Poštovani gospodine M.,

Dana 20. lipnja 2001. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu u vezi s uvozom televizijskih prijamnika u boji iz Turske u EU, primjenom pravila o nepovlaštenom podrijetlu i antidampinškim mjerama.

Pritužbu sam 29. kolovoza 2001. proslijedio predsjedniku Europske komisije. Dana 17. listopada 2001. poslali ste mi dodatne informacije. Komisija je svoje mišljenje poslala 14. prosinca 2001. Proslijedila sam vam ga s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 11. veljače 2002. Dana 30. travnja 2002. zatražio sam od Komisije dodatne informacije. Komisija je svoje daljnje mišljenje poslala 3. lipnja 2002. Proslijedila sam vam ga s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 17. lipnja 2002.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

Podnositelj pritužbe podnio je pritužbu Europskom ombudsmanu u ime proizvođača europskih televizija u boji u suradnji (POETIC) u lipnju 2001. Predmet se odnosio na uvoz televizijskih prijamnika u boji (CTV) iz Turske, uvezenih u EU bez carine, na temelju pretpostavke da televizijski prijamnici potječu iz Turske i da su dobili povlašteni tretman u skladu s pravilima o podrijetlu.

Podnositelj pritužbe uputio je na povezanu presudu Prvostupanjskog suda (1) u kojoj je Komisija, kad je naposljetku utvrdila da CTV-ovi nisu podrijetlom iz Turske, naložila državama članicama da zatraže plaćanje carina od društava koja su uvezla televizijske prijamnike. Komisija je konačnim odlukama izjavila da bi carine trebalo naplatiti, a nacionalna tijela o tome su naknadno obavijestila pojedinačna društva. Uvoznici su podnijeli žalbu na te odluke Prvostupanjskom sudu, koji ih je poništio (2). Podnositelj pritužbe naglasio je da je Prvostupanjski sud kritizirao Komisiju zbog nemarnog praćenja Sporazuma o pridruživanju (3), što je pridonijelo pojavi nepravilnosti u vezi s uvozom CTV-ova iz Turske (4). Kad je riječ o pravnom položaju Komisije u pogledu primjene pravila o nepovlaštenom podrijetlu na Tursku, podnositelj pritužbe nije se složio, ali je naveo da nije dio pritužbe Ombudsmanu. Podnositelj pritužbe istaknuo je i da su proizvođači televizijskih prijamnika Komisiji podnijeli antidampinšku pritužbu protiv turskih CTV-ova.

U tom je kontekstu podnositelj pritužbe naveo da je Komisija najavila da će pri utvrđivanju antidampinških mjera uzeti u obzir nepovlašteno podrijetlo. Podnositelj pritužbe smatra da to podrazumijeva da Komisija primjenjuje antidampinške pristojbe na proizvode koji se izvoze iz Turske, ali su podrijetlom iz Malezije, Narodne Republike Kine, Republike Koreje, Singapura i Tajlanda. Od 1995. antidampinške pristojbe primjenjuju se na sav uvoz podrijetlom iz tih zemalja. Unatoč tome, Komisija nije naplatila antidampinške pristojbe na proizvode uvezene preko Turske, koja je, prema stajalištu Komisije, imala podrijetlo predmetnih zemalja. To je dovelo do nenaplaćivanja dospjelih pristojbi, a europska industrija nije bila primjereno zaštićena od dampinga. Takvo nemarno ponašanje bilo je u skladu s nepravilnostima u postupanju podnositelja pritužbe. Izračun podnositelja pritužbe pokazao je da je Komisija time propustila prikupiti iznos od € 200 milijuna EUR za zaštitu koju europska industrija uživa na temelju Uredbe 710/95/EZ o uvođenju konačne antidampinške pristojbe na uvoz CTV-a podrijetlom iz Malezije, Narodne Republike Kine, Republike Koreje, Singapura i Tajlanda (5).

Podnositelj pritužbe bezuspješno se obratio Komisiji sa svojim stajalištima.

Ukratko, podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija od 1995. nije naplatila nikakve antidampinške pristojbe koje su, prema njegovu mišljenju, dospjele na proizvode uvezene iz Turske. Podnositelj pritužbe zatražio je hitne mjere za retroaktivnu naplatu pristojbi i naknadu za proizvođače iz EU-a koji su pretrpjeli dampinške cijene.

INQUIRY

Ombudsmanica je Komisiji poslala pritužbu radi mišljenja o pitanju nenaplaćivanja antidampinških pristojbi. Ombudsmanica je smatrala da je to pitanje odvojeno od pitanja u predmetu koji se vodio pred Prvostupanjskim sudom, koji se bavio pitanjem plaćanja carina određenih društava. Nadalje, u pogledu pitanja trebaju li se pravila o nepovlaštenom podrijetlu primjenjivati na Tursku, podnositelj pritužbe izrazio je da to pitanje nije dio pritužbe.

Mišljenje Komisije

Komisija je u svojem mišljenju prvotno istaknula da su antidampinški ispitni postupci uređeni posebnim pravilima sadržanima u Uredbi 384/96/EZ (6) i Sporazumu WTO-a o provedbi članka VI. GATT-a. Te ispitne postupke karakteriziraju strogi postupovni zahtjevi i sveobuhvatna prava zainteresiranih strana, kao što je podnositelj pritužbe, na informacije i sudjelovanje. Komisija je istaknula i da podnositelj pritužbe može pokrenuti postupak pred Prvostupanjskim sudom.

Komisija je zatim objasnila pojedinosti POETIC-ove antidampinške pritužbe podnesene Komisiji u lipnju 2000. Antidampinška pritužba podnesena je u skladu s člankom 4. stavkom 1. i člankom 5. stavkom 4. Uredbe 384/96/EZ, a Komisija je naknadno u Službenom listu objavila obavijest o pokretanju antidampinškog postupka u vezi s uvozom u Zajednicu CTV-ova podrijetlom iz Turske ili izvezenih iz Turske (7). Zainteresirane strane dobile su priliku iznijeti svoja stajališta u pisanom obliku i zatražiti raspravu. Komisija je zatražila i provjerila sve podatke koje je smatrala potrebnima za svoj ispitni postupak. Posjeti radi provjere obavljeni su u prostorima proizvođača Zajednice, turskih izvoznika i uvoznika u Zajednici.

Osim toga, u travnju 2000. pokrenut je ispitni postupak zbog predstojećeg isteka mjera i privremeni ispitni postupak u skladu s člankom 11. stavcima 2. i 3. Uredbe 384/96/EZ u vezi s antidampinškim mjerama koje se primjenjuju na uvoz CTV-ova podrijetlom iz Malezije, Narodne Republike Kine, Republike Koreje, Singapura i Tajlanda (8).

Kad je riječ o nalazima Komisije u tom području, Komisija je iznijela sljedeće. CTV-ovi često uključuju sastavne dijelove i dijelove podrijetlom iz zemalja koje nisu zemlja proizvodnje ili sastavljanja gotovog proizvoda, tako da se CTV-ovi mogu smatrati proizvodima podrijetlom iz zemlje koja nije zemlja proizvodnje ili sastavljanja. U skladu s dosljednom praksom Zajednice i u skladu s člankom 1. stavkom 3. Uredbe 384/96/EZ, ispitivanje podrijetla CTV-a izvezenih iz Turske bilo je dio antidampinškog ispitnog postupka. Podrijetlo je ispitano s obzirom na članak 22. Uredbe 2913/92/EEZ (9) kojim je utvrđeno da se pravila o nepovlaštenom podrijetlu primjenjuju na sve instrumente nepovlaštene trgovinske politike, kao što je antidampinška mjera. Nadalje, u skladu s člankom 39. i Prilogom 11. Uredbi 2454/93/EEZ (10) na CTV-ove se primjenjuju posebna pravila o nepovlaštenom podrijetlu.

Ispitnim postupkom Komisije utvrđeno je da podrijetlo svih CTV-ova izvezenih iz Turske u Zajednicu u razdoblju ispitnog postupka (od 1. srpnja 1999. do 30. lipnja 2000.) nije bilo tursko. Podrijetlo su umjesto toga zemlje koje se preispituju (Malezija, Narodna Republika Kina, Republika Koreja, Singapur i Tajland), ostale treće zemlje koje se ne preispituju i Zajednica. Potom je predloženo okončanje postupka. Sve zainteresirane strane, uključujući podnositelja pritužbe, primile su obavijest o konačnim nalazima dopisom od 1. kolovoza 2001. i dobile priliku iznijeti primjedbe i biti saslušane. Primjedbe su propisno uzete u obzir, a konačni nalazi izmijenjeni su u skladu s tim. Odlukom od 28. rujna 2001.(11) Komisija je okončala ispitni postupak. Komisija je zaključila da na temelju pravila o vrijednosti od 35 % CTV-ovi izvezeni iz Turske nisu turskog podrijetla i da nije potrebno uvesti antidampinške mjere.

Kad je riječ o postupku u predmetu, Komisija je naglasila da je u potpunosti poštovala pravo podnositelja pritužbe na obranu jer mu je tijekom cijelog postupka omogućeno da se očituje o bitnim činjenicama i razmatranjima. Nadalje, Komisija nije mogla poduzeti nikakve mjere prije pokretanja antidampinškog ispitnog postupka jer nije imala informacije o nepravilnostima u vezi s CTV-ovima uvezenima iz Turske. Osim toga, Komisija je već 1995. poduzela potrebne mjere kako bi osigurala naplatu antidampinških pristojbi na proizvode podrijetlom iz ostalih trećih zemalja kada se uvoze preko Turske izmjenom teksta integrirane tarife Zajednice (TARIC). Komisija je također skrenula pozornost na postojanje dodatnog mehanizma za kontrolu podrijetla proizvoda koji podliježu antidampinškim mjerama u Zajednici kada se izvoze kroz Tursku. Stoga su uvoznici koji žele podnijeti zahtjev za puštanje takvih proizvoda u slobodni promet obvezni prijaviti svoje nepovlašteno podrijetlo u obliku jedinstvene carinske deklaracije (12).

Komisija je navela da nakon objave nalaza ispitnog postupka, a posebno činjenice da su neki CTV-ovi izvezeni iz Turske podrijetlom iz drugih zemalja na koje se već primjenjuju antidampinške mjere, Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) razmatra pokretanje istrage o tom pitanju.

Komisija je zaključila da je djelovala potpuno u skladu s primjenjivim zakonodavstvom i da nije bilo nepravilnosti u postupanju u njezino ime.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima zadržao svoju pritužbu i iznio opsežne dodatne informacije.

Podnositelj pritužbe napomenuo je da je mišljenje Komisije bilo usmjereno na antidampinški ispitni postupak u vezi s CTV-ovima iz Turske. Naglasio je da se nije namjeravao žaliti na djelovanje određenih službi Komisije, a pritužba se nije odnosila ni na sam antidampinški ispitni postupak ni na način na koji je Komisija djelovala tijekom tog ispitnog postupka. Podnositelj pritužbe naglasio je da se namjeravao žaliti na općenitija pitanja kao što su nedosljednost u zakonodavstvu Zajednice, neprimjerene smjernice o postupcima i neodgovarajući odgovor uprave na te nedostatke kako bi se ispravili propusti u zakonodavstvu i upravljanju carinama, što je dovelo do nenaplaćivanja antidampinških pristojbi.

Prema podnositelju pritužbe, Komisija je već u ranoj fazi znala za nepravilnosti u provedbi Sporazuma o pridruživanju i bila je svjesna činjenice da su nepravilnosti ostale, ali nije postupila u skladu s tim. Podnositelj pritužbe ukratko je dostavio sljedeće pojedinosti. Komisijino upućivanje na nepravilnosti jest Uredba iz listopada 1992.(13), no pravila o podrijetlu postojala su od 1970., a industrija je već 1987. i 1989. obavijestila Komisiju o nepravilnostima povezanima s uvozom iz Turske. Prvostupanjski sud utvrdio je da je Komisija 1987. ili najkasnije u pritužbi podnesenoj u listopadu 1998. znala da se odredbe Sporazuma o pridruživanju i Dodatnog protokola ne poštuju u vezi s izvozom CTV-ova iz Turske (14). Prvostupanjski sud također je utvrdio da Komisija nije osigurala da trgovci Zajednice budu obaviješteni o cjelokupnom zakonodavstvu kada ne objavljuju odluke u Službenom listu te da je, unatoč činjenici da je Komisija raspolagala informacijama koje dosljedno upućuju na postojanje problema, sporo reagirala (15). Nadalje, Komisija je utvrdila nepravilnosti tijekom antidampinškog ispitnog postupka (16) 1994., a Komisija je tada navodno s turskim tijelima dogovorila provedbu Carinskog zakonika Zajednice te se zbog toga situacija radikalno promijenila. Međutim, prema navodima podnositelja pritužbe, turske vlasti nisu znale ništa o preispitanim praksama.

Krajem 1995. započela je završna faza carinske unije i prema podnositelju pritužbe Komisija je znala da turski izvoznici nisu prijavili podrijetlo CTV-ova u skladu s pravilima Zajednice o nepovlaštenom podrijetlu. Podnositelj pritužbe uputio je na izjavu Komisije u postupku pred Prvostupanjskim sudom da bi „pažljivi trgovac trebao sumnjati u valjanost potvrda A.TR.1”. U tom je kontekstu puki dodatak TARIC-u očito bio nedovoljan, a Komisijina izjava o pažljivim trgovcima jasan je pokazatelj da bi se, ako se utvrde nepravilnosti, od Komisije mogle očekivati određene mjere.

Pritužba POETIC-a Komisiji u svibnju 2000. pokazala je da su se uvoz i tržišni udio turskog uvoza znatno povećali, što je u suprotnosti s mišljenjem Komisije iz 1994. da se stanje poboljšalo. Komisija je pokrenula istragu u srpnju 2000., a već u jesen iste godine mogla je utvrditi da je došlo do prijevare. Unatoč tome, Komisija nije djelovala. Tek je u ožujku 2001. iznio svoja utvrđenja, odnosno da su CTV-ovi izvezeni iz Turske deklarirani kao turskog podrijetla, iako je zapravo velik broj tih CTV-ova mogao biti različit od turskog.

Kad je riječ o nalazima Komisije, podnositelj pritužbe naglasio je da je tumačenje Komisije da su pravila o nepovlaštenom podrijetlu primjenjiva na uvoz iz Turske. To je bilo u suprotnosti s mišljenjima turskih izvoznika, turske vlade, uvoznika Zajednice i industrije Zajednice. Podnositelj pritužbe prihvatio je svoje stajalište da se pristojbe mogu naplatiti od 1995. Podnositelj pritužbe utvrdio je nepravilnosti u postupanju u ime Komisije jer nije riješila situaciju, jer interna komunikacija s Glavnom upravom za oporezivanje i carinsku uniju nije uspjela, jer nacionalna carinska tijela nisu bila upozorena i jer je donijela netočne zaključke na temelju svoje nade, a ne stvarnosti.

Kad je riječ o sudjelovanju OLAF-a, podnositelj pritužbe priznao je i cijenio činjenicu da OLAF sada istražuje je li došlo do prijevare, ali je u ime Komisije naglasio kašnjenje u obavješćivanju OLAF-a. Navela je da nije potrebno da Komisija pričeka ishod svojih nalaza prije nego što OLAF pokrene istragu. Takva odgoda bila je nepravilnost u primjeni. Nadalje, industrija je izravno prijavila OLAF-u u rujnu 2001.

Podnositelj pritužbe zaključio je da je pritužba Ombudsmanu podnesena kako bi se dobilo pojašnjenje da je Komisija odgovorna za poduzimanje mjera u slučaju prijevare i proturječnosti između zakonodavstva i prakse.

Daljnje istrage

Nakon pažljivog razmatranja mišljenja Komisije i primjedbi podnositelja pritužbe činilo se da su potrebne dodatne istrage. Ombudsmanica je stoga pozvala Komisiju da dostavi primjedbe o primjedbama u kojima je podnositelj pritužbe naglasio kašnjenje u ime Komisije. Ombudsmanica je od Komisije zatražila i da je obavijesti o svim nedavnim mjerama koje je Komisija poduzela kako bi naplatila antidampinške pristojbe na koje se poziva podnositelj pritužbe. U slučaju da takve mjere nisu poduzete, Ombudsman je od Komisije zatražio da to obrazloži.

Daljnje mišljenje Komisije

Prvo, Komisija je istaknula da podnositelj pritužbe više ne djeluje u ime POETIC-a. Kad je riječ o nedavnim mjerama, Komisija je obavijestila Ombudsmana da je uvela novu mjeru u bazu podataka TARIC koja se primjenjuje od 1. siječnja 2002. Tom se mjerom carinski službenici u državama članicama posebno obavješćuju o svim proizvodima na koje se primjenjuju antidampinške mjere pri uvozu iz Turske. U takvim slučajevima carinski službenici moraju potvrditi, čak i kada se upotrebljavaju automatizirani sustavi carinjenja, je li deklarirano podrijetlo prihvaćeno, tj. jesu li na taj uvoz primijenjene antidampinške mjere.

Nadalje, 25. siječnja 2002. pokrenuta je istraga o navodima podnositelja pritužbe u skladu s člankom 5. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1073/1999 (17) o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF). Taj je ispitni postupak trenutačno u tijeku i Komisija stoga nije mogla dostaviti dodatne primjedbe.

Kad je riječ o navodnom neopravdanom kašnjenju, Komisija je uputila na svoje prvo mišljenje u kojem je navela da je već detaljno objasnila da nije imala potkrijepljene informacije o navodno lažnim izjavama o podrijetlu CTV-ova uvezenih iz Turske prije nego što joj je pritužba poslana. Komisija je smatrala da je reagirala na nalaze da pristojbe na uvoz CTV-ova iz Turske možda nisu naplaćene.

Daljnje primjedbe podnositelja pritužbe

Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima prvo naveo da je za istragu Ombudsmana nevažno je li djelovao u ime POETIC-a ili ne. Podnositelj pritužbe naglasio je da se pritužba odnosila na pitanje može li Komisija tijekom antidampinškog ispitnog postupka, nakon što je utvrdila da se postojeće antidampinške pristojbe koje se primjenjuju na CTV setove iz Turske, ali podrijetlom iz zemalja na koje se primjenjuju antidampinške pristojbe, ne naplaćuju pet godina, šutjeti o nezakonitoj situaciji i ne naplatiti pristojbe. Prikupljanje je trebalo uslijediti odmah nakon nalaza, a možda i retroaktivno. Podnositelj pritužbe izrazio je sumnje u pogledu toga je li Komisija imala organizaciju da se nosi s takvom situacijom.

Podnositelj pritužbe naveo je da je glavno pitanje pritužbe to da Komisija, kad je utvrdila da pristojbe nisu naplaćene, nije odmah djelovala kako bi ponovno uspostavila stanje. Nadalje, nakon što je utvrđeno da bilješka uz TARIC nije bila dovoljna, nisu poduzeti nikakvi administrativni ispravci koji su bili na štetu kako financijskih sredstava Zajednice tako i europske industrije.

Podnositelj pritužbe nadalje je naglasio da cijeni mjere poduzete nakon pritužbe Komisiji, ali da se njima ne uklanja uzrok nepravilnosti u postupanju. Pritužba se nije odnosila na tužbe Komisije nakon podnošenja pritužbe, koje su bile brze, nego na činjenicu da Komisija nije djelovala u ranijoj fazi u kojoj je utvrdila neučinkovitu upravu. Podnositelj pritužbe izjavio je da su potrebne prilagodbe unutar organizacije Komisije u vezi s povredama prava Zajednice, ali do sada se činilo da Komisija nije imala za cilj nikakve promjene.

ODLUKA

1 Nenaplata antidampinških pristojbi

1.1 Pritužba se odnosila na uvoz televizijskih prijamnika u boji (CTV) iz Turske koji se uvoze u EU. U svojoj pritužbi podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija od 1995. nije naplatila nikakve antidampinške pristojbe koje su, prema njegovu mišljenju, dospjele na proizvode uvezene iz Turske. Podnositelj pritužbe zatražio je hitne mjere za retroaktivnu naplatu pristojbi i naknadu za proizvođače iz EU-a koji su pretrpjeli dampinške cijene. U svojim primjedbama podnositelj pritužbe naglasio je da se pritužba ne odnosi na sam antidampinški ispitni postupak Komisije, već na općenitija pitanja kao što su nedosljednost u zakonodavstvu Zajednice, neprimjerene smjernice o postupcima i neodgovarajući odgovor uprave na te nedostatke kako bi se ispravili propusti u zakonodavstvu i upravljanju carinom, što je dovelo do nenaplaćivanja antidampinških pristojbi. Podnositelj pritužbe naveo je i da je Komisija u ranoj fazi znala za nepravilnosti, ali da nije postupila u skladu s time.

1.2 Komisija je iznijela pojedinosti i postupke primijenjene u antidampinškoj pritužbi koju joj je POETIC podnio u lipnju 2000. Komisija je odlukom od 28. rujna 2001. okončala taj ispitni postupak i zaključila da CTV-ovi izvezeni iz Turske nisu turskog podrijetla i da se ne mogu uvesti antidampinške mjere. Komisija je naglasila da je u potpunosti poštovala pravo podnositelja pritužbe na obranu. Navela je da nije mogla poduzeti nikakve mjere prije pokretanja antidampinškog ispitnog postupka jer nije imala informacije o nepravilnostima u vezi s CTV-ovima uvezenima iz Turske. Nadalje, 1995. poduzela je potrebne mjere kako bi osigurala naplatu antidampinških pristojbi na proizvode podrijetlom iz ostalih trećih zemalja kada se uvoze kroz Tursku izmjenom teksta integrirane tarife Zajednice (TARIC). Komisija je zaključila da je djelovala potpuno u skladu s primjenjivim zakonodavstvom. Nakon daljnjih istraga Komisija je navela da je 25. siječnja 2002. OLAF pokrenuo istragu o činjenici da su neki CTV-ovi izvezeni iz Turske podrijetlom iz drugih zemalja na koje se već primjenjuju antidampinške mjere. Istraga je još bila u tijeku.

1.3 Što se tiče navoda o nenaplaćivanju antidampinških pristojbi, treba napomenuti da je ispitni postupak Komisije pokazao da CTV-ovi izvezeni iz Turske doista potječu iz drugih zemalja. Neke od tih zemalja već su podlijegale antidampinškim mjerama. Nalazi Komisije naveli su je da o tom pitanju i pitanju moguće prijevare obavijesti Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF). Ombudsmanica napominje da antidampinške pristojbe još nisu naplaćene. Čini se da Komisija nije smatrala da su nalazi njezina ispitnog postupka u vezi s antidampinškom pritužbom dovoljni za trenutačnu naplatu antidampinških pristojbi. Umjesto toga, odlučio je prijaviti to pitanje OLAF-u, koji od siječnja 2002. istražuje to pitanje. Stoga podnositelj pritužbe nije ispunio zahtjev za hitne mjere za retroaktivnu naplatu pristojbi i naknadu za proizvođače iz EU-a. Međutim, valja istaknuti da je na Komisiji da odluči o odgovarajućim mjerama koje treba poduzeti kako bi naplatila pristojbe. Na Komisiji je i da odluči o odgovarajućim mjerama u skladu sa svojim nalazima u antidampinškom ispitnom postupku. Činjenica da je Komisija odlučila prijaviti OLAF-u daljnje mjere ne čini se nerazumnom. Istraga Europskog ombudsmana stoga nije otkrila nepravilnosti u postupanju u pogledu tog aspekta pritužbe.

1.4 Kad je riječ o tome je li Komisija postupila pravodobno nakon što je saznala za nepravilnosti, Ombudsmanica napominje da je to već detaljno riješio prvostupanjski sud u predmetu Kaufring (18). Opći sud stoga je naglasio da je Komisija bila dužna osigurati pravilnu primjenu Sporazuma o pridruživanju i Dodatnog protokola te je naknadno utvrdio da je Komisija sporo reagirala i da je ozbiljno propustila pratiti provedbu Sporazuma i Protokola. U skladu s tim, nalazi Suda propisno su zabilježeni.

1.5 Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima dodatno istaknuo svoju namjeru da se žali na nedosljednost u zakonodavstvu Zajednice, neprikladne smjernice o postupcima i neodgovarajući odgovor uprave na te nedostatke kako bi se ispravili propusti u zakonodavstvu i upravljanju carinama. U vezi s tim pitanjem ombudsmanica želi istaknuti sljedeće. Mandat Europskog ombudsmana odnosi se samo na slučajeve nepravilnosti u postupanju (19), ali ne i na zasluge zakonodavstva Zajednice. Do nepravilnosti u postupanju dolazi kada javno tijelo ne postupa u skladu s pravilom ili načelom koje je za njega obvezujuće (20). Ombudsman stoga ne može djelovati na temelju nedostataka u zakonodavstvu Zajednice.

1.6 Što se tiče osnovanosti zakonodavstva Zajednice, Ombudsman želi skrenuti pozornost podnositelja pritužbe na mogućnost podnošenja predstavke Europskom parlamentu (Europski parlament, Odjel za aktivnosti zastupnika, L-2929 Luxembourg).

Zaključak

Na temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s tom pritužbom čini se da nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Komisije.

Tvoje iskreno,

 

Jacob SÖDERMAN

---

(1) Spojeni predmeti T-186/97, T-187/97, T-190/97 do T-192/97, T-210/97, T-211/97, T-216/97, T-217/97, T-218/97, T-279/97, T-280/97, T-293/97 i T-147/99, Kaufring i drugi protiv Europske komisije, [2001.] ECR II-1337.

(2) Odluke su poništene jer nije poštovano pravo na obranu te su povrijeđeni članak 13. stavak 1. Uredbe br. 1430/79 i članak 239. Carinskog zakonika.

(3) Sporazum o pridruživanju između Europske ekonomske zajednice i Turske. Odobrena Odlukom Vijeća 64/732/EEZ od 23. prosinca 1963., SL 1977 L 361/29.

(4) Spojeni predmeti T-186/97 itd., lok.cit., točka 273.

(5) Uredba Vijeća (EZ) br. 710/95 od 27. ožujka 1995. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe na uvoz CTV-a podrijetlom iz Malezije, Narodne Republike Kine, Republike Koreje, Singapura i Tajlanda i konačnoj naplati uvedene privremene pristojbe, SL 1995 L 73/3.

(6) Uredba Vijeća (EZ) br. 384/96 od 22. prosinca 1995. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice, SL 1996 L 56/1.

(7) SL 2000, C 202/4.

(8) SL 2000, C 94/2.

(9) Uredba Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice, SL 1992., L 302/1.

(10) Uredba Komisije (EEZ) br. 2454/93 od 2. srpnja 1993. o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice, SL 1993., L 253/1.

(11) SL 2001 L 272/37.

(12) Odluka br. 1/95 Vijeća za pridruživanje EZ-Turska od 22. prosinca 1995. o provedbi završne faze carinske unije (vidjeti članak 47.), SL 1996 L 35/1.

(13) Vidjeti bilješku 9. ovog mišljenja.

(14) Spojeni predmeti T-186/97 itd., lok.cit., točka 264.

(15) Spojeni predmeti T-186/97 itd., lok.cit., točke 262.–263.

(16) Uredba Komisije (EZ) br. 2376/94 od 27. rujna 1994. o uvođenju privremene antidampinške pristojbe na uvoz CTV-a podrijetlom iz Malezije, Narodne Republike Kine, Republike Koreje, Singapura i Tajlanda, SL 1994 L 255/50.

1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 1999. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF), SL 1999 L 136/1.

(18) Spojeni predmeti T-186/97 itd., lok.cit. Vidjeti osobito točke od 257. do 273.

(19) Vidjeti članak 195. Ugovora o EZ-u i članak 2. stavak 2. Statuta Europskog ombudsmana (Odluka 94/262 Europskog parlamenta od 9. ožujka 1994. o propisima i općim uvjetima koji uređuju obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana, SL 1994 L 113/15).

(20) Vidjeti: Europski ombudsman, Godišnje izvješće za 1997., odjeljak 2.2.1.