Poštovana gospođo B.,

Dana 26. travnja 2000. u ime APID-a podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu protiv Europske komisije u vezi s isplatom bespovratnih sredstava za projekt Itc/89/97.

Pritužbu sam 19. svibnja 2000. proslijedio Komisiji na očitovanje.

Komisija je 18. listopada 2000. poslala svoje mišljenje o Vašoj pritužbi. Ovo sam vam mišljenje proslijedio 26. listopada 2000. s pozivom na očitovanje, ako to želite.

Dana 27. studenoga 2000. poslali ste mi svoje primjedbe na mišljenje Komisije.

Dana 6. prosinca 2000. Komisiji sam poslao zahtjev za dodatne informacije. Komisija je odgovorila 19. ožujka 2001. i proslijedila sam vam taj odgovor 20. ožujka 2001. s pozivom na očitovanje najkasnije do 30. travnja 2001. Od vas nisu primljene nikakve primjedbe.

Sada vam pišem kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

Odlukom Vijeća 95/593/EZ od 22. prosinca 1995.(1) pokrenut je srednjoročni akcijski program Zajednice za žene i muškarce (1996 – 2000). Provedba tog programa bila je u rukama Europske komisije. Kako bi izvršila tu zadaću, Komisija se oslonila na jedinicu za tehničku potporu ANIMA, koja je bila pravni subjekt društva E.E.I.G. (Europsko gospodarsko interesno udruženje) FUTURA.

U listopadu 1997. društvo FUTURA sklopilo je ugovor s gđom Giovannom Rolle iz APID-a u kojem je potonje imenovalo nositeljicom projekta Itc/89/97 pod nazivom W.E.L.L. Women Entrepreneurs Learning for Leaders. Procijenjeni troškovi projekta iznosili su € 100 210. Zajednica je trebala dati doprinos u maksimalnom iznosu od € 50 000.

Podnositelj pritužbe poslao je 30. rujna 1998. svoje završno izvješće o projektu ANIMA-i/FUTURI. Dodatni dokumenti i ispravljena verzija financijskog izvještaja dostavljeni su ANIMA-i/FUTURI 12. studenoga 1998.

Prema podnositelju pritužbe Komisija je u travnju 1999. prihvatila da se iznos od € 7 397 i dalje duguje podnositelju pritužbe.

U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnesenoj 26. travnja 2000. podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija još uvijek nije platila preostali iznos bespovratnih sredstava koja su joj dospjela.

Komisija je u svojem mišljenju iznijela sljedeće primjedbe:

Komisija je FUTURI povjerila zadaću administrativnog i financijskog postupanja s bespovratnim sredstvima dodijeljenima u okviru relevantnog programa. Stoga su relevantne ugovore sklopili FUTURA, djelujući u ime Komisije, i promotori predmetnih projekata. Komisija je FUTURI prenijela sredstva potrebna za plaćanje promotorima. Kada je posljednji ugovor s FUTURA-om istekao 31. ožujka 1999., nekoliko projekata iz 1997. i 1998. još nije bilo zaključeno. Za 22 projekta, uključujući projekte podnositelja pritužbe, Komisija je relevantna sredstva već prenijela na FUTURA-u do 31. ožujka 1999. Kad je riječ o 54 druga projekta, Komisija još nije izvršila takvo plaćanje.

Između Komisije i društva FUTURA nastao je spor i pokrenut je postupak pred sudom zbog Komisijine odluke da ne produlji svoj ugovor s društvom FUTURA, a potonje je jednostrano odlučilo obustaviti sva plaćanja promotorima čiji projekti još nisu bili zaključeni. Čim je o tome obaviještena, Komisija je obustavila sve daljnje prijenose financijskih sredstava FUTURI. Međutim, FUTURA je već primila sredstva za 22 projekta i platila je samo promotorima triju od tih projekata. Podnositelj pritužbe pripadao je 19 drugih osoba koje nisu bile plaćene.

Komisija je stoga usvojila sljedeći dvostrani pristup kako bi zaštitila interese dotičnih projekata i osigurala pravilnu provedbu programa Zajednice:

Kad je riječ o 54 projekta za koje još nisu prenesena nikakva sredstva FUTURI, Komisija je smatrala da može i treba izravno platiti promotorima, s obzirom na to da su relevantni ugovori sklopljeni u ime Komisije. Što se tiče 19 projekata za koje je FUTURA primila sredstva, ali nije isplatila promotore, Komisija je smatrala da ne može izravno isplatiti promotore jer bi to stvorilo rizik od dvostrukog plaćanja ako ne bi mogla osigurati povrat sredstava koja su već prenesena FUTURI. Stoga je smatrao da bi se izvršenje tih plaćanja trebalo rješavati u okviru rješavanja njegova spora s FUTURA-om.

Komisija je pokušala postići prijateljsko rješenje spora s FUTURA-om. Nakon što su ti napori propali, Komisija je nastavila postupak koji je u tijeku pred sudovima. Predmetni promotori obaviješteni su o tom sporu i koracima koje je poduzela Komisija te će biti upoznati s budućim razvojem događaja.

Komisija je bila svjesna problema promotora 19 predmetnih projekata i izrazila je žaljenje zbog toga što još nije pronađeno zadovoljavajuće rješenje. Međutim, smatrao je da načela dobrog financijskog upravljanja podrazumijevaju da se on ne bi smio izložiti riziku dvostrukog plaćanja. Osim toga, tvrdila je da je poduzela potrebne mjere kako bi zaštitila interese institucije i dotičnih promotora.

Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima zadržao svoju pritužbu. Tvrdio je da bi Komisija trebala biti odgovorna za plaćanje svojeg zahtjeva i da bi također trebala primiti kamate zbog zakašnjelog plaćanja. Podnositelj pritužbe zatražio je i da mu se dodijele imena 18 drugih promotora koji su bili u sličnom položaju.

S obzirom na navedeno Ombudsman smatra da su mu za rješavanje pritužbe potrebne dodatne informacije. Stoga je zatražio od Komisije da objasni razloge na temelju kojih je smatrala da se stajalište u pogledu tih 19 projekata za koje su sredstva već proslijeđena FUTURI razlikuje od stajališta u pogledu ostalih 54 projekta. Ombudsmanica je također zatražila od Komisije da dostavi pojedinosti o postupku protiv FUTURE koji je u tijeku pred belgijskim sudovima i o fazi do koje je taj postupak došao. Primjerak primjedbi podnositelja pritužbe proslijeđen je i Komisiji na očitovanje.

U svojem odgovoru na ovaj zahtjev za dodatne informacije Komisija je iznijela sljedeće primjedbe:

FUTURA je sve relevantne ugovore sklopila u okviru svoje zadaće pružanja tehničke pomoći. To je jasno utvrđeno u ugovorima koje su sklopili FUTURA i promotori. Člankom 5. stavkom 2. tih ugovora izričito se predviđalo da FUTURA ne može biti obvezna izvršiti plaćanja predlagateljima ako prethodno nije primila potrebna sredstva od Komisije. Komisija nije izravno platila 19 predmetnih promotora jer je već prenijela potrebna sredstva kako bi izvršila ta plaćanja na FUTURA-u. Stoga je FUTURA bila odgovorna za izvršenje tih plaćanja. Time što to nije učinila, FUTURA je povrijedila kako svoje ugovorne obveze prema promotorima tako i svoje obveze prema Komisiji. Komisija je izravno platila 54 promotora za čije projekte FUTURA još nije primila potrebna sredstva kako bi se zajamčila pravilna provedba programa Zajednice. Uvijek je inzistirao na tome da FUTURA plati preostalih 19 promotora.

Spor između Komisije i FUTURE bio je u tijeku pred belgijskim sudovima. Stranke su vodile rasprave s ciljem postizanja prijateljskog rješenja koje je privremeno obustavljeno, ali će uskoro biti ponovno uspostavljeno.

Komisija je istaknula da je periodično objavljivala popis promotora projekata koji su primili potporu. Priložio je popis svih projekata koji su dobili potporu 1997. i 1998. Međutim, Komisija je smatrala da ne može drugim promotorima otkriti podatke o određenim promotorima, osobito s obzirom na to da Komisija nije bila stranka ugovora sklopljenih između tih osoba i društva FUTURA.

Podnositelj pritužbe nije dostavio primjedbe.

ODLUKA

1.1 Podnositelj pritužbe tvrdi da bi Komisija trebala platiti preostali iznos od € 7 397 dugovan na temelju ugovora za projekt Itc/89/97 sklopljenog između podnositelja pritužbe i FUTURE, ureda za tehničku pomoć kojem je Komisija povjerila zadaću da mu pomogne u provedbi srednjoročnog programa djelovanja Zajednice za žene i muškarce (1996. - 2000.) pokrenutog Odlukom Vijeća 95/593/EZ od 22. prosinca 1995.(2).

1.2 Komisija odgovara da je relevantni ugovor (kao i svi drugi ugovori s promotorima) sklopljen između podnositelja pritužbe i društva FUTURA. Komisija je potonjem povjerila zadaću administrativnog i financijskog postupanja s bespovratnim sredstvima dodijeljenima u okviru relevantnog programa. Komisija je FUTURI prenijela sredstva potrebna za plaćanje promotorima. Kada je posljednji ugovor Komisije s FUTURA-om istekao 31. ožujka 1999., nekoliko projekata iz 1997. i 1998. još nije bilo zaključeno. Za 22 od tih projekata, uključujući projekte podnositelja pritužbe, Komisija je već prenijela relevantna sredstva u FUTURA-u. FUTURA je platila samo tri promotora. Za 54 druga projekta Komisija još nije izvršila takvu isplatu FUTURI.

Između Komisije i društva FUTURA nastao je spor koji je pokrenut pred belgijskim sudovima zbog Komisijine odluke da ne produlji svoj ugovor s društvom FUTURA, a potonje je jednostrano odlučilo obustaviti sva plaćanja onim promotorima čiji projekti još nisu bili zaključeni. Čim je o tome obaviještena, Komisija je obustavila sve daljnje prijenose financijskih sredstava FUTURI.

Komisija je zatim odlučila izravno platiti promotorima 54 projekta za koje još nisu prenesena nikakva sredstva FUTURI. Kad je riječ o 19 projekata (uključujući podnositelje pritužbe) za koje je FUTURA primila sredstva, ali nije platila promotore, Komisija je smatrala da ne može izravno platiti promotore jer bi se time stvorio rizik od dvostrukog plaćanja ako ne bi mogla osigurati povrat sredstava koja su već prenesena FUTURI.

1.3 Ombudsmanica napominje da je ugovor na kojem podnositelj pritužbe temelji svoju tvrdnju sklopljen između podnositelja pritužbe i FUTURE. Člankom 5. stavkom 2. tog ugovora izričito se predviđalo da FUTURA ne može biti obvezna izvršiti plaćanja predlagatelju ako prethodno nije primila potrebna sredstva od Komisije. Međutim, čini se da je Komisija prenijela sredstva potrebna za plaćanje podnositelja pritužbe društvu FUTURA. Ombudsman stoga zaključuje da bi svaki zahtjev za plaćanje prije svega trebao biti upućen FUTURI.

1.4 Ombudsmanica smatra da je razuman argument Komisije prema kojem bi plaćanje podnositelju pritužbe (i 18 drugih promotora koji se nađu u sličnom položaju) stvorilo rizik od dvostrukog plaćanja. Dobra je upravna praksa da institucije i tijela Zajednice postupaju razborito u odnosu na sredstva koja su im stavljena na raspolaganje i da vode računa o načinu korištenja tih sredstava. Budući da se čini da je Komisija prenijela iznos potreban za plaćanje podnositelja pritužbe na društvo FUTURA i s obzirom na to da uopće nije sigurno da će Komisija moći preuzeti taj iznos od društva FUTURA, razumno je da Komisija čeka ishod svoje tužbe protiv društva FUTURA prije nego što izvrši plaćanja podnositelju pritužbe.

1.5 Točno je da je Komisija odlučila izravno platiti 54 od 73 (54 plus 19) promotora koje FUTURA nije platila. Međutim, Komisija ističe da još nije prenijela sredstva potrebna za plaćanje tih promotora društvu FUTURA. Odluka Komisije da izravno plati tim promotorima stoga predstavlja pozitivan korak prema osiguravanju pravilne provedbe programa Zajednice kojim se također štite interesi dotičnih promotora.

1.6 Ombudsman nadalje napominje da se čini da je Komisija poduzela potrebne korake kako bi pokušala osigurati da FUTURA ispuni svoje obveze plaćanja preostalih 19 promotora. Predmet koji se odnosi na te obveze u tijeku je pred belgijskim sudovima. Čini se i da je Komisija obavijestila 19 promotora o situaciji i koracima koje je poduzela. Komisija potvrđuje da će te osobe obavješćivati o budućem razvoju događaja.

1.7 S obzirom na te okolnosti, čini se da je odluka Komisije da ne plati iznos koji duguje podnositelju pritužbe prije nego što se riješi spor Komisije s FUTURA-om u skladu s načelima dobre administrativne prakse. Stoga nije potrebno razmatrati daljnji zahtjev za kamate zbog zakašnjelog plaćanja koji je podnositelj pritužbe istaknuo u svojim očitovanjima na mišljenje Komisije.

1.8 Stoga je zaključak Ombudsmana da se čini da nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije.

Na temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s tom pritužbom čini se da nije bilo nepravilnosti u postupanju Europske komisije. Ombudsman stoga zaključuje spis.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Europske komisije.

Jacob SÖDERMAN

(1) SL L 335, str. 37.

(2) SL L 335, str. 37.