Poštovani gospodine X,

Dana 16. ožujka 2001. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu u vezi s konačnim usvajanjem izvješća o osoblju za razdoblje 1995. – 1997. Smatrali ste da se temelji na nezakonitom mišljenju Zajedničkog odbora za izvješća o osoblju. Već ste se žalili Europskom ombudsmanu zbog kasnog donošenja navedenog izvješća o osoblju (pritužba 1564/99/(XD)ADB). Pritužba je zaključena 12. studenoga 2001.

Pritužbu sam 28. svibnja 2001. proslijedio predsjedniku Komisije. Komisija je svoje mišljenje poslala 23. srpnja 2001. Proslijedila sam vam ga s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 28. rujna 2001. Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

Podnositelj pritužbe dužnosnik je Europske komisije. Izvješće osoblja podnositelja pritužbe za razdoblje od 1995. do 1997. dovršeno je sa zakašnjenjem od 27 mjeseci. Europski ombudsman riješio je to pitanje u prethodnoj pritužbi (1564/99/(XD)ADB). Tijekom postupka izvješćivanja o osoblju podnositelj pritužbe uložio je žalbu na nacrt izvješća o osoblju, a to je pitanje riješio Zajednički odbor za izvješća o osoblju. Podnositelj pritužbe smatra da je taj odbor djelovao nezakonito i da je usvojeno izvješće o osoblju nezakonito.

Podnositelj pritužbe podnio je 3. srpnja 2000. žalbu na temelju članka 90. Pravilnika o osoblju kako bi se žalio na situaciju. Tijelo za imenovanje nije odgovorilo u predviđenom roku od četiri mjeseca te je žalba prešutno odbijena.

Podnositelj pritužbe stoga je 16. ožujka 2001. podnio pritužbu Europskom ombudsmanu i iznio sljedeće navode:

1. JCSR nije uzeo u obzir argumente podnositelja pritužbe kada mu je podnio žalbu u skladu s općim odredbama za provedbu članka 43. Pravilnika o osoblju.

2. JCSR je zloupotrijebio svoje ovlasti zauzimanjem stajališta o promaknuću podnositelja pritužbe u viši razred.

Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi Komisija trebala priznati neuspjeh novog sustava izvješća o osoblju, promijeniti ga i nadoknaditi štetu koju su pretrpjele žrtve.

INQUIRY

Mišljenje Europske komisije o pritužbi sažeto je glasilo:

Nakon što je njegova žalba odbijena na temelju članka 90. Pravilnika o osoblju, podnositelj pritužbe mogao je podnijeti žalbu Sudu. Time što to nije učinio u obveznom roku, podnositelj pritužbe lišio se te mogućnosti. Komisija je navela i sljedeće:

1. JCSR osigurava da se izvješće izrađuje uz dužno poštovanje potrebnog duha pravednosti i objektivnosti te da su postupci ispravno primijenjeni. Odbor ne smije zamijeniti ocjenjivača u ocjenjivanju rada ocijenjenog dužnosnika. JCSR stoga nije mogao zauzeti stajalište o ocjenama ocjenjivača ili žalbenog ocjenjivača.

2. JCSR je utvrdio razliku između ocjena koje je podnositelj pritužbe dobio u svojem izvješću o osoblju, a koje su bile niže od prosječnih ocjena ostvarenih u tom razredu, i činjenice da je podnositelj pritužbe predložen za promaknuće. S obzirom na to da je promaknuće predviđeno za najzaslužnije dužnosnike, JCSR je pozvao ocjenjivača žalbe da razmotri tu neusklađenost. Mišljenje JCSR-a nije obvezujuće i ocjenjivač žalbe nije promijenio ocjene.

Europski ombudsman proslijedio je mišljenje Europske komisije podnositelju pritužbe s pozivom na očitovanje. Podnositelj pritužbe u svojoj je replici zadržao svoju pritužbu, smatrao da Komisija nije odgovorila na njegove argumente te je naveo sljedeće:

Odluka podnositelja pritužbe da podnese pritužbu Ombudsmanu umjesto da se žali Prvostupanjskom sudu je namjerna.

1. Podnositelj pritužbe potpuno je svjestan uloge JCSR-a. S obzirom na mandat potonjeg u pogledu kontrole postupka, pita se zašto JCSR nije primijetio da se nije savjetovalo s bivšim nadređenima podnositelja pritužbe ili da je cijeli postupak kasnio 27 mjeseci. Nadalje, kao čuvar pravednosti i objektivnosti postupka, podnositelj pritužbe pita se zašto JCSR nije primijetio razliku između pohvalnih primjedbi i niskih ocjena dodijeljenih u izvješću o osoblju. Obilježja su među najlošijima u svim dužnosnicima Komisije.

2. JCSR nema ovlasti u pitanjima promaknuća i stoga nije trebao iznositi primjedbe u vezi s tim pitanjem. Nadalje, da su se rokovi poštovali u postupku izvješća o ocjeni, JCSR je trebao dati svoje mišljenje 1997. i stoga nije mogao zauzeti stajalište o promaknuću podnositelja pritužbe za 1999. Naposljetku, podnositelj pritužbe smatra da ne postoji pravna osnova za izjavu Komisije prema kojoj mišljenje JCSR-a nije obvezujuće.

ODLUKA

1.1 Podnositelj pritužbe tvrdio je da JCSR nije uzeo u obzir njegove argumente kada mu je podnio žalbu u skladu s općim odredbama za provedbu članka 43. Pravilnika o osoblju.

1.2 Komisija je tvrdila da JCSR mora osigurati da se izvješće izrađuje uz dužno poštovanje potrebnog duha pravednosti i objektivnosti te da su postupci ispravno primijenjeni. JCSR stoga nije mogao zauzeti stajalište o ocjenama ocjenjivača ili žalbenog ocjenjivača.

1.3 Ombudsman primjećuje da se čini da je podnositelj pritužbe u svojoj žalbi podnesenoj JCSR-u uglavnom iznio argumente koji se odnose na procjene o njegovu radu i za koje JCSR nije imao mandat. Nadalje, čini se da podnositelj pritužbe nije istaknuo postupovna pitanja iznesena u njegovim očitovanjima iznesenima tijekom ove istrage.

1.4 Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima također tvrdio da je primijetio razliku između dodijeljenih žigova i odgovarajućih općih napomena. Podnositelj pritužbe smatra da to dovodi u pitanje pravednost i objektivnost postupka. Međutim, nakon temeljitog ispitivanja izvješća osoblja podnositelja pritužbe, Ombudsman smatra da nema razloga smatrati da je JCSR nužno trebao otkriti nepravilnost na temelju tog argumenta.

1.5 S obzirom na žalbu podnositelja pritužbe podnesenu JCSR-u i njegovo mišljenje, ombudsmanica smatra da nema razloga smatrati da JCSR nije postupio u skladu sa svojim mandatom i uzeti u obzir argumente podnositelja pritužbe koji su obuhvaćeni ovim mandatom. Ombudsman stoga smatra da ne postoje nepravilnosti u postupanju u pogledu tog aspekta predmeta.

2.1 Podnositelj pritužbe tvrdio je da je JCSR zloupotrijebio svoje ovlasti zauzimanjem stajališta o njegovu promaknuću u viši razred 1999.

2.2 Komisija je tvrdila da je JCSR istaknuo razliku između ocjena koje je podnositelj pritužbe stekao u svojem izvješću o osoblju, a koje su bile niže od prosječnih ocjena ostvarenih u tom razredu, i činjenice da je podnositelj pritužbe predložen za promaknuće.

2.3 Ombudsmanica napominje da JCSR osigurava da se izvješće o osoblju sastavlja uz dužno poštovanje potrebnog duha pravednosti i objektivnosti. U ovom je slučaju JCSR ocijenio Izvješće o osoblju koje je pod njegovom kontrolom s obzirom na pozitivnu činjenicu koja je promaknuće podnositelja pritužbe 1999. godine.

2.4 S obzirom na mišljenje JCSR-a Ombudsmanica ne smatra da je JCSR zauzeo stajalište o promaknuću podnositelja pritužbe, već je promaknuće upotrijebio za procjenu izvješća o osoblju. Čini se da je JCSR djelovao u okviru svojih pravnih ovlasti. Ombudsman stoga smatra da ne postoje nepravilnosti u postupanju u pogledu tog aspekta predmeta.

Na temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s tom pritužbom čini se da nije bilo nepravilnosti u postupanju Europske komisije. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Europske komisije.

Tvoje iskreno,

Jacob SÖDERMAN