostatak dokumenata u suprotnosti s dobrom upravnom praksom.[7]

17. Ombudsmanica napominje da Komisija u početnoj fazi nije utvrdila sve relevantne dokumente. Nakon ponovnog zahtjeva podnositelja pritužbe Komisija je utvrdila i djelomično objavila šest dodatnih dokumenata. Podnositelj pritužbe nije iznio argumente kojima bi se dovelo u pitanje da tih dodatnih šest dokumenata nisu svi dokumenti koji su obuhvaćeni područjem primjene njegova zahtjeva i da postoji više dokumenata.

18. Ombudsman stoga zaključuje tu istragu.

Zaključak

Na temelju istrage Europski ombudsman zaključuje ovaj predmet sljedećim zaključkom [8]:

Nije bilo nepravilnosti u primjeni.

Podnositelj pritužbe i Komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

Rosita Hickey
voditeljica istraga

Strasbourg, 5. lipnja 2024.

[1] U skladu s Uredbom 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije; https://eur-lex.europa.eu/legal-content/en/TXT/?uri=CELEX%3A32001R1049

[2] Vidjeti https://www.asktheeu.org/en/request/12844/response/45520/attach/2/Reply%202023%202144.pdf?cookie_passthrough=1

[3] Vidjeti predmet 482/2024/SF, dostupan ovdje: https://www.ombudsman.europa.eu/en/opening-summary/en/183747

[4] T-468/16, Verein Deutsche Sprach protiv Komisije, točke 35. – 37.; dostupno na:

https://curia.europa.eu/juris/liste.jsf?language=en&num=T-468/16

[5] Ibid.

[6] T-639/15 do T-666/15 i T-94/16, Psara i dr. protiv Europskog parlamenta , t. 33.-36. ; dostupno na:

https://curia.europa.eu/juris/liste.jsf?language=en&td=ALL&num=T-639/15

[7] C-440/18 P, Vereine Deutsche Sprache protiv Europske komisije, točke 23.f; dostupno na:

https://curia.europa.eu/juris/liste.jsf?num=C-440/18&language=en

[8] Ta je pritužba riješena u okviru delegiranog rješavanja predmeta u skladu s Odlukom Europskog ombudsmana o donošenju provedbenih odredbi.