Poštovani gospodine K.,

Dana 24. siječnja 2002. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu u ime Unije vlasnika obalnih putničkih brodova u vezi s pritužbom podnesenom Komisiji 10. prosinca 2001.

Dana 12. veljače 2002. proslijedio sam pritužbu predsjedniku Komisije. Komisija je svoje mišljenje poslala 22. svibnja 2002. Proslijedila sam vam ga s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 27. lipnja 2002.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

Podnositelj pritužbe smatra da su relevantne činjenice bile sljedeće:

Unija vlasnika obalnih putničkih brodova (dalje u tekstu „podnositelj pritužbe”) Komisiji je 10. prosinca 2001. podnijela pritužbu na temelju članka 226. u kojoj tvrdi da se grčkim Zakonom 2932/2001 o slobodi pružanja usluga u pomorskom prometu krši 1. Uredba Vijeća (EEZ) br. 3577/92 od 7. prosinca o primjeni načela slobode pružanja usluga u pomorskom prometu unutar država članica i 2. članak 49. Ugovora o EZ-u, kao i sudska praksa Suda o slobodnom kretanju usluga.

Suprotno internim pravilima Komisije nakon istrage na vlastitu inicijativu Europskog ombudsmana o postupku iz članka 226., pritužba nije registrirana. Podnositelj pritužbe primio je samo odgovor načelnika odjela DG TREN-a koji je potvrdio pritužbu bez upućivanja na službenu registraciju u Glavnom tajništvu. U tom je dopisu od 20. prosinca 2001. navedeno da se odgovor o meritumu neće poslati prije kraja veljače 2002. U dopisu je navedeno i da do 1. siječnja 2004. (prijelazno razdoblje) Grčka može primjenjivati restriktivnije odredbe od onih iz Uredbe. Podnositelj pritužbe smatra da je to bilo pogrešno i u suprotnosti sa stajalištem Komisije iznesenim u dopisu koji je povjerenik de Palacio uputio grčkom ministru trgovine Marine g. Papoutsisu. U skladu s tim dopisom pomaknut je datum 1. siječnja 2004., a novi datum liberalizacije bio je 1. studenoga 2002., kako je propisano grčkim zakonom.

Podnositelj pritužbe uputio je 24. siječnja 2002. Ombudsmanu sljedeća tri zahtjeva:

1. Pritužba od 10. prosinca 2001. trebala bi biti službeno registrirana, a službe Komisije trebale bi poslati odgovarajući dopis u kojem se navodi registracijski broj dodijeljen pritužbi.

2. Komisija bi trebala odgovoriti na sadržaj pritužbe poštujući rokove utvrđene u Kodeksu dobrog administrativnog postupanja.

3. Komisija bi trebala odgovoriti na pitanja o ozbiljnoj gospodarskoj šteti koju će članovi Unije brodovlasnika pretrpjeti zbog zloupotrebe odredbi grčkog zakona. U tom je pogledu podnositelj pritužbe postavio pitanje o odgovornosti Komisije u skladu s člankom 288. Ugovora o EZ-u.

INQUIRY

Mišljenje Komisije

Komisija je najprije podsjetila na kontekst pritužbe: Nakon stupanja na snagu Uredbe Vijeća 3577/92/EEZ od 7. prosinca 1992. (SL L 364 od 12. prosinca 1992., str. 7.), pomorska kabotaža postupno je liberalizirana u Zajednici. Od 1. siječnja 1999. jedina su preostala zaštićena trgovina, do 1. siječnja 2004., dvije otočne usluge kabotaže u Grčkoj: redovne putničke i trajektne usluge i usluge koje pružaju plovila manja od 650 gt (vidjeti članak 6. stavak 3. Uredbe).

Grčka je 27. lipnja 2001. objavila Zakon 2932/2001 kojim su te dvije usluge liberalizirane od 1. studenoga 2002. Službe Komisije i podnositelj pritužbe slažu se da se Zakonom 2932/2001 te trgovine ne liberaliziraju u potpunosti. Stoga podnositelj pritužbe smatra da se ovim zakonom od sada krši Uredba Vijeća 3577/92, dok službe Komisije tvrde da će se tim zakonom Uredba kršiti od 1. siječnja 2004. samo ako ostane nepromijenjena. Mišljenje službi Komisije temelji se na vrlo jasnom tekstu članka 6. stavka 3. Uredbe.

Što se tiče činjenica iz pritužbe, Komisija je primijetila da je pritužba od 10. prosinca 2001. upućena Glavnom tajništvu, Glavnoj upravi za tržišno natjecanje (GU COMP) i Glavnoj upravi za energetiku i promet (GU TREN).

U skladu s Kodeksom dobrog administrativnog postupanja, prvi odgovor podnositelju pritužbe poslao je 20. prosinca 2001. načelnik odjela zadužen za spis u DG TREN-u. U tom je dopisu navedeno sljedeće: odjel nadležan za spis, datum (kraj veljače 2002.) do kojeg će podnositelj pritužbe dobiti potpuni odgovor uzimajući u obzir potrebu za prevođenjem dokumenta na grčki jezik i potrebu za savjetovanjem s drugim službama Komisije. GU TREN također je u svojem odgovoru naveo da je, u skladu s člankom 6. stavkom 3. Uredbe, Grčka do 1. siječnja 2004. morala u potpunosti liberalizirati svoju otočnu kabotažu.

GU TREN 19. prosinca 2001. obavijestio je Glavno tajništvo Komisije da se pritužba ne bi trebala evidentirati jer se predmetna pritužba može podnijeti tek nakon 1. siječnja 2004. Podnositelj pritužbe je 5. veljače 2002. dopisom obaviješten da će dobiti jedan odgovor za svoja dva dopisa povezana sa Zakonom 2932/2001.

DG TREN poslao je potpuni odgovor podnositelju pritužbe 19. veljače 2002. U svojem odgovoru GU TREN naveo je da će Komisija pokrenuti postupak zbog povrede ako grčka tijela 2004. ne postupe u skladu s Uredbom o kabotaži. Službene mjere protiv Grčke mogu se poduzeti tek 2004. U međuvremenu su službe Komisije u kontaktu s grčkim nadležnim tijelima kako bi raspravile o različitim pitanjima o kojima je riječ (dopis upozorenja poslan je grčkim nadležnim tijelima 17. prosinca 2001.).

Komisija se pozvala na izjavu podnositelja pritužbe da je sama povjerenica de Palacio priznala da bi Grčka trebala u potpunosti liberalizirati trgovinu od 2002., a ne od 2004. Kada je povjerenik 6. lipnja 2001. pisao g. Papoutsisu, grčki zakon još nije donesen. Povjerenica je tada smatrala da grčke vlasti namjeravaju u potpunosti liberalizirati trgovinu te je u svojem dopisu iznijela neke komentare u kojima objašnjava što bi se moglo revidirati u nacrtu zakonodavstva kako bi se postigao taj cilj. Međutim, nikada nije izjavila da su grčke vlasti morale u potpunosti liberalizirati trgovinu od 2002. jer su se obvezale na usvajanje tog novog zakonodavstva. Na kraju su grčke vlasti u određenoj mjeri, ali ne u potpunosti, liberalizirale svoju trgovinu. Odlučili su da neće izmijeniti svoj nacrt u skladu s prijedlogom povjerenika. Do 2004. to je potpuno dopušteno Uredbom o kabotaži.

Kad je riječ o tvrdnjama podnositelja pritužbe, Komisija je iznijela sljedeće primjedbe:

1. Kad je riječ o tvrdnji o registraciji pritužbe, Komisija je primijetila da su njezine službe znale da pritužba neće biti dopuštena prije 2004. Stoga nisu registrirali dopis kao pritužbu. Tekst Uredbe toliko je jasan u vezi s tim pitanjem da ne ostavlja prostora za tumačenje. Međutim, to ne znači da su službe Komisije ostale neaktivne. Oni su stupili u kontakt s grčkim vlastima čak i prije nego što su primili pritužbu kako bi pokušali unaprijed riješiti probleme koji bi se inače pojavili 2004. godine.

Čak i da pritužba nije registrirana, Komisija priznaje da bi stroga primjena njezinih obveza prema Ombudsmanu (1) mogla opravdati registraciju pritužbe. Zbog toga su ga službe Komisije registrirale 10. travnja 2002. (pritužba 2002/44/17). Osim toga, Komisija je željela naglasiti da je 20. ožujka 2002. donijela Komunikaciju Parlamentu i Europskom ombudsmanu o odnosima s podnositeljem pritužbe u vezi s povredama prava Zajednice [COM(2002)141], čime je ispunila obveze preuzete u njezinu odgovoru od 15. svibnja 2001. (SG(2001)D/600306) na kritike koje je Europski ombudsman iznio pri zaključenju pritužbe 995/98/OV. U točki 3. ove Komunikacije utvrđene su iznimke od načela registracije kao pritužbe.

2. Kad je riječ o tvrdnji o meritumu odgovora u roku za primjenu Kodeksa dobrog administrativnog postupanja, GU TREN smatra da je Kodeks poštovan: Podnositelju pritužbe poslalo je preliminarni odgovor u roku od dva tjedna od primitka pritužbe. U replici je navela da će pritužba biti dopuštena tek 2004. te je objasnila da će nakon prijevoda i savjetovanja s drugim službama Komisije krajem veljače 2002. biti poslan detaljniji odgovor. Taj je rok poštovan jer je drugi dopis poslan 19. veljače 2002. Sve je to u skladu s Kodeksom dobrog administrativnog postupanja.

3. Kad je riječ o mogućoj ozbiljnoj gospodarskoj šteti koju će pretrpjeti članice Unije zbog zlouporabe odredbi grčkog zakona i odgovornosti Komisije u skladu s člankom 288. Ugovora, GU TREN u svojem je drugom odgovoru podnositelju pritužbe objasnio da bi se svi zahtjevi za moguću štetu trebali rješavati na nacionalnoj razini jer Komisija nema ovlasti u tom području. U svakom slučaju, ne vidi na kojoj bi se pravnoj osnovi Grčka osudila jer se Uredbom o kabotaži Grčkoj izričito dopušta odstupanje od načela slobode pružanja usluga do 2004. GU TREN zaključio je da bi zahtjev povezan s gospodarskom štetom trebalo podnijeti nacionalnom sudu.

Službenici Komisije u ovom slučaju nisu prouzročili štetu pa se članak 288. Ugovora o EZ-u ne primjenjuje.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Podnositelj pritužbe primijetio je da njegova prvotna pritužba od 10. prosinca 2001. u vezi s odredbama Zakona 2932/2001 do danas nije bila evidentirana i da je na nju odgovoreno na odgovarajući način. U dopisu koji je Komisija 3. svibnja 2002. poslala podnositelju pritužbe posebno se ne navodi niz važnih i štetnih odredbi Zakona 2932/2001 navedenih u pritužbi od 14 stranica od 10. prosinca 2001. Komisija bi trebala istražiti te aspekte s obzirom na odredbe Ugovora i sudsku praksu Suda, a ne ograničiti ispitivanje u kontekstu Uredbe 3577/92/EEZ.

Podnositelj pritužbe smatra da bi tržište otočne kabotaže u Grčkoj trebalo liberalizirati do 1. studenoga 2002. u skladu s odredbama članka 1. Zakona 2932/2001 kojim se u Grčkoj provodi Uredba 3577/92/EEZ.

Podnositelj pritužbe tvrdio je da je DG TREN prekršio Kodeks dobrog administrativnog postupanja i interna pravila Komisije o postupanju s pritužbama te da postoje razlozi za primjenu članka 288. Ugovora o EZ-u jer Komisija, uz pitanje roka za donošenje uredbe, odbija poduzeti hitne mjere čak i za povrede članaka Ugovora i sudske prakse Suda.

Podnositelj pritužbe naposljetku je skrenuo pozornost na proturječnosti između dopisa Komisije od 19. veljače 2002. (iz Glavne uprave za energetiku i promet) u kojem se podnositelju pritužbe predlaže da sklopi ugovor s g. Moaverom Milanesijem, direktorom Glavne uprave za tržišno natjecanje, i dopisa Glavne uprave za tržišno natjecanje od 28. veljače 2002. u kojem se navodi da problem koji je istaknuo podnositelj pritužbe nije u nadležnosti Glavne uprave za tržišno natjecanje, već u nadležnosti Glavne uprave za energetiku i promet. Podnositelj pritužbe smatra da je taj način postupanja s njegovom pritužbom jasan pokazatelj nedostatka koordinacije i savjetovanja među službama Komisije koji negativno utječe na njegove interese.

ODLUKA

1 Zahtjev za upis prigovora

1.1 Podnositelj pritužbe tvrdi da bi njegova pritužba od 10. prosinca 2001. trebala biti službeno registrirana te da bi službe Komisije trebale poslati odgovarajući dopis u kojem se navodi registracijski broj dodijeljen pritužbi.

1.2 Komisija je primijetila da je, s obzirom na to da su njezine službe znale da pritužba neće biti dopuštena prije 2004., odlučila ne registrirati dopis podnositelja pritužbe kao pritužbu. Međutim, Komisija je prepoznala da bi stroga primjena njezinih obveza prema Ombudsmanu u okviru istrage na vlastitu inicijativu 303/97/PD opravdala registraciju pritužbe. Stoga su njegove službe upisale pritužbu 10. travnja 2002. (referentna oznaka 2002/44/17).

1.3 U svojim obvezama prema Ombudsmanu u okviru istrage na vlastitu inicijativu o administrativnim postupcima Komisije za rješavanje pritužbi koje se odnose na kršenje prava Zajednice u državama članicama (2), Komisija se obvezala a) evidentirati sve pritužbe i da neće biti iznimaka od ovog pravila i b) potvrditi primitak dopisom podnositelju pritužbe s priloženim prilogom u kojem se objašnjavaju pojedinosti postupka zbog povrede.

1.4 U ovom slučaju Komisija (GU za energetiku i promet) odgovorila je 20. prosinca 2001. samo priznajući dopis podnositelja pritužbe. Stoga se čini da Komisija u tom trenutku nije poštovala svoju obvezu registracije pritužbe i dostavljanja podnositelju pritužbe priloga u kojem se navode pojedinosti postupka zbog povrede obveze.

1.5 Međutim, pozivajući se na svoje obveze u istrazi na vlastitu inicijativu kao i na komunikaciju koju je donijela 20. ožujka 2002. o odnosima s podnositeljem pritužbe u vezi s povredama prava Zajednice, Komisija je konačno zaprimila pritužbu 10. travnja 2002. (referentna oznaka 2002/44/17). Čak i ako Komisija nije obavijestila podnositelja pritužbe o toj činjenici dopisom, čini se da su te informacije dostavljene podnositelju pritužbe putem mišljenja Komisije poslanog Ombudsmanu. Stoga se čini da je Komisija ispravila svoj raniji propust i da nisu potrebne daljnje istrage.

2 Zahtjev za odgovor o meritumu pritužbe u rokovima iz Kodeksa o dobrom ponašanju zaposlenih
u upravi

2.1 Podnositelj pritužbe tvrdi da bi Komisija trebala odgovoriti na sadržaj pritužbe poštujući rokove utvrđene u Kodeksu dobrog administrativnog postupanja.

2.2 Komisija je navela da je podnositelju pritužbe poslala preliminarni odgovor u roku od dva tjedna od primitka pritužbe. Navela je da će se detaljniji odgovor poslati krajem veljače 2002. Taj je rok poštovan jer je drugi dopis poslan 19. veljače 2002. Komisija je stoga zaključila da je djelovala u skladu s Kodeksom dobrog administrativnog postupanja.

2.3 Kao prvo, Ombudsmanica želi istaknuti da su za korespondenciju podnositelja pritužbi o kršenju prava Zajednice od strane država članica posebna pravila sadržana u obavijesti Komisije "Nepoštovanje prava Zajednice od strane države članice: standard za podnošenje pritužbi Europskoj komisiji” (SL 1999., C 119/5), koja je objavljena nakon istrage Europskog ombudsmana o tom pitanju. Ta su pravila pojašnjena i konsolidirana u Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu i Europskom ombudsmanu od 20. ožujka 2002. o odnosima s podnositeljem pritužbe u vezi s povredama prava Zajednice (COM(2002)141)(3).

2.4 U pogledu roka za obavješćivanje podnositelja pritužbe o daljnjem postupanju u vezi s pritužbama koje se temelje na povredi prava Zajednice, i u obavijesti i u Komunikaciji navodi se da će Komisija obavijestiti podnositelja pritužbe o ishodu predmeta u roku od jedne godine od datuma evidentiranja pritužbe (4).

2.5 U ovom se slučaju čini da je, čak i ako je Komisija podnositelju pritužbe već 19. veljače 2002. poslala meritorni odgovor u vezi s Uredbom 3577/92, pritužba službeno registrirana tek 10. travnja 2002. (ref. 2002/44/17). Stoga se čini da rok od jedne godine u kojem Komisija mora zauzeti stajalište o navodima o povredi članka 49. Ugovora o EZ-u, kao i sudska praksa Suda o slobodnom kretanju usluga, još nije istekao. Ombudsman također napominje da bi Komisija u tom okviru mogla razjasniti točke koje je podnositelj pritužbe iznio u svojim očitovanjima u pogledu mogućih proturječnosti između dopisa Komisije od 19. veljače 2002. i 28. veljače 2002. Stoga nije utvrđen nijedan slučaj nepravilnosti u postupanju s obzirom na taj aspekt predmeta.

2.6 Ako podnositelj pritužbe ne primi suštinski odgovor na preostale navode u roku od jedne godine, mogao bi razmotriti podnošenje nove pritužbe Ombudsmanu.

3 Tvrdnja o odgovornosti Komisije na temelju članka 288. Ugovora o EZ-u

3.1 Podnositelj pritužbe tvrdi da bi Komisija trebala odgovoriti na pitanja o ozbiljnoj gospodarskoj šteti koju će članovi Unije brodovlasnika uskoro pretrpjeti zbog zloupotrebe odredbi grčkog zakona. U tom je pogledu podnositelj pritužbe postavio pitanje o odgovornosti Komisije u skladu s člankom 288. Ugovora o EZ-u.

3.2 Komisija je u svojem drugom odgovoru podnositelju pritužbe objasnila da bi sve zahtjeve za moguću štetu trebalo podnijeti nacionalnom sudu jer Komisija nema ovlasti u tom području. Komisija ne vidi na kojoj bi se pravnoj osnovi Grčka osudila jer se Uredbom o kabotaži Grčkoj izričito dopušta odstupanje od načela slobode pružanja usluga do 2004. Komisija je nadalje navela da u ovom slučaju nije bilo štete koju su prouzročili službenici Komisije.

3.3 Članak 288. stavak 2. Ugovora o EZ-u propisuje da "u slučaju izvanugovorne odgovornosti, Zajednica, u skladu s općim načelima koja su zajednička pravima država članica, nadoknađuje svaku štetu koju njezine institucije ili službenici prouzroče pri obavljanju svojih dužnosti".

3.4 Ombudsmanica smatra da podnositelj pritužbe nije dostavio dokaze koji bi pokazali da su ispunjeni uvjeti za izvanugovornu odgovornost Komisije. Stoga nije utvrđen nijedan slučaj nepravilnosti u postupanju s obzirom na taj aspekt predmeta.

4 Zaključak

Na temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s tom pritužbom čini se da nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Komisije.

Tvoje iskreno,

 

Jacob SÖDERMAN

---

(1) Odgovor Komisije na istragu Europskog ombudsmana na vlastitu inicijativu o administrativnim postupcima Komisije u vezi s pritužbama građana na nacionalna tijela od 24. srpnja 1997. (SG/D(97)34766); Odluka Europskog ombudsmana o zaključenju od 13. listopada 1997. (ref. 303/97/PD).

(2) 303/97/PD, Godišnje izvješće Europskog ombudsmana za 1997., str. 270.

(3) SL 2002, C 244/05.

(4) Točka 8. Komunikacije.