Poštovani gospodine C.,

Dana 9. siječnja 2002. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu u ime ASCONTEX-a. Odnose se na Komisijino upravljanje projektom EURESPRIT-IBEX 970510001 IT.

Pritužbu sam 28. veljače 2002. proslijedio predsjedniku Europske komisije. Europska komisija poslala je svoje mišljenje 7. svibnja 2002. Proslijedila sam vam ga s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 12. srpnja 2002.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

Podnositelj pritužbe predsjednik je Upravnog odbora društva ASCONTEX (Associazione Consorzi Tessili). ASCONTEX-u su dodijeljena bespovratna sredstva u iznosu od 500 000 EUR. Primio je predujam u iznosu od 200 000 EUR. Ova bespovratna sredstva bila su namijenjena organizaciji međunarodnog sajma tekstilne industrije. Taj sajam nikada nije održan i ASCONTEX je pisao Komisiji kako bi planirao promjene u projektu. Komisija je obavijestila ASCONTEX da će osigurati povrat predujmova. ASCONTEX se u nekoliko navrata obratio Komisiji kako bi pregovarao o mogućnosti ponovnog razmatranja i izrade novih planova za organizaciju sajma. Osim toga, ASCONTEX je poslao privremeno izvješće koje je pokazalo da je već snosio troškove povezane s organizacijom događanja i da stoga ne bi bilo moguće vratiti cijeli predujam. Unatoč opetovanim zahtjevima, Komisija navodno nikada nije odgovorila na točke koje je istaknuo ASCONTEX. Podnositelj pritužbe stoga je podnio pritužbu Europskom ombudsmanu i tvrdio da se Komisija nije pravilno bavila projektom. Navodno nije ocijenio privremeno izvješće poslano u listopadu 1999. Također je navodno propustila ocijeniti predložene izmjene projekta i time ugrozila projekt.

Podnositelj pritužbe tvrdio je da će se spis ponovno otvoriti i da će se ponovno izračunati iznosi koje treba vratiti.

INQUIRY

Komisija je u velikoj mjeri razmijenila dopise s ASCONTEX-om. Priložila je presliku cjelokupne korespondencije koja se odvijala između prosinca 1998. i prosinca 2001. Mišljenje Europske komisije o pritužbi sažeto je glasilo:

Komisija je privremena izvješća koja je predstavio ASCONTEX smatrala neodgovarajućima te je podnositelj pritužbe više puta obaviješten o razlozima za to. Budući da nije bilo bitnih informacija, Komisija nije mogla prihvatiti izvješće i isplatiti drugo plaćanje u iznosu od 30 % bespovratnih sredstava.

Informacije koje nedostaju i koje su u više navrata zatražene od podnositelja pritužbe bile su sljedeće:

- popis pokretača i MSP-ova koji sudjeluju u projektu i koji su definitivno registrirani;

- financijsko izvješće koje uključuje popratne dokaze o rashodima.

Podnositelj pritužbe znao je za važnost tih informacija. Spomenuta je u vodiču za voditelje IBEX projekta, u priručniku za IBEX projekte i u izjavi koju su potpisali korisnici bespovratnih sredstava.

Podnositelj pritužbe obaviješten je da bi nedostavljanje potrebnih informacija podrazumijevalo poništenje bespovratnih sredstava i povrat predujma. U dopisu od 18. listopada 2001. podnositelj pritužbe smatrao je da je Komisijin zahtjev za popis pokretača bio besmislen u toj fazi projekta. Međutim, podnositelj pritužbe prihvatio je postupak u svojoj izjavi i u projektu.

Na kraju je ASCONTEX poslao sinopsis svojih rashoda, ali bez popratnih dokaza, koji su i dalje bili nezadovoljavajući. Nadalje, Komisiji nikad nije dostavljen popis pokretača.

Ovo je prvi put da podnositelj pritužbe krivi Komisiju za poteškoće u projektu. U ranoj fazi projekta postalo je očito da će organizacija sajma biti teška. Podnositelj pritužbe pripisao ga je poteškoćama u tekstilnom sektoru. S obzirom na svoju obvezu dobrog financijskog upravljanja sredstvima Zajednice, Komisija je pratila projekt. Prije nego što je odlučila povući bespovratna sredstva, Komisija je uspostavila dijalog s korisnikom. Prvi dopis poslan je 14. prosinca 1999., a od podnositelja pritužbe zatraženo je da dostavi prethodno navedene informacije.

Odlučivši da neće ponovno otvoriti projekt i ponovno pregovarati o njemu, Komisija je iskoristila svoje diskrecijske ovlasti. Nedostaci u organizaciji projekta, nemogućnost ASCONTEX-a da se pridržava obveza i neuspjeh u povezivanju s IBEX-ovim sajmom u Londonu, motivirali su ovu odluku. Osim toga, čak i podnositelj pritužbe u svojoj pritužbi priznaje da razumije potrebu za okončanjem projekta.

Kad je riječ o iznosu povrata, Komisija ističe da se bespovratna sredstva dodjeljuju za realizaciju projekta. U ovom slučaju projekt nije realiziran, a ASCONTEX-ovi pokušaji pronalaženja alternativnih rješenja samo su povećali rashode. Rashodi za pokušaje organiziranja sajma ne uzimaju se u obzir ako projekt ne uspije.

Europski ombudsman proslijedio je mišljenje Europske komisije podnositelju pritužbe s pozivom na očitovanje. U svojem odgovoru od 12. srpnja 2002. podnositelj pritužbe iznio je sljedeća očitovanja:

Razmjenu prepiske ne bi trebalo ocjenjivati prema njezinu opsegu, već prema njezinu sadržaju. Podnositelj pritužbe smatra da je u listopadu 1999., u svojoj trećoj verziji privremenog izvješća, ASCONTEX Komisiji dostavio zatražene informacije. Međutim, to izvješće nije spomenuto u korespondenciji Komisije prije 4. listopada 2001. U svakom slučaju, Komisija nikad nije dostavila detaljne primjedbe na izvješće, predstavljene mjere i prihvatljivost rashoda. Nadalje, podnositelj pritužbe želi istaknuti koliko je vremena proteklo između dopisa ASCONTEX-a od 10. siječnja i 10. travnja 2000. u kojima je predložio nove alternative za projekt i odgovora Komisije od 14. kolovoza 2000. ASCONTEX smatra da je to prekomjerno kašnjenje dovelo u pitanje projekt.

ASCONTEX ne dovodi u pitanje činjenicu da nije dostavio popis pokretača. Međutim, taj bi popis bio besmislen bez prethodne procjene Komisije o izvješću i predloženim izmjenama projekta.

Kad je riječ o obvezi dostavljanja popratnih dokaza za rashode, mora se istaknuti da se, prema priručniku o projektima IBEX-a, te informacije dostavljaju samo uz završno izvješće. Nepostojanje popratnih dokaza stoga nije prihvatljiv argument.

Kako bi očuvao dobre odnose s Komisijom, ASCONTEX doista nikada nije postavio pitanje odgovornosti Komisije za poteškoće u projektu. Nadalje, Komisija nikad nije raspodijelila cjelokupnu odgovornost. Međutim, Komisija nije zauzela stajalište o izvješćima i prijedlozima ASCONTEX-a te nije odgovorila na njegove dopise u razumnom roku. Time se ugrožava projekt.

Podnositelj pritužbe zadržao je svoju tvrdnju.

ODLUKA

1.1 Podnositelj pritužbe tvrdio je da se Komisija nije pravilno bavila projektom. Navodno nije ocijenio privremeno izvješće poslano u listopadu 1999. Također je navodno propustila ocijeniti predložene izmjene projekta i time ugrozila projekt.

1.2 Komisija je obavijestila Ombudsmana da je održala veliku razmjenu pisama s ASCONTEX-om. Komisija je privremena izvješća koja je predstavio ASCONTEX smatrala neodgovarajućima. Od društva ASCONTEX zatraženo je da dostavi konkretne informacije koje nikada nije dostavilo iako se pretplatilo na uvjete projekta. ASCONTEX je obaviješten da bi nedostavljanje traženih informacija moglo dovesti do povlačenja bespovratnih sredstava.

1.3 Ombudsmanica napominje da je, prema Praktičnom vodiču za voditelje projekata IBEX-a, priručnik o projektima IBEX-a i izjava koju su potpisali korisnici bespovratnih sredstava, i predprivremeno izvješće i privremeno izvješće morali sadržavati popis poduzeća koji je Komisija opetovano tražila. Argument podnositelja pritužbe, prema kojem te informacije nisu imale smisla u toj fazi postupka, stoga nije potkrijepljen primjenjivim odredbama.

1.4 Ombudsmanica je temeljito ispitala dokumentaciju koju su dostavili podnositelj pritužbe i Komisija. Od siječnja 1999. čini se da razmjena dopisa između ASCONTEX-a i Komisije pokazuje da se dopisi i izvješća koje je podnio ASCONTEX redovito ispituju i da se na njih odgovara. Zahtjev za popis poduzeća ponavlja se tijekom cijelog postupka.

1.5 Ombudsmanica napominje da je nakon što je Komisija primila treću verziju privremenog izvješća ponovno zatražila iste informacije. Podnositelj pritužbe priznao je da zatražene informacije nikad nisu dostavljene. Stoga se čini da je zahtjev Komisije razuman i dosljedan. Ništa ne upućuje na to da Komisija nije na odgovarajući način obradila izvješće.

1.7 Osim toga, čini se da primjenjive odredbe ne omogućuju Komisiji da odstupi od uvjeta projekta i zanemari informacije koje nedostaju u toj fazi postupka. Zahtjevi Komisije da primi popis poduzeća prije nego što odgovori na predložene alternative čine se razumnima. Ombudsman stoga zaključuje da ne postoje dokazi o nepravilnostima u postupanju u pogledu tog aspekta predmeta.

2.1 Podnositelj pritužbe tvrdi da bi Komisija trebala ponovno razmotriti svoju odluku o povlačenju bespovratnih sredstava i ponovno izračunati iznose koje treba nadoknaditi s obzirom na rashode ASCONTEX-a.

2.2 Komisija je tvrdila da je upotrijebila svoje diskrecijske ovlasti kako bi odlučila o povratu plaćanja ASCONTEX-u za projekt koji nije bio uspješan. Nedostaci u organizaciji projekta, nemogućnost ASCONTEX-a da se pridržava obveza i neuspjeh u povezivanju s IBEX-ovim sajmom u Londonu, motivirali su njegovu odluku. Komisija smatra da se rashodi mogu uzeti u obzir samo ako je projekt uspješno dovršen.

2.3 U tom je kontekstu pitanje jesu li, unatoč neuspjehu projekta, troškovi ASCONTEX-a prihvatljivi ugovorne prirode. U tom pogledu Ombudsman podsjeća na svoj pristup ugovornim sporovima:

U skladu s člankom 195. Ugovora o EZ-u Europski ombudsman ovlašten je primati pritužbe „koje se odnose na slučajeve nepravilnosti u postupanju institucija ili tijela Zajednice”. Ombudsmanica smatra da do nepravilnosti u postupanju dolazi kada javno tijelo ne postupa u skladu s pravilom ili načelom koje je za njega obvezujuće. Nepravilnost se stoga može utvrditi i kada je riječ o ispunjavanju obveza koje proizlaze iz ugovora koje su sklopile institucije ili tijela Zajednica.

Međutim, Ombudsman smatra da je opseg nadzora koji može provesti u takvim slučajevima nužno ograničen. Konkretno, Europski ombudsman smatra da ne bi trebao nastojati utvrditi je li bilo koja od stranaka prekršila ugovor ako je to sporno. To bi pitanje mogao učinkovito riješiti samo nadležni sud, koji bi imao mogućnost saslušati argumente stranaka u vezi s relevantnim nacionalnim pravom i ocijeniti proturječne dokaze o svim spornim činjeničnim pitanjima.

Ombudsman stoga smatra da je u predmetima koji se odnose na ugovorne sporove opravdano ograničiti njegovu istragu na ispitivanje je li mu institucija ili tijelo Zajednice pružilo dosljedan i razuman prikaz pravne osnove za svoje djelovanje i zašto smatra da je njegovo stajalište o ugovornom položaju opravdano. Ako je to slučaj, Europski ombudsman zaključit će da njegovom istragom nije otkriven slučaj nepravilnosti u postupanju. Taj zaključak neće utjecati na pravo stranaka da njihov ugovorni spor ispita i mjerodavno riješi nadležni sud.

2.4 U ovom slučaju Komisija se pozvala na članak 24. Uredbe Vijeća 4253/88 (1) prema kojem "Komisija može smanjiti ili obustaviti pomoć u vezi s predmetnom operacijom ili mjerom ako se ispitivanjem otkrije nepravilnost, a posebno znatna promjena koja utječe na prirodu ili uvjete operacije ili mjere za koju nije zatraženo odobrenje Komisije." Uzimajući u obzir da u ovom slučaju projekt nije uspio i da se čini da je Komisija naišla na poteškoće u dobivanju bitnih informacija od ASCONTEX-a, odluka Komisije o povratu sredstava ne čini se nerazumnom. Ombudsman stoga zaključuje da u njegovoj istrazi nije otkriven nijedan slučaj nepravilnosti u postupanju u pogledu tog aspekta pritužbe.

Na temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s tom pritužbom čini se da nije bilo nepravilnosti u postupanju Europske komisije. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

Zaključak pučkog pravobranitelja ne sprečava podnositelja pritužbe da predmet uputi nadležnom sudu.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Europske komisije.

Tvoje iskreno,

Jacob SÖDERMAN

(1) UREDBA VIJEĆA (EEZ) br. 4253/88 od 19. prosinca 1988. o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe (EEZ) br. 2052/88 u pogledu koordinacije aktivnosti različitih strukturnih fondova među njima samima te s aktivnostima Europske investicijske banke i drugih postojećih financijskih instrumenata – SL L 374, 31.12.1988.